1                                 Broj: Ppž-1338/2023

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-1338/2023

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

P R E S U D A

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N. V., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., 114/22., dalje u tekstu ZSNŠN/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 22. listopada 2022., broj: Pp-15191/2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

1.                 Djelomičnim prihvaćanjem osnovane žalbe ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, i povodom te žalbe po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni na način da se izriče da je okrivljeni N. V., djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. ZSNŠN/22 pa  mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna od 260,00 eur-a (dvjesto šezdeset eura)[1] / 1.958,97 kuna (tisuću devetsto pedeset osam kuna i devedeset sedam lipa), koju je dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, s time da se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode od 21. listopada 2022., u 17,10 sati do 22. listopada 2022. u 14,00 sati kao 79,63 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa) / 600,00 (šesto) kuna novčane kazne tako da mu za platiti ostaje 180,37 eura ( sto osamdeset eura i trideset sedam centa) / 1.359,00 kuna ( tisuću tristo pedeset devet kuna), a novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine preostalog iznosa novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

2.               U preostalom dijelu žalba ovlaštenog tužitelja se odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljeni N. V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11., dalje u tekstu ZSNŠN/11), činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 1.000,00 kuna/132,72 eura, u koju kaznu mu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode tako da mu za platiti preostaje 400,00 kuna/53,09 eura.

1.1.           Istom presudom, od okrivljenika je, na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, oduzeto jedno pirotehničko sredstvo tzv. bengalka, a također je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna/26,54 eura.

2.               Protiv prvostupanjske presude je ovlašteni tužitelj – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnio pravodobnu žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog odluke visini kazne i zbog neizricanja predložene zaštitne mjere. Podnositelj žalbe smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona i tako okrivljeniku izrekao neprimjereno blagu kaznu kojom se neće postići svrha kažnjavanja. Podnositelj žalbe također smatra da je sud pogriješio kada okrivljeniku nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru s obzirom na činjenicu posjedovanja pirotehničkog sredstva. Podnositelj žalbe predlaže da se pobijana presuda preinači i da se okrivljeniku izrekne kazna u predloženom iznosu, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.               Žalba je djelomično osnovana.

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđeno da je prvostupanjski sud predmetni prekršaj pogrešno pravno kvalificirao i to kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 1. ZSNŠN/11, umjesto kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. istog Zakona.

5.               Nadalje, u konkretnom slučaju ovaj Sud je, prilikom odlučivanja, uzimao u obzir i činjenicu da se ZSNŠN/11, nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno sa 1. siječnja 2023., kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZSNŠN/22 blaži zakon.

5.1.           Za predmetni prekršaj ZSNŠN/11 propisuje da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana. Međutim, ZSNŠN/22 za isti prekršaj propisuje blažu novčanu kaznu tj. propisuje novčanu kaznu od 260,00 do 1.990,00 eura, što je protuvrijednost od 1.958,97 do 14.993,66 kuna.

6.               Nadalje, uzimajući u obzir žalbene navode i ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud je, u konkretnom slučaju, utvrdio nepravilnu primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, kojom odredbom su propisani uvjeti i granice ublažavanja kazni, kako to opravdano iznosi tužitelj u svojoj žalbi. Tako je stavkom 2. navedene odredbe propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom. Okolnosti na koje se prvostupanjski sud u konkretnom slučaju poziva, a to su priznanje, nekažnjavanje i kajanje su olakotne, ali ne i naročito olakotne okolnosti u smislu spomenutog članka 37. Prekršajnog zakona. Nadalje, pozivanje suda na tešku materijalnu situaciju okrivljenika je neutemeljeno jer navedeno sud nije ni na koji način utvrdio. Utvrđene olakotne okolnosti ne daju osnovu za ublažavanje propisane kazne ispod proisanog minimuma, već daju osnovu da se okrivljeniku izrekne što blaža kazna, unutar zakonom propisanih granica. Zbog toga je ovaj Sud preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je okrivljeniku, za predmetni prekršaj, koji je pravilno pravno kvalificirao, izrekao novčanu kaznu od 260,00 eur-a1 / 1.958,97 kuna, tj. novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma za prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. ZSNŠN/22, smatrajući da će se njome postići svrha specijalne i generalne prevencije i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja takvih ili sličnih prekršaja, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako okrivljenik u određenom mu  roku plati dvije trećine iznosa novčane kazne, preostalog nakon uračunavanja vremena lišenja slobode, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona. U tom dijelu, tj. u dijelu odluke o kazni, žalba tužitelja je osnovana.

7.               U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima se osporava odluka suda da se okrivljeniku ne izrekne zaštitna mjera, navodi se da je takva odluka, po ocjeni ovog Suda bila pravilna. Naime, člankom 51.a Prekršajnog zakona je propisano da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Iako je nedvojbeno da se u konkretnom slučaju radi o jednom od težih prekršaja iz ZSNŠN/22, što je vidljivo i po zapriječenoj kazni, činjenica je da okrivljenik do sada nije kažnjavan slijedom čega u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi upućivale na takav stupanj okrivljenikove opasnosti koji bi opravdavao izricanje zaštitne mjere. Slijedom navedenog, žalba tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na neizricanje zaštitne mjere je neosnovana.

8.               Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.