- 1 -              Poslovni broj: Usž-4280/22-2

Poslovni broj: Usž-4280/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P.-E. d.o.o., R., kojeg zastupa opunomoćenik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Z., radi odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I 976-02/21-02/03, urbroj: 326-01-60-62-22-27 od 7. travnja 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI-545/2022-5 od 29. kolovoza 2022. odbačena je tužba kao nepravodobna u odnosu na rješenje tuženika od 15. travnja 2021.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da presuda ne udovoljava standardu obrazložene sudske odluke budući da nije obrazloženo zašto nije prihvaćena argumentacija tužitelja iz tužbe. Navedenim postupanjem suda postupljeno je suprotno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS). Smatra da sud nije bio ovlašten provesti postupak bez zakazivanja glavne rasprave. Tužitelj ističe da tumačenjem odredbe članka 42. stavaka 7. i 8. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ 109/07., 36/09., 108/12., 90/13., 99/13., 148/13.; dalje: ZPDD) proizlazi da u konkretnom slučaju ne postoji obveza za davanje ponude za preuzimanje. Nadalje, ističe da tuženik nije na pravilan način utvrdio cijenu dionica u okvirima posrednog stjecanja, odnosno cijenu je nepravilno odredio s obzirom na cijenu plaćenu stjecanjem kontrole. Smatra da je tijekom postupka odobrenja ponude za preuzimanje došlo do pogrešne primjene dva odvojena pravna pojma, pojma stjecanja kontrole i pojma pravične cijene. Navodi da Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30. 4. 2004.; dalje: Direktiva) u članku 5. stavku 4. govori o plaćanju cijene za vrijednosnicu i ne spominje stjecanje, a pogotovo ne posredno stjecanje. Tuženik je primijenio institut posrednog stjecanja kako bi obrazložio zašto smatra da je predložena cijena po dionici preniska iako taj institut nema izravne veze s cijenom dionice. Cijenu stjecanja dionica nije moguće utvrditi iz transakcije kupnje poslovnih udjela u društvu posredstvom kojeg je ostvarena kontrola ciljnog društva. To nije isti predmet kupnje pa je tuženik primijenio arbitrarno odlučivanje koje nije u skladu sa smislom ZPDD-a i Direktive. U konkretnom slučaju, tužitelj je dao fer i zakonitu ponudu za pojedinu dionicu po cijeni od 49,00 kuna. Sud je pogrešno utvrdio da se cijena dionice mogla utvrditi po cijeni stjecanja poslovnih udjela te da je tuženik pravilno utvrdio cijenu dionice. Predlaže da Visoki upravni sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu ponavlja navode iz pobijanog rješenja i odgovora na tužbu. Smatra neosnovanima žalbene navode da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku. Ističe da je predmet ovog upravnog spora primjena metode kojom se određuje cijena kod posrednog stjecanja dionica i primjene članka 16. ZPDD-a. Dodaje da navodi tužitelja nemaju uporišta u zakonu već predstavljaju pokušaj odugovlačenja postupanja po pravomoćnim i izvršnom rješenju i svojih zakonskih obveza. Predlaže da Visoki upravni sud  žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika od 7. travnja 2022. odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva P. d. d., sa sjedištem u R.

7.              Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.

9.              Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 15. travnja 2021. za tužitelja, G. P. i I. B. utvrđen nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva P. d. d. R., slijedom čega je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje. Rješenjem tuženika od 7. travnja 2022. odbijen je zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje.

10.              Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da se dionice ciljnog društva (i prelazak praga od 25%) mogu, sukladno ZPDD-u, steći na posredan ili neposredan način. Posredno stjecanje znači stjecanje dionica ciljnog društva posredstvom druge pravne osobe, u konkretnom slučaju stjecanjem poslovnih udjela u tužitelju koji neposredno drži dionice ciljnog društva. Posredno i neposredno stjecanje dionica po izričitoj zakonskoj odredbi su izjednačeni. U konkretnom slučaju su G. P. i I. B. zajedničkim djelovanjem stekli kontrolu nad tužiteljem u smislu članka 5. stavka 4. točke 1. ZPDD-a (zajednički drže ukupno 40,23% udjela u temeljnom kapitalu tužitelja), tužitelj je najveći pojedinačni dioničar ciljnog društva P. d.d. R., odnosno drži 58.300 dionica ciljnog društva što predstavlja 28,85% temeljnog kapitala ciljnog društva. Stjecanjem kontrole u tužitelju, G. P. i I. B. stekli su posredno 58.300 dionica koje tužitelj neposredno drži u ciljnom društvu, a koje predstavljaju 28,85% udjela u temeljnom kapitalu ciljnog društva, čime su prešli kontrolni prag od 25% te je za njih nastala obveza objave ponude za preuzimanje. Odredbom članka 16. ZPDD-a određena su pravila za određivanje cijene u ponudama za preuzimanje i pri tome nije relevantno jesu li dionice ciljnog društva stečene na posredan ili neposredan način. Direktiva o ponudama za preuzimanje poznaje i propisuje stjecanje kontrole posrednim putem te se pravična cijena utvrđuje i kod posrednog stjecanja kontrole odnosno dionica kojima se prelazi propisani kontrolni prag na isti način kao i kod neposrednog stjecanja. Opće pravilo kod određivanja cijene po ZPDD-u jest da je prvenstveno potrebno utvrditi cijenu po kojoj su dionice stečene, a da pri tome ta cijena ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, uključujući i stjecanje na temelju kojeg je za ponuditelja i/ili osobe koje s njim djeluju zajednički nastala obveza objave ponude za preuzimanje. Ako se cijena ne može utvrditi na ovaj način, tada dolazi do primjene članka 16. stavak 4. ZPDD-a koji propisuje da se u tom slučaju koristi elaborat o procijeni vrijednosti. Ističe da se mogućnost određivanja cijene ocjenjuje od slučaja do slučaja i pri tome da je irelevantno radi li se o posrednom ili neposrednom stjecanju. Cilj tako postavljenih zakonskih odredaba je onemogućavanje obveznika ponude za preuzimanje u zaobilaženju propisa. Činjenica jest da se kod posrednog stjecanja ne radi o istom predmetu kupnje, ali iz navedenog ne proizlazi zaključak da se time iz cijene stjecanja poslovnog udjela ne može utvrditi cijena stjecanja dionica kako to tvrdi tužitelj. U konkretnom slučaju cijena je odrediva jer su poslovni udjeli stjecanjem kojeg su posredno stečene dionice ciljnog društva stjecani u samo jednom društvu (tužitelju), a izuzev dionica ciljnog društva tužitelj nema drugu imovinu.

11.              Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja tuženika u cijelosti. I ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane tuženika i prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

12.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članaka 5., 9. i 16. ZPDD-a.

13.              Odredbom članka 16. stavak 1. i 2. ZPDD-a propisano je da su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički obvezni za sve dionice istog roda ponuditi jednaku cijenu, odnosno jednak broj zamjenskih dionica. Cijena u ponudi za preuzimanje ne može biti niža od najviše cijene po kojoj su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice s pravom glasa u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, uključujući i stjecanje na temelju kojeg je za ponuditelja i/ili osobe koje s njim djeluju zajednički nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički nisu u razdoblju od jedne godine prije dana nastanka obveze stekli dionice s pravom glasa ili kada se ne može utvrditi po kojoj cijeni su ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički stekli dionice ciljnog društva na temelju kojeg stjecanja je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, cijena u ponudi ne smije biti niža od prosječne cijene ostvarene na uređenom tržištu izračunate na način iz stavka 3. ovoga članka, odnosno ako se dionicama ciljnog društva trgovalo u manje od 1/3 trgovinskih dana unutar zadnja tri mjeseca prije dana nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, cijene utvrđene elaboratom iz članka 22. stavka 3. točke 9. ZPDD-a.

14.              Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zaključak tuženika da je u konkretnom slučaju cijenu bilo moguće odrediti s obzirom da su poslovni udjeli stjecanjem kojih su posredno stečene dionice ciljnog društva stjecani u samo jednom društvu, da osim dionica ciljnog društva tužitelj nema drugu imovinu te da je tužitelj potvrdio da su poslovni udjeli stjecani po nominalnoj vrijednost i cijena stjecanja odgovara vrijednosti udjela u poslovnim knjigama tužitelja u vrijeme stjecanja poslovnih udjela.

15.              Prvostupanjski sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

16.              Prvostupanjski sud je prigovore tužitelja, koje ponavlja i u žalbi, ocijenio neosnovanim uz obrazloženje s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

17.              Pravomoćnim rješenjem tuženika od 15. travnja 2021. za tužitelja, G. P. i I. B. nastala je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva P. d. d. R. Tužitelj u žalbi osporava da za njega postoji obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, no zakonitost rješenja kojim mu je utvrđena navedena obveza tužitelj je mogao osporavati žalbom u postupku utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog društva P. d. d. R. Slijedom navedenoga, prigovor tužitelja nije osnovan.

18.              Neosnovan je prigovor tužitelja da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer je iz obrazloženja presude vidljivo da je prvostupanjski sud postupio na temelju članka 60. stavka 4. ZUS-a, i u iscrpnom obrazloženju odgovorio na sve navode tužitelja istaknute u tužbi, obrazlažući razloge zbog kojih smatra iste neosnovanim, a tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud i zauzeta stajališta

19.              Prvostupanjski sud je pravilno, s obzirom na sadržaj tužbe, utvrdio da u konkretnom slučaju nisu sporne činjenice, već primjena materijalnog prava te zaključio da postoje osnove za rješavanje predmetnog spora bez održavanja rasprave.

20.              Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

21.              Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na  temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.

22.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 1. ožujka 2023.

                                                                                                         Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.