Poslovni broj: 8 Kž-104/2023-6

 

Poslovni broj: 8 Kž-104/2023-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženih M. S. i I. C., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama obojice optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 26 K-434/2022-69 od 13. prosinca 2022., na javnoj sjednici održanoj 1. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Darka Galića, optuženog M. S. uz branitelja M. K. te optuženog I. C.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbijaju se žalbe optuženih M. S. i I. C. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj 26 K-434/2022-69 od 13. prosinca 2022. proglasio je krivima optužene M. S. i I. C. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te ih na temelju istog zakonskog propisa osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

1.1.              Na temelju 54. KZ/11 optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka njihovog uhićenja 2. lipnja 2022., pa nadalje.

 

1.2.              Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog M. S. oduzet je mobitel marke X. R. N. 7, plave boje, I. 1 broja 868811044248475 i I. 2 broja 868811044598473, s pripadajućom SIM karticom, koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119717 od 2. lipnja 2022., koji predmet se po pravomoćnosti presude ostavlja MUP RH na daljnje raspolaganje.

 

1.3.              Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog I. C. oduzet je mobitel marke X. R. N. 5, bijele boje, I. 1 broja 869072033768226 i I. 2 broja 869072033768234, s pripadajućom S. karticom, koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119715 od 2. lipnja 2022., koji predmet se po pravomoćnosti presude ostavlja MUP RH na daljnje raspolaganje.

 

1.4.              Na temelju članka 189. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08), optuženom M. S. će se vratiti nakon pravomoćnosti presude mobitel marke O. P. N. C.,srebrne boje, I. 1 broja 866673053371453, I. 2 broja 866673053371446 s umetnutom S. karticom, koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119717 od 2. lipnja 2022., zatim vozilo marke D. L. s pripadajućim registarskim pločicama Z. 35, prometna dozvola serijskog broja X te original ključ vozila marke D., koji su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119716 od 2. lipnja 2022.

 

1.5.              Na temelju članka 189. stavka 1 ZKP/08 optuženom I. C. će se vratiti nakon pravomoćnosti presude mobitel marke X. R. N. 9 PRO, plave boje, I. 1 broja 864131050001096/00 i IMEI 2 broja 864131050556099/00 s umetnutom SIM karticom, koji je privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119715 od 2. lipnja 2022. te vozilo marke V. P. V. s pripadajućim reg. pločicama X, prometna dozvola R. Č. serijskog broja U. 794866 te original ključ vozila marke V., koji su privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, PP Karlovac, serijskog broja 00119714 od 2. lipnja 2022.

 

1.6.              Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja određenih po službenoj dužnosti, koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv te presude žali se optuženi M. S. osobno te putem branitelja M. K.., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači "u skladu" sa žalbenim navodima, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1.              Žalbu podnosi i optuženi I. C. osobno te putem branitelja D. G., odvjetnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Odgovor na žalbe podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-119/2022 od 10. veljače 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Darka Galića, optuženog M. S. uz branitelja M. K. te optuženog I. C., dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno obaviještenog branitelja optuženog I. C., D. G., odvjetnika.

 

6.              Žalbe nisu osnovane.

 

7.              Optuženi M. S. ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka nalazi u tome da pobijana presuda nema valjanih razloga, da u njezinom obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi koji se o tim činjenicama navode nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, tako da postoji proturječje između obrazloženja i rezultata dokaznog postupka, čime očito sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Međutim, osim takvih uopćenih tvrdnji kojima ustvari samo parafrazira zakonski tekst citirane odredbe, optuženik u daljnjem tekstu žalbe postojanje te povrede ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

 

Optuženik I. C. u žalbi također upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da prvostupanjski sud pobijanu presudu nije valjano obrazložio, zbog čega je ista nerazumljiva i međusobno proturječna, te ju stoga nije moguće ispitati, međutim, takve paušalne i uopćene tvrdnje u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže.

 

8.               Vezano za žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da iz cjelokupnog konteksta podnesenih žalbi proizlazi da obojica optuženika ostvarenje te žalbene osnove nalaze kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u takvom slučaju ne radi se o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona, budući da ista postoji samo kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

 

9.              Povodom žalbi optuženika,  a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na njihovu štetu povrijedio kazneni zakon (476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

 

10.              Žalitelji nisu u pravu niti kada se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.1.              Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženik M. S. prilikom očitovanja na optužnicu izjasnio da se smatra krivim u odnosu na kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a slijedom čega se sukladno odredbi iz čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može žaliti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a kakve dokaze i činjenice optuženik u žalbi evidentno ne navodi.

