1

 

                                                        Poslovni broj: Gž R-48/2022-2

 

Poslovni broj: Gž R-48/2022-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

              P R E S U D A             

I

R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. G. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku iz V., protiv zavoda iz Z., OIB: …, radi isplate razlike u plaći, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-367/2021-10 od 14. srpnja 2022., 1. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e  i r i j e š i o

 

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana a djelomično uvažuje te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Pr-367/2021-10 od 14. srpnja 2022. u pobijanom dijelu – točkama I. i III.:

 

a)     ukida u dijelu točke I. u kojem je tuženiku naloženo platiti zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće,

b)     potvrđuje u preostalom dijelu točke I., te točki III.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku zavodu iz Z., OIB: .., da tužiteljici R. G. iz N., OIB: …, isplati iznos od 3.834,95 kuna (slovima: tri tisuće osamsto trideset četiri kune i devedeset pet lipa) kao i zakonske zatezne kamate kako slijedi:

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 308,16 kn od dana 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 280,59 kn od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 295,50 kn od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 177,26 kn od dana 16. veljače 2017. do isplate,

u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,

izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz točke I. izreke ove presude.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kuna (slovima: dvije tisuće sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu te ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana u neznatnom dijelu, ali ne iz razloga koji se u njoj navode.

 

5. Predmet postupka je isplata razlike plaće na koju tužiteljica tvrdi da je imala pravo i one koju joj je tuženik isplatio, a za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.

 

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

 

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporna je primjena Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) odnosno do li se tužitelju plaća trebala obračunavati po osnovici od 5.415,37 kn, umjesto od 5.108,84 kn, kako je to činio tuženik.

 

8. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat h. u., sindikat z. u s. š. H., sindikat z. i v. o., Sindikat z. u d. s. s. H., sindikat z. i s. s. H. l. sindikat, sindikat m. s. –m. t. te sindikat d. u k. zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U čl. IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po sindikatu z. i s. s. H., iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

9. Prvostupanjski sud je zaključio da činjenica što sindikat z. i s. s. H. nije potpisao Izmjene i dopune nije od utjecaja na pitanje ništetnosti i nevaljanosti navedenih Izmjena, te da je Vlada Republike Hrvatske potvrdila valjanost Izmjena i dopuna Arbitražnom odlukom te Vjerodostojnim tumačenjem, pri čemu je ukazao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-408/12, Revr-847/10, Revr-1797/09, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3535/13.

 

10. Prvostupanjski sud je ukazao i na to da su Izmjene i dopune unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. godine ("Narodne novine" 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12) koji je potpisan i od strane sindikata z. i s. s. H., čime je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

 

11. Što se tiče vremenskog važenja Izmjena i dopuna, prvostupanjski je sud naveo da su Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 26. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

12. U pogledu pitanja odgode primjene čl.III. Izmjena i dopuna, prvostupanjski je sud ocijenio da se odredba članka VII. izmjena i dopuna na njega ne odnosi, a pri tom se pozvao i na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 od 1. prosinca 2020.

 

12.1. U prethodno navedenoj odluci VSRH, koja je donesena povodom odluke tog suda poslovni broj Revd-535/2020 zbog pravnih pitanja:

1. „Je li dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, ako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, obzirom da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku takav pad evidentiran od listopada 2011. do rujna 2014., za 12. tromjesečja?

2. Je li ispunjenje uvjeta iz članka III. preduvjet primjene članka IV., a ispunjenje uvjeta iz članka III. i IV. preduvjet primjene članka V., i primjenjuje li se članak VII., na članak III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji)?"

VSRH je dao slijedeće odgovore:

„1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).“

 

13. Glede načina primjene osnovice, s obzirom na činjenicu da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, te da ih tuženik sam ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, prvostupanjski je sud zaključio da ta činjenica ne smije ići na štetu tužiteljici jer je Vlada Republike Hrvatske sklopila sve navedene pravne poslove uključujući Izmjene i dopune, u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze.

 

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi bila ostvarena neka od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, osim u dijelu u kojem je prvostupanjski sud, istodobno (točkom II., koja nije ožalbena i postala je pravomoćna) odbio tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu iz točke I. izreke, i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelost (točka I.) dakle dosuđujući tužitelju kamatu i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u tim bruto iznosima.

 

14.1. Dakle, u tom dijelu točke I. suđeno je o onome o čemu je, sad već pravomoćno, suđeno u točki II. izreke pobijane presude, radi čega je u odnosu na taj dio pobijane odluke, radi bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a., na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno kao pod a) izreke na temelju odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a.

 

14.2. U preostalom dijelu pobijane odluke nije počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju bi ovaj sud bio dužan paziti po službenoj dužnosti, a ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj i pri tom tvrdi da je povreda počinjena jer da se iz obrazloženja pobijane presude ne može izvući logičan zaključak da je takva odluka opravdana i zakonita. Upravo suprotno tvrdnji žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su razlozi što ih je prvostupanjski sud dao za svoju odluku dostatni, jasni, razumljivi i neproturječni.

 

14.3. Valja ukazati da, s obzirom na vrijednost predmeta spora, u ovom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kako je to propisano odredbom članka 467. stavka. 1. ZPP-a.

 

14.4. Dakle, presuda u sporu male vrijednosti ne može se uopće pobijati zbog bitnih povreda počinjenih u vezi članka 354. stavak 1. ZPP-a, a to žalitelj čini kada se poziva na odredbu članka 8. ZPP-a.

 

15. Ovaj sud prihvaća kao pravilne sve navedene pravne zaključke prvostupanjskog suda, a istima je odgovoreno na sva pravna shvaćanja žalitelja koja je tijekom postupka iznosio, a u žalbi se samo ponavljaju. Stoga se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

16. U odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke) koju tuženik napada u dijelu u kojem je tužiteljici priznat trošak sastava podneska od 5. listopada 2021., za koji tvrdi da nije bio potreban za vođenje postupka, ovaj sud nalazi žalbenu tvrdnju neosnovanom i to zbog toga što je navedeni podnesak sadržavao očitovanje koje je od tužiteljice zatraženo od strane prvostupanjskog suda (list spisa 78).

 

17. Slijedom navedenog žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi radi čega je odlučeno kao pod b) izreke na temelju odredbe članka 168. stavak 1. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 1. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović