- 1 -              Rev 143/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 143/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ć. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik A. J. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB …, koju zastupa Općinsko državnom odvjetništvu u Z., radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-349/2019-2 od 29. listopada 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja Pr-102/2018 od 27. lipnja 2019., na sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužiteljice kao neosnovana se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

              "I Utvrđuje se da je tužiteljica S. Ć. iz Z., izvrgnuta uznemiravanju i diskriminiranju od strane tuženika, čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, pravo na čast i ugled te pravo na osobni i obiteljski mir, slijedom čega se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

              II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

              „Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da hitno poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja i diskriminiranja tužiteljice te se nalaže tuženiku riješiti radnopravni status tužiteljice na način da poštuje pravomoćne odluke Općinskog i Županijskog suda u Zadru, da tužiteljicu vrati na rad s mjestom rada u Z., a ako to nije moguće, da njezin radnopravni status riješi sukladno zakonskim propisima, da joj omogući ostvarivanje socijalnih prava i da ju osigura na obvezno imovinsko i zdravstveno osiguranje."

              III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da je tužiteljica izvrgnuta maltretiranju, šikaniranju i nejednakom postupanju te da tuženica poduzme mjere radi sprječavanja maltretiranja i šikaniranja.“

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              "Žalba tuženice je osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-102/2018 od 27. lipnja 2019. u toč. I. izreke tako da ista glasi:

              "Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom :

              I."Utvrđuje se da je tužiteljica S. Č. iz Z., izvrgnuta uznemiravanju i diskriminiranju od strane tuženice , čime je povrijeđeno njezino pravo osobnosti i to pravo na dostojanstvo, pravo na čast i ugled te pravo na osobni i obiteljski mir, slijedom čega se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate sve u roku od 8 dana" , u c i j e l o s t i.“ "

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je antidiskriminacijska zaštita tužiteljice te s tim u vezi zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. 

 

7. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. alinea 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), jer se radi o sporu u povodu tužbe za zaštitu od diskriminacije, u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija.

 

8. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Prvostupanjski sud je zaključio da postupci tuženice predstavljaju diskriminirajuće ponašanje i da su oni doveli do povrede tužiteljičinih prava kao radnice. To jer da je četiri puta pravomoćno utvrđeno da su odluke tuženice o otkazu radnog odnosa tužiteljice nedopuštene i naloženo tužiteljicu vratiti na posao, da tuženica ne postupa po nalogu suda već tužiteljici nudi radno mjesto u Z., a da je ona u dobi od 50 godina, samohrana majka dvoje djece, živi u Z. u stanu za koji otplaćuje stambeni kredit, da joj nije osiguran smještaj, troškovi smještaja i puta, naknada za odvojeni život. Stoga je pravnog pristupa da nepoštivanje pravomoćnih odluka suda i uvijek iznova otkazivanje radnog odnosa bez raspoređivanja tužiteljice sukladno sudskoj presudi, predstavlja diskriminirajuće postupanje. Posebno uspoređujući situaciju tužiteljice sa situacijama drugih radnika kojima da je ili prestao sporazumno radni odnos ili su raspoređeni na druga radna mjesta na području Z. ž., kao radnici D. P., P. F. i A. Š., a što da nije slučaj sa tužiteljicom.

 

10. Drugostupanjski sud pravnog je pristupa da nije dokazano ni da je tužiteljica dovedena u neravnopravni položaj naspram drugih namještenika niti da bi poslodavac bio motiviran jednim od osnova diskriminacije, a da poslovno uvjetovani otkazi ugovora o radu pod izmijenjenim okolnostima nije diskriminiranje tužiteljice. Obrazlaže da je tužiteljica radila kod tuženice kao poslodavca kao konobar te da je kod poslodavca došlo do ukidanja Službe za gospodarenje uvjetovano potpunim izdvajanjem uslužnih djelatnosti iz djelokruga rada Ministarstva obrane, što da znači da je u organizacijskoj strukturi poslodavca (Ministarstva obrane) došlo do prestanaka potrebe za radnim mjestima uslužnih djelatnosti i do ukidanje istih. U odnosu na nejednako ponašanje i postupanje u odnosu na druge usporedne radnike taj sud uz utvrđenja da je određena kategorija radnika sporazumno raskinula radni odnos, a druga da je raspoređena na druga radna mjesta, zaključuje da je taj raspored iz razloga što se u njihovom slučaju radilo o stručnoj spremi i/ili zanimanju za koje je u sustavu organizacije rada postojala potreba, za razliku od radnog mjesta konobara, kao radnog mjesta tužiteljice, za kojeg nije postojala potreba, a da je zbog tih razloga i radnici V. Č. radni odnos kod tuženice prestao, dakle iz istog razloga kao i tužiteljici. Time da se ne nalazi dokazana namjera tuženice da postupa drugačije spram tužiteljice u odnosu na druge namještenike. U konačnosti da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto vozača u H. ... Zrakoplovna baza, Vod za transport i održavanje, Transport desetina s mjestom službe u Z. D. i da su tužiteljici isplaćene sve zaostale plaće te je neprekinuto bila prijavljena na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Sama činjenica da je tužiteljica vodila više sudskih sporova protiv tuženice zbog povratka na rad jer joj je otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga ne znači da je bila diskriminirana jer tijekom postupka nije dokazala u odnosu na koga se njena diskriminacija odnosi.

 

11. Takav pravni pristup u zaključivanju podnositeljica revizije cijeni kao bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i kao pogrešnu primjenu materijalnog prava. U bitnome ističe da je nepravilan zaključak, u pobijanoj odluci, da nije nejednako postupanje višekratko otkazivanje ugovora o radu koji su u sudskim postupcima utvrđeni nedopuštenima te nepoštivanje odluka suda spram tužiteljice, kao i da je nepravilan zaključak da poslodavac nije imao radno mjesto koje bi ponudio tužiteljici, jer da ga je u konačnosti i ponudio i kojeg je tužiteljica prihvatila. Isto tako da je opisanim postupanjem tuženice povrijeđeno pravo tužiteljice na čast i ugled, da je ona pretrpjela strah zbog gubitka posla s obzirom na svoje osobne i obiteljske prilike, a sve to dodatno s obzirom na činjenicu da ju je kao hrvatskog branitelja to osobito pogodilo. Nalaganje plaćanje troškova postupka da isto tako predstavlja daljnje nejednako postupanje.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede parničnog postupka na koju se podnositeljica revizije poziva. Pravilni su razlozi zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovan. Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužiteljice sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima, pa time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Ovdje tome nije slučaj.

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. On je ostvaren kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP.

 

14. Sporno je dakle i u revizijskom stadiju postupka je li postupanje tuženice prema tužiteljici imalo obilježja diskriminacije.

 

15.1. Odredbom čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje: ZR) propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno tom i posebnim zakonima, dok je odredbom čl. 7. st. 5. ZR propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti Zakonom o radu i s posebnim zakonima.

 

15.2. Prema odredbi čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08., 112/12., dalje: ZSD) diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema st. 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

 

15.3. Sukladno odredbi čl. 2. ZSD izravna diskriminacija znači postupanje uvjetovano nekim od temelja iz st. 1. toga članka kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (st. 1.). Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. toga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (st. 2.).

 

15.4. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje, stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).

 

16. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

 

17.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova potvrđuju tvrdnje tuženice da nije diskriminirala tužiteljicu. Pri tome tužiteljica ne konkretizira po kojoj osnovi bi ona bila diskriminirana, osim što u tužbi navodi da ju je tuženica diskriminirala kao ženu i kao majku. No ona nije učinila vjerojatnim da je s te osnove došlo do diskriminacije. Postojanje diskriminacije je potrebno sagledati u okviru iznesenih tvrdnji o diskriminaciji, cijeneći ne samo pojedinačne postupke tuženice nego i objektivne okolnosti cjelokupnog okruženja kojemu je tužiteljica bila izložena.

 

17.2. Imajući u vidu izloženo te činjenične tvrdnje s kojima tužiteljica obrazlaže postojanje njene diskriminacije, pravilno je zaključeno da se takve tvrdnje ne mogu podvesti pod pojam diskriminacije u smislu odredbe čl. 1. ZSD i čl. 7. st. 4. ZR. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženice, nije učinila vjerojatnim neke od zabranjenih osnova diskriminacije u postupanju spram nje, a niti u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji da bi bila stavljena u nepovoljniji položaj i da bi time bio izazvan strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

 

18. Kada podnositeljica obrazlaže revizijske razloge zbog kojih podnosi reviziju ona u suštini prigovara zaključcima drugostupanjskog suda o (ne)postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme i time pružanja tražene sudske zaštite. Isto tako, gotovo svim revizijskim prigovorima, ona ističe svoje stavove o predmetu spora, svoje shvaćanje o rezultatima dokazivanja. Time ona nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravni pristup u zaključcima iz osporene presude i primjenu materijalnih odredbi, na način koji njoj konvenira. Ako sud izvodi drugačije zaključke nego što to čini podnositeljica, on time postupa u smislu zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP koja mu daje ovlast odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Na tako utvrđenom činjeničnom stanju on pravilima logičkog zaključivanja ocjenjuje jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu relevantne materijalne odredbe. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud je pravilnim i dostatnim razlozima obrazložio zašto ne postoje pretpostavke za antidiskiminacijsku zaštitu tužiteljice kada je zaključio da time što je  zbog organizacijskih razloga otkazan ugovor o radu i zbog toga što je tužiteljica vodila više sudskih sporova, da to ne znači da je bila diskriminirana i u odnosu na koga, te da je bila uznemirava ili šikanirana. Nema elemenata za zaključiti da je tužiteljica zbog određenih karakteristika različito tretirana prema zabranjenim osnovama, u odnosu na podudarne osobe. Zbog toga nije bio mjesta ni primjeni odredbe čl. 111. ZR, koja određuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, jer nisu ispunjene pretpostavke, za primjenu pravila odgovornosti zbog povrede prava osobnosti.

 

19. Slijedom iznesenog pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev, pa je, jer nisu ostvareni revizijski razlozi, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, o reviziji tužiteljice odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.