 

10.2.              Optuženi I. C. ostvarenje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nalazi u tome da tijekom postupka nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, s time da u žalbi koju podnosi osobno smatra da su mu time povrijeđena i prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, konkretno pravo na pošteno suđenje i obranu, te pravo na slobodu, čime očito upire i na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl 468. st. 2. ZKP/08.

 

Vezano za žalbene tvrdnje kojim žalitelj upire na ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj žalbeni sud primjećuje da iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da optuženi I. C. ostvarenje te povrede nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u kakvom slučaju se ne radi o žalbenoj osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja.

 

Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi I. C. u žalbi prije svega upire na obranu optuženika M. S. u kojoj je ovaj tvrdio da ga  ne poznaje od ranije te da ga je prvi puta vidio tek u policijskoj postaji, s time da s njime nije bio u nikakvom kontaktu kako prije tako niti poslije uhićenja, pri čemu žalitelj drži da takvu obranu optuženika M. S. potvrđuju i rezultati dokazne radnje pretrage mobitela koji su od njih oduzeti, a koji govore o tome da oni tijekom počinjenja predmetnog kaznenog djela nisu održavali nikakav međusobni kontakt.

 

Nadalje, žalitelj upire i na iskaze saslušanih policijskih službenika iz kojih doduše proizlazi da se njegovo vozilo kretalo neposredno ispred vozila kojim je upravljao optuženik M. S., i to kakvih 10 do 15 minuta, međutim, pritom nisu uočili da bi između njih postojala bilo kakva međusobna komunikacija, a što potvrđuju i rezultati dokazne radnje pretrage njihovih mobitela, a što sve, po njegovom mišljenju, opovrgava zaključak prvostupanjskog suda da je on sa svojim vozilom činio prethodnicu, kako bio optuženiku M. S. dojavljivao prisutnost policije na ruti prijevoza.

 

Također, žalitelj upire i na iskaze saslušanih migranata A. R. i J. S. iz kojih proizlazi da optuženi M. S. tijekom vožnje nije bio s njime u kontaktu, dapače ti svjedoci ga u svojim iskazima uopće ne spominju.

 

Slijedom navedenog žalitelj smatra da fotografija automobila marke P. kojim je upravljao kritične zgode, a koja je pronađena u mobitelu optuženika M. S. nije dostatna za zaključak da je između njih dvojice postojao bilo kakav dogovor glede ilegalnog prijevoza migranata. Također, smatra da se sadržaj njegove komunikacije putem aplikacije Telegram ne može dovesti u svezu s predmetnim kaznenim djelom.

 

10.3.              Suprotno optuženiku I. C., prvostupanjski sud  s pravom smatra da u konkretnom slučaju postoji zatvoreni krug činjenica – indicija koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na izvjesno utvrđenje da je žalitelj zajedno i po prethodnom dogovoru sa optuženim M. S. počinio predmetno kazneno djelo, na način kako se to činjenično opisuje u izreci pobijane presude.

 

Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz iskaza policijskih službenika D. M. i D. P. proizlazi da su 10 do 15 minuta pratili vozilo marke P. kojim je upravljao optuženik I. C., te da se za cijelo to vrijeme vozilo kojim je upravljao optuženi M. S. kretalo neposredno iza njih.

 

Nadalje, sud prvog stupnja pravilno primjećuje da je u mobitelu optuženog M. S. pronađena upravo slika navedenog osobnog automobila marke P. kojim je kritične zgode upravljao optuženi I. C.. Pritom prvostupanjski sud obranu optuženika M. S. u kojoj tvrdi da je navedeno vozilo prethodno unajmio te da je s istim došao u N. na D. kako bi poslikao staru tvrđavu, kojom prilikom je očito poslikao i predmetno vozilo, a koje je slijedeći dan vratio u agenciju budući da je bilo pokvareno te umjesto njega unajmio drugo vozilo, s pravom ocjenjuje kao krajnje neuvjerljivu, nelogičnu i neživotnu, posebice kada se dodatno ima na umu da je takvu obranu iznio tek nakon što je pretragom u njegovom mobitelu pronađena spomenuta fotografija.

 

Naposljetku, prvostupanjski sud pravilno uočava da je pretragom mobitela optuženog I. C., između ostalog pronađena i komunikacija u kojoj se spominje osoba imenom M. a što je upravo ime optuženog S., u svezi čega sud prvog stupnja, polazeći od svega prethodno navedenog, obranu optuženika u kojoj tvrdi da je to zapravo nadimak jednog njegovog prijatelja, s time da nije znao tko mu je poslao poruku sadržaja "Mene prate i ne puštaju", s pravom ocjenjuje kao krajnje neuvjerljivu, neživotnu i nelogičnu. Pored tog prvostupanjski sud pravilno primjećuje da je pregledom mobitela žalitelja utvrđen neuobičajeno velik broj odlaznih i dolaznih poruka na dan uoči inkriminiranog događaja koje su razmjenjivane intenzivno u sat vremena.

 

Sve navedene činjenice – indicije, kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, tvore zatvoreni krug indicija koji upućuje na izvjesno utvrđenje da je žalitelj zajedno i po prethodnom dogovoru sa optuženim M. S. počinio predmetno kazneno djelo, na način kako se to činjenično opisuje u izreci pobijane presude.

 

Pravilnost takvog utvrđenja prvostupanjskog suda, žalitelj nije doveo u razumnu sumnju niti žalbenim navodima kojima upire da iz iskaza ispitanih migranata i policijskih službenika, kao niti iz sadržaja komunikacije koja je utvrđena pregledom njegovog mobitela ne proizlazi da bi između njega i optuženika M. S. tijekom inkriminiranog prijevoza postojala bilo kakva međusobno komunikacija, a što, po njegovom mišljenju, opovrgava zaključak prvostupanjskog suda da je on sa svojim vozilom činio prethodnicu, kako bio optuženiku M. S. dojavljivao prisutnost policije na ruti prijevoza. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida iskaze policijskih službenika u dijelu gdje navode da su kritične zgode koristili neoznačeno policijsko vozilo, a što žalitelj nije mogao znati, tako da nije niti imao razloga prisutnost tog vozila dojavljivati optuženiku M. S..

 

Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

11.              Optuženici nisu u pravu niti kada se žale zbog odluke o kazni.

 

Tako optuženi M. S. smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu priznanja djela, izraženog kajanja i žaljenja zbog počinjenog, dosadašnju neosuđivanost, da svoju obitelj nastoji spasiti od ratnih zbivanja u Ukrajini, te činjenicu da je već i samo vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru pozitivno utjecalo na njega da shvati težinu i značaj počinjenog djela. Na sjednici žalbenog vijeća dodatno je istaknuo da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru cijelo vrijeme radio (na obnovi zgrade zatvora, te u kuhinji), a što dodatno ukazuje na karakteristike njegove ličnosti, te da je tijekom ovog postupka od samog početka surađivao sa tijelima kaznenog progona.

 

Uz to, njegov branitelj je na sjednici vijeća istaknuo kako smatra da je prvostupanjski sud žalitelju pogrešno cijenio kao otegotnu okolnost stupanj krivnje, budući da se predmetno kazneno djelo može počiniti isključivo sa izravnom namjerom.

 

Optuženi I. C. u žalbi koju podnosi putem branitelja smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije zanemario činjenicu da je surađivao s policijom i nije pružao otpor, s time da je žalitelj na sjednici žalbenog vijeća dodatno naveo da, premda prvenstveno smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi počinio predmetno kazneno djelo, prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu da do sada nije bio osuđivan i da je živio normalnim životom, da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru radio u vešeraju, te da se brine za mlađu sestru koja zbog rata u U. živi kao izbjeglica u P..

 

Optuženi M. S. je doduše u pravu kada u žalbi smatra da mu je prvostupanjski sud pogrešno cijenio kao otegotnu okolnost stupanj krivnje, budući da se predmetno kazneno djelo može počiniti isključivo sa izravnom namjerom, a što se odnosi i na optuženog I. C., međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja je, a suprotno žaliteljima, sagledavajući olakotne okolnosti na njihovoj strani u svijetlu otegotnih okolnosti u vidu činjenice da su predmetno djelo počinili s ciljem brze i lake zarade iskorištavajući pritom teško stanje migranata, kao i općepoznatu činjenicu da su kaznena djela iz  čl. 326. KZ/11 u kontinuiranom porastu, a što upućuje na njihovu povećanu društvenu opasnost, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju kao primjerene svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobne za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe izricanja kaznenih sankcija, kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuju upravo kazne zatvora na koje je optuženike osudio pobijanom presudom (u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, svaki).

 

Stoga žalbe optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji nisu osnovane.

 

12.               Pritom je ovaj žalbeni sud, a sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08, ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta od optuženika pobliže navedenih u toč. V. i VI. izreke pobijane presude, te utvrdio da se ista u svemu ukazuje kao pravilna i zakonita.

 

13.              Kako žalbe optuženika nisu osnovane, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 1. ožujka 2023.