1

Poslovni broj: 2 UsI-1253/2022-7

Poslovni broj: 2 UsI-1253/2022-7

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice S. M. iz O., OIB: …., koju zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske,  Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., Građansko-upravni odjel, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/7896, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-2 od 3. listopada 2022. i rješenja Osječko – baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/22-17/183, URBROJ: 2158-18/27-22-11 od 2. rujna 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/22-01/7896, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-2 od 3. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Osječko – baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/22-17/183, URBROJ: 2158-18/27-22-11 od 2. rujna 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove pogoršanja psihičke bolesti – PTSP, gonartroze koljena, artroze i oboljenja srca, zbog neispunjavanja uvjeta iz članka 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19. i 84/21., nastavno: Zakon).
3. Tužiteljica u tužbi navodi kako su pobijane odluke nezakonite, budući je donošenjem istih došlo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno odredbi Zakona. Iznosi kronologiju predmetnog postupka te smatra da je ovakvim postupanjem došlo do povrede načela stečenih prava stranaka sukladno odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP). Ovo sve iz razloga jer smatra da se pravo stranke koje je ista stekla pravomoćnom odlukom ne može poništiti, ukinuti ili izmijeniti, odnosno da tužiteljica ne može trpjeti štetnu posljedicu u vidu nepriznavanja postotka oštećenja organizma koje je ocjenjeno s manje od 20%. Posebno naglašava kako se u provedenom postupku nisu poštovala pravila vještačenja na način da se tužiteljici kao stranci omogući da u smislu odredbe članka 66. stavka 4. ZUP vještacima postavlja pitanja i traži objašnjenja, budući medicinsko vještačenje nije ni provedeno. Ukazuje kako je prvobitnim pregledom u KBC Osijek prihvaćen zahtjev tužiteljice za priznavanjem predmetnog statusa i to zbog činjenice što je u obrani suvereniteta provela 1781 dan, a medicinski nalaz izrađen na Klinici za psihijatriju KBC Osijek od 3. srpnja 2019. ukazuje da kod tužiteljice dominiraju stresni životni događaji – izloženost ratnom stresoru u sklopu rada u policiji i višestrukoj sekundarnoj traumatizaciji u sklopu rada sa žrtvama i obitelji žrtava Domovinskog rata. Prema nalazu istog medicinskog tijela od 29. listopada 2021. vidljivo je kako je tužiteljica cijeli rat bila na radnom mjestu te izložena nizu traumatskih situacija. Stoga smatra da se radi o kroničnom, teškom, zaostalom, reaktiviranom obliku PTSP iz Domovinskog rata te da je kod nje prisutan kontinuitet liječenja. Na te okolnosti predlaže izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem. Mišljenja je da je ovakvim postupanjem došlo do kršenja njezinih prava kao hrvatskog branitelja. Stoga predlaže sudu poništavanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Smatra da je u konkretnom slučaju odgovarajuće primijenjena odredba članka 173. Zakona, odnosno da je pravilno utvrđeno kako se ista odredba ne može primijeniti, budući nisu ispunjene pretpostavke za ponovno utvrđivanje oštećenja organizma, jer je oštećenje organizma u ranijem postupku ocijenjeno s 0%. Stoga je stajališta da navodi tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
5. Dana 21. veljače 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu su pristupili zamjenički opunomoćenik tužiteljice i opunomoćenik tuženika.
7. Tijekom rasprave zamjenički opunomoćenik tužiteljice je u cijelosti ostao kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod predloženih dokaznih prijedloga. U prilog navoda tužbe predao je u spis potvrde tuženika od 27. rujna 2021. i 7. prosinca 2022., u svezi ukupnog broja dana provedenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, predao je u spis i očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u pogledu razvrstavanja hrvatskih  branitelja iz Domovinskog rata iz neborbenog u borbeni sektor, kako to proizlazi iz dopisa od 9. veljače 2023., kao i obavijest u svezi dostave novčane pomoći, a koji je isto ministarstvo poslalo 4. studenog 2022. tuženiku. Istaknuo je i kako tužiteljici tijekom dokaznog postupka, odnosno provedbom vještačenja nije omogućeno kao stranci da vještacima postavlja pitanja i traži od njih objašnjenja, zbog čega je došlo do povrede osnovnih načela upravnog postupka na njenu štetu. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva kako je to postavljeno u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora.
8. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Protivio se navodima tužbe i dokaznim prijedlozima, budući je u konkretnom slučaju riječ o pravnom pitanju te je zahtjev tužiteljice odbijen obzirom da je u prethodnom postupku utvrđeno kako njeno oštećenje organizma iznosi 0% pa da je to razlog odbijanja zahtjeva. U pogledu dostavljenih dokaza istaknuo je da isti nemaju utjecaja i da status tužiteljice nije sporan. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva i nije tražio trošak.
9. Sud nije usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem medicinskog vještačenja, budući je sud stajališta da je izvođenje navedenog dokaza nepotrebno, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ocjeni zakonitosti primjene relevantnih materijalnih odredbi u ovoj upravnoj stvari pa izvođenje predloženog dokaza nema utjecaja na pravilnost ocjene zakonitosti pobijanih odluka. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti dokaze koji nisu potrebni za pravilno rješenje upravnog spora.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem Osječko – baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/20-21/268, URBROJ: 2158/1-01-18/33-20-5 od 1. prosinca 2020.  odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem psihičke bolesti – PTSP, oboljenja srca, gonartroze i artroze.
13. Navedeno rješenje utemeljeno je na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Z., broj evidencije: …. od 1. lipnja 2020. Iz navedenog nalaza proizlazi kako tužiteljica nije izravno sudjelovala u oružanom otporu na bojišnici niti je boravila na terenima ili se nalazila u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, budući isto proizlazi iz njenog ratnog pute, a ista  nema dane provedene u borbenom sektoru. Dakle, prvenstveno je utvrđeno kako ne postoje dokazi o egzistencijalno ugrožavajućim situacijama u kojima i pod kojim okolnostima bi mogao nastati PTSP te da se navedena bolest ne može dovesti u izravnu uzročno – posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok su ostale bolesti nastale unazad nekoliko godina pa se iste također ne može dovesti u vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga su vještaci utvrdili kako se kod tužiteljice radi o oštećenju organizma po osnovi PTSP i ostalih bolesti koje iznosi 0% stalno.
14. Ista ocjena potvrđena je i od strane Vijeća viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je donijelo nalaz i mišljenje, evidencijski broj vještačenja:…. od 14. studenog 2020.
15. Navedeno rješenje potvrđeno je u žalbenom postupku rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/21-01/794, Urbroj: 522-4/1-1-2-21-4 od 3. studenog 2021.
16. Isto rješenje donijeto je na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku broj evidencije: … od 15. listopada 2021., a kojim vještačenjem je u cijelosti potvrđena ocjena da tužiteljica nije bila izložena egzistencijalno ugrožavajućim situacijama pa se bolesti ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
17. Uzimajući u obzir navedeno to je vidljivo kako je u ranije provedenom postupku pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem psihičke bolesti – PTSP, oboljenja srca, gonartroze i artroze te je utvrđeno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0%.
18. Nadalje proizlazi da je tužiteljica podnijela novi zahtjev za
    priznavanjem statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi
    psihičke bolesti (PTSP), a koji zahtjev tužiteljice je prvostupanjskim rješenjem odbijen, uz obrazloženje da tužiteljica ne ispunjava Zakonom propisane uvjete.
19. Osporavana odluka tuženika utemeljena je na činjenici što je u ranijem postupku isključena uzročno-posljedična veza između psihičke i drugih bolesti i sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu, odnosno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0% za stalno.
20. Dakle, predmetni postupak je pokrenut na zahtjev tužiteljice kojim je zatražila ponovnu ocjenu oštećenja organizma na temelju odredbe članka 173. Zakona.
21. Odredbom članka 173. stavka 1. Zakona propisano je da kada rješenje
    kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za
    utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
22. Kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenja organizma kao posljedica
    sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat
    status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, postane izvršno, a kod
    hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem
    organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (stavak 2. članka 173. Zakona).
23. Prema ocjeni ovoga suda, pravilno je tuženik ocijenio da nema mjesta podnošenju novog zahtjeva po navedenoj osnovi, uslijed činjenice što odredbe članka 173. Zakona ne daju mogućnost podnošenja novog zahtjeva, budući nisu ispunjene pretpostavke za ponovno utvrđenje oštećenja organizma te time nije povrijedio Zakon na štetu  tužiteljice ni njezina prava kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
24. U skladu s navedenim, nemaju utjecaja navodi tužiteljice kako je postupak proveden nezakonito jer joj nije omogućeno sudjelovanje u istome na način da joj se trebalo omogućiti da vještacima postavlja pitanja i traži od njih objašnjenja, kada u konkretnom slučaju vještačenje niti nije provedeno. Isto tako je potrebno naglasiti kako su status tužiteljice kao hrvatskog branitelja i dani provedeni u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nesporni pa i dostavljanje dokaza u sudski spis po toj osnovi, nema utjecaja na pravilno rješenje ovog upravnog spora.
25. Ovo sve iz razloga jer nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ocjene o oštećenju organizma prema članku 173. Zakona, budući je u ranijem postupku, koji je okončan pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 1. prosinca 2020., koje je potvrđeno rješenjem tuženika od 3. studenog 2021., isključena uzročno posljedična veza između sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu i psihičke i ostalih bolesti te je utvrđeno da oštećenje organizma po toj osnovi iznosi 0% za stalno, kako to pravilno zaključuje tuženik. Tužiteljica nije ostvarila status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% ili više niti je njeno oštećenje organizma u ranijem postupku ocijenjeno s manje od 20%, pa je pravilno zaključeno da nema osnove za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma na temelju naprijed navedene odredbe članka 173. Zakona. Istovjetno stajalište zauzeto je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2832/2022-2 od 27. rujna 2022.
26. Stoga tužbeni navodi i navođenje medicinskih činjenica, nemaju utjecaja na pravilnost rješavanja ovog upravnog spora.
27. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.
28. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS sud je donio odluku kao u točki I izreke presude.
29. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se ti troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
30. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II izreke.

U Osijeku 28. veljače 2023.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.