1

Poslovni broj: Gž -1031/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. D., OIB: …, iz Z.., S. .. i 2. Ž. L., OIB: ., iz Z., D. ., koje zastupa pun. G. P.-T., odvj. u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnine, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, broj P-10/2022-15 od 14. studenog 2022., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke) i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu, broj P- 10/2022-15, od 14. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da su tužitelji i to 1. A.D., OIB: ..., iz Z., S. ..., 2. L. Ž., OIB:...., iz Z. D. ., vlasnici, svatko u 1/2 dijela na dijelu čkbr. 453 pašnjak G. ispod Atlinovca površine 67 j 417 čhv, upisana u zk.ul. 990, k.o. D., koji po Geodetskom elaboratu ovlaštenog ing. geodezije Z. P. od 28.3.2022., koji je sastavni dio ove presude, nosi oznaku kao čkbr. 453/3 G.., pašnjak, površine 1 ha 2000 m2, šuma površine 2 ha 1089 m2, upisana u zk.ul. 990 k.o. D., što je tužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svoga imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja 1 i 2.

 

II. Nalaže se tuženici da tužiteljima 1 i 2 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.036,25 kn/2.261,10 eura1, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa zahtjevom za nadoknadom parničnog troška iznad dosuđenog u prethodnoj točki, do zatraženog iznosa od 25.646,29 kn, kao neosnovanim."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj parnični postupak pokrenut je tužbom tužitelja 19. listopada 2016. pred Općinskim sudom u Gospiću kojom su tužitelji tražili da se utvrde suvlasnicima svaki za po jednu polovicu dijela čestice zemlje 453 ul. z. 990 K.O. D. u površini od 1 ha 2219 m² (pašnjak), te 6 ha 9524 m² (šuma), koji je dio naknadno označio ovlašteni ing. geodezije u prijavnom listu od 5.veljače 2019.

 

5.1. Nakon što je ovaj sud rješenjem broj Gž-366/2019-2, od 2. prosinca 2021. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, tužitelji su zatražili da se utvrde suvlasnicima za po jednu polovicu dijela čestice 453 pašnjak, G. ispod A. u površini od 1 ha 2000 m² (pašnjak) i 2 ha 1089 m² (šuma) i to dijela koji je označen oznakom kč.br.453/3 u geodetskom elaboratu ovlaštenog ing. geodezije Z. P. od 28. ožujka 2012., koji prileži na stranici 102-108 spisa.

 

6. Dakle, u ovom stadiju postupka, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem suvlasništva, svakog od njih za po jednu polovicu dijela kč.br. 453 z.ul. 990 K.O. D., koji je u geodetskom elaboratu ovlaštenog ing. geodezije Z. P. od 28. ožujka 2022. označen kao kč.br. 453/3 G., pašnjak, površine 1 ha 2000 m² i šuma površine 2 ha 1089 m², te zahtjev za brisanje u tom dijelu tuženičinog vlasništva i upis vlasništva odnosno suvlasništva u korist tužitelja.

 

7. Žaliteljica u žalbi, koja je u bitnom gotovo istovjetna onoj kojom je pobijala prvostupanjsku presudu P-233/16 od 13. ožujka 2019. u kojoj je predmet spora bila površina gotovo od 8 ha, ustraje ukazivati na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, tvrdeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima presude. Žaliteljica i u ovoj žalbi ponavlja navode o nedopustivosti tužbe zbog procesne smetnje iz članka 186.a ZPP-a, a ustraje osporavati činjenično pravne zaključke prvostupanjskog suda da su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini. Žaliteljica ustraje u tvrdnji da prijeporna nekretnina 453 K.O. D. ima oznaku pašnjak G. i. A. i površinu od 67 jutara i 417 čhv i ukazuje da je neživotno da bi prijepornu površinu uživala obitelj tužitelja. Na nekretnini po kulturi pašnjak oznake G. s., a ne samo tužiteljevi prednici, odvodili su stoku na ispašu i koristili sijeno (pravo ispaše) pa prema poimanju žaliteljice prednici tužitelja napasajući stoku na tim pašnjacima nisu izražavali volju individualnog prisvajanja. Žaliteljica ustraje osporavati i pravilnost slobodne ocjene dokaza, iskaze saslušanih svjedoka, te ustraje i u navodu da se ta nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi koja činjenica prema poimanju žaliteljice isključuje stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

8. Iz zk izvatka (str. 3 spisa) proizlazi da promjena u obliku i površini nekretnine 453 K.O. D., posljedično čemu bi nastala nova pojedinačno određena stvar, nije vidljiva u zemljišnoj knjizi, odnosno nema osnove zaključku da bi prijavni list kako ga je označio tužitelj bio proveden u zemljišnoj knjizi, pa nekretnina 453/3 K.O. D. prema stanju zemljišne knjige još ne predstavlja pojedinačno određenu stvar u smislu članku 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Tužitelji su zatražili utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 453 K.O. D., a u prijavnom listu kojeg je sačinio ovlašteni ing. geodezije Z. P.(str. 102 - 108 spisa) ona je označena brojem 453/3 Gstran i ima površinu od 1 ha 2000 m² (pašnjak) i 2 ha 1089 m² (šuma).

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio i pravilnost tih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima:

 

- da je prijeporni dio nekretnine upisan kao posjed prvotužiteljice, koja je u dobi od 75 godina, od 1971., a da je prije nje bila upisana posjednica njezina majka S. R. koja je umrla 19...;

 

- da je predmet spora uživao još prvotužiteljičin djed T. R. koji je preminuo 19...;

 

- da je tužiteljičin otac S., majka S., a potom i sama prvotužiteljica prijepornu nekretninu uživali i od 19.. pa nadalje, a legitimaciju tužitelja odnosno njihov suvlasnički omjer izvodi iz izjave prvotužiteljičinih sestara, odnosno njezinih nećaka, te drugotužiteljeve sestre, pa temeljem tih pisanih izjava zaključuje o postojanju obiteljskog dogovora o suvlasništvu tužitelja, radi čega i prihvaća tužbeni zahtjev utvrdivši da su do 06. travnja 1941. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakona (u daljnjem tekstu OGZ);

 

10. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka, a posebno svjedoka Ž. M., r. Š. O., podataka iz katastra o posjedu prijeporne nekretnine, zaključio da je prijeporni dio nekretnine, čije se međe sa sjeverne strane pružaju prirodnom jarugom, te se potom međa spaja sa putom kod starog kućišta, a sa zapadne strane je obilježen planskim putem, a koji je dijelom pašnjak, a ostalo bukova i grabova šuma, koja se nalazi iznad starog kućišta obitelji tužitelja, zaključio da su prednici tužitelja T., S. i S., a potom i tužitelji prijepor uživali do i od 19..., pa kako su tužitelji, uključujući i prednike u neprekidnom posjedu koji je barem pošten, zaključio da su prednici tužitelja stekli vlasništvo dosjelošću, a tužitelji su stekli vlasništvo ugovorom o diobi, što je zaključio iz izjava prvotužiteljčinih sestara, odnosno njezinih nećaka, te drugotužiteljeve sestre, pa je temeljem tih pisanih izjava zaključio o postojanju obiteljskog dogovora o suvlasništvu tužitelja radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

11. Za svoja činjenična utvrđenja i činjenično pravne zaključke prvostupanjski sud dao je prihvatljive razloge, pa se žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.

 

12. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tuženičin prigovor o nedopustivosti tužbe iz razloga koje je naveo u pobijanoj presudi, a u odnosu na žalbene navode kako sud nije obrazložio kvalificirani posjed tužitelja, valja kazati da je kod izvanredne dosjelosti dovoljan pošten posjed, a pretpostavlja se da je posjed pošten, a na tuženici je teret dokaza da posjed nije bio pošten.

 

13. Pravilno je sud otklonio i prigovor da bi činjenica da se prijeporni dio nekretnine nalazi u šumskogospodarskoj osnovi priječila stjecanju prava vlasništva.

 

14. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji, uključujući posjed njihovih prednika, u posjedu svakako više od 100 godina, a prema navodima prvotužiteljice njezina obitelj R. doselila se na ovo područje 15..., a što zaključuje prema jednom kamenu na kući na kojoj je uklesana ta godina, ispunilo se vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost, a temeljem dogovora odnosno ugovora o diobi nasljednika, tužitelji su dokazali aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

 

15. Okolnost da je sud naveo da su se ostvarili uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću i prema OGZ-u i prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, nije dovela u sumnju pravilnost pobijane presude. Posjed tužitelja, uključujući i njihove prednike trajao je još od 1900. pa su se stekle pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću po OGZ-u.

 

16. U odnosu na žalbene navode kojima se pobija odluka o parničnim troškovima, ovaj sud je tu odluku ispitao u okviru žalbenih navoda. Ako se i prihvati tuženičin navod da ona nije odgovorna za nesređeno zemljišnoknjižno stanje, ta činjenica nije odlučna za ocjenu pravilnosti odluke o parničnim troškovima. Tuženica je dala povod tužbi, a nije pogrešna dosuda troškova za podnesak od 13. veljače 2017. koji prileži spisu. Tužiteljici pripada pravo i na nagradu odvjetniku za pristup ročištu održanom 19. lipnja 2018. jer se na tom ročištu raspravljalo.

 

17. Kako je odluka o parničnim troškovima pravilna, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

  U Dubrovniku, 01. ožujka 2023.

                           

                   Predsjednik vijeća             

             

                     Emir Čustović