1              Poslovni broj: I Kž-Us-91/2022-18

Poslovni broj: I Kž-Us-91/2022-18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženog D. Ć., optuženog T. B., optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-201, od 4. siječnja 2022., ispravljene rješenjem od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. T. i njegovog branitelja, odvjetnika S. V., branitelja optuženog D. Č., odvjetnika D. P., zamjenika branitelja optuženog M. B., odvjetnika D. B.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog S. T. i optuženog D. Č., preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su optuženici S. T. i D. Č. djelima pod točkom 3. i 4. izreke pobijane presude počinili jedno kazneno djelo protiv javnog reda, kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. i člankom 52. KZ/11.

 

II Uslijed odluke pod točkom I te djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženih S. T., D. Č. i M. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženici S. T. i D. Č. za kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. i člankom 52. KZ/11., temeljem istih propisa osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, svaki, a optuženi M. B. za kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja pod točkom 4. presude, na temelju članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

III U povodu žalbe optuženog D. Ć. i optuženog T. B., a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćenjem žalbi optuženih S. T., D. Č. i M. B., preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora tako da se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. Ć. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja i to dani 19. lipnja 2018. i 5. studenog 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. prosinca 2019. i od 4. siječnja 2022. do 23. rujna 2022. kao i vrijeme provedeno na prijevremenom izdržavanju kazne zatvora od 24. rujna 2022. pa nadalje, optuženom T. B. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja i to dani 16. i 17. siječnja 2018. te 5. studenog 2018. kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. svibnja 2019., optuženom S. T. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru dana 29. travnja 2019. i od 30. svibnja 2019. do 30. srpnja 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2019. pa nadalje, optuženom D. Č. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 24. travnja 2019. do 24. rujna 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2019. pa nadalje, a optuženom M. B. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uračunava vrijeme uhićenja i to dani 8. i 9. lipnja 2018. te 5. studenog 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. svibnja 2019.

 

IV Djelomično se prihvaća žalba optuženog S. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka, ukida.

 

V Žalba USKOK-a i žalbe optuženog D. Ć. i optuženog T. B. te u preostalom dijelu žalbe optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženici D. Ć., T. B., S. T., D. Č. i M. B. proglašeni su krivima da su djelima pod točkom 1. do 4. izreke te presude počinili i to optuženi D. Ć. djelom pod točkom 1. kazneno djelo protiv javnog reda, zločinačko udruženje, opisano i kažnjivo po članku 328. stavak 1. KZ/11., djelom pod točkom 2. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 6. KZ/11., djelom pod točkom 4. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11., sve uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11., optuženi T. B., djelom pod točkom 2. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 6. KZ/11. te djelom pod točkom 3. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11., sve uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11., optuženi S. T., djelima pod točkama 3. i 4. kazneno djelo protiv javnog reda, kazneno djelo u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. i člankom 51. KZ/11., optuženi D. Č. djelima pod točkama 3. i 4. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. i člankom 51. KZ/11., optuženi M. B. djelom pod točkom 4. kazneno djelo protiv javnog reda, počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, opisano i kažnjivo po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11.

 

1.1. Optuženom D. Ć. za djelo pod točkom 1. izreke po članku 328. stavku 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za djelo pod točkom 2. po članku 329. stavku 1. točke 2. u vezi članka 190. stavak 1.i 6. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, te za djelo pod točkom 4. izreke po članku 329. stavku 1. točke 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, pa je optuženi D. Ć. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, optuženom T. B. je za djelo pod točkom 2. izreke po članku 329. stavak 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te za djelo pod točkom 3. izreke po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena mu kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, pa je optuženi T. B. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženom S. T. je za djelo pod točkom 3. izreke po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za djelo pod točkom 4. izreke po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, pa je optuženi S. T. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci, optuženom D. Č. za djelo pod točkom 3. izreke po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a za djelo pod točkom 4. izreke po članku 329. stavku 1. točke 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, pa je optuženi D. Č. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci, a optuženi M. B., za djelo pod točkom 4. izreke po članku 329. stavak 1. točka 4. KZ/11. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima je u izrečene kazne uračunato vrijeme provedeno u pritvoru te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom D. Ć., u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to dan 19. lipnja 2018., te vrijeme od 5. studenog 2018. do 3. prosinca 2018., optuženom T. B., u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 16. siječnja 2018. do 17. siječnja 2018. te od 5. studenog 2018. do 6. studenog 2018., optuženom S. T. u izrečenu jedinstvenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2019. pa nadalje, optuženom D. Č. u izrečenu jedinstvenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. rujna 2019. pa nadalje te optuženom M. B. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2018. do 9. lipnja 2018. te od 5. studenog do 6. studenog 2018.

 

1.3. Na temelju članka 5. i 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) od optuženog S. T., oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka i utvrđeno da je iznos od 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka imovina R. H. te naloženo optuženom S. T. da imovinsku korist u iznosu od 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka uplati u korist državnog proračuna R. H. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08., optuženi D. Č., optuženi T. B., optuženi S. T., optuženi D. Č. i optuženi M. B., obvezani su na plaćanje troškova postupka na ime sudskog paušala u iznosu od 4.000,00 kuna svaki ponaosob, dok se optuženi D. Č. i optuženi T. B. obvezuju na plaćanje i troškova svjedoka u iznosu od 419,00 kuna svaki ponaosob, optuženi T. B. troškova toksikološkog vještačenja u iznosu od 3.900,00 kuna, a optuženi D. Č. troškove biološkog vještačenja u iznosu od 4.092,00 kune, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se optuženi M. B. oslobađa plaćanja troškova biološkog, toksikološkog i DKT vještačenja.

 

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli USKOK i svi optuženici.

 

2.1. USKOK je podnio žalbu zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B. s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni, na način da se optuženom S. T. i optuženom D. Č. izreknu strože pojedinačne zatvorske kazne i stroža jedinstvena kazna zatvora te optuženom M. B. kazna zatvora u duljem trajanju.

 

2.2. Optuženi D. Ć., protiv pobijane presude podnio je žalbu putem svog branitelja Z. M., odvjetnika u S. B., a potom i žalbu nakon ispravka presude, te u obje žalbe presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izreknu blaže pojedinačne zatvorske kazne i blaža jedinstvena kazna zatvora koja ne bi premašivala 5 godina te da se djela pod točkama 2. i 4. označe kao jedno produljeno kazneno djelo, a potom i preinači jedinstvena kazna na blažu, pa pošto se obje žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba.

 

2.3. Optuženi T. B. žali se po branitelju B. T., odvjetniku u O., zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu blaže pojedinačne zatvorske kazne u trajanju od po godinu dana i potom blaža jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci uz primjenu djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani i uvjetovani dio iznose svaki po 11 mjeseci, uz uvažanje posebnih olakotnih okolnosti, sukladno odredbama o ublažavanju kazne.

 

2.4. Optuženi S. T. podnio je osobnu žalbu i dopunu žalbe, te žalbu po branitelju S. V., odvjetniku u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi te zbog povreda i nepoštivanja Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj: 178/04., dalje ZOMPO), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a optuženiku ukine istražni zatvor, a podredno, opreza radi, u slučaju da se utvrdi da je kriv, da mu se dozvoli izdržavanje kazne u domicilnoj državi, kako bi bio bliže svojoj djeci, te uz prijedlog da mu se u kaznu zatvora uračuna vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru. Pošto se izjavljene žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba. U žalbi je izjavljen zahtjev da se o sjednici vijeća obavijesti optuženika i njegove branitelje.

 

2.5. Optuženi D. Č. podnio je tri žalbe i to dvije po branitelju D. P. na presudu i nakon ispravka presude te po branitelju M. B., odvjetnicima u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni i uračunavanju ekstradicijskog pritvora, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da ga se blaže kazni. Pošto se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba. U žalbi je izjavljen zahtjev da se o sjednici vijeća obavijesti optuženika i njegove branitelje.

 

2.6. Optuženi M. B. žalbu je podnio putem branitelja T. F., odvjetnika u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i sadržajno zbog odluke o kazni i odluke o uračunavanju pritvora i istražnog zatvora, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U žalbi je izjavljen zahtjev da se o sjednici vijeća obavijesti optuženika i njegovog branitelja.

 

3. USKOK je podnio odgovor na žalbe optuženih S. T. i M. B., s prijedlogom da se njihove žalbe odbiju kao neosnovane, osim u dijelu uračunavanja ekstradicijskog pritvora za S. T. i istražnog zatvora za M. B., koji je prvostupanjski sud očitom omaškom propustio uračunati.

