1

Poslovni broj: Gž R-804/2022-3

Poslovni broj: Gž R-804/2022-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

         P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz O., OIB:...., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., Regionalno područje H. C. Z., OIB:...., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,odlučujući o žalbi tužitelja podnesenog protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj 7 Pr-69/2020-18 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj 7 Pr-69/2020-18 od 4. travnja 2022. potvrđuje.

              II   Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika  za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena i zakonita Odluka tuženika broj 675/20 od 21. siječnja 2020. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 10-675-1-/16 od  11. studenoga 2016. sklopljenog između tužitelja i tuženika, pa da stoga radni odnos tužitelja nije prestao. Odbijen je i zahtjev da se odredi sudski raskid citiranog ugovora o radu sa  danom  30. svibnja 2020. Točkom II. izreke  naloženo je  tužitelju naknaditi  tuženiku parnične troškove u iznosu od  2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u svezi s tim utvrđenje sudskog raskida ugovora s danom 30. svibnja 2020.

6. Sud prvog stupnja na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđuje:

- tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac su 11. studenoga 2016. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove nadzornika vuče I u organizacijskoj jedinici Regionalnog područja H.C. Z. – Podružnica vuča O.,

- tuženik je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. siječnja 2020. otkazao  tužitelju ugovor o radu na tim poslovima zbog gospodarskih i organizacijskih razloga jer da je za obavljanjem tih poslova prestala potreba,

- ugovor se otkazuje uz otkazni rok od 4 mjeseca koji počinje teći od dana dostave odluke radniku s time da će isti iskoristiti preostali neiskorišteni godišnji odmor te razmjerni dio godišnjeg odmora za tekuću godinu za vrijeme trajanja otkaznog roka,

- istim ugovorom utvrđeno je pravo na otpremninu u visini od 50.000,00 kn,

- kao razlog  otkaza ugovora u obrazloženju Odluke navedeno je da je zbog poteškoća u poslovanju uzrokovanih smanjenjem opsega poslova i ostvarivanja manjeg prijevoza robe i liberalizacije tržišta zbog konkurencije u više željezničkih prijevoza,  tuženik primoran preustrojiti poslovanje društva i racionalizirati broj radnika, što je rezultiralo organizacijskim promjenama,

- Pravilnikom o organizaciji i Odlukom uprave  o ukidanju radnih mjesta, Pravilnik o organizacijI H.C. d.o.o.  izmijenjen je na način da je  došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu nadzornik vuče i u organizacijskoj jedinici Podružnica vuča, a da kod  tuženika ne postoje slobodna radna mjesta na koja bi se isti mogao rasporediti.

- u obrazloženju je dalje navedeno da  je pri  donošenju Odluke poslodavac vodio računa o odredbi čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz  Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, zatim da je tužitelj u radnom odnosu ukupno 48 godina a ima  60 godina  života, da nema utvrđenu invalidnost niti ga tereti obveza uzdržavanja,

- namjera otkazivanja  ugovora  o radu dostavljena je Radničkom vijeću koje se očitovalo na način da je suglasno s predloženom Odlukom.

- rješenjem fonda, Područna služba u R. od 11. svibnja 1998. utvrđeno je da je  tužitelju zbog povrede na radu nastalo tjelesno oštećenje 6. stupnja priznato od  21. listopada 1997. i utvrđena novčana naknada,

- rješenjem HZMO-a Područne službe K. od 2. rujna 2020. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu od  31. svibnja 2020.

- rješenjem Ministarstva, broj Klasa: UP/I561-01/20-01/837, Ur. br. 512M2-50-20-2 od 15. listopada 2020. utvrđeno je da tužitelj ostvaruje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima narodne zaštite u borbenom sektoru  u vremenu od  30. srpnja  1991. do  31. prosinca 1991.

- tužitelj je pobijanu Odluku zaprimio  30. siječnja 2020. (nakon što je stavljena na oglasnu ploču), tuženik je njegov zahtjev za  zaštitu prava zaprimio 6. veljače 2020., dok je tužitelj tužbu podnio  6. ožujka 2020., pa su stranke tijekom  postupka učinile neprijepornim da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio u okviru roka propisanog odredbom čl. 133. st. 2. Zakona o radu "Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje ZR)..

              7. Protivno tvrdnja tužitelja sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio razloge o svim odlučnim činjenicama tako da o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih isprava i zapisnika, pa donošenjem presude nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje u žalbi. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nadalje, protivno tvrdnjama tužitelja činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o njegovom zahtjevu potpuno  je utvrđeno te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja one iste navode koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka, kojima pobija zakonitost i dopuštenost navedene Odluke o otkazu ugovora o radu, uz tvrdnje da je tuženik propustio voditi računa o svim kriterijima za utvrđivanje viška radnika koji su propisani čl. 72. Kolektivnog ugovora tuženika.

