1

                                                                                                                                                 Gž-505/2020-4

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

              Karlovac 

                                                                                                                                                 Gž-505/2020-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo  kao predsjednice vijeća, Michala Danečeka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice J. A. iz S. I. Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica A. K. B., odvjetnica u Z.1, protiv tuženih 1. P. d.o.o., D., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. J., M. B., D. B. i T. H., iz K., i 2. Ž. A. iz S. I. Z., OIB ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1012/2019-25 od 5. ožujka 2020., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e 

 

 

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se presuda Općinskog suda  u Sesvetama poslovni broj P-1012/2019-25 od 5. ožujka 2020. potvrđuje,

i

r i j e š i o  j e

 

              I Odbacuje se dopuna žalbe podnesena 30. lipnja 2022. protiv presude Općinskog suda  u Sesvetama poslovni broj P-1012/2019-25 od 5. ožujka 2020., kao nepravovremena

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.                  Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na suvlasničkim dijelovima nekretnina tužiteljice A. J., i to na 7/12 dijela nekretnine – čkbr. 1140, voćnjak, dvorište, kuća H., ukupne površine 1559 m2, upisane u zk.ul.br. 1801, k.o. Z.2 te na 7/12 dijela nekretnine čkbr. 1141, oranica H., ukupne površine 341 m2, upisane u zk.ul.br. 1802, k.o. Z.2, koje nekretnine su predmet ovrhe u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. brojem: Ovr-5421/15.

 

              Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

 

"II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn u roku od 15 dana.".

 

2.                   Tužiteljica je protiv te presude podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovo suđenje. Zahtijeva naknadu troška sastava žalbe u iznosu 3.125,00 kn uz 781,25 kn poreza na dodanu vrijednost.

 

3.              Tuženi nisu odgovorili na žalbu.

 

4.              Tužiteljica je 30. lipnja 2022. podnijela dopunu žalbe

 

5.              Žalba je, za razliku od dopune žalbe, pravovremena.

 

6.              Žalba nije osnovana.

 

7.                Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.,80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8.              Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su nekretnine koje su podredno predmet ovog postupka i to kč.br. 1140 upisane u zk.ul. 1801 i kč.br. 1141 upisano u zk.ul. broj 1802, obje k.o. Z.2 kupljene 2000., za trajanja braka tužiteljice i 2. tuženika, da je kao vlasnik tih nekretnina upisan 2. tuženik, da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova svakoga u 1/2 dijela, da je 2. tuženik izdao zadužnicu kao fizička osoba u vezi poslova („svojega“) trgovačkog društva, da tražbina 1. tuženika prema 2. tuženiku temeljem navedene zadužnice nije namirena, nakon čega je 1. tuženik pokrenuo ovrhu na nekretninama tuženika (koja ustvari predstavljaju bračnu stečevinu stranaka), te da je sud dao prvenstvo načelu povjerenja u zemljišne knjige pred stjecanjem vlasništva tužiteljice temeljem zakona, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u pitanje ova utvrđenja suda prvog stupnja.

 

9.              Valja napomenuti da je sud prvog stupnja pogrešno cijenio pravo tužiteljice i 2. tuženika u pogledu navedene nekretnine prama odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98. – dalje ZBPO) jer je taj zakon prestao važiti danom početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98. 116/03. – dalje ObZ/98) koji je bio na snazi od 30. prosinca 1998., počeo se primjenjivati 1. srpnja 1999., a nekretnina koja je predmet ovog postupka kupljena je 2000.

 

10.              Međutim, ne radi se o bitnoj pogrešci jer i odredbe ObZ/98 propisuju da je bračna stečevina suvlasništvo bračnih drugova u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili, upravo kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. Naime, prema odredbi članka 252. ObZ/98 bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi članka 253. istog zakona, kako je ranije napomenuto, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Članak 254. ObZ/98 određuje da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava, ako ObZ/98 nije drukčije određeno.

