- 1 -              Revd 4977/2022-2

Broj: Revd 4977/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Klinička bolnica, Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik  Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske OIB: ... koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-535/2021-4 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5584/2018-55 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-535/2021-4 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5584/2018-55 od 24. ožujka 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu  na sljedeća pravna pitanja:

              1. Može li sud utvrditi da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva iako je tužitelj predložio prikladan dokaz financijskim vještačenjem, obzirom da po čl. 259. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud rukovodi vještačenjem i daje zadatak vještaku?

              2. Je li sud u situaciji kada utvrdi da tužitelju pripada pravo na određeni novčani iznos, kao u predmetnom slučaju, bio dužan primijeniti odredbu čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku u kojoj je navedeno da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni?

              3. Je li sud u situaciji kad je proveo financijsko vještačenje na koje obje stranke nisu imale prigovora, a prethodno je utvrdio da tužitelju pripada pravo na određeni novčani iznos, bio dužan primijeniti odredbu čl. 259. st. 1. Zakona o parničnom postupku te sam tražiti objašnjenje od financijskog vještaka radi utvrđenja visine novčane svote za koju je sam sud utvrdio da pripada tužitelju te na taj način utvrditi visinu tužbenog zahtjeva?

3. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) predlagatelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-820/2020 od 12. veljače 2021., odluku Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-340/2017 od 6. prosinca 2018., presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2333/11 od 24. srpnja 2017. te pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019. 

4. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložio da revizijski sud tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbije te je zatražio naknadu troška odgovora na prijedlog.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prijedlog nije dopušten.

6. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenivši da metodologija obračuna visine razlike plaće i naknade plaće na kojoj je tužitelj ustrajao i u skladu s kojom je postavio tužbeni zahtjev nije pravilna, jer nije utemeljena na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 88/13, 143/13, 96/15) odnosno Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18), pa da u takvim okolnostima tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

7. Budući da iz razloga nižestupanjskih presuda proizlazi da tužbeni zahtjev nije prihvaćen ne samo u visini, nego i u osnovi, to o naznačenim postupovnopravnim pitanjima (a na koja pitanja u odlukama na koje se tužitelj pozvao i nije izravno odgovoreno) ne ovisi u ovom sporu. Stoga, ta pitanja nisu važna ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i njegovoj primjeni.

8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

9. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1.  ZPP-a).

Zagreb, 28. veljače 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v. r.