- 1 -              Poslovni broj: Usž-4137/22-2

Poslovni broj: Usž-4137/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanče Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. H. iz Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-885/22-6 od 3. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-885/22-6 od 3. listopada 2022.

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-560-01/22-01/25, URBROJ: 512-25-01-22-2 od 10. veljače 2022. i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Ministarstva obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., KLASA: UP/I-562-01/21-01/598, URBROJ: 512M2-50-22-2 od 10. siječnja 2022.

2.              Rješenjem tuženika odbijena ja tužiteljeva žalba protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti ročnom sastavu VP 6042 S. (53. bojna MDP) u razdoblju od 16. svibnja 1993. do 12. studenoga 1993.

3.              Tužitelj osporava presudu suda prvog stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da iz obrazloženja presude nisu vidljivi razlozi za negativnu odluku o njegovom tužbenom zahtjevu, čime je povrijeđeno njegovo prava na obrazloženu odluku. Dalje navodi da je sud poklonio vjeru samo dokazima koje je dostavio tuženik, a da dokaze koje je isticao tužitelj u sporu nije uzeo u obzir, odnosno nije ih proveo. Tvrdi da je tumačenje suda prema kojem pripadnik Oružanih snaga RH u sastavu 53. bojne Mornaričko desantnog pješaštva VP 6042 S. nije hrvatski branitelj protivno članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR). Navodi da Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19. dalje Zakon o službi u OSRH) u ratni sastav, uz djelatne vojne osobe, službenike, namještenike, pričuvnike, ugovorne pričuvnike, kadete, osobe pristupile dragovoljnom osposobljavanju, uključuje i ročnike kada je na snazi obvezno služenje vojnog roka te vojne obveznike mobilizirane u OSRH. Smatra da iz navedene odredbe jasno proizlazi da je nakon završetka vojne obuke u J. i D. bio u sastavu 53. bojne Mornaričko desantnog pješaštva, kao pripadnik ratnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske, što proizlazi i iz vojne knjižice pa da mu navedeno razdoblje treba utvrditi kao razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju toga utvrditi status hrvatskog branitelja. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

4.              Tuženik predlaže žalbu odbiti.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja u razdoblju od 16. svibnja 1993. do 12. studenog 1993. na temelju pripadnosti VP 6042 S. (53. bojna MDP).

8.              Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz članka 3. ZHBDR-a utvrđuje nadležno ministarstvo (Ministarstvo obrane ili Ministarstvo unutarnjih poslova) na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju ili nakon provedenog upravnog postupka ako osoba iz članka 3. ZHBDR-a nije upisana u službenoj evidenciji, nakon čega o tome izdaje potvrdu.

9.              Tužiteljevo sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nije evidentirano u službenim evidencijama Ministarstva obrane, a iz izjave tužitelja proizlazi da je u navedenom razdoblju bio pripadnik VP 6042 S. u Vojarni L., a kao svjedoka koji može posvjedočiti o njegovim navodima predložio je M. M., koji je u to vrijeme bio ročni vojnik.

10.              Iz izjave svjedoka proizlazi da je tužitelj u prijepornom razdoblju bio ročni vojnik te da su zadaće koje su obavljali u tom razdoblju bile osiguranje vojnih objekata i priprema za vojna djelovanja.

11.              Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio relevantne odredbe materijalnog prava i to članak 3. ZHBDR-a  te na temelju dokaza u spisu pravilno ocijenio da je tužitelj navedenoj postrojbi pripadao kao ročni vojnik, odnosno vojni obveznik te da zadaće koje je obavljao u tom razdoblju nisu sukladne zadaćama koje u vidu ima članak 3. stavak 2. ZHBDR-a. Naime, prema navodima tužitelja i navedenog svjedoka tužitelj je u navedenom razdoblju bio u S. u vojnom kompleksu L., odnosno u uvjetima i zadaćama koje ne podrazumijevaju  organizirano sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske.

12.               U ovoj upravnoj stvari relevantne odredbe za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja su odredbe ZHBDR-a, a ne odredbe Zakona o službi OSRH na koje se tužitelj u žalbi poziva, zbog čega ovaj Sud žalbene navode istaknute u tom pravcu ocjenjuje neosnovanima.

13.              Slijedom navedenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. ožujka 2023.

       Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.