 

3.1. Odgovor na žalbu USKOK-a podnijeli su optuženici S. T. i D. Č. u kojima predlažu da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Postupajući prema zahtjevima optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B. izjavljenih u njihovim žalbama, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08., sjednici su nazočili optuženi S. T. čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog video uređaja i njegov branitelj S. V., te za optuženog D. Č. branitelj D. P., dok je za optuženog M. B. pristupio zamjenik branitelja, odvjetnik D. B. Optuženi D. Č. pisanom izjavom ovome sudu očitovao da ne može zbog bolesti prisustvovati sjednici vijeća, dok uredno obaviješteni državni odvjetnik, te optuženi M. B. sjednici nisu nazočili, pa je sjednica vijeća, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalbe optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B., djelomično su osnovane, dok žalbe USKOK-a te optuženih D. Ć. i T. B. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbe optuženog S. T., optuženog D. Č. i optuženog M. B., osim zbog odluke o kazni

 

7. Iz žalbi optuženog S. T. i optuženog D. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., proizlazi da istu nalaze u proturječju izreke sa samom sobom i s razlozima pobijane presude, jer da su optuženici proglašeni krivima za produljeno kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja (…u vezi s člankom 52. KZ/11. ….), a potom osuđeni kao da su djela počinjena u stjecaju (…pozivom na članak 51. KZ-a…tek po izvršenom ispravku presude…), pa optuženi S. T. smatra da je sud ujedno time i prekoračio optužbu te počinio daljnju bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08. Isto tako, optuženici T., Č. i B. smatraju da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., jer postoji proturječje u odnosu na valjano uračunavanje ekstradicijskog pritvora u odnosu na T. i Č. te istražnog zatvora u odnosu na B.

 

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ovih optuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. i 11. ZKP/08. na koje upiru u svojim žalbama, niti se radi o proturječju u izreci i o prekoračenju optužbe, budući da i sami žalitelji potvrđuju kako je prvostupanjski sud nakon objavljene presude donio ispravak presude. Naime, sud ima pravo sukladno članku 462. stavak 1. ZKP/08. donijeti rješenje o ispravku očitih pogrešaka, što je prvostupanjski sud i učinio Rješenjem K-Us-7/2020-200 od 3. lipnja 2022. o ispravku presude na način da je u odnosu na optuženog S. T. i optuženog D. Č. ispravio tako da "…umjesto… iz čl. 52. …treba stajati iz čl. 51. KZ/11…." , čime je usklađen činjenični i zakonski opis te pravna oznaka kaznenih djela iz točke 3. i 4. izreke, počinjenih u stjecaju.

 

7.2. No, kako je ovaj drugostupanjski sud djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženih T., Č. i B. preinačio prvostupanjsku presudu kao u točkama I, II i III ove presude, po pitanju o produljenom djelu i o uračunavanju ekstradicijskog pritvora i istražnog zatvora, to su daljnji prigovori ovih optuženika u svezi tih žalbenih navoda zbog bitne povrede postali nevažni, a o tome će biti riječi u pogledu žalbene osnove zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni u nastavku ove odluke.

 

7.3. Nadalje, a suprotno žalbenim navodima optuženog S. T. i optuženog M. B., nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (koju ovi žalitelji ne preciziraju, ali se može zaključiti da upiru na povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.) kada tvrde da se presuda temelji na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, pa tako optuženi T. isto obrazlaže činjenicom da na temelju "…nezakonitih sudskih naloga…nenadležnog suda u O.…", nije zakonito određena primjena posebnih dokaznih radnji za telefonske priključke operatera iz FBiH, za telefonske brojeve koji su korišteni za vođenje njegovih razgovora s drugim osobama, zbog čega su, prema njegovom mišljenju, ti razgovori slušani i snimljeni nezakonito te da je, ne samo takav nalog nezakonit, već su i svi drugi dokazi koji su proizašli iz tog naloga nezakoniti, dok optuženi B. smatra da su nezakoniti dokazi zapisnici o obavljenom očevidu 8. lipnja 2018. te o pretrazi pokretne stvari od 9. lipnja 2018. i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 8. lipnja 2018. s pripadajućim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, budući je pretraga vozila obavljena bez valjanog naloga suca istrage, a koje vozilo je vozio upravo M. B.

 

7.4. Međutim, niti se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., niti se presuda temelji na nezakonitim dokazima iz članka 10. stavak 2. ZKP/08., budući se, a suprotno tvrdnji optuženog T., do podataka o njegovim razgovorima nije došlo tehničkim snimanjem tih razgovora, odnosno primjenom posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kako to optuženik nastoji prikazati u žalbi, već pribavljanjem telefonskih izlista u sklopu pribavljanja podataka istovjetnosti, trajanju i učestalosti komunikacije, položaja komunikacijskih uređaja, kao i mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju elektroničku komunikaciju i to sve na temelju naloga suda donesenog u skladu s odredbom članka 339.a ZKP/08. Isto tako, a protivno žalbenim navodima optuženog B., dana 8. lipnja 2018., čim su uočene kutije sa sumnjivom materijom, carinski službenici zastali s započetim pregledom tovarnog prostora teretnog vozila kojim je upravljao optuženi M. B., zatražen je i pribavljen nalog suca istrage za pretragu vozila, a nakon donošenja tog naloga, dana 9. lipnja 2018. te uručenja istog, zajedno s poukom o pravima optuženom B., pristupilo provođenju dokazne radnje pretrage teretnog vozila, pa je pretraga vozila obavljena zakonito na temelju valjanog naloga suca istrage, pri čemu je pregled od strane carinskih službenika obavljen u skladu s ovlastima koje su im propisane odredbama članka 14. i članka 48. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine" broj: 68/13., 30/14. i 115/16. – dalje: ZCS). Osim toga, o ovim prigovorima već je odlučeno Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 23. ožujka 2020. broj Kov-Us-13/2019-89, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2020. broj I Kž-Us-43/2020-4., pa se u odnosu prethodne žalbene navode, žalitelje upućuje na stajališta i iznesene razloge u tim rješenjima.

 

7.5. Optuženi S. T., nadalje smatra, da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, upirući ponovno na istu bitnu povredu, jer da je "…po svemu sudeći osuđen unaprijed…", što vidi (ponovno) u nedostatku valjanih naloga za posebne istražne radnje koje su se provodile protiv njega na području F. B. i H. (dalje ..), čiji je državljanin, te u propustima suca istrage A. K., koji nije na vrijeme i pravično primijenio ZOMP-o, a koje okolnosti bi, po mišljenju žalitelja, svakako dovele do toga, da bi se proces drugačije odvijao i to pred nadležnim sudom u FBiH koji je inače zauzeo stajalište da "…on nije počinio nikakvo kazneno djelo na području FBiH…", pa osim što smatra da je osuđen pred nenadležnim sudom u R. H. (dalje …), posebno izražava sumnju u objektivnost i postupanje suspendiranih sudaca K., K. i V. iz Županijskog suda u Osijeku, za koje smatra da su svojim odlukama doveli do ovako nepravednog postupka i suđenja u RH i da je upravo njihovo postupanje "…možda jedan od razloga ovakve osuđujuće presude…a vezano i uz poboljšanje njihovog vlastitog položaja...jer im je trebala ovakova osuđujuća presuda…zbog slučaja M.…".

 

7.6. Prije svega, izložene žalbene tvrdnje optuženog T. o mogućim propustima ili manipulacijama "...suspendiranih sudaca K., K. i V. iz Županijskog suda u Osijeku…", koji su sudjelovali u ranijim fazama postupka, kao i to da bi njihove radnje dovele "...do ovako nepravednog postupka i suđenja u RH…", potpuno su nerazumljive, a uz to paušalne i neargumentirane, jer nisu ničime konkretizirane, pa predstavljaju puke i neutemeljene insinuacije ovog optuženika, bez uporišta u konkretnim činjenicama. Osim toga, ti suci nisu sudjelovali u donošenju „…unaprijed osuđujuće presude protiv njega…“, već je raspravno vijeće, u sasvim drugom sastavu, vodilo ovaj kazneni postupak i nakon provedenih dokaza donijelo prvostupanjsku presudu. U pogledu tvrdnji žalitelja da je osuđen pred nenadležnim sudom, valja istaći da niti u tome optuženik nije u pravu, budući da mu je optužnicom stavljeno na teret da je kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinio u sastavu zločinačkog udruženja, radnjama počinjenja poduzetim na području više država (R. H., F. B. i H. i S. R. Nj.), a radi ostvarenja cilja tog udruženja, njegova pripadnost tom udruženju i njegova uloga jasno je naznačena u činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela, pa uz činjenicu da je ovaj optuženik dolazio na područje R. H. i sastajao se sa vođom i organizatorom zločinačkog udruženja (Ć. i M.), te sudjelovao u nabavci droge marihuane iz druge države (BiH), koja je bila namijenjena tržištu RH, a potom zaplijenjena na graničnom prijelazu u S. Š. i S. B., onda nema dileme da je prema članku 19.c i članku 20. stavak 1. ZKP/08. u svezi sa člankom 21. i 31. stavak 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine" broj: 76/2009., 116/2010., 145/2010., 57/2011., 136/2012., 148/2013., 70/2017. - dalje ZUSKOK), Županijski sud u Osijeku bio stvarno i mjesno nadležan za ovaj kazneni postupak.

 

7.7. Što se tiče daljnjih tvrdnji optuženika S. T. o nepravičnom suđenju i dovođenju u neravnopravan položaj "…zbog propusta…što prema njemu nisu pravično primijenjene odredbe ZOMPO-a…", te da je postupak trebalo prepustiti nadležnim institucijama u FBiH, kao i to da je sud u RH zanemario kako je sud FBiH "…utvrdio da on nije na području B. i H. počinio terećeno kazneno djelo…", valja istaći, da niti u tome optuženik nije u pravu. U pogledu nadležnosti i ustupanju predmeta, te nezakonitim dokazima, već je prethodno sve rečeno, pa nema potrebe isto ponavljati. U pogledu primjene ZOMPO-a, iz kronologije postupanja u ovom kaznenom predmetu, posve je jasno, da je baš u svemu postupljeno u skladu s odredbama tog Zakona, kada je nakon otvaranja istrage i određivanja istražnog zatvora uz raspisivanje međunarodne tjeralice i EUN-a, a nakon uhićenja optuženog T., zatraženo njegovo izručenje, a sud u FBiH potom utvrdio da su ispunjeni svi uvjeti za izručenje te su izručili optuženog S. T. u RH i to radi vođenja ovog kaznenog postupka za kaznena djela za koja su predmet ovog postupka. Stoga su netočni navodi optuženika da je "...postupljeno suprotno odredbama ZOMPO-a…", pa je njegova žalba i u ovom dijelu neosnovana.

