- 1 -              Poslovni broj: Usž-3482/22-3

Poslovni broj: Usž-3482/22-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. S. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku F. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3841/2021-6 od 22. travnja 2022., na sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-3841/2021-6 od 22. travnja 2022.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-552-07/21-01/23, URBROJ: 524-11-01/3-21-4 od 9. studenoga 2021.

2.               Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko upravno rješenje Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice S., KLASA: UP/I-552-07/19-06/16, URBROJ: 534-120-14-19-21-5 od 5. veljače 2021. te je naloženo tužitelju da u roku 8 dana od dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj na žiro račun Državnog proračuna iznos od 7.727,40 kn isplaćen na ime privremenog uzdržavanja za maloljetnu M. S. za razdoblje od 12. travnja  2018. do 30. lipnja 2019., sa zakonskim zateznim kamatama, na iznos 2.458,40 kn od 25. rujna 2018. do isplate; na iznose od 658,50 kn od 20. listopada 2018. do isplate, od 22. studenoga 2018. do isplate, od 25. prosinca 2018. do isplate, od 23. siječnja 2019. do isplate, od 22. veljače 2019. do isplate, od 21. ožujka 2019. do isplate, od 20. travnja 2019. do isplate, na iznos 286,50 kn od 22. svibnja 2019. do isplate i od 22. lipnja 2019. do isplate, te na iznos 86,50 kn od 23. srpnja 2019. do isplate.
3.              Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude navodi da činjenično stanje nije dovoljno raspravljeno da bi se mogla donijeti presuda jer nije provedena rasprava niti je tužitelj saslušan, niti je navedeno temeljem čega je presuda donesena. Paušalno je navedeno da je uzeto u obzir činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja odluke tuženika. U razdoblju u kojem nije plaćao uzdržavanje nije bio u mogućnosti raditi, nekoliko mjeseci je proveo u Zavodu za liječenje ovisnosti, a bio je podvrgnut i operativnom zahvatu uslijed pojave ateroma. Poziva se na odredbu Obiteljskog zakona prema kojoj su roditelji prvi dužni uzdržavati maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu

4.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, što je među strankama nesporno, da tužitelj nije doprinosio za uzdržavanje svoje maloljetne kćerke M. S. zbog čega je istoj priznato pravo na privremeno uzdržavanje u naprijed navedenim iznosima i u razdobljima. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku.

8.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o privremenom uzdržavanju („Narodne novine“, 29/14.; dalje Zakon).

9.              Člankom 27. stavkom 1. Zakona određeno je da će Centar po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako jednogodišnje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od jedne godine, s pripadajućom zateznom kamatom.

10.              Što se tiče žalbenog navoda o neodržavanju rasprave valja istaknuti da je sud sve odlučne činjenice za donošenje odluke u sporu pravilno utvrdio te za isto nije bilo potrebno saslušanje tužitelja koji ne spori činjenično stanje već u žalbi prigovara primjeni materijalnog prava na dobro utvrđene činjenice. Naime, presuda je donesena na temelju činjenice da tužitelj nije redovito doprinosio za uzdržavanje svoje kćeri što je bio dužan temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P2-1311/12 od 30. siječnja 2015. Zbog neredovitog izvršavanja navedene obaveze Centar za socijalnu skrb Z., Podružnica S., priznavala je tužiteljevoj kćerki M. S. pravo na privremeno uzdržavanje, rješenjima i u iznosima kako je navedeno u obrazloženju pobijane presude. Postupak povrata isplaćenih sredstava pokrenut je po služenoj dužnosti, a kako Zakon ne poznaje razlog lošeg zdravstvenog stanja, na što se tužitelj u žalbi poziva, kao razlog neplaćanja uzdržavanja za dijete niti razlog za isključenje od obveze povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, saslušanje tužitelja ne bi dovelo do drugačije odluke u sporu.

11.              Suprotno navodu tužitelja, prvostupanjski je sud cijenio sve provedene dokaze i utvrđene činjenice podveo pod strogu pravnu normu Zakona koja ne dopušta drugačije tumačenje ni primjenu od onog kako je u Zakonu navedeno. Kako nije od utjecaja za priznavanje žalbe osnovanom tužiteljevo zdravstveno stanje isti je kao roditelj dužan uzdržavati svoje dijete, a u slučaju da umjesto njega uzdržavanje isplaćuje Republika Hrvatska, tužitelj je pravilno i opravdano obvezan na povrat isplaćenih sredstava čiji je iznos tuženik točno utvrdio uvidom u kartice korisnika novčane pomoći za razdoblje od 12. travnja 2018. do 30. rujna 2019. iz kojih proizlazi da je majci i zakonskoj zastupnici mlt. M. S., T. T. osnovano isplaćeno 7.727,40 kn.

12.              Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.