Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

                                                        Poslovni broj: R-33/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: R-33/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L F, iz V,  OIB: , zastupan po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A T & S Z, odvjetnicama u Rijeci protiv tuženika tuženika D z P-g ž, R, OIB:, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K, K i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2251/2021-11 od 2. svibnja 2022., dana 1. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2251/2021-11 od 2. svibnja 2022. u pobijanom dijelu - dosuđujućem dijelu pod točkom I i točki II izreke.

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.107,67 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.453,12 kn sa zateznim kamatama, dok je točkom III. odbijen zahtjev za dosuđenjem više zatraženog troška

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, u dosuđujećem dijelu pod točkom I., te u točki II. pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati tuženiku naknaditi parnične troškove, podredno ukinuti pobijanu presudu (očitom omaškom u žalbi navedeno rješenje) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik traži i troškove žalbenog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora isplata je razlike isplaćene plaće i one za koju tužitelj tvrdi da je imao pravo, a za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik tuženika, koji obavlja javnu službu,

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću primjenom osnovice  od 5.108,84 kuna,

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kuna (u daljnjem tekstu: Sporazum);

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. odnosno, u visini od 5.108,84 kuna, dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Dodatak);

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune);

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (u daljnjem tekstu: Arbitražna odluka);

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (u daljnjem tekstu: Vjerodostojno tumačenje);

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%;

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

 

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporna je valjanost Izmjena i dopuna s obzirom da iste nisu potpisane od strane svih potpisnika prvotnog Sporazuma, te s obzirom da je Vlada RH navedene Izmjene i dopune usvojila na telefonskoj sjednici a iste nisu potvrđene na idućoj sjednici Vlade, slijedom čega da je ništetna i Arbitražna odluka, te da nisu bili ostvareni uvjeti za primjenu osnovice od 5.415,37 kuna iz članka III. Izmjena i dopuna, a to s obzirom na članka VII. stavak 1. navedenih Izmjena i dopuna.

 

8. Prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije potpisao Izmjene i dopune nije od utjecaja na pitanje ništetnosti i nevaljanosti navedenih Izmjena, jer da bi to bilo od utjecaja spomenuti Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, što tuženik nije dokazao, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12, Revr-847/10, Revr-1797/09, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3535/13.

 

9. Prvostupanjski sud je ukazao i na to da su Izmjene i dopune unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12) i to u članku 51. stavak 4., a isti je potpisan i od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, čime je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

 

10. Što se tiče vremenskog važenja Izmjena i dopuna, prvostupanjski je sud naveo da su Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 26. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

11. U pogledu pitanja odgode primjene čl.III. Izmjena i dopuna, prvostupanjski je sud ocijenio da se odredba članka VII. izmjena i dopuna na njega ne odnosi, a pri tom se pozvao i na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

 

11.1. U prethodno navedenoj odluci VSRH, koja je donesena povodom odluke tog suda poslovni broj Revd-535/2020 zbog pravnih pitanja:

1. „Je li dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, ako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, obzirom da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku takav pad evidentiran od listopada 2011. do rujna 2014., za 12. tromjesečja?

2. Je li ispunjenje uvjeta iz članka III. preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. preduvjet primjene članka V., i primjenjuje li se članak VII., na članak III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji)?"

VSRH je dao slijedeće odgovore:

1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

 

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa dakle ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj tvrdeći da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni da su nejasni i proturječni. Upravo suprotno tvrdnji žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su razlozi što ih je dao prvostupanjski sud dostatni, jasni, razumljivi i neproturječni. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a radi koje se presuda u ovom slučaju može pobijati.

 

12.1. Naime, s obzirom na vrijednost predmeta spora, u ovom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka. 1. ZPP-a.

 

12.2. Dakle, presuda u sporu male vrijednosti ne može se uopće pobijati zbog bitnih povreda počinjenih u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a, a to žalitelj čini kada napada ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, niti se može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg je razloga žalba također podnesena.

 

13. Ovaj sud prihvaća kao pravilne sve navedene pravne zaključke prvostupanjskog suda, a istima je odgovoreno na sva pravna shvaćanja žalitelja koja je tijekom postupka iznosio, a u žalbi se samo ponavljaju. Stoga se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. U odnosu na žalbeni navod kako nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu propisani člankom VII. Izmjena i dopuna valja još jednom ukazati da člankom VII. nije odgođena primjena odredbe članka III. o "povratu" osnovice, već se ista odnosi na način "usklađivanja pariteta" (tako i VSRH u Rev-1111/2020).

 

14. Slijedom navedenog žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi radi čega je odlučeno kao u točki I izreke na temelju odredbe članka 168. stavak 1. ZPP-a.

 

15. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP-a, ne pripadaju mu troškovi žalbenog postupka to je odlučeno kao u točki II izreke.

 

U Dubrovniku 1. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu