- 1 -              Revd 366/2023-2

Broj: Revd 366/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, Damira Kontreca i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Z., Regionalni ured u S., OIB: ..., protiv prvotuženika E. o. d.d., Z., OIB: ... i drugotuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB: ..., zastupanih po punomoćniku D. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. iz S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2240/2022-2 od 11. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-1038/21 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2240/2022-2 od 11. listopada 2022. u odnosu na pitanja:

„1. Je li sama činjenica da izlisti troškova liječenja koje je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (ovjereni pečatima tog zavoda) dostavio u spis ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a (pa tako nemaju niti dokaznu snagu javne isprave), sama po sebi čini nedokazanom činjenicu da su ta liječenja s tim troškovima uistinu i učinjena ili sud taj dokaz treba cijeniti i neovisno o izostanku svojstva te isprave kao javne isprave, a osobito imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja?

2. Ako je Hrvatski ured za osiguranje, temeljem čl. 34. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76,13 i 152/14), obradu i isplatu šteta povjerio svojim članovima, je li i taj član – odnosno osiguravajuće društvo kojem je povjerena obrada i isplata štete u smislu spomenute zakonske odredbe – pasivno legitimiran u parnicama koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pokreće radi regresnog potraživanja naknade štete u vidu učinjenih troškova liječenja koje je isplatio svom osiguraniku?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1 i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP).

3. Pravno pitanje koje je u prijedlogu numerirano rednim brojem 1., a kako je u bitnom naznačeno i precizirano u izreci ovoga rješenja pod 1., ovaj sud ocjenjuje važnim za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve s obzirom na to da je pravni pristup suda u pobijanoj odluci – kojim se taj sud isključivo ograničio na ocjenu da sporna dokumentacija ne predstavlja javnu ispravu (pa stoga ni da nema dokaznu snagu u smislu čl. 230. ZPP-a), a kojim je propustio ocijeniti i dati razloge o mogućnosti dokazivanja spornih činjenica tim spornim ispravama i bez njihove ocjene javnim ispravama – načelno nepodudaran sa pravnim pristupom koji je revizijski sud izrazio u odluci broj Rev-111/2022-2 od 19. travnja 2022.

3.1. Naime, revizijski je sud u potonjoj odluci zauzeo pravno shvaćanje da predmetne isprave uistinu nemaju značaj pa ni dokaznu snagu javne isprave, ali je također u bitnom naveo:

„12. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja (…) sudovi su u ovom postupku propustili ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja (…) njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni (…) pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno.“.

4. Pravno pitanje koje je u prijedlogu numerirano rednim brojem 2., a kako je u bitnom naznačeno i precizirano u izreci ovoga rješenja pod 2. je također ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju koje je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske izrazio u odluci poslovnog broja Pž-5810/11-3 od 10. veljače 2015.

5. Stoga je u odnosu na ta pravna pitanja, temeljem odredbe čl. 389. b. st. 3. i 385. a ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

6. S obzirom na to da je prijedlog dopušten u odnosu na prethodna dva pravna pitanja, sukladno čl. 389.b. st. 3. al. 2. ZPP-a se uzima da je odnosu na pravno pitanje koje je u prijedlogu naznačeno pod brojem 3. prijedlog povučen, ali ovaj sud smatra korisnim i za obrazložiti da je to pitanje preopćenito i neodređeno postavljeno te se zapravo svodi samo na propitivanje je li određena konkretna odluka krši pravnu sigurnost, pa se to pitanje niti ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a.

Zagreb, 28. veljače 2023.

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.