 

7.8. Optuženi T. u svojoj žalbi, nadalje ističe, da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer je održao raspravu bez osobe čija je prisutnost na raspravi po zakonu obvezna. Obrazlažući ovu žalbenu tvrdnju, ističe da kako je "…raspravno vijeće u 9. i 10. mjesecu održalo rasprave bez optuženog V. M.…iako je njegova prisutnost po zakonu bila obvezna…".

 

7.9. Niti ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je Rješenjem od 7. listopada 2021. u odnosu na optuženog V. M. razdvojio postupak i odlučio da će se za navedenog optuženika kazneni postupak posebno dovršiti (otvoren novi spis K-Us-14/21. protiv optuženog V. M.), pa se suprotno mišljenju ovog optuženika, na opisani način ne ostvaruje naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (niti povreda prava na pravično suđenje). Osim toga, optuženiku se skreće pozornost da iz raspravnog zapisnika jasno proizlazi da je prvostupanjski sud nakon objavljenog rješenja o razdvajanju postupka za optuženog M. donio rješenje da će se rasprava dalje održati i nastaviti, jer su prisutni svi optuženici i njihovi branitelji. Dakle, niti se radi o povredi prava na pravično suđenje, niti o povredi prava obrane na raspravi, zbog čega nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08.

 

8. Što se tiče tvrdnje optuženih T., Č. i B., da u obrazloženju presude nisu navedeni i analizirani svi dokazi koji su provedeni tijekom rasprave, te da postoji proturječje izreke i razloga pobijane presude te zbog toga i kontradiktornost u zaključcima suda, ne znači samim time da se presuda ne da ispitati i da je zbog toga počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, citirana odredba u navedenom kontekstu izostanka "…potpune analize svih dokaza i iznesenih razloga…", odnosi se samo na pravnorelevantne tj. odlučne činjenice na koje se imaju neposredno primijeniti odredbe materijalnog ili procesnog prava, a ne na neke druge činjenice, pa kako su u obrazloženju izneseni razlozi o svim odlučnim činjenicama, to nije počinjena gore citirana bitna povreda.

 

8.1. Stoga, a suprotno žalbenim navodima optuženih T., Č. i B., obrazloženje pobijane presude sadrži dostatnu i valjanu reprodukciju izvedenih dokaza u postupku te jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski je sud na temelju korektne reprodukcije cjelokupnog dokaznog materijala iznio razloge za vrednovanje dokaza i utvrđenje odlučnih spornih činjenica te s tim u vezi zaključak o dokazanosti terećenog im kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. Time je, protivno žalbenim navodima ovih optuženika, prvostupanjski sud u odnosu na obrazlaganje činjeničnih i pravnih utvrđenja te dokazanost predmetnog kaznenog djela postupio sukladno obvezi iz članka 459. stavak 5. ZKP/08.

 

8.2. U pogledu ostalih brojnih prigovora optuženih T., Č. i B., da su zaključci suda proturječni, da vjerodostojnost dokaza nije provjeravana, da svi dokazi koji su izvedeni na raspravi nisu pravilno ocijenjeni, da je obrazloženje presude manjkavo, da su iskazi optuženika Ć. i B. mijenjani, proturječni ili iznuđeni ili dani u cilju poboljšanja njihovog statusa i blažeg kažnjavanja, te da nisu potvrđeni materijalnim dokazima, da je dvojbene okolnosti trebalo razriješiti primjenom načela in dubio pro reo (T.), da nisu vjerno interpretirani iskazi svih optuženika i svjedoka, da nema dokaza da su postupali kao članovi zločinačkog udruženja, da nisu pravilno ocijenjene njihove obrane, optuženici nastoje dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, pa kako se u svim tim slučajevima ne radi o postupovnim, već u biti o prigovorima činjeničnog karaktera, o njima će se razlozi iznijeti u daljnjem dijelu obrazloženja, u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Slijedom izloženoga (kao pod točkama 7.- 8.2.) ove odluke, nisu ostvarene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 9. i 11. ZKP/08. i članka 468. stavak 2. i 3. ZKP/08. na koje upiru optuženici S. T., D. Č. i M. B., a niti je ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Optuženi S. T. u svojoj žalbi isprepliće sve žalbene osnove, a u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u izuzetno opširnoj žalbi (osobno i po branitelju), u biti ponavlja svoju obranu i opširno ponavlja žalbene razloge koje je prethodno iznosio i u okviru žalbene osnove zbog bitnih povreda (nadležnost, nezakonitost dokaza, pravičnost suđenja, itd.). Iako je doista teško toliki broj navoda žalitelja sumirati i sistematizirati u pojedine cjeline kako bi se na sustavan način na njih odgovorilo, ipak se po ocjeni ovog suda drugog stupnja, radi o slijedećim skupinama činjeničnih prigovora.

 

10.1. Prije svega ovaj optuženik ističe da sud nije imao dovoljno vjerodostojnih dokaza koji bi ga teretili da je počinio predmetno kazneno djelo i da je bio član zločinačkog udruženja. Tako tvrdi da nema niti jednog materijalnog dokaza protiv njega, da nije utvrđeno od koga bi on nabavio drogu i po kojoj cijeni, niti ga ijedan sadržaj telefonskih razgovora dovodi u vezu s ostalim optuženicima u vezi počinjenja ovih kaznenih djela. Nadalje, tvrdi da niti jedna od "mjera nadzora i praćenja" koje su prema njemu provedene, ne ukazuje da bi on na bilo koji način bio involviran u bilo koju nezakonitu radnju kao izvršitelj u zločinačkoj organizaciji, jer on nije bio taj koji bi se dogovarao sa Ć. i M. ili primao novac i nabavljao drogu, pa potom zaključuje, da osim što nema materijalnih dokaza protiv njega, a niti ga telefonski razgovori povezuju sa terećenim kaznenim djelom, da niti iskazi ispitanih svjedoka upućuju na to da bi on bio povezan sa predmetnim kaznenim djelima za koje ga se tereti, a zbog čega smatra da je prvostupanjski sud trebao ispitati optuženog V. M. na sve okolnosti oko njegove "navodne uloge", ali kako je sud odbio taj dokazni prijedlog, činjenično stanje ne samo da je pogrešno utvrđeno, već i nepotpuno.

 

10.2. Slijedeća grupa prigovora odnosi se na opovrgavanje dokaza koji ga terete. Tako napominje da iskazi optuženog Ć. i optuženog B. nisu vjerodostojni, jer oni u biti nastoje odgovornost za svoje kriminalne djelatnosti prebaciti na njega i stoga su itekako zainteresirani u ovom postupku. Očigledno je bilo, smatra žalitelj, da oni surađuju s USKOK-om i da su kooperativi sa sudom i da zapravo žele iskoristiti sve procesne pogodnosti na način da njega terete, a svoju ulogu minoriziraju, tako da se na takvim nepouzdanim iskazima ne može temeljiti osuđujuća presuda, a da je tome tako "vidi se iz toga da je on najviše kažnjen…dok je Ć. kao organizator i vođa blaže kažnjen od njega…a B. najblaže…", te kako je upravo tako i tražio USKOK. Ističe, da je sud presudu u odnosu na njega, u pogledu udruživanja, temeljio upravo na obrani optuženog Ć., a pogotovo optuženog B., koji je četiri puta mijenjao svoju obranu, a unatoč tome da nije dokazana niti jedna konkretna radnja koju bi on doista obavio, niti je proveden bilo koji dokaz radi utvrđenja od koga bi nabavio drogu u BiH, a niti ima dokaza za bilo koji konkretan novčani iznos koji bi on zaradio, a sud, unatoč tome, njemu oduzima imovinsku korist, a njima ne.

 

10.3. Optuženi D. Č., a u okviru ove žalbene osnove (isto isprepliće sve žalbene osnove), također smatra da sud nije imao dovoljno vjerodostojnih dokaza koji bi ga teretili da je počinio predmetno kazneno djelo, a pogotovo da nema niti jednog materijalnog dokaza protiv njega, a isto tako smatra da iskazi optuženog Ć. i optuženog B. nisu vjerodostojni i da su oni u biti nastojali da odgovornost za svoje kriminalne djelatnosti prebace na njega sa ciljem da svoju ulogu minoriziraju i poboljšaju svoj procesni položaj, pa se na takvim nepouzdanim iskazima ne može temeljiti osuđujuća presuda. Potom u žalbi naširoko citira dijelove prvostupanjske presude, sa zaključkom da nije dokazana niti jedna konkretna radnja da bi on doista nabavio marihuanu u BiH i eventualno prodavao i zaradio, a činjenice o tome "…ne samo da nisu dokazane, nego nisu ni utvrđivane!...".

