Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2248/2018-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik R. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.d. u stečaju, OIB ..., V., kojeg zastupa stečajni upravitelj mr.sc. D. L., a njega punomoćnik D. M., odvjetnik u S., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-219/16-2 od 28. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-572/14 od 30. studenoga 2015., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika u dijelu kojim pobija odluku o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku koja spada u drugi viši isplatni red u iznosu od 3.276.440,19 kn (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 53.782,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka nije dopuštena.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.
7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i opširno osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje osnovanom osporene tražbine tužitelja prema tuženika u stečaju s osnove pruženih odvjetničkih usluga za zastupanje tuženika prije otvaranja stečajnog postupka i to u razdoblju od 1. lipnja 1998. do 16. siječnja 2004. u iznosu od 3.276.440,19 kuna kao tražbine II isplatnog reda.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:
-da je tužitelj zastupao tuženika u sudskim postupcima radi naknade štete zbog profesionalne bolesti azbestoze radnika tuženika u razdoblju od 1. lipnja 1998. do 13. srpnja 2004.,
- da je sukladno nalazu i mišljenju vještaka odvjetnika M. V. iz S. utvrđeno da je tužitelj pružio odvjetničke usluge tuženiku u visini tužbenog zahtjeva od 3.276.440,19 kuna,
- da su stranke imale dogovor o načinu plaćanja odvjetničkih usluga tako da će tuženik za odvjetničke usluge na temelju pojedinačnih punomoći plaćati kao akontaciju mjesečni iznos od 14.000,00 kuna za 1998., 16.500,00 kn za 1999., pa nadalje uvećano za PDV, što je tuženik tužitelju i isplatio,
- da je stečajni upravitelj tužitelju otkazao punomoći za zastupanje tuženika 13. srpnja 2004.
11. Suprotno revizijskim navodima tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika na isplatu dosuđenog iznosa tužitelju te ocijenili da su punomoći tuženika, a kojima je opunomoćio tužitelja na pravno zastupanje u sudskim postupcima vođenim pred sudovima po svojoj pravnoj naravi sadržajno bili ugovori o nalogu u smislu odredbe čl. 749. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), time da su isplaćeni iznosi bili predujmovi odnosno akontacije na ime predviđenih izdataka, sve u smislu odredbe čl. 758. ZOO-a, a što je tužitelj kao odvjetnik bio ovlašten primiti u smislu odredbe čl. 21. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11 - dalje: ZO).
12. Isto tako pravilno je pobijanom presudom otklonjen prigovor zastare, a na kojem tuženik i dalje neosnovano ustraje u reviziji.
13. Naime, prema odredbi čl. 749. ZOO-a potpisivanjem punomoći stranka i odvjetnik sklapaju ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti pravne radnje u određenom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje platiti mu naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog.
14. Dakle, kada odvjetnik obavi preuzeto zastupanje stranke u određenom postupku odnosno kada mu stranka otkaže punomoć odnosno opozove zastupanje, odvjetnik ima pravo zahtijevati isplatu pripadajuće naknade za svoj rad od stranke.
15. Polazeći od toga, a kod nesporne činjenice da je tuženik otkazao punomoć tužitelju 13. srpnja 2004., tužitelj je od tada mogao zahtijevati od tuženika isplatu naknade za obavljeno zastupanje, od kada je u tom slučaju i počeo teći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 371. ZOO-a. Obzirom na datum podnošenja tužbe - 24. ožujka 2006. i datum otkazivanja punomoći - 13. srpnja 2004., od kada je dakle i počeo teći zastarni rok za potraživanje tužitelja, za zaključiti je kako ovaj zahtjev nije obuhvaćen zastarom.
16. Kako je dakle revizija neosnovana, istu je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
17. U odnosu na reviziju tuženika u dijelu kojim pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u drugostupanjskoj presudi, treba reći, da prema pravnom shvaćanju zauzetom na IV. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
18. U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem valjalo je reviziju tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o trošku odbaciti kao nedopuštenu i primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.