REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u
građansko-pravnoj stvari tužitelja B. N., OIB …, P., zastupanog po opunomoćeniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika bolnice P., P., OIB …, zastupan po opunomoćeniku – zaposleniku mag. iur. K. B., vr. p. s. 3.153,11 eura / 23.757,11 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. veljače 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika I. D. i opunomoćenika tuženika – zaposlenika K. B. mag. iur., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku bolnica P., P.,
OIB …, isplatiti tužitelju B. N., P., OIB
…, iznos od 3.153,11 eura / 23.757,11 kn1, bruto, sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počevši od 15. travnja 2016. pa do 31.
prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu:
zatezna kamata), osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućom
na iznos od:

- 277,19 eura / 2.088,46 kn počevši od 15. ožujka 2016. pa do isplate
- 269,61 eura / 2.031,38 kn počevši od 15. travnja 2016. pa do isplate
- 283,95 eura / 2.139,43 kn počevši od 15. svibnja 2016. pa do isplate
- 287,24 eura / 2.164,20 kn počevši od 15. lipnja 2016. pa do isplate
- 288,51 eura / 2.173,78 kn počevši od 15. srpnja 2016. pa do isplate
- 305,05 eura / 2.298,41 kn počevši od 15. kolovoza 2016. pa do isplate
- 305,36 eura / 2.300,74 kn počevši od 15. rujna 2016. pa do isplate

- 264,23 eura / 1.990,83 kn počevši od 15. listopada 2016. pa do isplate
- 284,09 eura / 2.140,46 kn počevši od 15. studenog 2016. pa do isplate
- 255,20 eura / 1.992,80 kn počevši od 15. prosinca 2016. pa do isplate

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn

- 2 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

- 136,65 eura / 1.022,02 kn počevši od 15. siječnja 2017. pa do isplate
- 197,03 eura / 1.484,51 kn počevši od 15. veljače 2017. pa do isplate,
sve to u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku bolnica P., P., OIB …, isplatiti tužitelju B. N., P., OIB
…, naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.406,83 eura /

10.599,76 kn1, zajedno sa zateznom kamatom počev od 1. ožujka 2023. pa do
isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj B. N. utužio je svog poslodavca bolnicu
P. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi isplate razlike u plaći, a u tužbi
istakao je da tuženik kao poslodavac obavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona
o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09), a da je dana 23.
studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen
Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama te da je Sporazumom ugovoreno
povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to za po 6% u 2007., 2008.
i 2009. godini.

2. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih
službi da su sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i da
je tim Dodatkom Sporazumu osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.
godine i to na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz

2009. godine Sporazumom odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma.
Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postepeno povećanje
osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH.

3. Dana 26. listopada 2011. da je između Vlade RH i sindikata javnih službi došlo
do sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama, a koji predstavlja osnovu tužiteljeve tužbe, uz napomenu da su Izmjene
Dodatke Sporazumu usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

4. Prema čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je 5
godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1.
Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu da je istekla 26. siječnja 2017.
Nadalje, tužitelj ističe kako su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28.
prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi
pojašnjenja primjene čl. IV. st. V. u vezi s čl. VII. st. I. Izmjena Dodatka Sporazumu, a
da je odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da je osnovica za
obračun plaća u javnim službama 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće
promjene prema tim Izmjenama i dopunama.

5. Dana 28. kolovoza 2015. da je Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio
prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se
navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn

- 3 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

isto tromjesečje 2014. godine, a da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015.

6. Dana 27. studenog 2015. DZS da je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-
a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem se navodi kako je BDP realno veći za
2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a isti
statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015.

7. S obzirom da aritmetička sredina ove navedene dvije stope realnog rasta
BDP-a iznosi upravo 2% (1,2%+2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015.
ispunjen je uvjet iz čl. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu
objavljeni relevantni podaci DZS-a, a budući da je odredbom čl. VII.c st. III. Izmjena
Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec"
da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, a što
znači da se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna.

8. Tužitelj ističe da je tuženik kao njegov poslodavac od veljače 2016. pa nadalje
njegovu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno
Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, a što znači da je
ukupan dug tuženika prema njemu s osnove razlike u plaći 25.056,57 kn za sve
plaće od veljače 2016. pa zaključno sa mjesecom siječanj 2017.

Tužitelj je istakao kako on ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja
prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma te da si zadržava pravo da naknadim
zahtjevima ostvaruje i ostala prava na povećanje plaće te da se ni na koji način ne
odriče niti odustaje od bilo kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka
Sporazumu.

Zahtijevao je u tužbenom zahtjevu da sud naloži tuženiku da mu isplati

25.056,57 kn, sa z. z. kamatom na pojedinačne novčane iznose i to za veljaču 2016.
iznos od 2.097,45 kn sa z. z. kamatom od 16. ožujka 2016. pa do isplate, za ožujak

2016. 2.030,31 kn sa z. z. kamatom od 16. travnja 2016. pa do isplate itd.

9. Tužitelj je od tuženika zahtijevao troškove parničnog postupka i to sa z. z.
kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tužitelj u utuženom
razdoblju bio zaposlenik tuženika i još uvijek je zaposlenik tuženika i to temeljem
Ugovora o radu.

Tuženik je učinio nespornim navode tužitelja da je između Vlade RH s jedne
strane i sindikata javnih službi bio na snazi do 12. ožujka 2017. temeljni kolektivni
ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12,
150/13, 153/13, 24/2017) te da je sporazum Vlade Republike Hrvatske i sindikata
javnih službi zaključen na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koje imaju
svojstvo kolektivnih ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća
u javnim službama i to sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006., kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5,415,37 kuna.
Dodatkom sporazumu o osnovici plaće o javnim službama od 13. svibnja 2009. da je
određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84
kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a.

11. Tuženik osporava da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009. te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu po osnovici
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i
dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću. Ovo
stoga što, ocjenjuje tuženik, isti predstavljaju Dodatak odnosno Izmjene i dopune, u
odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenog

- 4 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

2006., a što da je Sporazum različit od Sporazuma od dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenog 2006.

Tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog.

Ovo stoga što smatra da su u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljeni dana 26. listopada 2011.,
iste Izmjene potpisali sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće
u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovci plaće u javnim službama
potpisani od osam potpisnika. Tuženik ocjenjuje da su Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno nevaljane jer jedan potpisnik jest
parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio Sporazum o osnovici plaće u javnim
službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni
sindikat zdravstva i socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.

12. Tuženik ponovno ističe da je Izmjena Kolektivnog ugovora pravno nevaljana
zato što u njegovu sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni
ugovor i onda takva izmjena nije valjana odnosno po ocjeni tuženika je nezakonita.
Kako su pravno nevaljani, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. tada
po ocjeni tuženika ne postoji utuživa obveza pa niti ona o uvećanju – podizanju
iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i nakon toga detaljno
elaborirao pitanja uređenja plaća, a i predložio da se na strani tuženika u parnicu
umiješa Republika Hrvatska s obzirom da se tužbom potražuje isplata razlike plaće,
odnosno da su predmet tužbenog zahtjeva za plaće i druga materijalna prava
temeljem radnog odnosa, a ta se sredstva u smislu Zakona o plaćama u javnim
službama ("Narodne novine", br. 27/01 i 39/09) osiguravaju u državnom proračunu.

13. Ovaj sud o prijedlogu tuženika da se u ovaj spor umiješa Republika Hrvatska
nije izvijestio Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, a jer je dana 2. veljače 2021.
Općinsko državno odvjetništvo u Požegi dostavilo dopis Uredu predsjednika ovog
suda, predmet poslovni broj R-DO-6/21-4 da u predmetima radi isplate razlike plaće,
a koji se temelji na Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, za Republiku
Hrvatsku na strani tuženika miješanje nije svrhovito obzirom da je Vrhovni sud
Republike Hrvatske u objektivno identičnim sporovima zauzeo pravno shvaćanje koje
ide za korist tužitelja (presuda Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.) pa da zbog
toga nije potrebno dostavljati pozive niti podneske u parnicama u kojima je Republika
Hrvatska predložila miješanje u sporu ili se na temelju odluke suda umiješala u spor.

14. Imajući u vidu činjenicu da je Općinsko državno odvjetništvo u Požegi u svom
podnesku od 2. veljače 2021. određeno istaklo da Republika Hrvatska više nema
pravni interes umiješati se na strani tuženika, a niti da je istom potrebno dostavljati
pozive niti podneske, ovaj sud nije odlučivao o prijedlogu Republike Hrvatske da se
umiješa na strani tuženika niti posebnim rješenjem niti na pripremnom ročištu od 17.
svibnja 2021., a uz napomenu da bi i bez izjašnjenja stranaka ovaj sud mogao odbiti
sudjelovanje umješača na strani tuženika, ako bi utvrdio u smislu članka 207. stavak

1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 –
u daljnjem tekstu: ZPP) da ne postoji pravni interes umješača da se umiješa na strani
tuženika.

15. Sud bi donio takvu odluku, tj. odbio bi prijedlog umješača jer je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. prosinca 2020. donesena puno ranije nego

- 5 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

li je prijedlog umješača zaprimljen u ovom sudu, a što znači da, imajući u vidu
generalni stav ODO u Požegi od 2. veljače 2021. u ovom postupku nije bilo nužno o
prijedlogu Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika uopće odlučivati.

16. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tuženika tužitelj je u podnesku od

19. travnja 2021. istakao kako u cijelosti ostaje kod svih svojih pravnih stavova, uz
napomenu da je Temeljnim kolektivnim ugovorom iz 2012., za koji je nesporno da je
Kolektivni ugovor u smislu Zakona o osnovici plaće u javnim službama, kao i
Dodatkom Sporazumu/2009 i sve naknadne izmjene važeći dokumenti koji se
primjenjuju u rokovima i na način određen u tim dokumentima, a što znači da tuženik
pogrešno navodi da se zbog odredbi čl. VII. Dodatka Sporazumu/2011 morala
odgoditi primjena odredbi čl. III. istog Sporazuma jer čl. III. Dodatka Sporazumu/2011
predstavlja polazišnu točku za primjenu svih slijedećih članaka Sporazuma, a što
konkretno znači da se odredba čl. III. primjenjuje u trenutku kada dva tromjesečja
uzastopno realni rast bude 2 ili više posto i primjenjuje se nakon toga za vrijeme dok
se ne utvrde negativni pokazatelji rasta BDP-a. Odredba čl. VII. ima učinak na
odredbu čl. III. tek u trenutku kada nakon rasta BDP-a većeg od 2% u nekom od
slijedećih tromjesečja dođe do pada BDP-a. Tužitelj ocjenjuje kako sud treba
isključivo primijeniti čl. III. Dodatka Sporazumu/2011 i zaključiti da je tumačenje
tuženika proizvoljno, a što dokazuju brojne presude prvostupanjskih i
drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj.

Tužitelj se pozvao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je
Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio prijedloge tuženika i njegovog umješača (u
drugim parničnim predmetima-Revd 91/2020 i dr.) za dopuštenje revizije.

17. Dakle, između stranaka je sporna pravilna primjena odredaba materijalnog
prava, a sporan je i onaj novčani iznos koji bi tužitelj od tuženika eventualno
osnovano zahtijevao po osnovi razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. pa do
siječnja 2017.

18. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik dostavio po pozivu suda isplatne liste tj.
obračunske isprave za razdoblje isplate plaće tužitelju od veljače 2016. pa do
siječnja 2017., a tuženik nije prihvatio da se putem jednostavne matematičke
operacije utvrdi eventualna razlika po navedenom osnovu, zaključujući prethodni
postupak sud je odredio izvođenje dokaza vještačenja po vještaku financijsko-
knjigovodstvene struke i to D. H., stalnom sudskom vještaku iz P.

19. Na temelju rješenja ovoga suda imenovani vještak je bila u obvezi na temelju
pisane dokumentacije (obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće za
razdoblje veljača 2016. do siječnja 2017. – stranice 6 do 28 spisa) dostaviti pisani
nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi razliku između iznosa plaće koja je u navedenom
razdoblju tužitelju isplaćena u bruto iznosima i iznosa koji su tužitelju trebali biti
isplaćeni s uvećanjem osnovice od 6%, uz napomenu da je tužitelju obračunata
plaća do 31. prosinca 2016. na temelju osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017.
na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Vještak je bila u obvezi dostaviti nalaz tako da
pojedinačne i ukupne novčane iznose iskaže i u valuti eura, a koja valuta je sukladno
Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine
57/22) službena valuta u Republici Hrvatskoj.

20. Nesporno je između stranaka da je u spornom razdoblju tužitelj bio zaposlenik
tuženika i to na temelju Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. i kasnije zaključenih
Aneksa Ugovora o radu broj 02-01/0297-1996-1996 od 16. travnja 2007. i broj 02-
01/0297-1996 od 13. siječnja 2017.

- 6 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

21. Sporno je za koje razdoblje je tuženik tužitelju eventualno u obvezi tužitelju
isplatiti određene novčane iznose, ako je osnov tužbenog zahtjeva osnovan.

22. Pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava valjalo je zaključiti da je
tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do presuđenog iznosa.

23. Naime, tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U
tom pravcu treba istaći da su Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. broj Revr
408/2012, a i Ustavni sud RH u svojoj odluci posl. broj U-III/3535/12 zauzeli stav da
Izmjene Kolektivnog ugovora (dalje: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih
potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz
kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU.

Činjenica da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je
jedan potpisnik – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske samo
parafirao KU, po ocjeni ovoga suda nikako ne utječe na pravnu valjanost istih, tj. ta
činjenica nema za posljedicu ništetnost Sporazuma i Dodatka Sporazumu. Tuženik u
tijeku postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi bio
protuzakonito isključen iz pregovaranja, a upravo je suprotno utvrđeno, da je
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene Dodatka
Sporazumu pa treba zaključiti da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u
pregovorima.

24. Dakle, ovaj sud utvrđuje da su Vlada RH i sindikati javnih službi i to Sindikat
hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti
socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske,
Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i
medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog

2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim sporazumom su
ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u

2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.
siječnja svake godine, da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja

2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg
Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od

5.108,84 kune bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to tako da
se osnovice za obračun plaće u javnim službama utvrđuje iznosom od 5.415,37 kuna
nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za sva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U čl.
IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25), u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u RH.

Istina, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva
i socijalne skrbi RH, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a Izmjenama
i dopunama je promijenjen čl. III. Dodatka te i čl. IV., koji su se odnosili na način
povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je čl. VII. u kojem su
utvrđeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna na način
da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od
razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za

- 7 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali rečene Izmjene iz listopada

2011. 28. prosinca 2012. donijeli su vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o
osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka
Sporazumu.

25. Proizlazi da je negativan rast BDP-a prema službenim podatcima DZS trajao
neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014.
Dakle, negativni rast BDP-a trajao je 12 tromjesečja uzastopno, ali je od zadnjeg
tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 %
u odnosu na prethodna tromjesečja.

