REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 3457/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group
d.d., OIB 52848403362, sa sjedištem u Zagrebu, Slovenska 24, kao pravni slijednik
HELIOS VIENNA INSURANCE GROUP d.d., odnosno HELIOS OSIGURANJE d.d.,
zastupanog po punomoćnicima Dražan Crnkoviću i Alenu Pešušiću, odvjetnicima u
Zagrebu, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176, sa sjedištem u
Zagrebu, Ivana Lučića 2a, zastupanog po punomoćnicima Željku Olujiću, Ivi Pezić i
Franu Olujiću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva
Pezić i Fran Olujić u Zagrebu, te umješača na strani tuženika odvjetnika Franje
Valjka iz Zagreba, Petrinjska 59a, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika
protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-
1955/2015-2 od 11. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu poslovni broj P-8227/2010 od 14. siječnja 2015., u sjednici održanoj 28.
veljače 2023.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od

47.956,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako
je određeno pod točkom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od

7.508,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2008. (točka 2.
izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 12.447,50 kn (točka 3. izreke), dok je odbijen zahtjev za naknadu troškova
postupka u iznosu od 5.000,00 kn (točka 4. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača na strani
tuženika kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama 1. i 3.
izreke. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba umješača
na strani tuženika protiv presude suda prvog stupnja u točkama 2. i 4. izreke.

- 2 - Rev 3457/2018-2

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl.

382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni
tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u
tekstu: ZPP), zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. toč. 11. ZPP, apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene
pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže
prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude, podredno ukidanje
nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Obzirom je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP,
podnijeta revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu
samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga
određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

8. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana
presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom
čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.
Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.
u vezi čl. 8. ZPP, obzirom se odluka temelji na izvedenim dokazima.

9. Revizijski navodi tuženika koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog
utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti,
stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio zbog
propusta i nesavjesnog zastupanja tužitelja po odvjetniku Franji Valjku u predmetu
poslovni broj P-396/2004 koji se vodio kod Općinskog suda u Sesvetama i predmetu
poslovni broj P-1083/2005 koji se vodio kod Općinskog suda u Velikoj Gorici.

11. U postupku koji je prethodio reviziji, prvostupanjski sud je utvrdio:

- uvidom u predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005:
- da je tužitelj po punomoćniku odvjetniku Franji Valjku podnio tužbu protiv Stanislava
Oreškovića radi naknade štete u iznosu od 16.518,70 kn isplaćene njegovom
osiguraniku Stjepanu Gusiću s osnove nematerijalne štete na vozilu, da je tuženik
istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer je osiguranik tj. vlasnik vozila
osiguranog kod tužitelja Boris Orešković, nakon čega je tužitelj proširio tužbu na
Borisa Oreškovića, čemu se tuženik protivio i sud je odbio taj prijedlog pa je tužbeni
zahtjev odbijen kao neosnovan zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne
legitimacije, da je odvjetnik Franjo Valjak žalbu protiv te presude podnio nakon isteka

- 3 - Rev 3457/2018-2

zakonski propisanog roka zbog čega je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje,
koji je sud odbio i odbacio žalbu kao nepravovremenu.

- uvidom u predmet Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-396/2004:

- da je Franjo Valjak, kao punomoćnik tužitelja, podnio 14. travnja 2004. tužbu protiv
Marijana Bojničića kao vozača osobnog vozila ZG 853-US, vlasništvo Nadice
Bojničić, koji je uzrokovao prometnu nezgodu 19. veljače 2003. s koncentracijom
alkohola u krvi od 2,30 g/kg, radi naknade štete koju je tužitelj isplatio svom
osiguraniku Ivanu Vidaku s osnove materijalne štete na vozilu od 18.230,39 kn i
nematerijalne štete za zadobivene ozljede u iznosu od 17.360,00 kn, da je tuženik u
odgovoru na tužbu priznao svoju krivnju i visinu materijalne štete, dok je osporio
visinu nematerijalne štete jer tužiteljev osiguranik nije pretrpio tjelesne ozljede, nakon
toga održana su dva ročišta, dok na ročište od 23. ožujka 2005. nitko nije pristupio i
utvrđeno je da je dostava poziva za odvjetnika Franju Valjka vraćena s napomenom
„odselio“. Na ročište 30. lipnja 2005. opet nije pristupio odvjetnik Franjo Valjak,
dostava poziva za njega ponovno je vraćena s napomenom odselio pa je za novo
ročište 29. kolovoza 2005. dostava izvršena putem oglasne ploče suda, na kojem
ročištu je doneseno rješenje o mirovanju postupka nakon čega je rješenjem od 14.
veljače 2006. na temelju odredbe čl. 217. st. 3. ZPP utvrđeno povlačenje tužbe; da
do tog dana, a ni nakon toga, nema pisane obavijesti odvjetnika Franje Valjka o
promjeni sjedišta odvjetničkog ureda, već je prvostupanjski sud tek 15. veljače 2006.
telefonskim putem preko Odvjetničke komore utvrdio da je sjedište njegovog ureda
promijenjeno. Odvjetnik Franjo Valjak je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje
ističući da nikad nije primio poziv za ročište na kojem je određeno mirovanje
postupka, koji prijedlog je sud odbio što je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u
Zagrebu poslovni broj Gž-1387/2008 od 1. travnja 2008. s obrazloženjem da je sud
pravilno dostavio poziv tužitelju putem oglasne ploče suda, jer je odvjetnik Franjo
Valjak propustio obavijestiti sud o promjeni sjedišta svog ureda.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u
predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005 iz zapisnika o
očevidu priloženog uz tužbu proizlaze sve bitne činjenice, stoga da se u konkretnom
slučaju radi o propustu odvjetnika Franje Valjka da točno označi osobu tuženika, dok
činjenica neprilaganja dokumentacije o opravdanosti propuštanja roka za podnošenje
žalbe također ukazuje na njegov propust i nesavjesno postupanje, tj. grubu nepažnju.
Stoga je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos isplaćene naknade štete od

16.518,70 kn isplaćene njegovom osiguraniku i troškove parničnog postupka u
iznosu od 3.355,00 kn.

12.1. U predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-396/2004
prvostupanjski sud je, na temelju činjeničnih utvrđenja, ocijenio da je nedvojbeno da
je taj postupak završio propustima punomoćnika tj. grubom nepažnjom zbog čega je
tuženik dužan tužitelju na temelju odredbe čl. 44. Zakona o odvjetništvu naknaditi
iznos isplaćene materijalne štete u iznosu od 18.320,39 kn i nematerijalne štete koja
prema nalazu i mišljenju vještaka i Orijentacijskim kriterijima zauzetim na sjednici
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002.
iznosi 9.850,00 kn.

- 4 - Rev 3457/2018-2

13. Drugostupanjski sud je, u vezi predmeta Općinskog suda u Sesvetama poslovni
broj P-396/2004, ocijenio da je tužitelj dokazao postojanje uzročno-posljedične veze
(obzirom tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio osnovu i visinu materijalne štete
pa bi u nastavku postupka bio sa sigurnošću prihvaćen tužbeni zahtjev) između
propusta punomoćnika odvjetnika Franje Valjka koji ga je zastupao u tom predmetu i
neuspjeha u sporu odnosno štete koja je tužitelju nastala tim propuštanjima. I u vezi
predmeta Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-1083/2005
drugostupanjski sud je ocijenio je tužitelj dokazao postojanje uzročno-posljedične
veze između propusta njegovog punomoćnika odvjetnika Franje Valjaka koji ga je
zastupao u tom predmetu i štete koja mu je nastala njegovim propuštanjem zbog
neuspjeha u tom sporu koja šteta iznosi 16.518,70 kn.

14. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 44. Zakona o odvjetništvu
(„Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) tuženik je odgovoran za
štetu koju je odvjetnik Franjo Valjak počinio tužitelju obavljanjem odvjetništva,
odnosno učinjenim propustima u zastupanju.

15. Revizijski navodi zapravo se svode na to da je ključno je li tužitelj dokazao da bi
uspio u sudskim postupcima da nije bilo propusta odvjetnika, pri čemu tuženik smatra
da tužitelj nije dokazao da bi uspio. Međutim, po ocjeni revizijskog suda, u
konkretnom slučaju sud drugog stupnja je utvrdio postojanje uzročno-posljedične
veze između propusta odvjetnika i neuspjeha tužitelja, i to u predmetu pred
Općinskim sudom u Sesvetama gdje tuženik nije osporio osnovanost i visinu
materijalne štete pa bi bez sumnje tužitelj uspio u postupku, dok je u odnosu na
nematerijalnu štetu u ovom postupku provedeno vještačenje i utvrđena osnovanost i
visina. Nadalje, u predmetu pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici odbijen je tužbeni
zahtjev zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije, a da odvjetnik
nije počinio propust u osobi tuženika do navedenog ne bi došlo. Daljnji propust kojeg
je odvjetnik počinio je taj što je propustio rok za podnošenje žalbe pa je njegova
žalba odbačena kao nepravovremena. U tom predmetu, prema ocjeni ovoga suda,
nema sumnje da je greškom (kod podnošenja tužbe) odnosno propustom (kod
podnošenja žalbe) odvjetnika tužitelju nastala šteta.

16. Tuženik u reviziji ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu
materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno
primijenio (članak 356. ZPP).

16.2. Međutim, u reviziji se ne navodi odredba materijalnog prava koja nije
primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena.
Ovakvo paušalno navođenje je suprotno odredbi čl. 386. ZPP.

16.3. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno spomenutoj odredbi
čl. 386. ZPP, kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i
obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi
neće uzeti u obzir.

- 5 - Rev 3457/2018-2

17. Slijedom navedenog, obzirom ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnijeta,
valjalo je odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393.
ZPP.

Zagreb, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća: Branko Medančić

Broj zapisa: 9-30855-b6dfd

Kontrolni broj: 0c7d1-4915a-f10b9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.