1

Poslovni broj: Gž-453/2022-3

Poslovni broj: Gž-453/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K.-Č. pokojnog N., OIB: …, N., koju zastupa punomoćnik Z. S. odvjetnik u T., protiv tuženika P. Ć. pokojnog I., U., B. i H.,  OIB: …, zastupan po punomoćnici J. D. odvjetnici u K. S., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1891/2019-12 od 17. siječnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1891/2019-12 od 17. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na čest. zem. 4841/5, 314 m2, posjedovni list 3149 k.o. D., pa se nalaže brisanje prava posjeda /izvanknjižnog vlasništva na čest. zem. 4841/5, 314 m2 , posjedovni list 3149 k.o. D. s imena tuženika uz istodobni upis prava posjeda /izvanknjižnog vlasništva na čest. zem. 4841/5, 314 m2, posjedovni list 3149 k.o. D. na ime tužiteljice za cijelo. U točki II izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.687,54 kn (1285,76 eur)[1] u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) s prijedlogom da se preinači presuda i odbije tužbeni zahtjev podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 4841/5, površine 314 m2, k.o. D., stečene dosjelošću i nasljeđivanjem od svog oca N. K., a koji je to pravo stekao iza pokojnog oca S. K. zvanog S..

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik upisan u katastarskom operatu Ureda kao posjednik navedene čest. zem. 4841/5 k.o. D., površine, 314 m2, a nije sporno da za k.o. D. nisu osnovane zemljišne knjige te je tuženik pravo vlasništva mogao steći jedino upisom u polog isprava zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda.

7. Uvidom u priloženo rješenje Općinskog suda u Trogiru poslovni broj Z-101/08 od 13. studenog 2008. sud utvrđuje da je dopušten u sudski polog isprava Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. srpnja 2008. zaključen između K. J. pokojnog S. kao prodavatelja te tuženika kao kupca, a kojim ugovorom K. J. prodaje kupcu P. Ć. čest. zem. 4841/5 pašnjak u površini od 314 m2 k.o. D..

8. Nadalje, iz posjedovnog lista broj 3843 proizlazi da je tužiteljica upisana kao jedina posjednica na čest. zem. 4845 k.o. D., a provedenim uviđajem i vještačenjem po sudskom vještaku geometru T. Č. utvrđuje da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja jedinstveni posjed zajedno sa čest. zem. 4845 k.o. D. koja je u posjedu tužiteljice, koji posjed je omeđen suhozidom te ograđen prema nekretninama koje su nastale od matične čest. zem. 4841 i to čest. zem. 4841/2 i 4841/3. Nadalje, uvidom u zapisnik od 16. studenog 2021., a koji je tuženik priložio zajedno sa prijamnim listom u postupku parcelacije čest. zem. 4841 na novoformirane čestice 4841/1/2/3/4/5 k.o. D. utvrđuje da su prilikom izmjere matične čest. zem. 4841 bili prisutni susjedi vlasnici susjednih nekretnina među ostalim i prednik tužiteljice N. K. te da od strane osobe koja je sastavljala zapisnik geometra S. R. vlasnice obrta G. " konstatirano da bi nekretnina prednika tuženika bila u cijelosti ograđena tj. omeđena kamenim suhozidima.

9. Očevidom i vještačenjem po vještaku geometru sud prvog stupnja utvrđuje da prijeporna nekretnina predstavlja jedinstveni posjed zajedno s čest. zem. 4845 k.o. D. koja je suhozidom ograđena prema nekretninama koje su nastale od čest. zem. 4841/3/2. Iz provedenih dokaza, a posebno iskaza svih saslušanih svjedoka, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica osobno i preko svojih pravnih prednika i to upravo oca N. K. u nesmetanom i neprekidnom posjedu prijeporne nekretnine čest. zem. 4841/5, da ista predstavlja sastavni dio posjeda tužiteljice koji je sa svih strana omeđen kamenim suhozidom, da se cijeli posjed zove M. P., a koji posjed je tužiteljica pokazala kao svoje pri čemu su se u svemu tužiteljica i njezini pravni prednici ponašali kao vlasnici te su istu obrađivali kao svoju prema njezinoj gospodarskoj namjeni. Sporni sjeveroistočni dio posjeda tužiteljice, a koji je vještak Č. u skici označio slovima A, B, C, D, A prilikom očevida je utvrđeno da se upravo na tom dijelu nalazi više stabala maslina, stablo bajama i stablo smokve, a iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka proizlazi da su upravo prednici tužiteljici sadili stare masline, da su iste obrađivali, čistili, održavali i da je taj dio oduvijek sastavni dio preostalog posjeda tužiteljica koji se sastoji od čest. zem. 4845 i 4841/5 k.o. D. te na terenu čini jednu cjelinu i jedan posjed koji je kao takav i pokazan na terenu i na kojem se nalaze stare i nove masline koje na zahtjev tužiteljice sadio svjedok N. R.. Svi saslušani svjedoci potvrdili su da je tužiteljica u nesmetanom posjedu navedene nekretnine, da je prednik tuženika J. K. ustupio taj dio zemljišta, a na to upućuje i činjenica da su svjedoci J. P. i M. Z. koji su od J. K. kupili dio parcele 4841 k.o. D. te nakon što se izvršila parcelaciju te odredili koji dio kome pripada prema kupljenoj površine i za koje novonastale čestice su i upisani kao posjednici u katastru zemljišta na čest. zem. 4841/2/3/4 dok je novonastala čest. zem. 4841/5 površine 314 m2 ostala u posjedu J. K. iako su oni kupili taj dio parcele ali su nakon parcelacije utvrdili da je taj dio sastavni dio posjeda tužiteljice. Ovo da potvrđuje i geometar S. R. koja je radila parcelaciju te navedeni kupci nikada nisu ušli u posjed tog dijela parcele jer je sastavni dio posjeda tužiteljice što je njima kao susjedima i mještanima bilo vrlo dobro poznato pri čemu su svjedoci M. Z. i J. P. istakli da je zapravo J. K. tri puta prodao navedeni dio zemlje 4841 odnosno novonastalu 4841/5 najprije djedu tužiteljice J. K. pokojnog Š., zatim njima i na kraju tuženiku.

10. Stoga, prihvaćajući iskaz tužiteljice, zaključak je suda prvog stupnja da su ona i njezini pravni prednici na temelju Općeg građanskog zakonika, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, a iz iskaza saslušanih svjedoka da proizlazi upravo nesavjesnog tuženika pri upisu u katastar zemljišta odnosno kod uprave, ured S., pa stoga sud odlučuje kao u točki I izreke dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući presuda suda prvog stupnja sadrži jasne i određene razloge o pravno odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati te je iz izreke presude vidljivo da se nalaže brisanje prava posjeda sa imena tuženika na ime tužiteljice, a s obzirom na odredbu čl. 120. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) koja odredba regulira stjecanje prava vlasništva nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od ovih bitnih procesnih povreda.

12. Nadalje u žalbi tuženik ističe prigovor da nalaganje brisanje prava posjeda s imena tuženika uz istodobni upis prava posjeda (izvanknjižnog vlasništva) na čest. zem. 4841/5, 314 m2, posjedovni list 3149 k.o. D. na ime tužiteljice ne spada u nadležnost suda, već upravnog tijela u zato propisanom upravnom postupku pozivajući se na odredbe Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ("Narodne novine" broj 112/18) čime da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a, no međutim, ocjena je ovog suda da navedena procesna povreda nije ostvarena jer nije odlučeno o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost. Stoga su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika koji ukazuje na odredbu čl. 187. ZPP-a jer da bi se radilo o utvrđivanju činjenica, a ne o pravnom odnosu.

13. Nije ostvarena relativno bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP-a budući presuda sadrži sve elemente propisane citiranom odredbom.

14. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer da je sud propustio pravilno ocijeniti sve izvedene dokaze ukazujući na iskaze svjedoka M. P. i N. R., a pogotovo da su u proturječnosti sa zaključcima suda iskazi svjedoka M. Z. i J. P..

15. Protivno žalbenim navodima pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio provedene dokaze posebice iskaze stranaka i saslušanih svjedoka. Bez uspjeha tuženik u žalbi osporava ocjenu iskaza svjedoka te vjerodostojnost iskaza svjedoka M. P., N. R., M. Z. i J. P. iznoseći vlastitu ocjenu iskaza i svoje viđenje događaja u cilju osporavanja zaključaka suda prvog stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud je analizirajući provedene dokaze pravilno primjeno odredbu čl. 8. ZPP-a te je iznio ovome sudu prihvatljive razloge i zaključke o tome iskaze kojih svjedoka i zašto ih je prihvatio kao vjerodostojne. Odredba čl. 8. ZPP-a mogla bi biti povrijeđena kada prvostupanjski sud uopće ne bi ocijenio dokaze u smislu navedene zakonske odredbe ali u slučaju kada je stranka nezadovoljna ocjenom dokaza od strane suda, što je upravo u ovom predmetu slučaju, ne znači da je ocjenjujući dokaze (protivno ocjeni stranke) sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8.- ZPP-a.

16. U konkretnoj situaciji su suprotstavljena dva temelja stjecanja prava vlasništva nekretnine odnosno stjecanje na temelju zakona (tužiteljica) i stjecanje na temelju pravnog posla (tuženik), a činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda je isti sud prosuđivao kroz primjenu odredbu čl. 130. st. 2. ZV-a koja propisuje da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao to svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u zemljišne knjige. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužiteljica dokazala ispunjenost pretpostavki za stjecanje svojeg prava vlasništva nekretnina dosjelošću te je obeskrijepila okolnost što tuženika štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga proklamirano odredbom čl. 122. st. 1. ZV-a u svezi s čl. 123. i čl. 124. ZV-a  te odredbom čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK). Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja o tome da u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora i u vrijeme kada je podnosio, zahtijevao i prilagao u sudski polog ispravu ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. srpnja 2008. tuženik nije bio stjecatelj u dobroj vjeri na način kako to propisuje odredba čl. 122. st. 2. ZV-a i čl. 8. st. 3. ZZK-a. Ovaj sud prihvaća po sudu prvog stupnja utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava vezano za utvrđenje ispunjenosti zakonskih pretpostavki na strani tužiteljice za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću budući je nedvojbeno utvrđeno da je još prednik tužiteljice, a pozivom na odredbu čl. 159. st. 3. ZV-a stekao pravo vlasništva iste da je tužiteljica nasljeđivanjem svog oca sada pokojnog N. K. stekla pravo vlasništva. Odredbom čl. 115. st. 2. ZV-a propisano je da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granica otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla ne utječe na prava trećih koje postoje na toj stvari, osim ako je drugačije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji i mjerodavnih podataka.

              17. Naime, u odnosu na poštenog stjecatelja koji nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u valjanost upisa vlasništva provedenog u korist prodavatelja, smatrat će se da je vlasnik nekretnine upravo osoba koja je upisana u zemljišnu knjigu jer ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 122. i čl. 123. ZV-a pošteni stjecatelj steći će tada na temelju povjerenja u zemljišne knjige vlasništvo nekretnine.

              18. Iako odredbe čl. 122. st. 3. ZV-a i čl. 8. st. 3. ZZk-a ne nalažu stjecatelju (kupcu) da istražuje izvanknjižno stanje, odnosno nedostatak dobre vjere se ne može prebaciti nikome zbog razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje prema ocjeni ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik nije bio u dobroj vjeri. Uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da nekretnina koja je predmet postupka predstavlja sastavni dio posjeda tužiteljice koji je sa svih strana omeđen kamenim suhozidom cijeli posjed se naziva M. P., da se na tom sjeveroistočnom djelu posjeda nalazi više stabala maslina, stablo bajama i stablo smokve, te da je taj dio oduvijek sastavni dio preostalog posjeda tužiteljice čest. zem. 4845 i na terenu čini jednu cjelinu. To posebno kada se ova utvrđenja povežu s iskazom svjedoka M. Z. iz kojeg proizlazi da ga je tuženik pitao gdje se nalazi njegov dio parcele da mu nije ništa mogao odgovoriti kada zna da to nije njegovo, da je nakon toga tuženik angažirao geometra koji je došao na lice mjesta, da je tom prilikom osobno bio prisutan te nakon što je geometar vidio vlasničke listove, stanje na terenu da je odustao od predmeta i rekao da se to ne može dirati. Upravo sve gore navedene činjenice vezane za vrijeme zaključenja i prije zaključenja prijepornog kupoprodajnog ugovora ukazuju na zaključak da tuženik zbog svih navedenih saznanja nije bio u dobroj vjeri, pa je stajalište ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev.

              19. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio i o parničnom trošku pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

              20. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 1. ožujka 2023.

              Predsjednica vijeća

               Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.