26. Odredbom čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se na
pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim
službama, a koja nisu uređena tim zakonom, primjenjuju opći propisi o radu odnosno
u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

27. Ovaj sud zaključuje da se plaće u javnim službama mogu urediti na temelju
KU sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi, a sukladno odredbi čl. 192.
Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu ZR)
predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranaka koje su taj ugovor
sklopile s tim da može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnih odnosa, te i druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s
radnim odnosom. Na temelju svega treba zaključiti da je pregovaranje o plaći radnika
izuzetno bitan segment radnog odnosa, a koji je, između ostalog reguliran i čl. 51.
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
("Narodne novine", br. 141/12- dalje u tekstu TKU). Ovom odredbom se definira
plaća zaposlenih u javnim službama pa proizlazi da su sindikati imali pravo
pregovarati i potpisivati Dodatke odnosno Izmjene i dopune pojedinih Kolektivnih
ugovora i Sporazuma koji su zaključili s Vladom RH s kojom se pregovaralo i
dogovorilo o osnovicama i dodatcima na plaću za zaposlene u javnim službama.
Sporazum o osnovici plaće, Dodatke i Izmjene dodataka potpisivale su stranke
koje mogu biti stranke sporazuma, a što znači da je predmet dogovora bila i osnovica
plaće iz radnog odnosa, a koja može biti predmet kolektivnog ugovora sukladno
odredbi čl. 192. ZR.

Sva dokumentacija po ocjeni ovog suda ima karakter kolektivnog ugovora
kako u formalnom tako i u sadržajnom smislu te je ta dokumentacija postala i
sastavni dio kolektivnog ugovora.

28. Dana 16. ožujka 2016. Vlada RH donijela je Odluku o pokretanju postupka
pregovora u sklapanju Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama, a u kojoj su u čl. 1. kao važeći dokumenti navedeni ID Sporazuma i
arbitražna odluka pa je upravo Vlada RH ove dokumente cijenila kao obvezujuće tj.
kao dokumente koji imaju snagu kolektivnih ugovora.

29. Na temelju podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio
DZS Republike Hrvatske moguće je utvrditi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje
nije bilo negativnog rasta BDP-a nego je BDP stalno bio u porastu. Odredba čl. VII.
st. I. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od

32. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice čl. III. već isključivo na
usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu pa proizlazi da je
namjera Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to upravo na iznos od

5.415,37 kuna. Odgađanje usklađivanja dvanaest neprekidnih kvartala konzumirano
je kroz čl. IV. st. V. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem vjerodostojnog

- 8 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

tumačenja od 28. prosinca 2012., a jer je odredbom čl. IV. st. V. Izmjena Dodatka
Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu
osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne
ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće
u javnim službama.

30. Zbog svega naprijed navedenog treba zaključiti da je ispunjen uvjet za
primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena
plaća u utuženom razdoblju (ožujak 2016. do veljače 2017.), a jer je došlo do rasta
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,
prosječno 2%, a zbog čega je valjalo prihvatiti u cijelosti uređeni tužbeni zahtjev iz
podneska tužitelja od 6. veljače 2023., a koji je dostavljen nakon što su i tužitelj i
tuženik izjavili da u cijelosti prihvaćaju pisani nalaz i mišljenje financijsko-
knjigovodstvenog vještaka.

31. Naime, vještak D. H., stalni sudski vještak za financije i računovodstvo
je u pisanom nalazu i mišljenju izračunala visinu razlike plaće tužitelja prema osnovici
od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn temeljem koje je tužitelju
isplaćena plaća za period od 1. veljače 2016., koja plaća je isplaćena u ožujku 2016.
pa do 1. siječnja 2017., dok je u siječnju 2017. plaća obračunata na osnovicu od

5.211,02 kn.

32. Mišljenje je imenovanog vještaka da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016.
do zaključno sa siječanj 2017. manje isplaćena bruto plaća u iznosu od 3.153,11
eura ili 23.757,02 kn ako se primijeni osnovica za obračun od 5.415,37 kn.

33. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka jer je bilo
moguće utvrditi svaki pojedinačan novčani bruto isplaćeni iznos plaće tužitelju u
navedenom razdoblju, bilo je moguće utvrditi obračun bruto po nalazu vještaka, a
onda i svaki pojedinačni mjesečni iznos u navedenom razdoblju, kao razliku bruto
plaće u kunama i u eurima.

34. Međutim, kako je tužitelj u tužbi istakao da zahtjeva razliku plaće za razdoblje
od veljače 2016. pa do siječnja 2017., a imajući u vidu i dan podnošenja tužbe tj. 5.
ožujka 2021. treba zaključiti da je tužitelj već u tužbi činjenično dao do znanja sudu
da zahtijeva razliku iznosa za veljaču 2016. pa na dalje, zaključno sa siječanj 2017.

35. Dakle, ni jedan zahtijevani novčani iznos po osnovi razlike plaće nije zastario,
a što znači da je sud tužitelju dosudio ukupno 3.153,11 eura / 23.757,11 kn, uz
napomenu da tužitelju pripadaju z. z. kamate na pojedinačne novčane iznose tek
poslije 15. u mjesecu za plaću koja se isplaćuje za prethodni mjesec, a jer je
odredbom članka 92. stavak 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19,
151/22-ZR/14) propisano da se plaća, naknada plaće i ostali primitci isplaćuju u
rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije 15. dana
tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. To znači da tužitelju pripada z. z. kamata od

16. u mjesecu pa sve do isplate, a kako je tužitelj po opunomoćeniku i prihvatio na
ročištu od 21. veljače 2023.

36. Odluka o z. z. kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,
114/22) te i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22)
koja je stupila na snagu 1. siječnja 2023.

37. Dakle, pravilno je tužitelj u tužbenom zahtjevu zahtijevao z. z. kamatu na
pojedinačne novčane iznose osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate
na iznos poreda na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, a
jer prema odredbi članka 45. stavak 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o
porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12,

- 9 -

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu
na dohodak ("Narodne novine", br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09-Ispravak,
146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s
isplatom primitka od nesamostalnog rada, a onda to znači da tužitelj ne može
ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje određeni dio potraživanja
kao sastavnog dijela bruto plaće odnosno naknade plaće nije dospio.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –
Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem
tekstu: ZPP), a jer je tužitelju cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pa proizlazi da je
tužitelju valjalo priznati izdatke koje je imao radi zastupanja putem opunomoćenika -
odvjetnika, sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZPP-a, one izdatke koji su
utemeljeni na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa), a što znači da je tužitelj
po opunomoćeniku pravilno zahtijevao po osnovi zastupanja 1.294,02 eura /

9.749,79 kn. Naime, vrijednost boda je 1,99 eura, a imajući u vidu da je vrijednost
predmeta spora utvrđena u rasponu od 10.000,01 kn do 100.000,00 kn tada za
svaku radnju opunomoćenik – odvjetnik ima pravo zahtijevati 100 bodova ili 1.500,00
kn, odnosno 199,08 eura. Dakle, pravilno je opunomoćenik tužitelja zahtijevao za
sastav tužbe 199,08 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife), pravilno je zahtijevao za
zastupanje na ročištima od 10. svibnja 2021. i 27. svibnja 2021. po 99,54 eura (50%
od 199,08 eura), pravilno je zahtijevao za zastupanje na raspravi od 6. rujna 2022. i

21. veljače 2023. po 199,08 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te i za ročište za objavu
presude 99,54 eura na dan 1. ožujka 2023. (Tbr. 9. točka 3. Tarife), a za sastav
obrazloženih podnesaka od 19. travnja 2021. i 6. veljače 2023. po 199,08 eura.

39. Ukupan trošak zastupanja tužitelja pravilno je zaračunat i iznosi 1.294,02 eura
/ 9.749,79 kn, a ovom trošku je sud pribrojio i zahtijevani trošak po osnovi vještačenja
u iznosu od 112,81 eur / 850,00 kn tako da je ukupno priznati trošak tužitelja utvrđen
iznosom od 1.406,83 eura / 10.599,76 kn.

40. Kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu i na trošak parničnog postupka,
zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je tužitelju na temelju
odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a.

41. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 1. ožujka 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna
primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje
županijski sud.