10. Odredbom čl. 71. Kolektivnog ugovora tuženika propisano je da  se razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do: ukidanja radnog mjesta, smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu – u tom slučaju primjenjuju se kriteriji čl. 72. ovog Ugovora. Člankom 72. propisani su kriteriji za utvrđivanje viška radnika i to slijedeći: 1. ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu, 2. ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu, 3. zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije, 4. trajanja radnog odnosa, 5. status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i 6. socijalni status.

11. Dakle,  proizlazi utvrđenim da je zbog smanjenja obima posla i u okviru odredbi Pravilnika o radu tuženika smanjen broj izvršitelja za  1 na poslovima na kojima je radio tužitelj (umjesto 9 sada 8 radnika) tako da su sistematizirana  4 izvršitelja u Područnoj vuči O. te   4 u Područnoj vuči R.. Nadalje proizlazi  da je u vrijeme izlučivanja tehnološkog viška, u odnosu na ostale radnike tužitelj imao uvjete za prijevremenu mirovinu. Ukazujući na nezakonitost Odluke tužitelj tvrdi da  tuženik nije vodio računa o ostalim kriterijima pa tako o tome da on ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te da je pogrešno u obrazloženju navedeno da nema invalidnosti.  U odnosu na navedeno  valja odgovoriti da je tužitelju doista, kao što je prethodno navedeno rješenjem HZMO-a Područne službe u R.i od 11. svibnja 1998. utvrđeno tjelesno  oštećenje 6. stupnja zbog povrede na radu, ali to nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer je to prema odredbi čl. 142. st. 2. Kolektivnog ugovora kriterij relevantan za eventualno pravo na visinu otpremnine, ali uz kumulativno ispunjenje uvjeta propisanih tom odredbom. Osim toga, pravo na visinu otpremnine za slučaj da ista nije pravilno obračunata, može se ostvariti u drugom odgovarajućem postupku, ali to nije od utjecaja na zakonitost odluke koju tužitelj pobija u predmetnom postupku.

12.Neosnovane su tvrdnje tužitelja da bi Odluka bila nezakonita i iz razloga što nije cijenjen njegov status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer je, kao što je prethodno navedeno, taj status tužitelju utvrđen rješenjem od  15. listopada 2020., odnosno nakon donošenja pobijane Odluke od  21. siječnja 2020., pa taj kriterij nije niti mogao biti cijenjen. Naime,  odredbom čl. 72. Kolektivnog ugovora kojim su propisani kriteriji za utvrđivanje viška radnika propisano je da se status hrvatskog branitelja dokazuje odgovarajućim potvrdama nadležnog tijela – socijalnih i drugih službi koje izdaju odgovarajuća uvjerenja ili potvrde, koje  tužitelj u vrijeme donošenja te odluke nije imao, a konačno proizlazi da je zahtjev za priznanje statusa podnio nakon donošenja  te Odluke.

13. U odnosu na tvrdnje tužitelja o teretu dokazivanja valja odgovoriti da je sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu kada ugovor, kao u konkretnom slučaju otkazuje poslodavac. Prema mišljenju ovog suda s obzirom da je  Pravilnikom o radu  smanjen broj izvršitelja na poslovima koje je  obavljao tužitelj zbog  smanjenja  obima posla, te navedena  utvrđenja vezana uz kriterije propisane Kolektivnim ugovorom tuženika, isti je dokazao postojanje opravdanog razloga. Međutim, na  tužitelju je teret dokaza da je  poslodavac u postupku otkazivanja povrijedio odredbu čl. 115. st. 2. ZR-a, odnosno kriterije propisane citiranom odredbom i Kolektivnim ugovorom. Pored naprijed iznesenog valja dodati da tužitelj nije niti tvrdio da bi netko od radnika koji su ostali raditi u okviru postojećih Pravilnikom propisanih radnih mjesta ispunjavao kriterij koji je kod njega bio ostvaren (ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu) niti bilo koji drugi kriterij, odnosno nije naveo  usporedne radnike kojima bi bila dana prednost, pa su i u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

14. Slijedom svega navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti za nedopuštenost pobijane Odluke,  odnosno uvjeti propisani odredbom čl. 115. st. 1. ZR-a o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a slijedom toga niti uvjeti za sudski raskid predmetnog ugovora.

15. Zakonita je odluka i o troškovima postupka donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a koja se odnosi na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku i PDV-a.

16. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer se sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka.

U Rijeci 1. ožujka 2023.

      Predsjednica vijeća

        Ivanka Maričić-Orešković