- 1 -              Poslovni broj: Usž-4473/22-2

Poslovni broj: Usž-4473/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. B. iz V., kojeg zastupa M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3514/2021-7 od 6. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-3514/2021-7 od 6. listopada 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/21-02/73, urbroj: 511-01-158-21-4 od 15. listopada 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.               Osporenim rješenjem tuženika usvojena je žalba načelnika Policijske uprave z. i poništeno je prvostupanjsko rješenje Disciplinskog suda MUP-a u Z., klasa: UP/I-114-04/21-02/40, urbroj: 511-01-158-21-9 od 30. ožujka 2021., te je riješeno da je tužitelj odgovoran za počinjenje teže povrede službene dužnosti propisane odredbom članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji, opisane kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna: novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca.

3.               Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i bitne povrede pravila postupka. U žalbi navodi da prvostupanjski sud temelji svoju presudu na nespornoj činjenici da su snimke nadzornih kamera bez audio zapisa, odnosno da se ne čuju glasovi tužitelja i J. M. te spornoj činjenici koju sud konstatira kao nespornu, da je tužitelj nakon što je J. M. ušao u svoje vozilo, potrčao za istim, a što je u konačnici dovelo do fizičkog sukoba. Navedeno nije nesporno niti točno, jer J. M. nije cijelim tijelom ušao u svoje vozilo, dok je do fizičkog sukoba došlo nakon što je J. M. pošpricao tužitelja nadražujućim sprejom za pse. Iz te pogrešno utvrđene činjenice prvostupanjski sud zaključuje kako nije dokazano da se radilo o prijetnji od koje se tužitelj mogao braniti jednino ulazeći u sukob s J. M. Pri tome uopće ne uzima u obzir činjenicu kako je s tužiteljem prilikom spornog događaja bio nazočan maloljetni sin, te tužitelj u tom trenutku nije mogao znati što J. M. traži po autu nakon izrečene prijetnje, ulazeći cijelim tijelom u vozilo, iz kojeg razloga je reagirao u strahu za sebe i dijete. Stoga smatra da su zaključci prvostupanjskog suda koji idu za time da je tužitelj trebao osobu za koju je uočio da krši prometne propise i sumnje da je pod utjecajem droge ili alkohola prijaviti policiji, paušalni su i ne primjenjivi u konkretnom slučaju. Tužitelju nije jasno koje je to prometne propise J. M. povrijedio, a tužitelj uočio, te kada je tužitelj trebao prijaviti sumnju da je osoba pod utjecajem alkohola ili droge, kada je isti primijetio tijekom spornog događaja, odnosno koji je to vremenski period protekao koji je davao tužitelju vremena da kontaktira policiju i prijavi navedeno. Navodi dalje da je iz snimke nadzornih kamera benzinske postaje Ina, koje prikazuju predmetni događaj, jasno vidljivo kako građanin J. M. nakon verbalnog napada na tužitelja nije imao nikakvu namjeru otići, pošto nije zatvorio vrata svog vozila, niti je cijelim tijekom ušao u vozilo. Boljim gledanjem i uvećanjem snimke, vidi se da je J. M. upotrijebio nadražujući sprej, čim je tužitelj dotrčao do vozila, te je nakon toga započeo fizički sukob, a ne kao što je to činjenično navedeno u pobijanom rješenju, da bi J. M. iz džepa kaputa izvadio raspršivač s nadražujućom tvari tek nakon početka fizičkog sukoba. Iz navedenog proizlazi, smatra tužitelj, da postoji proturječnost između onoga što se navodi u izreci i obrazloženju presude i samih dokaza na kojima se izreka i obrazloženje temelje, čime smatra da je sud počinio bitnu povredu pravila postupka i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Predlaže sudu da osporenu presudu poništi, te otkloni sam nedostatke i riješi ovu upravnu stvar na način da tužitelja oslobodi od odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti uz naknadu troškova spora prema troškovniku.

4.              Tuženik žalbu drži neosnovnom u cijelosti iz razloga navedenih u osporenoj presudi, te predlaže sudu da odbije žalbu i potvrdi presudu.

5.               Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.               Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8.              Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.              Tužitelj osporenu presudu pobija prvenstveno jer smatra da se na snimci nadzorne kamere nije mogla utemeljiti ocjena o njegovoj odgovornosti za sporni događaj, jer da su činjenice nepravilno utvrđene navedenom snimkom, te je iz istih izveden nepravilan zaključak.

10.              Za ovaj Sud nije sporno da je tužitelj dana 22. siječnja 2020. oko 22:15h na benzinskoj postaji I. u V. G. za vrijeme dok se nalazio izvan službe, a u nazočnosti više osoba uključujući i njegovog malodobnog sina, fizički napao građanina J. M., a nakon što mu se ovaj obratio pogrdnim riječima, radi čega je tužitelj dotrčao do građanina, uhvatio ga za kaput i počeo izvlačiti iz auta, te su potom nastavili fizički sukob na tlu.

11.              Navedene nesporne činjenice, a koje ne osporava niti sam tužitelj, utvrđene su na temelju izjava svjedoka i na temelju snimki nadzornih kamera predmetnog događaja.

12.              Takvo ponašanje i prema ocjeni ovog Suda bez obzira na izrečene uvrede i/ili prijetnje predstavljaju neprihvatljivo ponašanje za bilo kojeg građanina, a pogotovo za službenika policije, te isto predstavlja nedolično ponašanje koje šteti ugledu policije.

13.              Stoga je pravilno postupio tuženik kada ga je, u povodu žalbe nadređenog, proglasio odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11. – 66/19.) opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe koje šteti ugledu policije", zbog čega mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 1. istoga Zakona izrečena novčana kazna pobliže navedena u izreci osporenog rješenja.

14.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, sud je utvrdio da je činjenično stanje u provedenom postupku pravilno i u potpunosti utvrđeno, te da je pravilno ocijenjeno da takvo ponašanje nije primjereno policijskom službeniku koji je dužan sprečavati i sankcionirati slične sukobe građana, da je teško naštetilo ugledu policije, čime je ostvareno biće teže povrede službene dužnosti.

15.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda dano u osporenoj presudi, ovaj Sud smatra da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija, jer je činjenično stanje u provedenom postupku pravilno i u potpunosti utvrđeno, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

16.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

17.              Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.