Poslovni broj: Gž-169/2023-2

 

 

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-169/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja: 1. A. O. (OIB:…), iz V., i 2. E. K. (OIB:…), koje zastupa punomoćnik H. Č.-B., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protivnika osiguranja: 1. D. O. (OIB:…), iz O., koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u D., 2. V. C. d.o.o. (OIB:…) iz O., kojega zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u S. i 3. I. B. d.d. (OIB:…) iz S., radi utvrđenja i brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužitelja-predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-548/2022 od 22. prosinca 2022., 01. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

             

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-predlagatelja osiguranja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-548/2022 od 22. prosinca 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja-predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koji glasi:

 

"I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja A. O. iz O., OIB:… i E. K. iz O., OIB:… kao predlagatelja osiguranja koju oni imaju prema II‐tuženiku društvu V. C. d.o.o., O., OIB:… kao protivniku osiguranja, temeljem tužbe u ovom postupku i to u ukupnom iznosu od 300.000,00 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan upisa fiducijarnog prava vlasništva III tuženika tj. 07.12.2021. g. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.12.2021. g. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i troškova ovog postupka

određuje se privremena mjera

 

‐ zabranom II‐tuženiku kao protivniku osiguranja da otuđi ili optereti cijeli svoj 1. vlasnički dio: 1/1 nekretnina označenih kao:

‐ zk.č.br. 1024, NA PUNTI, površine 4606 m2 (DVORIŠTE površine 3918 m2, BAZEN površine 68 m2, HOTEL površine 602 m2, POMOĆNA ZGRADA površine 18 m2) i zk.č.br. 1027/3 "UZ HOTEL" PUT površine 80 m2, tj. UKUPNO površine 4686 m2, upisanim u z.k.ul. 629 k.o. V. uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama ZK odjela ovog suda

- zabranom tuženiku kao protivniku osiguranja da otuđi ili optereti cijeli svoj 2. i 3. suvlasnički dio nekretnine označene kao

- zk.č.br. 1226/2, S., dvor, poslovna stambena zgrada, nadstrešnica površine 4365 m2, upisane u zk.ul. 976 k.o. S. uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama ZK odjela ovog suda.

 

II. Zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina opisanih u prethodnoj točki ovog rješenja u zemljišnim knjigama provesti će Zemljišnoknjižni odjel Korčula, Općinskog suda u Dubrovniku a ista se smatra provedenom dostavom tom tijelu.

 

III. Ova privremena mjera traje do isteka 15 dana od ovršnosti presude iz ovog postupka a po pravomoćnom okončanju ovog postupka."

 

2.              Protiv tog rješenja žalbu podnose 1. tužitelj A. O. i 2. tužiteljica E. K. -predlagatelji osiguranja (dalje u tekstu: tužitelji), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku počinjena je jer se rješenje ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva i proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama o kojima postoji proturječnost razloga rješenja, sadržaja, isprava ili zapisnika i iskaza danim u postupku, a time što i nije primijenjena odredba čl. 8. i čl. 221.a ZPP-a. Žalbom ukazuje da je neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda da se tražbina čije se osiguranje traži mora staviti u omjer s vrijednošću imovine protivnika osiguranja, što je pogrešno i neutemeljeno na činjeničnom supstratu tužbe i prijedloga za osiguranje, obzirom da je i prijedlogom za osiguranje predloženom privremenom mjerom istaknuta vjerojatnost postojanja tražbine iz činjeničnih navoda tužbe, kao i dokaza u odnosu na postavljeni kumulirani tužbeni zahtjev vezan i za ostale tuženike kao solidarne dužnike. Da se tijekom postupka ne dokaže postojanje uvjeta za prihvaćanje osnovnog tužbenog zahtjeva, kao i prvog eventualno kumuliranog, ostao bi prema svim ostalim tuženicima drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za naknadom štete, počinjene nezakonitim zasnivanjem fiducije, u korist treće tuženika, a u kojem su postupku 1. tuženica i 2. tuženik djelovali prijevarno i dolozno, u odnosu na davanje lažnog iskaza 1. tuženice kod javnog bilježnika i time je omogućeno nezakonito zasnivanje fiducije u visini minimalno od 300.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti. Kako je iz postupaka 1. tuženice, koja je ujedno i odgovorna osoba 2. tuženika, razvidna njena sklonost nezakonitom i prijevarnom ponašanju, te poduzimanju radnji kojima bi mogla spriječiti ili znatno otežati naplatu tužiteljeve tražbine, time što bi imovinu 2. tuženika, na koju je i usmjerena privremena mjera, otuđila, prikrila ili na drugi način sa njome raspolagala, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelji takvu opasnost bez takve mjere protivnike osiguranja spriječili na naplatu njihove tražbine, nisu učinili makar vjerojatnom. Navode da je notorna činjenica da u situaciji, kada protivnik osiguranja ne bi imao namjeru otuđiti ili teretiti imovinu na koju je usmjerena privremena mjera, predloženom privremenom mjerom ne samo da ne bi pretrpjeli neznatnu štetu, nego ne bi uopće pretrpjeli nikakvu štetu, jer postojanje privremene mjere, kako je zatraženo u ovom postupku, ne bi ih onemogućilo u njihovom daljnjem poslovanju-turističke djelatnosti.  Kako je i sam 2. tuženik tijekom postupka naveo, da se radi o vrlo solventnoj pravnoj osobi, vlasniku kampa N. u O., znatnih prihoda, imovine koja premašuje vrijednost od 40.000.000,00 kuna, osiguranjem dijela te njihove imovine za iznos tužiteljevih potraživanja od 300.000,00 eura, što iznosi 2.260.350,00 kuna ili cca 5% vrijednosti cjelokupne imovine 2. tuženika, ne bi pretrpjeli samo neznatnu štetu nego znatnu štetu kako to proizlazi iz zaključka prvostupanjskog suda, bez da je takvu znatnu štetu 2. tuženik u tijeku postupka na bilo koji način opisao, i naveo u čemu bi se ista sastojala. Time je pogrešan stav prvostupanjskog suda da se njihov tužbeni zahtjev zasniva na brisovnoj tužbi jer je predložena privremena mjera vezana uz drugi eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev. Pogrešno je i utvrđeno činjenično stanje, u pogledu vjerojatnosti tražbine koja se osigurava predloženom privremenom mjerom, obzirom treba biti utvrđena samo na razini vjerojatnosti, a ne i nedvosmisleno utvrđena, što je predmetom meritorne odluke tijekom postupka, čime je pogrešno utvrđeno nepostojanje opasnosti iz čl. 344. st. 1. OZ-a, a time i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijanog rješenja, a podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na dopunu postupka, uz naknadu troška žalbe.

 

3.              Žalba tužitelja kao predlagatelja osiguranja nije osnovana.

 

4.              Sud prvog stupnja, odlučujući o prijedlogu tužitelja-predlagatelja osiguranja, postavljenom u odnosu na 2. tuženika D. V. C. d.o.o. O., kao protivnika osiguranja, odbija taj prijedlog uz obrazloženje da osim tvrdnje postupanja 1. tužene kao odgovorne osobe 2. tuženika, da je zaključila Ugovor o kreditu temeljem kojeg je zasnovano fiducijarno pravo vlasništva u korist davatelja kredita – 3. tuženika, tužitelji u prijedlogu nisu naveli činjenice o postojanju opasnosti naplate svoga potraživanja, niti ukazali na radnje koje bi poduzimao 2. tuženik radi spriječavanja ili znatnog otežavanja naplate njihove tražbine.

 

4.1.              Cijeneći odredbu čl. 344. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ), zaključuje da opasnost mora biti faktična, što znači da predlagatelj osiguranja mora ukazati na konkretne radnje, koje stvarno ugrožavaju ostvarenje tražbine i da je bez uporišta tvrdnja tužitelja da su učinili vjerojatnim postojanje takve novčane tražbine, odnosno osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Tražbina čije se osiguranje predlaže mora se staviti u omjer sa vrijednošću imovine tuženika, pa takav subjektivni odnos tužitelja prema značaju određivanja privremene mjere osiguranja ne predstavlja pravno relevantnu okolnost koja bi ga oslobodila obveze dokazivanja vjerojatnosti opasnosti u smislu čl. 344. OZ-a. Obzirom da se radi o brisovnoj tužbi osiguranje eventualnih prava na nekretninama koje su predmetom raspravljanja, tužitelji postižu zabilježbom spora u smislu čl. 86. Zakona o zemljišnim knjigama, zbog čega je prijedlog odbijen.

 

5.              Ispitujući pobijano rješenje  u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći, pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje se žalbom ukazuje, a odnosi se na odredbu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao ni ostale bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 356. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. OZ-a, te je i zaključak prvostupanjskog suda pravilan.

 

6.              U ovom postupku nije sporno da su tužitelji podnijeli tužbu u odnosu na treće tuženika D. I. banka d.d. S., a radi utvrđenja pravno nevaljanog upisa –uknjižbe fiducijarnog prava vlasništva u zemljišne knjige, na suvlasničkim dijelovima označenih nekretnina tužitelja, u odnosu na suvlasnički dio 1. tuženice D. O., uz nalog brisanja uknjižbe fiducijarnog prava vlasništva 3. tuženika na označenim suvlasničkim djelovima, uz eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tuženika, radi utvrđenja da ostavinsku imovinu iza pok. J. O. predstavljaju suvlasnički dijelovi pobliže navedenih nekretnina, uz dužnosti priznanja tuženika da tužitelji u zemljišnim knjigama isprave zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli Zemljišnoknjižni odjel Korčula, odnosno prije provedbe uknjižbe na ime 3. tuženika, uknjižbom na ime 1. tuženice, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i u slučaju da se ne prihvati taj zahtjev drugi eventualno kumuliran tužbeni zahtjev nalogom naknade štete u iznosu od ukupno 300.000 eura u odnosu na 1. tuženicu D. O., 2. tuženika V. C. d.o.o. i 3. tuženika I. banku d.d. S., sa zakonskim zateznim kamatama.

 

6.1.              Vezano i za drugo postavljeni kumulirani zahtjev zatraženo je i radi osiguranja novčane tražbine tužitelja koju imaju prema 2. tuženiku, donošenje rješenja o određivanju privremene mjere, na način da se 2. tuženiku zabrani otuđenje i opterećenje cijeli svoj 1.vlasnički dio 1/1 označenih nekretnina, a to iz razloga da je poduzetim štetnim radnjama 1. tuženica kao založna vjerovnica i odgovorna osoba 2. tuženika, u svoje ime a i u ime 2. tuženika kao korisnika kredita, s 3. tuženikom kao davateljem kredita i fiducijarnim vlasnikom, zaključila Sporazum o osiguranju novčane tražbine, prijenosom prava vlasništva na nekretnini i zasnivanju založnog prava na nekretnini od 26. srpnja 2022., čime bi prouzročila štetu tužiteljima, minimalno u iznosu od 300.000,00 eura.

 

7.              Prema odredbi čl. 344. OZ-a predviđene su pretpostavke koje se trebaju ostvariti za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom. Privremena se mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti kumulativnim ostvarenjem pretpostavki i to da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine čije osiguranje privremenom mjerom traži i opasnost da će bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će otuđiti, prikriti ili na drugi način raspolagati svojom imovinom. Navedenim pretpostavkama treba udovoljiti do stupnja vjerojatnosti, dok je posljedica izostanka vjerojatnosti jedne od pretpostavki nedopuštenost osiguranja privremenom mjerom. U prvom redu predlagatelj osiguranja treba učiniti vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja, a tražbina može biti nedospjela i uvjetna (čl. 343. st. 1. OZ-a).

 

8.              Pri tome se traži subjektivna opasnost da će namirenje tražbine predlagatelja osiguranja biti spriječeno ili znatno otežano raspolaganjima protivnika osiguranja, čime se smatra i sama činjenica da na računu protivnika osiguranja nema dovoljno ili uopće nema sredstava, da ne čini vjerojatnim postojanje opasnosti za namirenje tražbine, ne odredi li se osiguranje privremenom mjerom, dok je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim subjektivnu opasnost da će protivnik osiguranja raspolagati svojom imovinom, ne odredi li se osiguranje privremenom mjerom.

 

9.              Činjenice na kojima se temelji i dokazi kojim se potkrijepljuju zahtjevi predlagatelj je dužan priložiti uz prijedlog za osiguranje, prema čl. 341. st. 2. OZ-a.

 

10.              U ovom postupku nije sporno da su tužitelji podnijeli i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, radi nastanka štete, u odnosu na 1., 2. i 3. tuženika, dok se privremena mjera odnosi na 2. tuženika V. C. d.o.o. Prilikom podnošenja tužbe odnosno prijedloga u odnosu na drugo postavljeni podredni zahtjev nije posebno navedena druga pretpostavka za određivanje privremene mjere, odnosno postojanje opasnosti da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine koja bi se odnosila na ugrožavanje namirenja potraživanja tužitelja.

 

10.1.              Kada se cijeni vjerojatnost tražbine, ona se ograničava u odnosu na činjenice i osnovu koja se ocjenjuje u postupcima osiguranja za ispitivanje zakonskih pretpostavki kod određivanja mjera osiguranja, ali ne o vjerojatnosti koja se odnosi na osnovanost. U odnosu na pretpostavke iz čl. 344. st. 2. OZ-a cijeni se i da se nekretninama i dalje može koristiti kako je to i do tada činjeno od strane 2. tuženika, budući je ne prate ograničenja vezana za raspolaganje i korištenje, osim ako bi tom imovinom raspolagala  u smislu otuđenja ili kojeg razloga je mjera i donesena.

 

10.2.              Vezano za navedeno i činjenicu da se 2. tuženik bavi i zarađuje iznajmljivanjem nekretnina tijekom ljeta, te time ostvaruje visoku dobit, time se ne može smatrati ispunjenje druge kumulativne pretpostavke za određivanje privremene mjere, a time i da bi taj protivnik osiguranja spriječio ili otežao naplatu u smislu konkretnih radnji, odnosno da bi otuđio imovinu osnovom koje i ostvaruje prihode.

 

11.              Kako su tužitelji nisu učinili vjerojatnim pretpostavku za određivanje privremene mjere iz čl. 344. OZ-a za postojanje svoje tražbine, iz ovog razloga i nije ostvarenja zakonska pretpostavka za određivanje privremene mjere, te je žalba žalitelja i odbijena te je odlučeno sukladno čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. OZ-a.

 

 

U Puli - Pola 01. ožujka 2023.

 

Sudac

 

Biljana Bojanić, v.r.