 

11.              Prema odredbi članka 129. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje ZV) kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivane, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

 

12.              Posebno je u pogledu nekretnina člankom 120. stavak 1. ZV-a određeno da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a stavak 2. istog članka određuje da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

 

13.              Prema odredbi članka 122. stavak 1. ZV-a smatra se da je zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavak 2. istog članka određuje da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a stavak 3. istog članka određuje da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

14.              Sud prvog stupnja, obrazlažući savjesnost tužiteljice i 2. tuženika, njenog supruga, nespretno navodi da je 2. tuženik bio nesavjestan u pogledu pravnog posla, što doista ne stoji, jer drugotuženik nije ugovorom s 1. tuženikom opteretio nekretnine (pa tako i suvlasni dio tužiteljice na tim nekretninama koji predstavlja bračnu stečevinu) već je 1. tuženik kao vjerovnik pokrenuo ovrhu na nekretninama iz razloga što 2. tuženik nije namirio tražbinu utvrđenu zadužnicom. Stoga se 2. tuženiku ne može predbacit da je bio nesavjestan zbog raspolaganja suvlasnim dijelom tužiteljice ali mu se može predbaciti da nije izvršavao obveze iz ugovora o zajmu kojeg je sklopio s 1. tuženikom kao zajmodavcem što je rezultiralo prisilnim terećenjem, odnosno raspolaganjem suvlasnim dijelom tužiteljice u ovršnom postupku koji je uslijedio zbog nevraćana zajma.

 

15.              No, to ne utječe na zakonitost pobijane presude iz razloga što se prvenstveno ima cijeniti savjesnost bračnog druga čijim je suvlasnim dijelom - stečenim po osnovi bračne stečevine - raspolagano u ovršnom postupku i savjesnost ovrhovoditelja u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretnini koja je upisana kao vlasništvo 2. tuženika, a u stvari predstavlja suvlasništvo tužiteljice i 2. tuženika po osnovi bračne stečevine.

 

16.              Savjesnost tužiteljice kao osobe čiji je suvlasni dio nekretnine stečen temeljem zakona opterećen, odnosno njime se raspolagalo, ne cijeni se samo u odnosu na okolnost jer je ona znala da je njen suprug, 2. tuženik, sklopio pravni posao s 1. tuženikom koji je u konačnici doveo do pokretanja ovrhe na nekretninama već se ima cijeniti u odnosu na ono što je tužiteljica poduzela da zaštiti svoje vlasništvo.

 

17.              Uzimajući u obzir da su nekretnine koje su predmet postupka kupljene 2000., za trajanja braka stranaka i zajedničkim sredstvima bračnih drugova, zbog čega se te nekretnine imaju smatrati bračnom stečevinom temeljem odredaba tada važećeg Obiteljskog zakona, da je tužiteljica tek 2016., u ovršnom postupku vođenom kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-5421/2015, prigovorila da navedene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu te je pokrenula postupak radi proglašenja ovrhe na navedenim nekretninama nedopuštenom i da 15 godina - od kupnje nekretnine pa do saznanja za ovršni postupak - nije poduzela niti jednu od mogućih radnji radi zaštite svog izvaknjižnog stvarnog prava (nije pokrenula parnični postupak radi utvrđenja bračne stečevine, nije s 2. tuženikom sklopila ugovor o diobi bračne stečevine ili poduzela druge radnje s ciljem upisa svog izvanknjižnog prava), prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ona u odnosu na svoje pravo nesavjesno postupala.

 

18.              Tužiteljica se, suprotno žalbenim navodima, uslijed vlastitih propusta izložila riziku da u međuvremenu netko treći, pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige, stekne koje pravo i na njezinom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina jer se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini (zabilježba rješenja o ovrsi) dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije upisana upisano (članak 130. stavak 2. ZV-a).

 

19.              S druge strane, tužiteljica nije niti pokušala dokazati nepoštenje 1. tuženika prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretninama 2. tuženika, a ovaj sud utvrđuje da prvotuženik nije imao razloga za sumnju da bi treće osobe imale pravo na tim nekretninama obzirom na to da su one opterećene pravom zaloga u korist Z. b. d.d. Poslovnica S. I. Z. koje je upisano radi osiguranja povrata kredita za kupnju tih nekretnina, a u ispravama je kao kupac nekretnina i kao korisnik kredita naznačen samo drugotuženik, suprug tužiteljice.

 

20.              Tužiteljica se neosnovano poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. jer je sud prvog stupnja ispitao okolnosti slučaja upravo u skladu sa stavom zauzetim u toj odluci te je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio zahtjev tužiteljice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

21.              Iz tih je razloga utvrđeno da pobijanom presudom nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužiteljica zbog čega je valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuditi kao u izreci.

 

22.              Točka I izreke rješenja temelji se na odredbi članka 367. stavak 1. ZPP-a, jer je dopuna žalbe podnijeta više od dvije godine od proteka roka za žalbu.

 

23.              Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom na to da tužiteljica žalbom nije uspjela dovesti u pitanje zakonitost prvostupanjske odluke.

 

U Karlovcu  1. ožujka 2023.

                                                       

                                                                                                                          Predsjednica vijeća                                                                                                                                          Alenka Laptalo, v.r.