Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
Poslovni broj P-5331/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB …,
S. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda L.-
V. & P. iz S., protiv tuženika A. osiguranje d.d., OIB
…, Z., zastupan po punomoćnicima,
odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda G. & P. iz S., radi isplate, nakon
održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 25.siječnja 2023. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, dana 28. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.131,36 Eur /
8.254,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom, počam od 9.10.2019. godine, (dan
predaje tužbe sudu) do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.232,73
Eur / 16.822,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana
presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je dana 12.srpnja 2019. došlo do
prometne nezgode u O., predio M. L., koju je skrivio A. Đ.
upravljajući vozilom marke C. reg oznake i broja … osiguranim kod
tuženika po polici osiguranja: … te da je u predmetnoj nezgodi znatno
oštećeno vozilo tužitelja marke C. reg oznake i broja … te da visina štete iznosi najmanje 23.000,00 kuna, a koji iznos potražuje ovom tužbom.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju te osporava odgovornost za štetni događaj te visinu tužbenog zahtjeva.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvješća o prometnoj nesreći, izjave o
tijeku nastanka prometne nesreće, izvida štete, saslušanjem tužitelja, saslušanjem
svjedoka A. Đ., D. H., M. B., J. M., prometno -
tehničkim vještačenjem, te je temeljem tako provedenog postupka te je temeljem
tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj
ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni
zahtjev osnovan.
4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je vozilo iz suprotnog smjera iz nepoznatog razloga
prešlo u njegovu kolničku traku te da je zadobio udarac u lijevu stranu. Nadalje, da se
zaustavio par metara dalje na prvoj širini. Nadalje, da su na sugestiju policajca
potpisali izvješće u kojem je vozač drugog vozila- osiguranik tuženik priznao da je
kriv. Nadalje, da je vozio 50-60 km/h zbog gužve, te da je izlazio iz zavoja, kada je
vozilo iz suprotnog smjera iz nepoznatog razloga polako prelazilo u njegov prometni
trak.
5. Iz iskaza svjedoka A. Đ. proizlazi da je bio u svojoj traci kada je vozilo
tužitelja udarilo u njegovo. Nadalje, da je potpisao izvješće te da nije gledao što
potpisuje, ali mu je u O. u osiguranju rečeno da je u izvješću prikazano da je on
prešao u traku tužitelja odnosno da je on kriv. Međutim, da dogovorio sa tužiteljem
pred policajcem da će svatko snositi svoju štetu.
6. Iz iskaza svjedoka D. H. (supruga tužitelja) proizlazi da je bila putnica u
vozilu tužitelja na stražnjem sjedalu sa bebom, da je bila kolona iz smjera M. i
u smjeru M. pa su vozili 50-60 km/h kada je u jednom trenutku čula udarac u
lijevu stranu vozila.
7. Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da je bila suvozač u vozilu tužitelja te je
vidjela vozilo iz suprotnog smjera kako ide prema njima te je imala osjećaj da će
udariti u njih jer je vidjela da prelazi u njihovu traku. Nadalje, da je tužitelj produžio do
proširenja jer je sa desne strane bila ograda te da je čula kada su policajci rekli da se
dogovore.
8. Iz iskaza svjedoka J. M. proizlazi da je naišao na predmetnu nezgodu u
predjelu M. L. te vidio po tragovima na cesti da je vozilo osiguranika tuženika
prešlo u suprotni trak. Nadalje, da na licu mjesta nije bilo sporno tko je kriv te je rekao
sudionicima da ispune europsko izvješće a ako bude problema da će napraviti
očevid. Nadalje, da je zapazio na vozilu osiguranika tuženika oštećen prednji lijevi
blatobran i retrovizor, a na upit punomoćnika tuženika navodi da je komadiće plastike
vidio na južnom traku kojim se kretao tužitelj.
9. U konkretnom slučaju, primjenjuje se odredba čl. 1072 Zakona o obveznim odnosima ( " Narodne novine" broj 35/05,41/08 dalje ZOO).
10. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je do prometne nesreće
isključivo došlo krivnjom osiguranika tuženika, obzirom navedeno proizlazi iz nalaza i
mišljenja vještaka kojem sud poklanja vjeru kao argumentiranom i stručnom, a koji
navodi da je do prometne nezgode došlo uslijed prelaska vozila osiguranika tuženika
u suprotni trak. Naime, sud nije povjerovao iskazu svjedoka Đ. kada navodi da
se dogovorio sa tužiteljem da svatko snosi svoju štetu, jer navedeno je u suprotnosti
sa izvješćem o prometnoj nezgodi koje je osiguranik tuženika potpisao, a iz istog
proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika udarilo u vozilo tužitelja u južnom traku
kojim se kretao tužitelj. Navedeno potvrđuje i iskaz svjedoka J. M.
(policajca) koji je pregledao mjesto nezgode te vidio ostatke plastike na južnom traku.
Dovodeći u vezu oštećenja na vozilima te iskaz tog svjedoka, vještak sam zaključuje
da je do udara došlo u prometnoj traci kojom se kretao tužitelj. Naime, ovdje tužitelj
potražuje naknadu štete nastale na vozilu uslijed udara vozila osiguranika tuženika,
a isti se brani navodeći da su se dogovorili na licu mjesta da svatko snosi svoju štetu,
što nije u skladu sa sačinjenim izvješćem o prometnoj nezgodi iz kojeg proizlazi da je
vozilo "A" ( osiguranik tuženika) prešlo u suprotnu traku kojom se kretalo vozilo "B"
(vozilo tužitelja), a nije ni životno ni logično da netko ne gleda što potpisuje pa sud
nije povjerovao iskazu tog svjedoka u kojem navodi da nije kriv za nezgodu jer je
navedeno suprotno iskazu tužitelja te svjedoka koji su suglasni i vjerodostojni te
podudarni s drugim dokazima izvedenim u ovom postupku, a iz kojih proizlazi da je
osiguranik tuženika skrivio predmetnu prometnu nezgodu kada je iz nepoznatog
razloga prešao iz svoje (desne) kolničke trake u (lijevu) traku suprotnog smjera
vožnje čime je postupio suprotno odredbi čl. 47 Zakona o sigurnosti prometa na
cestama ( " Narodne novine" 70/19) koja glasi da je vozač dužan kretati se
obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu
obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj
udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na
stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe
opasnosti.
11. U konkretnom slučaju, dakle utvrđeno je da se vozilo osiguranika tuženika nije
kretalo niti krajnjom desnom stranom svoje trake već suprotno, da je prešlo ulijevo u
suprotni trak, a pri tom se nije uvjerilo da isto može učiniti bez opasnosti za druge
sudionike u prometu što je prouzročilo prometnu nezgodu u kojoj je tužitelju nastala
materijalna šteta.
12. Što se tiče visine štete na vozilu u ovoj pravnoj stvari je određeno vještačenje po
vještaku N. K. te je procijenjeno da ukupna visina štete na vozilu C. C.
iznosi 8.254,23 kune koji iznos je tužitelj dosuđen sukladno čl. 1085 ZOO te
preciziranom tužbenom zahtjevu.
13. Tužitelju pripadaju kamate na taj iznos sukladno čl. čl. 12. st. 1. Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09 -
nastavno: ZOOP), koji Zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a
propisana je obveza odgovornog osiguratelja da u slučaju neimovinske štete
najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14
dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećenoj osobi dostavi obrazloženu
ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete i visina štete
nesporni, odnosno utemeljeni odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina
štete sporni, dok je u st. 4. iste odredbe propisano da, ako osiguratelj ne izvrši
obvezu isplate naknade štete u roku iz st. 1., oštećena osoba uz dužni iznos naknade
štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog
zahtjeva. Stoga, i po ocjeni ovog suda, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na
dosuđeni iznos naknade štete od sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog
zahtjeva tuženiku, kada je tuženik dospio u zakašnjenje, odnosno od dana
podnošenja tužbe sudu, a ne od dana presuđenja.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
15. Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška od strane tužitelja
obzirom je smanjen prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 12.srpnja
2021. jer da isti ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe sud smatra predmetni
zahtjev neosnovanim. Mišljenje je ovog suda (a takvo je mišljenje i Županijskog suda
u Zagrebu u presudi broj Gžn-1099/05), da sukladno odredbi članka 158. stavak 1.
ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnični trošak. Iz
dikcije navedene zakonske norme slijedi dakle, da predviđena sankcija dužnosti
naknade parničnih troškova tereti onog tužitelja koji je povukao tužbu u cijelosti.
Obzirom da u predmetnom postupku tužitelj nije povukao tužbu u cijelosti, već je
samo smanjio tužbeni zahtjev, dakle postupak je nastavljen, a tužitelj nije odustao od
tužbenog traženja, već je ustrajao u tome da se istome naknadi šteta, te je konačno
uspio u sporu, nema mjesta analognoj primjeni odredbe članka 158. ZPP-a u odnosu
na smanjeni - povučeni dio tužbenog zahtjeva već je troškove zastupanja tuženika po
punomoćniku trebalo odmjeriti prema vrijednosti predmeta spora u trenutku
poduzimanja svake pojedine parnične radnje.
16. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u
svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po
punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi
za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u
vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog
zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva,
pristupa na ročište od 16.siječnja 2020., 18.lipnja 2020. , 18.rujna 2020., 13.studenog
2020., 1.prosinca 2021., 25.siječnja 2023. po 75 bodova, zatim sastav podneska od
3.12.2019., 19.9.2020. te 9.7. 2021. po 75 bodova odnosno sveukupno 10 radnji po
75 bodova što iznosi 750 bodova, odnosno 11.250,00 kuna, uvećano za PDV 25 %
iznosi 2.812,50 kuna sveukupno iznosi 14.062,50 kuna uvećano za trošak
vještačenja u iznosu od 1.600,00 kuna iznosi 15.662,50 kuna te trošak sudske
pristojbe na tužbu 580,00 kuna te presudu 580,00 kuna sveukupno iznosi 16.822,50
kuna odnosno 2.232,73 EUR-a. Odluka o kamati na parnični trošak temelji se na
članku 31. Ovršnog zakona.
17. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 28. veljače 2023.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana,
računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na
Županijski sud u pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
pun. tužitelja
pun. tuženika
spis