 

10.4. Optuženi M. B. u svojim žalbenim razlozima također isprepliće sve žalbene osnove, ali okosnica njegove žalbe u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na točku 4. izreke, odnosi se u većem dijelu na to, kako sud nije imao dovoljno vjerodostojnih dokaza koji bi ga teretili da je počinio predmetno kazneno djelo kao pripadnik i član u zločinačkom udruženju, a pogotovo da bi znao da se radi o zločinačkom udruženju kojeg su organizirali D. Ć. i V. M., a niti to potvrđuju sadržaji telefonskih razgovora, već je u stvari bio samo vozač kritične zgode kada je na graničnom prijelazu u kamionu kojim je upravljao pronađena predmetna droga marihuana, iako on nije znao za prijevoz droge, kada je angažiran kao vozač i upućen u B. i H. po stolice. Smatra da taj jedan angažman nikako ne može ulaziti u počinjenje terećenog kaznenog djela kao člana zločinačkog udruženja, već da se jedino može raditi o počinjenju kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11., kao samostalnog kaznenog djela.

 

11. Prije svega, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, ukazuje žaliteljima da pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji, u smislu odredbe članka 470. ZKP/08., ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, a nepotpuno ako sud neku odlučnu činjenicu nije utvrdio. Prema tome, pitanje razmatranja svih ostalih brojnih tvrdnji optuženih T., Č. i B. izjavljene u žalbi, ali koje se ne odnose na bitne činjenice, kao i one koje su ovi optuženici opširno iznosili u tijeku postupka, nemaju taj značaj koji im oni pridaju. Međutim, ono što je sa punom izvjesnošću sud prvog stupnja utvrdio, na temelju vjerodostojnih dokaza, žalitelji nisu uspjeli dovesti u sumnju, bez obzira na izuzetno velik broj žalbenih prigovora.

 

11.1. Naime, u procesnoj situaciji kada sud prvog stupnja utvrdi da su iskazi optuženog Ć. i optuženog B. u pogledu bitnih okolnosti podudarani, kao i one odlučne činjenice koje proizlaze iz djelomičnog priznanja optuženog B., te da su opisane činjenice iz sva tri iskaza (obrane) potvrđene i materijalnim dokazima o pronađenoj i privremeno oduzetoj drogi marihuana, koju su prevozili B. i B., kao i dokazima koji proizlaze iz rezultata posebnih dokaznih radnji, pretrage mobitela V. M., te izvješća o izdvajanju sadržaja mobilnog uređaja privremeno oduzetog od optuženog B., a iz kojih proizlazi da je ostvarena komunikacija T. i Č. sa B. i Ć., te B. sa Ć. i T., kao i podaci dobiveni od sustava nadzora granice u prelasku optuženih T. i Č. u RH u vrijeme povezano sa prijevozom droge koja je pronađena pretragom osobnog automobila marke Škoda Fabia …. registarskih oznaka …, koji je vozio B. te pretragom teretnog vozila marke Volvo registarske oznake …., koji je vozio B., a potom i rezultata provedenog vještačenja centra … da je u privremeno oduzetim paketima droga marihuana, nije bilo potrebe svaki detalj iz njihovih iskaza provjeravati, jer bi se time dokazivanje sa bitnih okolnosti skrenulo na potpuno nebitne detalje.

 

11.2. Stoga je sud prvog stupnja s pravom prihvatio iskaze optuženog Ć. i optuženog B., kao i djelomično priznanje i obranu optuženog B. koji potvrđuje iskaz optuženog Ć. o okolnostima preuzimanja i prijevoza droge, a koji iskazi, bez obzira na određena odstupanja, gotovo dosljedno terete optuženog T. i Č., iznoseći čitav niz uvjerljivih detalja (mjesto i vrijeme kada su se s njima sastali, kako su kontaktirali, opisivali pakete koje su im predali, vozila u koje droga utovarena...), iz čega proizlazi da tako detaljne i okolnosne obrane evidentno ne mogu biti konstrukcija, smišljena tek da bi se popravila njihova procesna pozicija. Nadalje, optuženi B. je također na detaljan način u svojim iskazima opisao kako je upoznao V. M. za kojeg se uvjerio da je bio važna osoba u organizaciji nabave i prodaje droge, a i opasna osoba, jer mu je upućivao prijetnje zbog čega je u strahu za sebe i svoju obitelj, te kako je upravo preko njega u Nj. upoznao i T. i Č., te je znao da je T. imao stan u Nj. blizu M., da ima nadimke ... i …, dok je Č. imao nadimak …, što je u biti suprotno njegovom izgledu, jer je inače jako visok. Što se tiče kontakata sa T. u BiH to se dogodilo u Č., gdje ga je uz T. dočekao i Č. kada su mu u auto natovarili 15 kg marihuane, koju je optuženi T. B. trebao prevesti do adrese u A., koju adresu mu je na papiru napisao i dao optuženi S. T., a za što je trebao dobiti naknadu od 2.000,00 eura, ali je u tom naumu spriječen, jer je zaustavljen na graničnom prijelazu S. Š.

 

11.3. U kontekstu iznesenih obrana optuženog Ć. i optuženog B. i tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno pozicionirao najprije utvrđenje iz točke 1. izreke presude , koju je priznao optuženi Ć. iscrpno opisujući kako je zajedno s V. M. u inkriminiranom razdoblju okupio i povezao u zajedničko djelovanje optuženog T. B., optuženog S. T., optuženog D. Č., optuženog M. B. i više drugih osoba s područja B. i H., C. G., R. Nj. i T. radi nabave, skladištenja i krijumčarenja velikih količina prekursora anhidrida octene kiseline i droge heroin s područja T. u R. H. i dalje prema zemljama Europske unije te kupovinu većih količina droge marihuane s područja B. i H. koju su trebali prvo krijumčariti u R. H., a potom radi njene daljnje preprodaje prevesti na ilegalno tržište u R. Nj., te potom jasno opisao ulogu i postupanje okupljenih sudionika u zločinačkom udruženju, njihove zajedničke aktivnosti, kupovinu sredstava za izvršenje kaznenih djela, financijskih koristi koje su iz krijumčarenja ovih zabranjenih tvari trebali imati pojedini sudionici, pa i on sam, a koje okolnosti su potvrđene i drugim provedenim dokazima te nisu ostavili prostora sumnji o dokazanosti svih činjenica opisanih u točki 1. pobijane presude.

 

11.4. Također, a temeljem iznesenih obrana optuženog Ć. i optuženog B. te utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je pravilno pozicionirao i utvrđenje iz točke 2. izreke presude, koju su priznali optuženi Ć. i B., iscrpno opisujući vrijeme, način, vozila i rute vožnje, kontakte, mjesta pretovara, način skladištenja aceton-anhidrid kiselina, pri čemu su utvrđene činjenice o kamionu koji je zatečen i zaustavljen na graničnom prijelazu K. u B. sa aceton-anhidridom i to nakon što je u navedeni kamion prvo utovaren legalni teret solarni paneli gdje su ovi solarni paneli izvađeni iz središta kamiona i umjesto njih stavljena upravo ova aceton-anhidrid kiselina u količini od 5000 litara, a koju je kritične zgode prevozio M. K., nakon što je ovaj prijevoz navedene kiseline odbio optuženi T. B., te kontaktima i razgovorima koji proizlaze iz rezultata posebnih dokaznih radnji, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i pregledanih sadržaja mobitela koje su optuženi koristili za vrijeme trajanja navedene organizacije, kao i podacima pribavljenih o prelascima državne granice, pa su upravo to oni dokazi koji su potvrdili da su obrane ovih optuženika sukladne svim tako provedenim dokazima.

 

11.5. Stoga, kada je T. B. u svojoj obrani detaljno i okolnosno opisao i svoju ulogu u krijumčarenju droge marihuane, s kojom je zatečen na graničnom prijelazu u S. Š. te pri tom opisao i uloge drugih sudionika u ovoj organizaciji, osobito radnje V. M. te S. T. i D. Č., te kada je optuženi D. Ć., kao organizator i vođa zločinačkog udruženja opisao uloge koje su imali njegovi članovi i to optuženi S. T. i D. Č. koji su bili zaduženi za nabavljanje droge marihuana u R. B. i H. (poznato mu je da je T. i sam uzgajao marihuanu u BiH!), a optuženi T. B. i optuženi M. B. bili osobe koje su bile zadužene za prijevoz marihuane, s kojom su u konačnici i zatečeni na graničnim prijelazima, a prvostupanjski sud na sve te opisane okolnosti proveo niz dokaza koji su doveli do utvrđenja svih odlučnih činjenica, tada je posve jasno da su tvrdnje i obrana optuženog T. i optuženog Č. s pravom ocijenjene od strane prvostupanjskog suda kao nevjerodostojne i usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti, kao i obrana B. u dijelu da on nije bio član zločinačkog udruženja pod vodstvom Ć.

 

11.6. Zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti T., Č. i B. za počinjenje kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11. s pravom se temelji i na pomnoj analizi reproduciranih razgovora i razmijenjenih SMS poruka te poruka preko vibera, WhatsAppa i messengera, potkrijepljenih izvješćima iz provedenih posebnih dokaznih radnji, a iz kojih proizlazi da se radilo o učestaloj komunikaciji Ć., M., T., Č. i B. te na kraju i B., nakon čega su uslijedili i susreti optuženih T., Č. i M. sa Ć. i B. na području R. H.

 

11.7. Tako je pretragom mobitela koji je koristio V. M. u mapi kontakti spremljen broj S. T. i to na više mjesta i pod raznim nadimcima ili oznakama, pa je tako pod rednim brojem .. spremljen pod nazivom Č. S., pod rednim brojem … pod nazivom .., pod rednim brojem … pod nazivom …, pod rednim brojem … pod nazivom …, dok je pod rednim brojem … i pod nazivom … spremljen broj T. B., a pod rednim brojem … K. B., pod brojem … pod nazivom …. spremljen broj D. Č. te pod rednim brojem … pod nazivom … spremljen broj njegove supruge J. J. M. Iz podataka privremeno oduzetog mobitela od optuženog T. B. proizlazi da u imeniku ima memoriran broj pod nazivom … optuženog D. Č., te telefonske brojeve V. M. pod nazivom … i … te broj optuženog S. T. pod nazivom …, dok je u aplikaciji Viber pod kontaktom … vidljiva fotografija optuženog S. T., te isto tako, pod kontaktom …. vidljiva je fotografija optuženog V. M..

 

11.8. Nadalje, utvrđena je komunikacija gore navedenih osoba (kontakata) koja je bila osobito intenzivna u vrijeme koje je neposredno prethodilo odlasku optuženog B. u B. i H. po marihuanu s kojom je poslije zatečen na graničnom prijelazu S. Š. Tako iz pretrage u mapi dnevni pozivi, a kojim je obuhvaćeno razdoblje od 23. listopada 2018. do 7. studenog 2018., zabilježena je učestala komunikacija V. M. s T. B., D. Č. i S. T., dok je uvidom u mapi SMS poruke u razdoblju od 18. lipnja 2018. do 6. studenog 2018. utvrđeno da je V. M. ostvarivao SMS komunikaciju s optuženima T. B., D. Č. i S. T., a koja komunikacija je bila osobito intenzivna u vrijeme odlaska M. na područje B. i H.. Osim toga, pretragom mobitela V. M. pronađene su spremljene audio datoteke, gdje se nalaze snimljeni telefonski razgovori koje je V. M. vodio od 1. listopada 2018. do 6. studenog 2018. dok se nalazio u Nj. i B. i H., a razgovore je vodio s optuženim T. B., D. Č., S. T., pri čemu je posebno znakovita komunikacija između V. M. i njegove supruge J. J. M. gdje supruga M. šalje poruku dana 16. listopada 2018. u 23,23 sata sadržaja: "Sa S. dolascima ovdje u ovu kuću je završeno. A ovaj put definitivno", te ponovno šalje poruku V. M. 8. listopada 2018. u 20,54 sata "Jesi riješio sve što imaš sa S.?" na što M. odgovara: "Da, sutra je kraj".

 

11.9. Isto tako, kao bitne i odlučne činjenice, s pravom je prvostupanjski sud ocijenio da svemu prethodno utvrđenom treba dodati, da su primjenom posebnih dokaznih radnji te podacima o prelascima državne granice zabilježeni međusobni susreti i sastanci kada je S. T. 13. listopada 2017. došao u S. B. na sastanak sa D. Ć., a potom i dolasci optuženih T. i Č. u S. B. 2. veljače 2018., te T. 2. ožujka 2018., kao i dolazak D. Č. u S. B. i sastanak s D. Ć. 30. ožujka 2018., dolasci S. T. na sastanak s D. Ć. dana 11. travnja, 28. travnja, 10. svibnja, 19. svibnja i 4. lipnja 2018., kao i sastanci D. Ć. i S. T. u R. Nj. zajedno s V. M. u travnju 2018. i 15. svibnja 2018., kao i zajednički dolazak S. T. i V. M. u G. na sastanak s D. Ć. 17. srpnja 2017., a koji susreti se vremenski poklapaju upravo sa organizacijom, nabavkom i prijevozom droge marihuna iz B. i H. u R. H., za koju je bio angažiran optuženi B.. Nadalje, iz telefonskog razgovora od 19. prosinca 2017. u 19:22:27 sati, proizlazi da K. B. zove … d.d. te se raspituje koji autobus sutra ide do U. i govori pritom da hitno treba otići do U., a kada ju sugovornica pita zašto tako hitno mora ići, K. B. odgovara da nije ništa strašno, da je auto čeka, da mora ići preuzeti auto, no da mora stići sutra, prekosutra i napraviti prijepis ovog automobila, dok iz telefonskog razgovora između K. B. i optuženog T. B. od 19. prosinca 2017. u 19:24:53 sati, K. B. govori da treba za kartu 400,00 kuna na što joj T. B. odgovara da javi M. kako nema za kartu te da joj ovaj pošalje, a u istom razgovoru K. B. govori suprugu da ne zna kakav će automobil preuzeti, jer da joj je on (V. M.) samo rekao da se ništa ne sekira, da neće biti neki bijesni auto, ali da će moći ići 150-200 km na sat, pa su joj V. M., a u dogovoru sa optuženicima S. T. i D. Č., pribavili osobni automobil Škoda Fabia gore navedene registarske oznake, koji je K. B. registrirala na svoje ime i istim automobilom došla u R. H., a T. B. potom potvrdio da je s istim automobilom išao u BiH kod T. i Č. po marihuanu, te da mu je isti automobil trebao ostati na ime izvršenog prijevoza, jer mu je kamion koji su mu prethodno kupili na ime njegovog obrta, zaplijenjen na bugarskoj granici, kada je M. K. zaustavljen i uhićen zbog prijevoza aceton-anhidrid kiselina u količini od 5000 litara. Na postojanje bliskih susreta i dogovora optuženog B. i optuženog T., te supruge optuženog B., ukazuje razgovor koji je obavljen dana 28. siječnja 2018. u 12:36:35 sati kada K. B. poziva supruga T. B. te mu govori da dođe kući, jer ju … (nadimak S. T.) zove već sedamnaest puta da odmah dođe. Isto tako, da su se B. i Č. itekako dobro znali i komunicirali, proizlazi iz njihove komunikacije od 30. ožujka 2018. kada su imali dogovoreni sastanak te kada optuženi D. Č. šalje SMS poruku optuženom B. sadržaja "Ajde kreni i požuri gdje i zadnji put", a potom se ista i nastavlja u narednim danima i to 11. travnja 2018., 7. svibnja 2018., 8. svibnja 2018., uz oprez u korištenju riječi, kako se ne bi otkrio pravi smisao, ali iz iste proizlazi kako Č. zaključuje da će se optuženom B. platiti cjelokupni novčani dug.

 

12. Nadalje, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je postojalo zajedničko djelovanje optuženog S. T., optuženog D. Č. te optuženog M. B. sa optuženim D. Ć. radi kupovine veće količine droga tipa marihuane na području B. i H. te krijumčarenja u R. H. i dalje za Nj., radi daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu, što proizlazi, ne samo iz cjelovitog i potpunog priznanja optuženog D. Ć. i djelomičnog priznanja optuženog M. B., već i iz brojnih drugih provedenih dokaza.

 

12.1. Tako je, uz nesporne činjenice, koje je u svojoj obrani opisao optuženi Ć., a potom potvrdio i optuženi M. B., da je radio kao vozač u tvrtki gdje je optuženi Ć. bio vlasnik i trebao je po Ć. nalogu ići u BiH na dvije lokacije i to u Č. i T., pri čemu mu je optuženi Ć. prije polaska dao upute, rekavši mu da kupi bosanski broj za mobitel te mu dao broj koji treba kontaktirati u Č. sa osobom pod nadimkom …. Došavši navečer u Č. nazvao je broj koji mu je dao Ć., na koji mu se doista javila, a potom i obratila osoba pod nadimkom … te je od njega u Č. preuzeo dvije kutije koje je ovaj stavio u zadnji dio kamiona, ne dobivši nikakvu dokumentaciju za tu robu, pa je pomislio da se radi o duhanu, odnosno da će možda morati platiti neki carinski prekršaj. Tada je uz te kutije preuzeo od … i jednu kovertu, te je odmah nastavio prema T. gdje je trebao utovariti stolice i predati kovertu osobi koja će ga tamo dočekati. Ć. mu je rekao da će biti nagrađen na plaći što je išao po ovu turu u Č., odnosno što je odradio dva naloga, Č. i T. U jutarnjim satima, u T., probudio ga je D. K. (inače šogor D. Ć.!) i tražio da mu preda onu kovertu što mu je dao …, pa je to i učinio, a K. ( koji je priznao djelo i protiv kojega je donesena presuda na temelju sporazuma stranaka!), to i potvrdio kako je po uputi Ć. išao po taj novac koji je T. poslao i to na ime troškova prijevoza droge marihuane. Osim toga, B. je prilikom utovara stolica, dečkima koji su radili na utovaru, rekao, da "..ove dvije kutije stave u sredinu  kamiona…", kako bi iste bile okružene legalnim teretom, što upućuje na valjani zaključak suda da je B. znao što prevozi, jer je po dolasku na granicu dana 8. lipnja 2018. u S. B., a kada su mu carinici rekli da moraju pregledati kamion, odmah nazvao Ć.

 

12.2. Stoga, kada je prvostupanjski sud ovako spoznate činjenice potom povezao sa analizom sadržaja telefonske komunikacije koja se odvijala u razdoblju od 8. travnja do 19. travnja 2018. iz koje proizlazi da su V. M., S. T. i D. Ć. kontaktirali sa više NN osoba vezano za kupoprodaju droge slijedom kojih razgovora i dogovora je D. Ć. dana 17. travnja 2018. od nepoznate osobe primio oko 11.500,00 eura koje je potom narednog dan predao V. M. i S. T., nakon čega se optuženi T. iz Nj. preko H. uputio na područje B. i H., kako bi pripremio "robu", a Ć. potom, u dogovoru sa T., Č. i M., angažirao vozača B. koji je otišao u Č. i tamo mu … utovario cca 40 kg marihuane, tada je obrana B. "da nije znao da mu je u kutije spakirana marihuana i da nije znao za postojanje zločinačke organizacije", tvrdeći da kada je "…uvidio da se u kutijama nalazi marihuana …umalo da se nije onesvijestio!..", doista u suprotnosti sa tijekom i kronologijom prethodno opisanog događanja, te s pravom ocijenjena kao neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti u tom dijelu.

 

12.3. Osim toga, kada se sa prethodno navedenim utvrđenjima poveže i vrlo važna komunikacija između optuženih Ć. i B. dana 7. lipnja 2018., kada M. B. kreće na put prema Č. i T. i kada optuženi Ć. poziva B. na novi broj teleoperatera iz BIH, a B. ga izvještava gdje se nalazi, a potom ga Ć. pita koliko vozi ovih "ambalaža", da li dvije ili tri, na što B. odgovara da vozi dvije, ali da su teške, onda je posve jasno da je B. znao kako je od T. preuzeo drogu tipa marihuana, budući da mu narednog jutra 8. lipnja 2018. u 07:13:25 sati optuženi Ć. šalje SMS poruku: "Jel te tovare B.", na što B. odgovara da mora čekati osam sati, a istog dana u 12:17:03 Ć. poziva B. i pita da li je natovario, a B. odgovara da je i da je pun kao šibica i da ne zna gdje će staviti kolica i gajbu, da bi potom, istog dana 8. lipnja u 16:59:32 sati, optuženi B. pozvao Ć. te mu govori "…ako danas prođe… napit će se, neće do jutra dolaziti kući…", a došavši na granicu u S. B., B. poziva Ć. kako bi ga izvijestio da mu slijedi kontrola i skidanje plombe, pri čemu mu Ć. daje upute da se ponaša bez panike, da odmah kaže da ima kilu duhana, a kada je kod optuženog B. u kamionu pronađena marihuana, optuženi Ć. u 18:18:37 sati poziva svoju suprugu T. te joj govori "…da je sranje,…da zna i da miče one kutije iz garaže i da samo ostavi stolice…, a ostalo da sve baci u smeće…", a potom u 18:24:29 sati poziva i M. B., te mu govori: "Ja ću te napast pred njima, pravi se budala… šta je ovo… i reci… nisam D. znao… počni plakat kad dođem… kao ja još ništa ne znam…", tada tako utvrđene činjenice, kako to i zaključuje prvostupanjski sud, uopće ne ostavljaju prostora sumnji da je optuženi M. B. itekako znao za cilj zločinačkog udruženja i bio upoznat koja mu je uloga u istom.

 

13. Kako je prvostupanjski sud, analizirajući sadržaj razgovora i poruka, iste povezivao s događajima koji su prethodili ili su uslijedili nakon pojedinih kontakata optuženih B. i B. sa M., Ć., T. i Č. te na taj način pravilno zaključivao o pravom smislu i sadržaju tih razgovora i poruka, pojašnjavajući pritom da su se kroz iste dokaze u cijelosti potvrdile kao istinite obrane i priznanja Ć. i B., koji su detaljno i okolnosno opisali i potvrdili da se razgovaralo o nelegalnim poslovima, odnosno nabavi i krijumčarenju droge marihuane, a uz navedeno potom povezane osobe vozača i otkriveni tereti (droga marihuana) na graničnim prijelazima, s pravom je prvostupanjski sud, bez imalo sumnje došao do pravilnog i valjanog zaključka da su optuženi D. Ć. i V. M., u dogovoru sa T. i Č., u dva navrata organizirali krijumčarenje droge marihuane iz B. i H. u R. H., sa ciljem daljnjeg prevoženja u R. Nj. i to na način da je najprije angažiran kao vozač optuženi T. B. koji je dana 16. siječnja 2018. zatečen na starom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu S. Š. sa količinom od 14.751,11 kilograma droge tipa marihuane, koja je bila sakrivena u prostor za rezervni kotač i prostor stražnjeg branika, a potom da je i optuženi M. B., angažiran kao vozač, dana 8. lipnja 2018. zatečen na stalnom graničnom prijelazu za međunarodni promet putnika i roba u cestovnom prometu S. B., sa ukupno trideset osam paketa količine 39.356,2 kilograma droge marihuane, koja je bila skrivena u legalni prijevoz stolica iz R. B. i H. za R. Nj. i prethodno upakirana u dvije pripremljene kartonske kutije s oznakama upravo ove tvrtke koja proizvodi stolice, kao legalni teret, što u cijelosti ukazuje da su ovi optuženici u svom postupanju djelovali organizirano na temelju podjele uloga, gdje je optuženi D. Ć. bio zadužen za okupljanje i povezivanje više osoba u dogovoru sa V. M., a optuženi S. T. i D. Č. za nabavku velike količine droge marihuane u R. B. i H., dok su optuženi M. B. i T. B. bili zaduženi za prijevoz iste droge.

 

13.1. Osim što su optuženici djelovali, kako je već navedeno na temelju podjele uloga, za navedene poslove ostvarivali su ili su trebali ostvariti imovinsku korist, pa je optuženom M. B. za prijevoz više od 39 kilograma droge marihuana iz B. u H. trebalo pripasti 1.400,00 eura (u obrani je rekao da je upravo s Ć. trebao podijeliti novac na jednake dijelove te iako ne može precizno reći, misli da su trebali svaki dobiti više od 1.400,00 eura), dok je optuženom T. B. za prijevoz aceton-anhidrida kupljeno teretno vozilo na ime njegova obrta (koji je zaustavljen na bugarskoj granici i oduzet), a kasnije i osobni automobil marke Škoda, koji je registriran na ime njegove supruge K. B., a u kojem je B. i prevozio marihuanu i s kojim vozilom je zatečen na graničnom prijelazu u S. Š.

 

13.2. Prema tome, kada su sve odlučne činjenice u odnosu na optuženike S. T., D. Č. i M. B. potpuno izvjesno utvrđene na temelju naprijed navedenih i provedenih vjerodostojnih dokaza, nije bilo objektivne potrebe da se kroz kontrolne dokaze još provjerava (što smatraju T. i Č.) od koga su oni nabavili drogu u BiH i po kojoj cijeni. Naime, kada sud na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene provedenih dokaza, dovodeći ih u vezu i sa obranama i priznanjem optuženika Ć. i B., utvrdi da su njihove obrane vjerodostojne, jer su sukladne provedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, nije potrebno, kako to pogrešno smatraju ovi optuženici, dodatno još i provjeravati na okolnosti "od koga su oni nabavili drogu i po kojoj cijeni", a pogotovo stoga što je u tijeku postupka Ć. iskazivao i o tome kako mu je bilo poznato da T. i sam uzgaja drogu marihuanu na području BiH. Isto tako optuženi T. pogrešno smatra da je radi provjere istinitosti obrana Ć. i B. sud trebao ispitati optuženog V. M. kao svjedoka na okolnosti njegove uloge u predmetnim događajima i uloge u "navodnoj zločinačkoj organizaciji". Osim što je prvostupanjski sud posve pravilno odbio taj dokazni prijedlog optuženog T. iz razloga što se optuženi M. ne može ispitati kao svjedok jer je protiv njega kazneni postupak još u tijeku, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske optuženi T. mnoštvom prigovora, po svim žalbenim osnovama, zapravo skreće pozornost s onih činjenica koje su na nedvojben način utvrđene, a to je da je u inkriminiranom razdoblju bio u vezi sa M. i Ć. koji su se nesporno bavili krijumčarenjem marihuane kao organizatori i vođe zločinačkog udruženja, dok su on (T.), Č., B. i B. u istom udruženju radili po principu podjele uloga, a što je potvrđeno nizom uvjerljivih dokaza koji su doveli prvostupanjski sud, izvan svake sumnje, do utvrđenja da su počinili kaznena djela za koja ih se teretilo.

 

13.3. Isto tako, optuženi T. pogrešno smatra da je sud prvog stupnja trebao dvojbene činjenice tumačiti njemu u korist u smislu načela in dubio pro reo, smatrajući da sud prvog stupnja nije ispravno ocijenio njegovu obranu i obranu Č. (isti se branio šutnjom!) te obranu B. (koji ga nije prepoznao!). Naime, kraj tolikog broja dokaza koji terete ovog optuženika, a to su telefonski razgovori i poruke sa svim optuženicima, te podaci o prelasku granice i dolazak u RH radi susreta i dogovora sa Ć. i M., uz nedvojbene činjenice da su on i Č. utovarali drogu B. i B., s kojom su isti zatečeni na graničnom prijelazu, doista nema baš nikakve činjenične dvojbe koja bi opravdavala primjenu navedenog načela, pogotovo stoga što se to dokazno pravilo primjenjuje u onoj procesnoj situaciji kada se ni na koji drugi način zbog konstelacije dokaza koje terete optuženu osobu i koji mu idu u prilog, pouzdano ne može izvesti zaključak o odgovarajućoj činjenici, što međutim, u konkretnom predmetu nije bio slučaj.

 

13.4. Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženih S. T., D. Č. i M. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

 

14. Međutim, žalbe optuženih T., Č. i B., zbog povrede kaznenog zakona, djelomično su osnovane, jer je drugostupanjski sud utvrdio da je počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika T. i Č. iz članka 476. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 469. točka 4., a u odnosu na optužene T., Č. i B. iz članka 476. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 469. točka 6. ZKP/08., a koja povreda je utvrđena po službenoj dužnosti, u odnosu i na optužene Ć. i B.

 

14.1. Naime, vodeći računa o cjelokupnom kriminalnom djelovanju optuženih T. i Č. označenim pod točkama 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud nalazi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, jer je umjesto za jedno produljeno djelo, prvostupanjski sud optuženike proglasio krivim za počinjenje dva kaznena djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11., počinjena u realnom stjecaju. Terećene radnje ovih optuženika iz točke 3. i 4. izreke prvostupanjske presude (nabava, posjedovanje i prodaja tvari propisom proglašene drogom) obuhvaćaju približno isto vremensko razdoblje, poduzete su na isti način, s istim motivom i nakanom, a njihov predmet je ista droga (marihuana). Dakle, radnjama opisanim u točkama 3. i 4. izreke prvostupanjske presude ostvaruje se biće istog kaznenog djela, oba djela usmjerena su protiv istog dobra koje se štiti, istog napadnutog objekta, odnose se na iste nositelje kriminalne djelatnosti, te istovremeno, s obzirom na pokazanu istu namjeru, kao i očitu vremensku povezanost, ova djela čine jednu cjelinu u smislu odredbe članka 52. stavak 1. KZ/11. Uslijed toga, valjalo je izmijeniti pravnu kvalifikaciju navedenih kaznenih djela na način da su optuženici T. i Č. na način opisan pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude, počinili jedno produljeno kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. u vezi članka 190. stavak 2. KZ/11. i u vezi članka 52. KZ/11., a što je bitno povoljnije za optuženike koji na taj način odgovaraju za jedno, a ne dva kaznena djela, kako je to i odlučeno u točki I ove presude.

 

14.2. Isto tako djelomično su osnovane žalbe optuženih T., Č. i B. u odnosu na uračunavanje ekstradicijskog pritvora i istražnog zatvora u izrečene kazne zatvora, dok je ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbi optuženih Ć. i B., a po službenoj dužnosti, također utvrdio da su i u odnosu na njih povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i istražnog zatvora u njima, izrečene kazne zatvora.

 

14.3. Sukladno prethodno navedenom preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora tako da je na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. Ć. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunato vrijeme uhićenja i to dani 19. lipnja 2018. i 5. studenog 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. prosinca 2019. i od 4. siječnja 2022. do 23. rujna 2022. kao i vrijeme provedeno na prijevremenom izdržavanju kazne zatvora od 24. rujna 2022. pa nadalje, optuženom T. B. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme uhićenja i to dani 16. i 17. siječnja 2018. te 5. studenog 2018. kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. svibnja 2019., optuženom S. T. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru dana 29. travnja 2019. i od 30. svibnja 2019. do 30. srpnja 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2019. pa nadalje, optuženom D. Č. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 24. travnja 2019. do 24. rujna 2019. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. rujna 2019. pa nadalje, a optuženom M. B. u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme uhićenja i to dani 8. i 9. lipnja 2018. te 5. studenog 2018. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2018. do 3. svibnja 2019., kako je to i odlučeno u točki III ove presude.

 

14.4. No, suprotno tome, nije prihvaćena žalba optuženog D. Ć. zbog povrede kaznenog zakona, tj. da bi i njegovu kriminalnu djelatnost iz točke 2. i 4. izreke pobijane presude, trebalo označiti kao produljeno kazneno djelo. Naime, nisu ostvareni svi sjedinjujući elementi da bi se u odnosu na sve radnje opisane pod točkama 2. i 4. izreke osuđujućeg dijela pobijane presude primijenila konstrukcija produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11., odnosno da bi sve one bile pravno označene kao jedno kazneno djelo, budući se iste ne odnose na iste nositelje kriminalne djelatnosti (u točki 2. optuženi su Ć. i B. kao supočinitelji, dok su u točki 4. optuženi Ć., T., Č. i B. kao supočinitelji), niti se radi o istim predmetima (u točki 2. u pitanju su tvari aceton-anhidrid za izradu droga i krijumčarenje droge heroin iz T., dok je u točki 4. u pitanju krijumčarenje droge marihuana iz BiH), bez obzira na tvrdnje ovog optuženika da bi se moglo raditi o približno istom vremenskom razdoblju i što su terećene radnje poduzete na približno isti način, s istim motivom i nakanom. Stoga, istaknuti žalbeni navodi optuženog D. Ć., kojima se zapravo ističe posredna povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08., nisu osnovani.

 

14.5. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženi B. navodi tzv. posrednu povredu kaznenog zakona smatrajući da je počinio samo osnovno kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. i 2., a ne kao član zločinačkog udruženja. Međutim, kao što je već prethodno navedeno u ovoj odluci, istaknutim žalbenim navodima optuženik zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi za koje je proglašen krivim, pa isti žalbeni navodi ne opravdavaju žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, jer se postojanje povreda kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa stanovišta žalitelja bilo ispravno. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, uključujući i one koje se odnose na subjektivni element u postupanju svih optuženika, pa tako i optuženog B., koji su obrazloženi jasnim i dostatnim razlozima, a na koje je potom pravilno primijenio kazneni zakon pravno označivši opisanu djelatnost optuženog B. kao kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11.

 

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi i troškovima postupka

 

15. Žaleći se zbog odluke o kazni, USKOK je podnio žalbu u odnosu na optužene S. T., D. Č. i M. B., smatrajući da su njima izrečene preblage kazne, jer da visina izrečenih kazni ovim optuženicima nije u konkretnom slučaju primjerena kaznenonopravnoj odgovornosti i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, te da se izrečenim kaznama neće postići svrha kažnjavanja. Posebno se ističe da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti u odnosu na ove optuženike, a umanjio i pogrešno ocijenio značaj otegotnih okolnosti te izraženu upornost u počinjenju kaznenih djela i količini krijumčarene droge marihuana od ukupno 55 kg, da se radilo o međunarodnoj kriminalnoj skupini, dobro uhodanom načinu postupanja i razrađenim ulogama, što predstavlja izrazitu društvenu opasnost te zahtjeva strogu društvenu osudu i izricanje strožih zatvorskih kazni, koje se i predlaže.

 

15.1. Optuženici Ć. i B. podnijeli su žalbe zbog odluke o kazni i predlažu da ih se blaže kazni ističući svoje ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela i doprinos razotkrivanju kriminalne aktivnosti drugih počinitelja, a B. posebno, da je sud trebao imati u vidu pobude iz kojih je on počinio kaznena djela, a to je teška materijalna situacija u kojoj se našla njegova obitelj, pa tako optuženi Ć. predlaže izricanje blaže, kako pojedinačne, tako i jedinstvene kazne zatvora koja ne bi premašivala 5 godina, dok optuženi B. predlaže izricanje pojedinačnih kazni za svako djelo od po godinu dana te potom jedinstvenu kaznu zatvora od 1 godine i 10 mjeseci, uz primjenu djelomične uvjetne osude, na način da neuvjetovani i uvjetovani dio iznose svaki od po 11 mjeseci, sukladno primjeni odredaba o ublažavanju kazne i uz uvažavanje svih opisanih činjenica u njegovoj žalbi.

 

15.2. Optuženici T. i Č. podnijeli su žalbe zbog odluke o kazni te smatraju da su prestrogo kažnjeni, pogotovo u odnosu na optuženog Ć. koji ima veću kriminalnu količinu i kao organizator i vođa zločinačkog udruženja, a osim toga smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kao otegotnu okolnost  njihovu osuđivanost. Tako optuženi T. ističe da sud za njega nije pribavio relevantne podatke iz BiH iz kojih bi se uvjerio da je on rehabilitirana osoba zbog prethodno izrečene uvjetne osude za krivotvorenje isprave (2014.), dok optuženi Č. ističe kako je sud imao na raspolaganju Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave da je s danom 12. prosinca 2018. rehabilitirana osoba (presuda s uvjetnom osudom iz 2012.), zbog čega smatraju je sud na njihovoj strani trebao cijeniti kao olakotnu okolnost njihovu neosuđivanost, te kao olakotno na strani optuženog T. još cijeniti da je otac 4 djece, da je bio sudionik Domovinskog rata i zarobljenik u logoru, kao i angažiranost u organizacijama civilnog društva, a na strani optuženog Č. da je lošeg zdravstvenog stanja, da je bio sudionik Domovinskog rata i ima status vojnog invalida, kao i to da uzdržava bolesne roditelje.

 

15.3. Optuženi B. nije se izrijekom žalio zbog odluke o kazni, međutim kako njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP/08.), to je sud i u odnosu na njega ispitao odluku o kazni, budući se u svojoj žalbi ipak sadržajno osvrnuo i na odluku o kazni, smatrajući da se svrha mogla postići i blažom kaznom, uvažavajući pritom njegovo djelomično priznanje djela i da je osuđen za najmanju kriminalnu količinu, tj. samo za jedan događaj i to u statusu vozača.

 

16. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

16.1. Tako je sud na strani optuženog D. Ć. od olakotnih okolnosti osobito cijenio njegovo cjelokupno i potpuno priznanje kojim je ne samo priznao svoju krivnju nego i opisao radnje drugih suoptuženika, a što je pridonijelo efikasnosti postupka, da je otac dvoje djece te sudionik Domovinskog rata, dok je od otegotnih cijenio izrazitu upornost u počinjenju kaznenih djela, a na strani T. B. od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu što je isti u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela, što je u jednom trenutku nudio suradnju oko otkrivanja budućih kaznenih djela, što je iskazao kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, izričito navodeći da je osramotio sebe i cijelu svoju obitelj, da je otac dvoje malodobne djece, dok otegotnih okolnosti nije našao.

 

16.2. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u odnosu na optužene Ć. i B. pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za odmjeravanje kazne, kao i to da im je dao pravilan značaj, kada je optuženom D. Ć. za kazneno djelo zločinačko udruženje iz točke 1. izreke presude, na temelju članka 328. stavak 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz točke 2. počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 6. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo pod točkom 4. počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a potom je primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11., prvostupanjski sud optuženog D. Ć. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, dok je optuženom B. za kazneno djelo iz točke 2. počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 2. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 6. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te za kazneno djelo pod točkom 3. počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a potom je primjenom odredbi o stjecaju iz članka 51. KZ/11., prvostupanjski sud optuženog T. B. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

16.3. Upravo takve, kako pojedinačne, tako i jedinstvene kazne zatvora u odnosu na optužene Ć. i B. i prema ocjeni drugostupanjskog suda, primjerene su svim prethodno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela kao i osobi optuženika kao počinitelja te je za očekivati da će se njima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., a optuženici shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, zbog čega žalba ovih optuženika zbog odluke o kazni nije prihvaćena kao osnovana.

 

16.4. No, kako su u povodu žalbe optuženog Ć. i optuženog B., a po službenoj dužnosti, povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora i istražnog zatvora Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o uračunavanju pritvora i istražnog zatvora to je ovim optuženicima u izrečene kazne zatvora pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, na način, kako je to odlučeno u točki III izreke ove presude.

 

17. U pravu su optuženici T. i Č. kada tvrde da im je za ukupno, sada pravilno označeno kriminalno postupanje, izrečena prestroga kazna. Naime, prvostupanjski je sud pravilno vodio računa o olakotnim okolnostima (za T. otac četvero djece, sudionik Domovinskog rata koji je bio zarobljen u logoru te što se poslije rata angažirao u organizacijama civilnog društva, a za Č. sudionik Domovinskog rata, vojni invalid, te što mu je zbog ranjavanja narušeno zdravstveno stanje) te otegotnim okolnostima (prilikom počinjenja kaznenog djela pokazali upornost), dok je prvostupanjski sud na strani optuženih T. i Č. propustio olakotnim vrednovati činjenicu njihove rehabilitiranosti te kao olakotno cijeniti da se imaju smatrati neosuđivanim osobama. Imajući u vidu da optuženici sada odgovaraju za jedno produljeno kazneno djelo, umjesto dva kaznena djela(prije točke 3. i 4., izreke pobijane presude), odnosno ukupno za manji broj kaznenih djela od onih terećenih optužnicom, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti optuženike S. T. i D. Č. za kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. i člankom 52. stavak 1. KZ/11. trebalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, svakog.

 

17.1. Isto tako, osnovano optuženi M. B. smatra da je prestrogo kažnjen, a u odnosu na njegovu kriminalnu djelatnost koja se, za razliku od ostalih optuženika, odnosi na jedan događaj. Prvostupanjski je sud pravilno vodio računa o olakotnim okolnostima na strani ovog optuženika (nije osuđivana osoba, otac četvero malodobne djece), dok otegotnih okolnosti na strani istog nije našao, pa imajući u vidu da optuženi B. odgovara za jedno kazneno djelo, povezano samo uz jedan događaj, te da je djelomično priznao kazneno djelo, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti optuženog M. B. za kazneno djelo počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 1. i 2. KZ/11. trebalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

17.2. Naime, kada se uzme u obzir težina i pogibeljnost počinjenih kaznenih djela te konkretne okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da će se upravo izrečenim kaznama zatvora prema optuženicima T., Č. i B. izraziti odgovarajući prijekor te da će ovi optuženici, a i drugi, shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te utjecati na sve da se klone sličnih ponašanja, čime će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

 

17.3. No, kako je djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženih T., Č. i B., utvrđeno da su povrijeđene odredbe o uračunavanju ekstradicijskog pritvora i istražnog zatvora, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o uračunavanju ekstradicijskog pritvora i istražnog zatvora, to je ovim optuženicima u izrečene kazne zatvora pravilno uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, na način, kako je to odlučeno u točki III izreke ove presude.

 

18. Stoga, a ne umanjujući ni obezvrjeđujući društvenu opasnost i način počinjenja kaznenih djela za koja su optuženici T., Č. i B. proglašeni krivima, nije prihvaćena žalba USKOK-a koji se zalaže za izricanje strožih kazni u odnosu na ove optuženike, ne navodeći pri tome nijednu novu okolnost koja bi njihovom postupanju davala teži značaj, a koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu i ocijenjena od strane toga suda, zbog čega je odlučeno kao pod točkom V izreke ove presude.

 

19. Optuženi S. T. žali se zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, navodeći da mu nije jasno na koji način je prvostupanjski sud odlučio da mu se oduzima novčani iznos od 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka, kao korist koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela, budući da ga se posve suprotno tereti, kako je 4.000,00 švicarskih franaka predao optuženom B. na ime prijevoza, od kojeg je K. isti preuzeo i predao Ć. (od kojeg sud ne oduzima nikakvu imovinsku korist), dok mu u odnosu na oduzimanje iznosa od 5.000,00 eura uopće nije jasno na što se odnosi.

 

19.1. U pravu je optuženi S. T. kada problematizira ispravnost odluke o oduzimanju imovinske koristi. Prije svega, odredbom članka 5. KZ/11. propisano je da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom. Međutim, prvostupanjski sud nije mogao od optuženog S. T. oduzeti imovinsku korist u iznosu 5.000,00 eura i 4.000,00 švicarskih franaka jer za to nije bilo zakonskih uvjeta. Naime, u činjeničnom opisu (prijašnje točke 3. i 4. izreke pobijane presude) niti je opisano, a niti je utvrđeno, da bi optuženi S. T. počinjenjem sada produljenog kaznenog djela stekao protupravnu imovinsku korist, a niti je prvostupanjski sud za oduzimanje takve imovinske koristi dao bilo kakvo suvislo obrazloženje (točka 123. pobijane presude), osim što citira zakonske odredbe na temelju kojih takvu protupravnu korist utvrđuje i potom oduzima u korist državnog proračuna. Nadalje, iako je USKOK u završnom govoru podnio prijedlog za "…oduzimanje protupravne imovinske koristi od optuženika pribavljene počinjenjem kaznenih djela…" (list 4788 spisa), isti prijedlog nije specificirao, pa kako iz činjeničnog opisa niti iz jedne točke presude ne proizlazi koji je od 5 optuženika stekao protupravnu korist i u kojem iznosu svaki od njih, to je odluka prvostupanjskog suda koji takvu korist oduzima samo od optuženog T. nezakonita. To, pogotovo stoga, što prvostupanjski sud nije dao baš nikakvo obrazloženje iz čega bi proizlazilo oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 5000 eura, jer se isti iznos nigdje ne spominje (ni u izreci, ni u obrazloženju), a niti je obrazloženo zbog čega se iznos od 4.000 švicarskih franaka oduzima od optuženog T., kada iz činjeničnog opisa (bivša točka 4. izreke, a sad produljeno djelo) proizlazi da je taj iznos optuženi T. poslao optuženom Ć. za troškove prijevoza, a koji iznos novca je potom optuženi B. predao sada već osuđenom K., a ovaj prenio u R. H. i predao Ć., iz čega bi proizlazilo da je prvostupanjski sud trebao sa više pažnje odlučivati o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi i od drugih optuženika, a ne samo od optuženog T. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi, na način kako je to i odlučeno pod točkom IV ove odluke.

 

20. U odnosu na odluku suda o troškovima postupka, a vezano uz žalbe optuženika koji se ne žale izričito na tu odluku, već samo sadržajno (posebno optuženici B. i T.), za naglasiti je kako je iz do sada već iznesenih razloga ove presude posve jasno da je prvostupanjski sud osnovano i utemeljeno sve optuženike proglasio krivima za terećena kaznena djela, a to podrazumijeva i primjenu odredaba iz članka 148. ZKP/08. Sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08. optuženici su upravo zbog donošenja osuđujuće presude obvezani podmiriti troškove kaznenog postupka, na način kako im je to prvostupanjski sud odredio. Stoga, a u pogledu žalbenih navoda, da zbog svojih primanja i obiteljske situacije nisu u mogućnosti platiti presuđene troškove, optuženicima se skreće pozornost na članak 148. stavak 6. ZKP/08. koji propisuje da u slučaju promijenjenih okolnosti, nakon donošenja presude, predsjednik vijeća može osloboditi sve ili samo nekog od optuženika, u cijelosti ili djelomično, obveze plaćanja troškova, a za koju odluku od optuženika može zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

 

21. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 28. veljače 2023.