1

 

Poslovni broj: Gž-1807/2022-3

Poslovni broj: Gž-1807/2022-3

 

                                  U   I M E   R E P U B L I K E.  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz V.,  OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika I. F. iz V.,  OIB: ...., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici iz V., radi utvrđenja nasljedničkog dijela,  odlučujući o žalbi tužiteljice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-39/2020-16 od 3. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

              I Uvaženjem žalbe tužiteljice S. P. preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-39/2020-16 od 3. kolovoza 2022. i sudi:

 

Utvrđuje se da je tužiteljica S. P., V., OIB: ..., zakonska nasljednica iza pok. S. F. iz V., OIB: ..., u ½ dijela ostavinske imovine utvrđene u postupku kod javne bilježnice B. Č.-K. u kojem je donijeto rješenje o nasljeđivanju broj: O-1050/19, UPP-OS-59/19 od 11. lipnja 2019. i to:

- novčanih potraživanja prema Zavodu s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja;

- novčanih potraživanja s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja u R. A.;

- neutvrđenog novčanog iznosa na tekućem računu Z. b. d.d. (M.) broj računa: ...; HR...;

- neutvrđenog novčanog iznosa na računu S. S. (M.) broj računa: IBAN ..., BIC: ..., broj kartice: ...; ...;

- grobnog mjesta na mjesnom groblju u V., broj polja ..., broj grobnog mjesta ....

 

              II Nalaže se tuženiku I. F., V., OIB: ..., da tužiteljici S. P., V., OIB: ..., isplati iznos od 660,34 eur[1]/4.975,33 kn, kao i iznos od 2,13 eur/16,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 3. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              III Nalaže se tuženiku I. F. da tužiteljici S. P. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.070,74 eur/8.067,50 kn u roku od 15 dana.

 

              IV Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužiteljica S. P., V., OIB: ..., zakonska nasljednica iza pok. S. F. iz V., OIB: ..., u ½ dijela ostavinske imovine utvrđene u postupku kod javne bilježnice B. Č.-K. u kojem je donijeto rješenje o nasljeđivanju broj: O-1050/19, UPP-OS-59/19 od 11. lipnja 2019. i to:

- novčanih potraživanja prema Zavodu s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja;

- novčanih potraživanja s osnova neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja u R. A.;

- neutvrđenog novčanog iznosa na tekućem računu Z. b. d.d. (M.) broj računa: ...; HR...;

- neutvrđenog novčanog iznosa na računu S. S. (M.) broj računa: IBAN ..., BIC: ..., broj kartice: ...; ...;

- grobnog mjesta na mjesnom groblju u V., broj polja ..., broj grobnog mjesta ....

 

II. Nalaže se tuženiku I. F., V., OIB: ..., da tužiteljici S. P., V., OIB: ..., naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku I. F., V., OIB: ..., da tužiteljici S. P., V., OIB: ..., isplati iznos u visini od 660,34 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, kao i iznos od 16,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

III. Nalaže se tužiteljici S. P. iz V., OIB:..., naknaditi tuženiku I. F. iz V., OIB: ..., troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn (pet tisuća kuna), u roku od 15 dana."

 

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Bitnu povredu iz odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što je izreka presuda nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da tužiteljica ne može utjecati na to hoće li D. K. pokrenuti postupak radi utvrđenjae da je i ona zakonska nasljednica iza pok. S. F., a uostalom i sam tuženik osporava da je između pok. S. F. i D. K. postojala izvanbračna zajednica pa bi se u potencijalnoj parnici trebalo dokazati je li između pok. S. F. i D. K. uopće postojala izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke za priznanje izvanbračne zajednice u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju. Zaključno tužiteljica smatra da sud u ovom postupku nije ovlašten niti raspravljati niti donijeti odluku o pravima D. K., odnosno je li ista zakonska nasljednica iza pok. S. F. i koji bi joj dio ostavinske mase eventualno pripao iza ostavitelja. Navodi da sud ne može svoju odluku utemeljiti na pretpostavkama, a što čini, navodeći u obrazloženju presude, da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva moglo biti povrijeđeno nasljedno pravo D. K., pri čemu sud uopće ne obrazlaže na koji način bi njeno pravo moglo biti povrijeđeno niti pak to dovodi u bilo kakvu vezu s ovim postupkom. Navodi da se D. K. kod javnog bilježnika predstavila kao izvanbračna supruga iza pok. S. F. samo u dijelu zapisnika kod javnog bilježnika od 4. lipnja 2019., ali naglašava da se ona nije prijavila kao zakonska nasljednica niti je tražila svoj zakonski nasljedni dio. Stoga, da je neživotno i nelogično da prvostupanjski sud smatra da bi ona mogla naknadno potraživati svoj nasljedni dio. Ukoliko čak i dođe do takve situacije tada D. K. može svoja prava ostvarivati u zasebnom parničnom postupku protiv I. F. i S. P. jednako kao što S. P. kao tužiteljica potražuje u ovom parničnom postupku. Naime, činjenica da je netko ovlaštenik u smislu odredbe čl. 236. Zakona o nasljeđivanju ne znači da će isti ikada ostvariti svoje pravo koje mu eventualno pripada. Smatra da je sud prilikom donošenja odluke trebao uzeti u obzir samo stvarno činjenično stanje, a to je da je rješenjem o nasljeđivanju kao jedini nasljednik određen upravo tuženik, kao i činjenicu da je tužiteljica nedvojbeno kćer ostavitelja zbog čega je ista zakonska nasljednica prvog nasljednog reda te istoj pripada ½ ostavinske imovine utvrđene rješenjem o nasljeđivanju, a s obzirom da tužiteljica i tuženik nasljeđuju ostavitelja na jednake dijelove.

 

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je sud prvog stupnja osnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te istu obvezao da tuženiku naknadi troškove postupka. Osporava da je svjesno i zlonamjerno zatajio u ostavinskom postupku tužiteljicu kao nasljednicu prvog nasljednog reda. Ističe da je tužiteljica i prije nego je pokrenut ostavinski postupak znala za očevu smrt. Navodi da je javnoj bilježnici predao oporuku koju je sastavio pok. otac S. F. u kojoj oporuci su kao nasljednici naznačeni I. i Ž. F., dok tužiteljici oporukom nije ostavljeno ništa te su naznačeni razlozi zbog kojih je to učinio, a koja oporuka je priložena i u ovaj spis. Ponavlja da je javna bilježnica pročitala oporuku i vratila je tuženiku a što je u svom iskazu i potvrdila M. F..

 

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

7. Žalba je osnovana.

 

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona zakonska nasljednica sada pok. S. F., oca tužiteljice, zatim što sve spada u ostavinsku imovinu te zahtjev za predaju (isplatu) novčanog iznosa od 660,34 eur i 2,13 eur.

 

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je u smrtovnici kao dijete iza pok. S. F. naznačen isključivo tuženik, a kao osoba pozvana na nasljedstvo temeljem oporuke D. K., koja je u smrtovnici naznačena kao izvanbračni drug pok. S. F.,

 

- da je u ostavinskom postupku iza pok. S. F. dana 4. lipnja 2019. održano ročište na koje je pristupila D. K., naznačena u zapisniku kao izvanbračna supruga pok. S. F., dok na ročište nisu pozvani tužiteljica i tuženik, te da je na ročištu D. K. u spis predala Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. rujna 2018., a kojim se pok. S. F. obvezao D. K. na ime primljenog uzdržavanja dati čk.br. 60/2 upisano u zk.ul.br. 3497 k.o. V. s pripadajućim pokretninama i osobno vozilo Volkswagen Polo, reg. oznake VŽ... kao i da je na ročištu s prisutnom D. K. utvrđeno rodoslovlje pok. S. F. na način da je utvrđeno da je pok. S. F. imao dvoje djece, i to I. F. i pok. Ž. F., preminulu bez nasljednika, da je živio u izvanbračnoj zajednici s D. K., da nije ostavio oporuku, te je kao ostavinska imovina utvrđena imovina koja je predmetnom tužbenog zahtjeva,

 

- da je 11. lipnja 2019. održano ročište na koje je pristupio tuženik, dok na ročište nisu pozvane tužiteljica i D. K., te je na ročištu s prisutnim tuženikom utvrđeno rodoslovlje i ostavinska imovina kao na ročištu održanom 4. lipnja 2019., pri čemu je tuženik izjavio da ne priznaje postojanje izvanbračne zajednice, te dao nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva na temelju zakona, a po kojoj izjavi je javna bilježnica B. Č.-K. iz V. na zapisnik donijela rješenje o nasljeđivanju kojim je nasljednikom iza pok. S. F. temeljem zakona proglašen tuženik, te mu je uručena ostavinska imovina u cijelosti, a tuženik se odrekao prava na prigovor protiv navedenog rješenja o nasljeđivanju,

 

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-1050/2019 od 11. lipnja 2019., s klauzulom pravomoćnosti s danom 11. lipnja 2019., nasljednikom iza pok. S. F. temeljem zakona proglašen tuženik, te mu je uručena ostavinska imovina (novčana potraživanja i grobno mjesto u V.) u cijelosti, a da je navedeno rješenje isključivo dostavljeno tuženiku, dok nije dostavljeno tužiteljici niti D. K.,

