Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 114/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 114/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik u S., protiv tuženika S. P. d.o.o. S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj R-768/2020-2 od 6. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-103/2019 od 3. srpnja 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 28. studenoga 2018. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2016. kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev prihvati i obveže tuženika na naknadu troškova cjelokupnog parničnog troška, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnjama o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a te bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1., čl. 8. i čl. 12. st. 3. ZPP-a.

 

8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

9. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

10. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

11. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud u obrazloženju presude treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

 

12. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

 

13. Suprotno tvrdnji revidenta, drugostupanjska presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u izvedenim dokazima te nema nedostataka zbog koji se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

14. Odgovarajući na žalbene navode tužitelja drugostupanjski sud je, suprotno tvrdnji revidenta, imao u vidu i žalbene navode kojima je tužitelj isticao da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je do ozljeđivanja njegove kolegice došlo na način da je on na nju bacio plastičnu „gajbu“. Drugostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu. Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

15. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

16. Neodlučne su tvrdnje revidenta kojima ukazuje da u konkretnom slučaju ne postoji presuda kaznenog suda, već presuda prekršajnog suda za koju sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a nije vezan. To stoga što su nižestupanjske presude donesene ocjenom svih izvedenih dokaza i ne temelje se na zaključku o vezanosti suda pravomoćnom presudom prekršajnog suda koja je donesena u odnosu na tužitelja.

 

17. Slijedom svega iznesenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o  izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 28. studenoga 2018. kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao.

 

19. U postupku u pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu referenta naplate parkirališta,

 

- da je tuženik 28. studenoga 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa,

 

- da se u navedenoj odluci o otkazu navodi: da je tužitelj 15. studenoga 2018. u 13,50 sati na parkiralištu ..., prilikom obavljanja dnevnih zadataka, ozlijedio djelatnicu I. B. tako što je uzeo „gajbu“ i s njom je udario uslijed čega je navedena djelatnica doživjela lakšu tjelesnu povredu; da je tužitelj potom napustio radno mjesto, a da odsutnost ničim nije opravdao; da je poslodavac smatrao da je navedenim ponašanjem tužitelja narušen njegov ugled i da bi ostanak tužitelja na poslu značio da se navedeno ponašanje tolerira od strane poslodavca i da bi narušilo radnu disciplinu; da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad te da je poslodavac postupio u skladu s odredbom čl. 151. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) i od sindikata zatražio suglasnost za izvanredno otkazivanje tužitelju, a da su sindikati dali suglasnost za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju,

 

- da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a i tužitelju omogućio da iznese svoju obranu,

 

- da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj za vrijeme obavljanja poslova referenta naplate 15. studenoga 2018. verbalno izvrijeđao djelatnicu I. B. i udario ju plastičnom „gajbom“ na parkiralištu gdje su zajedno radili i time joj nanio lakše tjelesne ozljede,

 

- da je tužitelj nakon navedenog događaja, unatoč upozorenjima zamjenika rukovoditelja sektora parkirališta, bez dozvole napustio radno mjesto prije završetka smjene, iako nije postojao niti jedan drugi radnik koji bi ga zamijenio do kraja smjene te da je na taj način doveo u pitanje uredan radni proces na navedenom parkiralištu,

 

- da je tužitelj pravomoćnom i ovršnom presudom Prekršajnog suda u Splitu od 29. studenoga 2018. kažnjen novčanom kaznom, jer je dana 15. srpnja 2018. u 13,50 sati u S. na parkiralištu pored robne kuće ... u vidno alkoholiziranom stanju na naročito drzak i bezobziran način remetio javni i red i mir tako što je vičući vrijeđao kolegicu I. B. te je nakon toga udario plastičnom „gajbom“ po glavi i udaljio se s mjesta događaja,

 

- da je I. B. u Kliničkom bolničkom centru S. nakon izvršenog pregleda utvrđena lakša tjelesna ozljeda u vidu udarca u desnu stranu čela,

 

- da je tužitelj i prije navedenog događaja u više navrata opominjan i kažnjavan od strane poslodavca zbog ponašanja na radnom mjestu referenta naplate, a što govori o upornom neprimjerenom ponašanju tužitelja na radnom mjestu,

 

- da je tužitelj nakon navedenog incidenta otišao kod liječnika koji mu je otvorio bolovanje u trajanju od 15. do 25. studenoga 2018.,

 

- da je tužitelj napuštanje radnog mjesta pravdao svojim zdravstvenim stanjem odnosno činjenicom da je bio nervozan i ljut i da nije mogao raditi.

 

20. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao opravdanost razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu odlukom od 28. studenoga 2018., slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio. Drugostupanjski sud je, ne ulazeći u opravdanost napuštanja radnog mjesta od strane tužitelja, zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu zakonita zbog ozljeđivanja kolegice, jer sam taj događaj – fizički napad na kolegicu od strane tužitelja predstavlja dovoljan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

21. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a  poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

22. Pravilno je drugostupanjski sud zaključio da utvrđena povreda iz radnog odnosa (fizički napad i ozljeđivanje kolegice) opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer je riječ o neprihvatljivom ponašanju zbog kojeg nije moguć nastavak rada tužitelja kod tuženika.

 

23. Budući da su ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR-a pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

24. Slijedom svega iznesenog, a kako se postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu