- 1 -              Rev 1469/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1469/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz V., OIB:..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i p. u V., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-1196/17-2 od 8. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu br. P-199/15-28 od 11. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužiteljice.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade štete novčani iznos od 137.265,75 kuna sa zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje preostali iznos naknade štete od 2.095.261,48 kuna zajedno sa zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. III.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se tužba tužiteljice u dijelu u kojem potražuje naknadu izmakle koristi u visini od 868.166,79 kuna smatra povučenom.

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te su odbijeni tužiteljica i tuženica sa zahtjevima za naknadu troška žalbe (toč. II.).

 

4. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, time da tuženica traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice je neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete i to imovinske, u vidu obične štete i izmakle koristi, te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koju štetu je tužiteljica pretrpjela jer je tuženica donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima ("Narodne novine" broj 112/12) ukinula javnoovršiteljsku službu s danom 15. listopada 2012.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica rješenjima Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 24. listopada 2011. imenovana za javnog ovršitelja sa službenim sjedištem u V., za područje Županijskog suda u Varaždinu,

 

- da je od 16. prosinca 2011. određen početak rada službe s 1. siječnja 2012.,

 

- da je navedenim rješenjem Komisija za pregled prostora i opreme namijenjen za obavljanje javnoovršiteljske službe izvršila pregled prostora i opreme te utvrdila da iste odgovaraju uvjetima propisanim Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnim vremenom ("Narodne novine" broj 41711 i 118/11 - dalje: Pravilnik),

 

- da je tužiteljica zakupila poslovni prostor u kojem je trebala obavljati javnoovršiteljsku službu površine 89,65 m2, uz zakupninu od 400 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti,

 

- da je tužiteljica platila na ime zakupnine za 6 mjeseci 22.410,97 kuna i naknadu za polaganje javnoovršiteljskog ispita u iznosu od 2.200,00 kuna,

 

- da je tužiteljica imala trošak računa za ... za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2012. i za ruter u iznosu od 2.870,86 kuna, trošak nabave sigurnosnog sefa u iznosu od 3.329,41 kuna, trošak uredske opreme (dva računala, dva programa, fotokopirni papir, tri uredske stolice, dvosjed i telefax) u iznosu od 26.036,64 kuna, trošak namještaja izrađenog po mjeri u iznosu od 69.495,00 kuna, trošak električne energije i akontacije za plin u iznosu od 1.035,47 kuna, trošak solemnizacije zadužnice i ovjere potpisa radi sklapanja ugovora o kreditu koji je podigla radi osiguranja uvjeta za obavljanje javnoovršiteljske službe u iznosu od 1.560,07 kuna, trošak najma fotokopirnog aparata za razdoblje od prosinca 2011. do lipnja 2012. u iznosu od 2.394,00 kuna, ukupno 137.265,75 kuna (za koje troškove je tužiteljica priložila račune i uplatnice),

 

- da je zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012., a potom i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio za 15. listopada 2012.,

 

- da je zakonodavac zatim donio Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima ("Narodne novine" broj 112/12), kojim je služba javnih ovršitelja ukinuta,

 

- da je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-5612/11 određeno plaćanje zadovoljštine u iznosu od 18.000,00 kuna svakom od imenovanih javnih ovršitelja, te je ujedno određeno da ta zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe tj. imenovanog javnog ovršitelja da i u redovnom sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete.

 

9. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je djelomično osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu obične štete, obzirom se tužiteljica, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe, izložila brojnim troškovima, pri čemu je tužiteljici priznata imovinska šteta koju je tužiteljica preuzela u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika. Nadalje nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice za naknadu izmakle koristi u vidu izgubljene zarade koju bi ostvarila obavljanjem javnoovršiteljske službe, obzirom postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužiteljica zaista stekla dobitak nije ostvarena. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da javnoovršiteljska služba nikada nije zaživjela te tužiteljica nikada nije počela ostvarivati nikakvu dobit od nje, pri čemu projekcije tužiteljice koliko bi imala dobiti u naredne tri godine ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka. Nižestupanjski sudovi odbijaju i dio tužbenog zahtjeva za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti, budući da tužiteljica nije dokazala intenzitet i opseg posljedica koje je trpjela kao posljedicu ukidanja Zakona o javnim ovršiteljima, pri čemu zaključuju da se kod tužiteljice ne radi o povredi prava osobnosti koja bi po svom objektivnom intenzitetu opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, a reakcije okoline zbog kojih je osjećala osobnu krivnju posljedica su natpisa u medijima o službi javnih ovršitelja, za koje nije odgovorna tuženica.

 

10. Tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica sadržajno ukazuje, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. U konkretnom slučaju tuženica je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/03 i 41/08 - dalje: ZOO) odgovorna za naknadu štete tužiteljici.

 

12. Naime, tužiteljica je nedvojbeno pretrpjela štetu navedenim postupanjem tuženice, kada je tuženica propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

 

13. Što se tiče pravične novčane naknade na ime imovinske obične štete pravilno su nižestupanjski sudovi dosudili tužiteljici štetu u visini materijalnih troškova koji su bili uvjetovani ispunjenjem obveza nametnutih Pravilnikom o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu, dok je u preostalom dijelu zahtjev pravilno odbijen obzirom se zatraženi iznos ne može podvesti pod neophodne troškove vezane za obavljanje službe javnih ovršitelja.

 

14. Stoga postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužiteljici nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužiteljicu vratilo u poziciju u kojoj bi se ona nalazila da takvog miješanja nije bilo. Kod toga tužiteljica neosnovano potražuje naknadu štete za izdatke koji prelaze izdatke koji su tužiteljici bili nametnuti i koje je ista učinila samovoljno, pa te troškove tuženica nije dužna naknaditi tužiteljici.

 

15. Pravilno su nižestupanjski sudovi odbili i dio zahtjeva za naknadu izmakle koristi u vidu izgubljene zarade koju bi tužiteljica ostvarivala obavljanjem javnoovršiteljske službe.

 

16. Naime, pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama da se u situaciji kao što je ovdje, kada je tuženica, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, po redovnom tijeku stvari izmakla dobit ne bi mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužiteljice u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije u skladu je sa shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018. I prema shvaćanju revizijskog suda da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužiteljica, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvarila dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga pravilno nižestupanjski sudovi ističu da projekcije tužiteljice o tome kolika bi dobit postojala u naredne tri godine, prema parametrima pribavljenim od suda, ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužiteljica nije dokazala da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP.

 

17. Također je pravilno odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti obzirom tužiteljica nije dokazala da je imala posljedice za duševno zdravlje, dostojanstvo, ugled i čast koji se očituju kao povreda prava osobnosti. Tužiteljica navedeni zahtjev veže isključivo uz zakonodavnu djelatnost tuženice odnosno uz ukidanje predmetnog Zakona o javnim ovršiteljima pri čemu pravilno nižestupanjski sudovi ocjenjuju da se u predmetnim okolnostima slučaja ne radi o povredi prava osobnosti koja bi po svom intenzitetu opravdavala dosuđenje novčane naknade.

 

18. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

19. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.