Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 4885/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4885/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja V. N., OIB: ..., drugotužitelja A. N., OIB: ..., i trećetužitelja B. N., OIB: ..., svi iz Z., koje zastupaju punomoćnice N. M. i S. M., odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., protiv prvotuženika N. B. iz Š., OIB: ..., drugotuženice M. B. R., iz Š., OIB: ..., trećetuženice P. B. iz N. Y., USA, četvrtotuženika M. B. iz N. Y., USA, petotuženice J. L.. B. iz N. Y., USA, šestotuženice Ž. B. iz Š., OIB: ..., i sedmotuženice T. A. iz S., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici B. B. i F. B., odvjetnici u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2273/2018-2 od 15. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1605/17-46 od 17. svibnja 2018., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2273/2018-2 od 15. studenoga 2018. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj P-1605/17-46 od 17. svibnja 2018. pod točkom 1. izreke utvrdio je da su tužitelji suvlasnici svatko za po 1/3 dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. 3116/16 Z.U. 1501 k.o. D. P., a pod točkom 2. izreke naložio je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.475,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-2273/2018-2 od 15. studenoga 2018. pod točkom I. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici svatko za po 1/3 dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. 3116/16 Z.U. 1501 k.o. D. P.

 

2. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 6.475,00 kuna u roku od 15 dana."

 

Pod točkom II. izreke naložio je tužiteljima naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.543,75 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na čl. 382. toč. 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 373.a Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu podnesenu protiv prvostupanjske presude.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenata u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upiru tužitelji. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenata drugostupanjski sud je dao razloge zašto smatra da posjed tužitelja, ako je tužitelj i bio u posjedu, nije bio pošten. Sud to obrazlaže činjenicom da niti u kupoprodajnom ugovoru iz 1920. niti u ugovoru o darovanju iz 1989. koji su sklopljeni između prednika tužitelja nije navedena sporna nekretnina, dok su članovi obitelji tuženika na temelju presude iz 1940. uknjiženi u zemljišnoj knjizi 1949. na spornoj nekretnini, s obzirom na to da je na nekretnini bilo upisano kmetsko pravo pa se podrazumijeva da je još i prije 1940. u posjedu predmetne nekretnine bila obitelj tuženika, a ne tužitelja. Nadalje, sud navodi da s obzirom na to da su prednici tuženika obrađivali predmetnu nekretninu po osnovi kmetskih prava do 1940., a 1949. se upisali kao vlasnici na temelju presude iz 1940., prednicima je tužitelja, sve i da su obrađivali predmetnu nekretninu, moglo biti poznato da im ta nekretnina ne pripada i da nije njihova.

 

9. Međutim, pitanje poštenja tužitelja nije niti odlučno za odluku u ovoj pravnoj stvari jer tužitelji nisu dokazali niti prvu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je da su stvar uopće posjedovali. Naime, tužbeni zahtjev je odbijen i iz razloga što tužitelji nisu dokazali niti da su imali faktičnu vlast na stvari, odnosno da su doista stvar i posjedovali s obzirom na utvrđenje da nekretnina predstavlja u naravi šikaru i nisko raslinje s tek nekoliko starih maslina koje se ne obrađuju.

 

10. Suprotno tvrdnji revidenata nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 365. ZPP. Tuženici su žalbom osporavali presudu u cijelosti i to iz točno određenih žalbenih navoda (ukazivali su na kupoprodajni i darovni ugovor sklopljen između prednika tužitelja predmet kojih nije bila sporna nekretnina te na presudu na temelju koje su tuženici stekli i upisali svoje pravo vlasništva nekretnine u zemljišne knjige, a osporili su i poštenje posjeda tužitelja) te drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika nije prekoračio granice podnesene žalbe.

 

11. Nadalje, valja reći da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi koje odredbe materijalnog prava je drugostupanjski sud primijenio, a to su odredbe Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460.-11471.), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 28. st. 2.) te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 159. i čl. 18. st. 3.) koje propisuju uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

12. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelji u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje te se upuštaju u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja (posjedovanje nekretnine), valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njihove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

13. Odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo paragrafa 1460.-1471. Općeg građanskog zakonika, čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) te čl. 159. i čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 152/14 - dalje: ZVDSP) budući da tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini.

 

14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.

 

15. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

16. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

17. Stoga je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu