- 1 -              Revd 2244/2022-2

Broj: Revd 2244/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz G. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. d.o.o. u likvidaciji, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-731/2021-2 od 22. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7476/2014-61 od 14. lipnja 2021., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje, a prijedlog tuženika se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-731/2021-2 od 22. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7476/2014-61 od 14. lipnja 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije ne udovoljava pretpostavkama za njegovo dopuštenje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a prijedlog tuženika ima nedostatke koji onemogućavaju ulaženje u ocjenu njegove osnovanosti.

U odnosu na prijedlog tužitelja:

3. Tužitelj u prijedlogu navodi da se u konkretnom slučaju radi o institutu prekarija slijedom čega bi on imao pravo na naknadu zbog neosnovanog korištenja njegove nekretnine i radnih strojeva, od strane tuženika nakon što je tuženik postao nepošten odnosno u razdoblju nakon podnošenja tužbe, dok istodobno tužbenim zahtjevom potražuje novčane iznose s te osnove za razdoblje do dana podnošenja tužbe.

4. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog suda br. Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021. glasi: „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

5. Budući je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu novčanih iznosa za razdoblje do dana podnošenja tužbe, za koje razdoblje i sam tužitelj tuženika smatra poštenim posjednikom, to odgovori na postavljena pravna pitanja kojima se problematizira poštenje posjeda tuženika, i time njegova obveza na isplatu naknade s naslova neosnovanog korištenja tuđe stvari, za razdoblje nakon podnošenja tužbe, nemaju utjecaja na konkretnu poziciju tužitelja a pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na ta pitanja nejedinstvena.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, prijedlog tužitelja valjalo odbaciti.

U odnosu na prijedlog tuženika:

7. Za postavljena pravna pitanja, predlagatelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se pozvao niti dostavio odluke viših sudova ili revizijskog suda koje bi ukazivale na nejedinstvenu sudsku praksu. On osporava, po nižestupanjskim sudovima obrazloženu, ocjenu dokaza o pravno relevantnim činjenicama, ali to nije valjani razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

8. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga tuženika za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387 st. 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP njegov prijedlog odbačen je kao nedopušten.

Zagreb, 28. veljače 2023.