 

- da je tužiteljica podneskom od 7. siječnja 2020. zatražila dostavu rješenja o nasljeđivanju broj O-1050/2019 od 11. lipnja 2019., te joj je isto dostavljeno dana 13. siječnja 2020.,

 

- da je pisanom oporukom pred svjedocima od 30. rujna 1994., pok. S. F. cjelokupnu imovinu ostavio oporučnim nasljednicima I. F. (tuženiku) i Ž. F. (pokojna u trenutku smrti pok. S. F.), dok izričito navodi da S. F. (tužiteljici) ne ostavlja ništa iz razloga što se odala neradu i nemoralnom načinu života, nastojeći ga pri tome moralno diskreditirati čak i putem javnih glasila, a koji navodi sadržajno predstavljaju isključenje tužiteljice iz nasljedstva iza pok. S. F. u smislu čl. 47. st. 1. toč. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine" broj 52/71, 78/78 i 56/00), a koji je bio na snazi u trenutku sastava oporuke,

 

- da navedena oporuka pok. S. F. nije nikad proglašena, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je oporukom raspolagao tijekom ostavinskog postupka iza pok. S. F., te da je oporuku predočio javnoj bilježnici koja mu je oporuku vratila bez proglašenja iste, pri čemu iz spisa poslovni broj O-1050/2019 nije razvidno da bi se tuženik pozvao pred javnom bilježnicom na predmetnu oporuku,

 

- da tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi primio iznos od 1.327,47 eur od S. B. und S. A., dok je iz dopisa Z. b. d.d. od 2. travnja 2022. razvidno da je po predmetnom rješenju o nasljeđivanju tuženiku isplaćen iznos do 32,16 kn, a polovice kojih iznosa tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom za isplatu.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP-a s obzirom da je uvidom u spis broj O-1050/2019 utvrdio da tužiteljica kao kći i zakonska nasljednica iza pok. S. F. nije pozvana ni na jedno ročište održano u ostavinskom postupku iza pok. S. F., a što tužiteljica i sama potvrđuje u svom iskazu, niti joj je dostavljeno nepravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a čime joj nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom dok je tužbu podnijela 30. siječnja 2020. odnosno u roku propisanom čl. 423. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

 

13. Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 421. st. 1. toč. 2. i čl. 423. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a u vezi s čl. 237. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje ZN/03) za podnošenje predmetne tužbe.

 

14. Što se tiče oporuke pok. S. F. od 30. rujna 1994. stav je suda prvog stupnja da se tuženik u ovom postupku ne može pozivati na navedenu oporuku, odnosno na isključenje tužiteljice iz nasljedstva, a koje je sadržano u oporuci, već je prava na temelju predmetne oporuke morao ostvarivati u okviru provedenog ostavinskog postupka.

 

15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza pok. S. F. u smislu odredbe čl. 9. ZN/03, a kao takva nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. S. F. i ne veže je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj O-1050/2019 od 11. lipnja 2019. te kao takva može svoje pravo kao nasljednik ostvarivati u ovom postupku u smislu odredbe čl. 236. ZN/03, pri čemu tuženik u ovom postupku ne može ostvarivati svoje pravo iz oporuke od 30. rujna 1994. pozivajući se na isključenje tužiteljice iz nasljedstva.

 

16. Međutim, polazeći od činjenice da bi pravomoćnim utvrđenjem nasljedničkog udjela tužiteljice u ovom parničnom postupku, a kako ista zahtjeva ½ dijela ostavine moglo biti povrijeđeno nasljedno pravo D. K., a koja prema sadržaju spisa broj O-1050/2019 predstavlja ovlaštenika u smislu odredbe čl. 236. ZN-a ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje iste kao zakonske nasljednice u ½ dijela te slijedom toga odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

 

17. Neosnovanim također ocjenjuje i kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 660,34 eura i iznosa od 16,08 kn s osnova stjecanja bez osnove, s obzirom da je neosnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje njezinog nasljednog prava u 1/2 dijela ostavine.

 

              18. Navedeni stav suda prvog stupnja nije pravilan.

 

              19. Naime, odredba čl. 138. ZN/03 propisuje da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik, zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke (stavak 1.). Prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina (stavak 2.).

 

              20. Stoga, a imajući u vidu činjenično utvrđenje da je tužiteljica kćerka ostavitelja pok. S. F. koja uopće nije sudjelovala u ostavinskom postupku, ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da nije nastupila zastara podnošenja tužbe jer do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao ni rok od godinu dana od dana saznanja tužiteljice za njeno pravo niti je protekao rok od deset, odnosno dvadeset godina propisan odredbom čl. 138. ZN/03.

 

              21. Pritom ovaj sud smatra da stranka koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i svoja prava može ostvariti pokretanjem parnice u kojoj nije prethodno pitanje ispunjenost pretpostavki za ponavljanje postupka (čl. 237. ZN/03).

 

              22. Naime, procesno legitimirane za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka su stranke, a kako su sa strankama izjednačeni njihovi univerzalni pravni sljednici, to se ovo pravo na podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka priznaje i njima. Iz navedenog bi proizlazilo da stranka koja je sudjelovala u ostavinskom postupku iznimno nije vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka kako u pogledu razloga za ponavljanje, tako i u pogledu rokova (čl. 421., 422. i 423. ZPP-a), u kojem slučaju bi svoje pravo mogle ostvariti pokretanjem parnice (čl. 235. ZN-a). S obzirom da tužiteljica nije sudjelovala u ostavinskom postupku kao stranka, u pogledu rokova ne primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku o ponavljanju postupka, već odredba čl. 238. ZN/03.

 

              23. Budući da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari zahtijeva ostavinu kao nasljednica pok. S. F., a tužbu protiv tuženika je podnijela 30. siječnja 2020., to zahtjev tužiteljice neovisno o poštenju, odnosno nepoštenju tuženika nije zastario.

 

              24. Pritom ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora tuženika o isključenju tužiteljice iz nasljedstva. Naime, pretpostavka za valjanost isključenja od nasljedstva propisana je odredbom čl. 86. ZN/03. Na isti način pretpostavke za valjanost isključenja od nasljedstva bile su propisane i odredbom čl. 48. Zakona o nasljeđivanju koji je bio na snazi u vrijeme kada je oporuka sačinjena (1994.). Kako isključenje od nasljedstva nastaje na temelju ostaviteljeve oporučne odredbe, a oporuka pok. S. F. od 30. rujna 1994. nije proglašena, u ovom postupku ne može se raspravljati o valjanosti, odnosno učincima te oporuke.

 

              25. Prema odredbi čl. 9. ZN/03 ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug (stavak 1.) Osobe iz stavka 1. ovog članka nasljeđuju na jednake dijelove (stavak 2.).

 

              26. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica kćerka sada pok. S. F.. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je tuženik, iako je znao za tužiteljicu koja je kao kćerka pok. S. F. pozvana na nasljedstvo iza pok. S. F., u ostavinskom postupku zatajio tužiteljicu. Na taj način pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. S. F. proglašen je nasljednikom ostavitelja u cijelosti, pa i u odnosu na predmetne novčane iznose i grobno mjesto jer se tuženik prihvatio nasljedstva.  Stoga je tuženik u konkretnom slučaju pasivno legitimiran jer je faktički ušao u položaj nasljednika i onemogućio tužiteljici da i ona zauzme položaj koji joj pripada na temelju njenog nasljednog prava. Prema tome, nasljedstvo se u konkretnom slučaju dijeli između sina i kćerke ostavitelja, što znači na dva dijela. Drugim riječima, tužiteljici pripada ½ dijela ostavinske imovine.

 

              27. Sama činjenica da se D. K. u ostavinskom postupku legitimirala kao izvanbračna supruga, a kraj činjenice da ista nije utvrđena nasljednikom, nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

              28. Kako je zbog preinačenja presude izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

 

              29. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela u cijelosti pa joj pripada pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn /Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 9. ožujka 2022. u iznosu od 66,36 eur/500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 18. svibnja 2022. i 11. srpnja 2022. u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn za svako /Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 464,53 eur/3.500,00 kn na koji iznos je obračunat PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), što iznosi 116,13 eur/875,00 kn i daje ukupan zbroj od 580,66 eur/4.375,00 kn. Tužiteljici je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 eur/710,00 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 94,23 eur/710,00 kn.

 

              30. Tužiteljici također pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), što iznosi 41,48 eur/312,50 kn i daje ukupan zbroj od 207,38 eur/1.562,50 kn. Tužiteljici pripada i trošak pristojbe na žalbu u  iznosu od 94,23 eur/710,00 kn.

 

              31. Tužiteljici je stoga dosuđena naknada troška cjelokupnog postupka u iznosu od 1.070,74 eur/8.067,50 kn.

 

              32. Iz navedenih razloga je uvaženjem žalbe tužiteljice valjalo pobijanu presudu preinačiti, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.       

 

U Rijeci 1. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.