1                                  Broj: Ppž-1081/2023

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-1081/2023 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I. M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. M., podnesenoj putem braniteljice A. B. M., odvjetnice u S. B., protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Pp J-351/2020. od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

1.                 Žalba okrivljenog I. M. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

2.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni I. M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura)/452,00 kuna (četiristo pedeset dvije kune)[1], u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljeni I. M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa, kažnjen kaznom zatvora od 45 dana.

1.1.           Istom presudom je okrivljeniku, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – izvanbračne supruge B. L. u trajanju od 12 mjeseci, na udaljenost manju od 50 metara.

1.2.           Pobijanom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 eura/3.013,80 kuna.

2.               Protiv pobijane presude je okrivljenik, pravodobno, putem braniteljice, podnio žalbu navodeći da ju podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru oštećenici, ali da za donošenje zakonite i pravilne sudske odluke, sud treba na siguran i uvjerljiv način utvrditi odlučne činjenice što u ovom slučaju nije učinjeno čime je sud povrijedio jedno od temeljnih načela, a to je načelo materijalne istine. Okrivljenik nadalje navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Budući da ni sama oštećenica nije to iskazala, nejasno je na temelju čega je sud utvrdio da bi nad njom okrivljenik vršio psihičko nasilje kroz dulje vrijeme na izrazito brutalan način niti da su nad oštećenicom vršeni česti izrazito brutalni i beskrupulozni verbalni napadi te da je nejasno na temelju čega je utvrđeno da bi joj, zbog tih navodnih radnji, bilo narušeno psihičko zdravlje i da je znatno izgubila na težini, budući da oštećenica takve svoje navode nije potkrijepila nikakvom medicinskom dokumentacijom, a niti je sud proveo medicinsko vještačenje. Okrivljenik navodi da stres, koji se spominje u izreci presude kao posljedica, nema opravdanja za prekršajnopravnu zaštitu jer građani ne mogu uživati ni prekršajnopravnu, a ni kaznenopravnu zaštitu od stresa. Okrivljenik navodi da niti činjenica navodnog njegovog uhođenja nije raspravljana niti utvrđivana pred sudom. Nadalje, on smatra kako to što je on proglašen krivim u kaznenom predmetu broj 4K-6/2020. od 5.2.2020. nema apsolutno nikakav utjecaj na ovaj postupak, dok je s druge strane sud propustio uzeti u obzir kaznenu osudu oca oštećenice kojom je on osuđen zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona. Okrivljenik tvrdi da lažno prijavljivanje od strane oštećenice i kaznena osuda njenog oca dokazuju da se radi o instruiranom postupku protiv njega jer ga se nastoji prikazati nasilnikom i udaljiti pod svaku cijenu od maloljetnog djeteta. Okrivljenik smatra kako u ovom postupku nije bilo niti jednog dokaza da se on nasilnički ponašao prema oštećenici zbog čega je trebalo donijeti presudu po načelu in dubio pro reo. Okrivljenik predlaže pobijanu presudu preinačiti i osloboditi ga od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.               Žalba nije osnovana.

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5.               Nadalje, tijekom dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenika koji je prekršaj poricao, a ispitani su i svjedoci B. L., K. M. i D. L. Svjedokinje K. M. i D. L. nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima, te sud svoju odluku o krivnji temelji na iskazu oštećene B. L., dok obranu okrivljenika nije prihvatio. Svoju ocjenu dokaza sud je obrazložio, a okrivljenik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje takvu ocjenu dokaza, kao niti samu odluku o krivnji. Sud, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, nije vezan nikakvim dokaznim pravilima već dokaze ocjenjuje slobodno, ali za svoju odluku mora dati argumentirano obrazloženje, što je sud u konkretnom slučaju, a kako je već naprijed navedeno, i učinio. Iskaz oštećenice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je ona iskazivala uvjerljivo, određeno i detaljno. Okrivljenikovi žalbeni navodi o tome kako ona i njezina obitelj lažu, da su sve izmislili, te navođenje osuđujuće presude protiv oštećeničinog oca zbog prijetnje okrivljeniku, ovaj Sud vidi kao pokušaj diskreditacije iskaza oštećene B. L.

5.1.           U konkretnom predmetu, prvostupanjski je sud pravilno i u potpunosti točno utvrdio činjenično stanje, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, a za svoju odluku je dao jasne razloge.

6.               Nadalje, nesporna je činjenica da je okrivljenik osoba koja je i prije inkriminiranih događaja bio kazneno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona. Iako se u tom slučaju radi o drugoj vrsti djela, uz navedenu osudu, kao i uz osudu za prijetnju prema D. L., majci oštećenice, vidljivo je da je okrivljenik osoba sklona protupravnim oblicima ponašanja, kao i da ranije osude očito nisu utjecale na njega u smislu da se kloni protupravnih postupaka. Zbog toga, kao i zbog težine predmetnog prekršaja, ovaj Sud je suglasan sa kaznom kakva je izrečena okrivljeniku. Iako okrivljenik dovodi u pitanje okolnosti na koje se sud poziva u svojem obrazloženju kazne, činjenica je da je okrivljenik uistinu pokazao upornost u činjenju psihičkog nasilja, dakle ne radi se o jednokratnom postupanju već postupanju okrivljenika kroz razdoblje oko oko mjesec i pol, za vrijeme dok su okrivljenik i oštećena živjeli zajedno, pa potom i njegovo uhođenje oštećenice po proteku dva mjeseca (početkom mjeseca lipnja, za koju okolnost također okrivljenik navodi u žalbi da sud to nije utvrđivao, ali je o istome upravo oštećenica iskazivala). Upravo u tome je vidljiva njegova upornost, a brutalnost verbalnih napada na oštećenicu također nije moguće osporiti jer okrivljenik bez imalo obzira da je oštećenica tek rodila, i da se uz njih nalazi mala beba, iskazuje izrazito visoki stupanj, moglo bi se reći, čak i gađenja prema njoj i djetetu. Takav oblik nasilja zaslužuje težu kaznu kako bi se i okrivljeniku i cijelom društvu poslala poruka da je svaki oblik nasilja, a pogotovo obiteljskog nasilja, nedopustiv i svaki počinitelj treba biti kažnjen kaznom koja će biti primjerena svim okolnostima relevantnim za pravilnu odluku o kazni.  U svakom slučaju kazna mora biti takva da se njome postigne svrha kažnavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. A ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju upravo takva kazna okrivljeniku izrečena pobijanom prvostupanjskom presudom.

7.               Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri izrečenoj okrivljeniku, ovaj Sud smatra takvu mjeru opravdanom i na zakonu osnovanom.

8.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

9.               Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci, a na temelju članka 205. Prekršajnog zakona.

     Zagreb, 1. ožujka 2023.

        Zapisničarka                                                                                    Predsjednica vijeća

       Martina Bastić, v.r.                                                                      Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu, nadležni centar za socijalnu skrb.