- 1 -              Rev 77/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 77/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. N. iz G., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske (OIB: …) - za Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi ovrhe u prinudnom ostvarenju novčane tražbine, odlučujući o dopuštenoj reviziji ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-27/2022-2 od 15. veljače 2022., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku posl. br. Ovr-229/2021-2 od 20. listopada 2021., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija ovršenice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskim rješenjem žalba ovršenice djelomično je odbijena kao neosnovana i djelomično prihvaćena kao osnovana te prvostupanjsko rješenje:

 

a) potvrđeno „u pobijanom dijelu kojim je ovršenici naloženo isplatiti ovrhovoditelju iznos od 468,75 kn“,

 

b) preinačeno „u pobijanom dijelu kojim je ovršenici naloženo isplatiti ovrhovoditelju 312,50 kuna (do iznosa od 781,25 kuna)“, te je u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan,

 

time da je ovrhovoditelju naloženo naknaditi ovršenici trošak žalbenog postupka od 50,00 kn.

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 1993/2022-3 od 13. srpnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog ovršenice i dopušteno joj je da podnese reviziju protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na pitanje:

 

„„Je li kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po opunomoćeniku odvjetniku ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga/podneska za naknadu troškova izravne naplate, a koji prijedlog/podnesak sadržajno predstavlja troškovnik?"

 

3. To sve po ocijeni revizijskog suda da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: konkretno, da je osporeno rješenje temeljeno na shvaćanju o kojem Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo shvaćanje, „a sudska praksa Županijskih sudova nije jedinstvena“.

 

4. Ovršenica je protiv drugostupanjskog rješenja podnijela (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže da se reviziju po dopuštenju prihvati osnovanom i preinači pobijana drugostupanjska odluka, „podredno da se prihvati osnovanom i ukine u cijelosti odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, odnosno ukine samo odluka drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje, sve to uz naknadu daljnjeg troška“.

 

5. Ovrhovoditelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 15. veljače 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj: "U povodu revizije iz članka 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.“ To sve u svezi sa odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje: OZ-a), prema kojoj: “U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.”

 

8. Sporno je pitanje u ovome stupnju postupka pripada li ovrhovoditelju sa osnovom (uspjehom) zahtijevati naknadu troška izvansudske ovrhe.

 

9. Osporeno rješenje je u odnosu na to pitanje temeljeno na shvaćanju:

 

„...Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. OZ-a, i to troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, troška sastava prijedloga radi dostave isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe, te troška za sastav podneska od 08. listopada 2021. u ukupnom iznosu od 781,25 kuna.

 

6. Odredbom članka 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik (...) dužan ovrhovoditelju (...) naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu...,

 

7. Na postupak izvansudske ovrhe primjenjuju se odredbe OZ-a koje normiraju naknadu troškova postupka. Navedeno proizlazi, između ostalog, iz odredbe članka 4. stavka 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20, dalje: ZPONS) koji propisuje da se u slučaju da tim zakonom nije nešto drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.

 

8. Iz stanja spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj 14. srpnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu, temeljem odredbe članka 209. OZ-a, te da je 15. rujna 2021. u cijelosti postupljeno po navedenom zahtjevu. Da bi se takvom zahtjevu moglo udovoljiti, potrebno je da ovrhovoditelj priloži osnovu za plaćanje, a što je, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. ZPONS-a, između ostaloga, ovršna odluka suda koja glasi na ispunjenje novčane tražbine i ima potvrdu ovršnosti.

 

9. Dakle, radnja izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti je bila potrebna za provođenje postupka izravne naplate i punomoćnik ovrhovoditelja, prema Tbr. 32. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/04, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife) ima pravo za navedenu radnju zatražiti odvjetničku nagradu. Međutim, iz stanja spisa ne proizlazi da bi radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Pr-342/15 od 31. ožujka 2017. obavio punomoćnik ovrhovoditelja, pa se trošak spomenute radnje u konkretnom predmetu ne može obistiniti.

 

10. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju priznao zatraženi trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude u iznosu od 250,00 kuna uvećano za zatraženi PDV od 25%, sve temeljem Tbr. 32. stavka 2. Tarife.

 

11. Također, nije sporno da Tarifa u svojim odredbama ne propisuje radnju sastava zahtjeva za izravnu naplatu, međutim, glede pravnog pitanja ima li ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu, na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 13. lipnja 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu.

 

12. Ujedno se napominje da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 29. ožujka 2018. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka....

 

15. S obzirom na sve naprijed navedeno, a kako u preostalom dijelu žalbeni prigovori ovršenice nisu ostvareni, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pod točkom I. a) i I. b)....“,

 

10. Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda, u ovdje aktualnom dijelu (dakle: u okolnostima konkretnog slučaja ne uzimajući u razmatranje shvaćanje iz osporenog rješenja o pravu ovrhovoditelja na naknadu troška „pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude u iznosu od 250,00 kuna uvećano za zatraženi PDV od 25%, sve temeljem Tbr. 32. stavka 2. Tarife“ - obzirom da ovrhovoditelj sa traženjem naknade i tog troška nije uspio, pa se ovršenici ne može priznati pravni interes i to napadati revizijom), je pravilno.

 

11. Ovrhovoditelju je opravdano (obzirom da je bio ovlašten u roku iz odredbe čl. 14. st. 6. OZ-a podnijeti sudu zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe) priznati pravo na naknadu troška sastava prijedloga odaslanog sudu za izravnu naplatu. Na to jasno upućuje:

 

- odredba čl. 11. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), prema kojoj odvjetniku pripada nagrada za „Sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja - 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., ali ne više od 250 bodova“ - jer je takvom prijedlogu ovrhovoditelja opravdano dati značaj jednog od „ostalih“ podnesaka.

 

12. Okolnost na koju se ovršenica poziva, to što prijedlog ovrhovoditelja ili, kako ga ovršenica imenuje: „zahtjev za naknadu troška“, odaslan sudu, sadrži i popis svih troškova za koje ovrhovoditelj potražuje naknadu, ne oduzima tome prijedlogu taj istaknuti značaj jednog od tih „ostalih“ podnesaka iz odredbe čl. 11. točke 8. Tarife, za sastav kojeg odvjetniku pripada nagrada - a radi isplate koje ovrhovoditelju valja priznati naknadu njemu prouzrokovanog troška, makar kod toga i nije riječ o prijedlogu za naknadu troška izravne naplate nastalog u postupanju sa Financijskom agencijom.

 

13. To je ujedno i odgovor na po ovršenici u reviziji postavljeno pitanje:

„ovrhovoditelj se, da bi ostvario pravo na naknadu troška kojeg je opravdano imao u postupku izravne naplate, morao obratiti sudu i ovome (u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a) predočiti zahtjev u kojem je imao „određeno navesti troškove za koje traži naknadu“ - sa, ovdje bitno - i nedvosmislenim prijedlogom da mu se i ovi u pokrenutom postupku (upravo) po tome zahtjevu naknade, a time što taj zahtjev, u tome sadržaju, sadrži i navedeni popis troškova („troškovnik“, kako ga ovršenica naziva) ne čini ga, što ovršenica sugerira prihvatiti, samo „troškovnikom“.

 

13.1. Ovršenica svojim navodima, onim - koji se u suštini svode na izražavanje shvaćanja da joj se nepotrebno ili suvišno nameću nove obveze i njima posljedično opterećuje financijska situacija (budući da tvrdi da je po njoj postavljeno pitanje „osobito važno obzirom da je zakonodavac uvodeći institut izravne naplate imao na umu intenciju smanjivanja sudskih predmeta, kao i smanjivanje troškova ovršnih postupaka, (...) a sve u svrhu smanjenja opterećenja Državnog proračuna“) ne može ostvariti povoljniju poziciju u postupku: ona je te nove obveze mogla jednostavno izbjeći samo da je pravodobno i uredno ispunila ono što je po ovršnoj ispravi trebala, a zbog prinudnog ostvarenje čega je postupak izravne naplate pokrenut.

 

14. Kako je drugostupanjski sud utemeljio osporeno rješenje na takvome, pravilnom shvaćanju (odgovoru) revizijskog suda, jedino je za zaključiti:

 

14.1. da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda na osporeno drugostupanjsko rješenje (ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena),

 

14.2. da zbog toga valja odbiti reviziju ovršenice,

 

te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 28. veljače 2023.