Poslovni broj Gž-1551/2021-3

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja        Zavoda, OIB: ..., Z., . protiv 1. tuženika M. K. OIB: ... iz C., . i 2. tuženika K. H. OIB: ... iz P., . vlasnik obrta G. M. P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. iz V., radi isplate, rješavajući žalbu 1. tuženika M. K., izjavljenu protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-196/2020 od  7. siječnja 2021. te žalbu protiv rješenja istog suda poslovni broj P-196/2020 od 16. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika M. K. te se potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-196/2020 od 7. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika M. K. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-196/2020 od 16. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe naloženo je 1. tuženiku M. K. da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 21.827,12 kn / 2.896,96 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2017. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi. 

 

2. Prvostupanjskim rješenjem od 7. siječnja 2021. (sadržanim u istoj odluci kao i presuda zbog ogluhe) utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na              2. tuženika K. H..

 

3. Zasebnim prvostupanjskim rješenjem od 16. ožujka 2021. naloženo je          1. tuženiku M. K. da u roku od osam dana namiri tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 190,10 kn / 25,23 eura1.

 

4. Protiv presude zbog ogluhe i prvostupanjskog rješenja od 16. ožujka 2021.,   žalbu podnosi 1. tuženik M. K., pozivajući se izrijekom na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) bez konkretiziranja žalbenog prijedloga.

 

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda  predlažući da se žalba 1. tuženika M. K. odbije kao neosnovana te da se pobijana presuda i rješenje potvrde.

 

6. Žalba 1. tuženika M. K. nije osnovana.

 

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 1. tuženik M. K., u svojstvu radnika, stekao status zdravstveno osigurane osobe kod tužitelja 30. rujna 2015. temeljem prijave na zdravstveno osiguranje koju je podnio 2. tuženik K. H. kao vlasnik obrta G.M.P., u svojstvu poslodavaca, na osnovu Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između dvojice tuženika. Dalje je u tužbi navedeno da je istog dana 1. tuženiku K. K. izdana od strane tužitelja Europska kartica zdravstvenog osiguranja na temelju koje je na teret tužitelja u razdoblju od   28. rujna do 9. listopada 2015. na području Č. Republike, 1. tuženik M. K. koristio zdravstvenu zaštitu - bolničko liječenje koje je koštalo 21.827,12 kn / 2.896,96 eura1, koji iznos je tužitelj platio češkom pružatelju zdravstvene usluge. Osim toga, u tužbi je navedeno da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-92/2018 od 13. svibnja 2019., donesenom po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje obojice tuženika, utvrđen ništetnim Ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. rujna 2015., s obrazloženjem da predmetni ugovor nije zaključen sa ciljem zasnivanja radnog odnosa i obavljanja rada, nego isključivo radi zaobilaženja propisa i omogućavanja 1. tuženiku M. K., koji je tada bio nezaposlena osoba, korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu na teret tužitelja. Stoga, tužitelj tužbom kojoj je priložio dokumentaciju u prilog svojih tvrdnji, potražuje povrat sredstava plaćenih za bolničko liječenje 1. tuženika M. K. u inozemstvu pozivom na odredbe članka 16. Pravilnika o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja i članka 138. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13. i 137/13.).     

 

8. Kako je tužitelj naknadno povukao tužbu protiv 2. tuženika K. H., čemu se ovaj nije protivio, prvostupanjski sud je nepobijanim rješenjem od 7. siječnja 2021. odlučio o tome povlačenju.

 

9. U odnosu na 1. tuženika M. K., sud utvrđuje da je ovome tuženiku dana 1. rujna 2020., sukladno članku 284. stavak 1. ZPP-a, tužba uredno dostavljena radi podnošenja odgovora s upozorenjem na zakonske posljedice propisane člankom 331.b ZPP-a, međutim, 1. tuženik M. K. nije podnio odgovor na tužbu u dodijeljenom roku od 30 dana.

 

10. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 331.b stavak 1. ZPP-a te da ne postoje zapreke u smislu članka 331.b stavak 2. ZPP-a, pa udovoljava tužbenom zahtjevu u odnosu na 1. tuženika M. K. donošenjem presude zbog ogluhe.

 

11. Odluku o troškovima donosi zasebnim rješenjem od 16. ožujka 2021. pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a te nalaže 1. tuženiku M. K. da tužitelju nadoknadi troškove sudskog dostavljača u visini od 190,10 kn / 25,23 eura1.   

 

12. Prema odredbi članka 331.b stavak 1. ZPP-a sud će donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev - presudu zbog ogluhe ukoliko tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku uz ispunjenje daljnjih zakonskih uvjeta da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

13. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev prihvatio presudom zbog ogluhe u odnosu na 1. tuženika M. K., s obzirom na ispunjenost zakonom propisanih uvjeta za donošenje takve odluke iz citirane odredbe članka 331.b stavak 1. ZPP-a.

 

14. Imajući u vidu sadržaj činjeničnih navoda tužbe te dokaza priloženih tužbi, tada je pravilna ocjena suda prvog stupnja da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, pri čemu je nesporna ispunjenost ostalih uvjeta predviđenih odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a,

 

15. U žalbi 1. tuženik M. K. navodi da mu je u R. Češkoj bila potrebna i ukazana hitna medicinska pomoć prilikom koje je izvršen operativni zahvat „čira na želucu“, pri čemu da mu je bivši poslodavac 2. tuženik K. H. tvrdio da ima potrebno zdravstveno osiguranje te mu osobno donio Europsku iskaznicu u bolnicu temeljem koje je koristio zdravstvenu uslugu, radi čega da se „ne smatra krivim“.

 

16. Iznošenjem gornjih navoda te izričitim pozivanjem na „netočno utvrđeno činjenično stanje“, 1. tuženik M. K. žalbom ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije ovlašten činiti jer je posebnom odredbom članka 353. stavak 2. ZPP-a propisano da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

17. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi troškova parničnog postupka iz rješenja od 16. ožujka 2021., temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

              18. Slijedom iznesenog, a kako nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja u donošenju pobijane presude i rješenja počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

 

19. Kao nepobijano ostaje neizmijenjeno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj P-196/2020 od 7. siječnja 2021. o povlačenju tužbe u odnosu na 2. tuženika K. H. (sadržano u istoj odluci kao i presuda zbog ogluhe).

                                                       

 

U Rijeci 1. ožujka 2023.

                                                                                                                               Predsjednica vijeća

                                                                                                         Ivanka Maričić-Orešković, v.r.