Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split Povrv-521/2022-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRT
O.:…, javne ustanove, Z., zastupanog po
punomoćnici M. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika J. G. iz
S., O.:…, zbog isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 10. veljače 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja i tuženika, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom
postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S.
M. P. pod brojem Ovrv-9248/2020 od 27. studenog 2020. u cijelosti i
zahtjev se tužitelja odbija.

Obrazloženje

1.Dana 27. studenog 2020. kod JB u S. M. P.
zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja protiv ovršenika, a u kojem se navodi da
ovršenik duguje ovrhovoditelju temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga
iznos od 480,00 kn, zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog
računa i trošak postupka. Budući da ovršenik do dana predaje prijedloga nije
podmirio svoje dugovanje to je ovrhovoditelj predložio da JB donese
rješenje kojim bi ga se na plaćanje obvezalo.

2. Dana 27. studenog 2020. JB u S. M. P. donio je
rješenje o ovrsi kojim je prihvaćena predložena ovrha.

3. Dana 08. siječnja 2021. zaprimljen je prigovor ovršenika/tuženika u kojem je
isti naveo nije korisnik usluga ovrhovoditelja/tužitelja i da sa njima nije u nikakvom
obveznom odnosu.

4. Rješenjem pod brojem Povrv-886/2021 od 17. lipnja 2021. Općinski sud u
Splitu je donio rješenje nakon prigovora ovršenika/tuženika kojim je stavio izvan
snage rješenje o ovrsi JB u S. M. P. doneseno pod

2 Povrv-521/2022-8

brojem Ovrv-9248/2020 u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih
radnji, te je predmetni spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavljen parničnom
odjelu ovog suda.

5. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 25.
ožujka 2022. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Povrv-886/2021 kojom
je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB u S. M.
P. koje je doneseno pod brojem Ovrv-9248/2020 27. studenog 2020. te je
zahtjev tužitelja odbijen. Pravodobnu i potpunu žalbu uložio je tužitelj pa je odlučujući
o istoj žalbi, Županijski sud u Splitu, dana 17. kolovoza 2022., donio rješenje
poslovne oznake i broja Gž-966/22-2 kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu i
predmet vratio na ponovno suđenje.

6. Sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te je izveden dokaz
pregledom tužiteljevog izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 20. studenog

2020., evidencije o pretplatniku i salda-konti kartice, prijave obveznika od 09. svibnja

2019. a saslušani su i tuženik te svjedok A. B..

7. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime neplaćene
televizijske pristojbe isplati iznos od 480,00 kn glavnice i zakonske zatezne
kamateod dospijeća svakog pojedinog računa.

9. Pregledom izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 20. studenog

2020. razvidno je kako se tuženik vodi kao obveznik plaćanja pristojbe s brojem
04940496 u razdoblju od mjeseca siječnja do mjeseca lipnja 2020. čak štoviše
prema dokazima koje je podnio tužitelj tuženik je napravio prijavu prijemnika svibnja

2019. odnosno tu je prijavu sačinio kontrolor V. K.. Od tada pa nadalje u
svojim evidencijama tužitelj tuženika vodi kao obveznika plaćanja rtv pristojbe.
10. Nije sporno da je tužitelj javna ustanova čije se ustrojstvo i način rada
uređuju Zakonom o HRT i propisima donesenima na temelju njega
(čl.1.st.l. Zakona o HRT „NN broj 25/03). Nije sporno
da je djelatnost tužitelja proizvodnja i emitiranje radijskoga i televizijskog programa
(čl.3.st.1. Zakona o HRT).

11. Međutim, tužitelj pravo na ubiranje rtv pristojbe, zbog pruženih usluga
proizvodnje i emitiranja programa ima, tek ukoliko je konkretna stranka fizička ili
pravna osoba takve usluge i primala.

12. U tom smislu, u smislu nastanka obveze tuženik je uložio prigovor te je u
nastavku postupka ustvrdio da on ne posjeduje tv prijamnik, da nikada nije izvršio
bilo kakvu prijavu tv prijamnika te da ga on i njegova obitelj ni ne gledaju. U tom
smislu sud je saslušao tuženika koji je te tvrdnje ponovio i na ročištu za glavnu
raspravu dana 17. ožujka 2022. U svom iskrenom i jasnom kazivanju tuženik je
kazao kako je sa suprugom donio odluku da u kući ne drži televizor upravo radi djece
te da slobodno vrijeme provode s djecom bilo na brodu bilo na planini. Naravno da je
to uključilo da ne drže niti radio odnosno bilo kakav oblik tehnikalija. Svoj iskaz
tuženik je zaključio rečenicom "Prkosimo modernom vremenu unatoč".

13. Kada je sud saslušao svjedoka A. B. koji je potvrdio da se druži
s tuženikom i da nikada u tuženikovoj kući odnosno stanu nije vidio niti televizor niti
radio već da vrijeme krate slušajući stari gramofon i longplej ploče, uvjerio se u
istinitost kazivanja tuženika. Svjedok B. kazao je da je jednom prilikom tuženika
čak pitao zašto nema televizor a ovaj da mu je lakonski odgovorio da televizor ne
treba i da ga nema,što da je njemu bilo pomalo smiješno.

14. Poštujući u cijelosti uputu suda višeg stupnja iz odluke od 17. kolovoza 2022. u nastavku postupka sud je pregledao prijavu prijemnika od 9. svibnja 2019., a

3 Povrv-521/2022-8

prema kojoj prijavi bi proizašlo da je tuženik aktivni pretplatnik pa time i obveznik
plaćanja RTV pristojbe. Međutim, tuženik je ukazao sudu na činjenicu da na toj prijavi
prijemnika koja se u spisu nalazi na stranici 20, ne stoji uopće opis prijemnika kojeg
tuženik navodno ima. I doista, na prijavi prijamnika ne stoji opis prijemnika kojeg
tuženik koristi, a koja činjenica bi opravdavala obvezu plaćanja RTV pristojbe.
Tuženik je sudu pružio logično obrazloženje zbog čega se dogodilo da je doista na
prijavi prijemnika njegov potpis, i to tuženikovo obrazloženje u cijelosti akceptira ovaj
sud kod nedvojbene činjenice da niti kontrolor tužitelja nije zabilježio o kojem
prijamniku bi se u konkretnom slučaju radilo, a to je da je kontrolor tužitelja tuženiku
prezentirao kako mu je potpis potreban iz razloga da opravda dolazak na adresu.
Tuženik je u svome očitovanju, na ročištu od 10. veljače 2023., jasno kazao da je
potpis na toj prijavi dao misleći da se radi o njegovoj potvrdi da je kontrolor došao do
njegovog stana.

15. Iako nije od značaja za razrješenje ove pravne stvari kod utvrđenja da
obvezno pravni odnos između stranaka nije ni nastao jer je za takav nastanak
nedostajala stvarna volja tuženika, za dodati je da je tuženik na ročištu od 10. veljače

2023. ukazao sudu na nepošteno postupanje tužitelja prema njemu koje je započelo
prijevarnim postupanjem kod navođenja na potpis u digitalnom obliku za kojeg je
tuženik pogrešno držao da potpisuje potvrdu kontroloru tužitelja da obavlja svoj
posao. Čak štoviše takvo se postupanje tužitelja prema tuženiku nastavilo, tako da je
tuženik opisao kako je nakon ovog dolaska kontrolora tužitelja na vrata njegovog
stana započelo višemjesečno maltretiranje na način da mu je tužitelj slao razne
opomene i pokretao razne ovršne postupke zbog čega je zatražio pomoć stručne
osobe, koja mu je pak savjetovala da jedino može prekinuti ovo maltretiranje na
način da odjavi prijemnik. Tuženik je dalje naveo da se mjesecima mučio sa
donošenjem odluke hoće li napraviti odjavu, smatrajući da to nije pravilno, jer niti
nema prijemnik ali je na kraju to ipak napravio. Očitovanje tuženika na ročištu od 10.
veljače 2023. sudu je ukazalo na činjenicu da doista obvezno pravni odnos između
stranaka nije nastao i da je tužitelj u odnosu na tuženika kao ev. potrošača, bez da
mu je dokazao da taj status ima, postupao krajnje nepošteno, zbog čega se i njegovo
traženje isplate iz odnosa koji nije nastao ima smatrati nevaljalim.

16. Radi svega naprijed navedenog valjalo je zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti
odnosno ukinuti ranije izdan platni nalog o ovrsi što ga je izdao JB u
S. M. P. pod brojem O.-9248/2020 dana 27. studenog 2020. Naime,
sud je tijekom ovog postupka utvrdio da je dakle kontrolor tužitelja izvršio prijavu
prijemnika i kako u sustav tužitelja tuženika uveo kao obveznika plaćanja pristojbe
bez naznake o kojem televizoru se radi. Kako je sud povjerovao tuženiku da on
televizor niti ima niti koristi to nije bilo nikakvog razloga obvezati tuženika da plaća rtv
pristojbu pa niti u periodu za koji ga se tereti.

17. Odluka o troškovima postupka je izostala jer tuženik, koji je u postupku
uspio u cijelosti naspram tužitelja, isti trošak nije niti zatražio a niti popisao odnosno
specificirao prilikom zaključenja glavne rasprave.

U Splitu, 28. veljače 2023.

SUDAC

Dunja Ljubičić v.r.

Pravna pouka: Protiv ove je presude dopuštena žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženih