- 1 -              Rev 2685/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2685/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. M., vlasnika Z.-f. r. iz D. S., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici P. Ž. i N. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu iz S. T.,  protiv tuženika-protutužitelja T. C. iz Z., sa stalnim boravištem u SR Njemačkoj, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., radi isplate i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3870/17-4 od 29. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-442/2015-118 od 20. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3870/17-4 od 29. siječnja 2019. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku presudom poslovni broj P-442/2015-118 od 20. ožujka 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 201.248,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2009. do isplate kao i da tuženiku-protutužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 87.686,95 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2017. do isplate. Pod točkom II. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u preostalom dijelu za iznos od 127.440,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška iznad iznosa od 87.686,95 kuna sa zateznim kamatama. Pod točkom IV. izreke naložio je tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 64.185,01 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2017. do isplate. Pod točkom V. izreke odbio je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da je tužitelj-protutuženik dužan s njegove nekretnine o svom trošku ukloniti temeljne trake, betonsku ploču, instalacije i nasipni materijal, sve s lokacije na kojoj je ovaj dio buduće višestambene građevine izgrađen, deponirati otpadni građevni materijal na deponiju te poravnati teren gradilišta, sve u roku od 15 dana, dok je pod točkom VI. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška iznad iznosa od 64.185,01 kuna.

 

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-3870/17-4 od 29. siječnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja-protutuženika i potvrdio je prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II., III. i IV. izreke u dosuđenom iznosu od 64.185,01 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke preinačio je prvostupanjsku presudu u točki I., IV. preko iznosa od 64.185,01 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te točki V. i VI. izreke tako da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 201.248,25  kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2009. do isplate i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 87.686,95 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2017. do isplate. Pod točkom III. izreke odredio je da je tužitelj-protutuženik dužan s nekretnine tuženika-protutužitelja k.č.br. 1442/1 upisane u z.k.ul.br. 5339 k.o. Zabok o svom trošku ukloniti temeljne trake, betonsku ploču, instalacije i nasipni materijal, sve s lokacije na kojoj je ovaj dio buduće višestambene građevine izgrađen, deponirati otpadni građevni materijal na deponiju te poravnati teren gradilišta, sve u roku od 15 dana. Pod točkom IV. izreke naložio je tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 84.798,43 kuna  sa zateznim kamatama tekućim od 20. ožujka 2017. do isplate, a pod točkom V. izreke naložio je tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 15.112,50 kuna u roku od 15 dana.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 385. st. 1., toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda nije nejasna, nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

 

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je taj sud utvrdio da je prvostupanjski sud iz činjenica koje utvrdio u pogledu nedostataka na građevini izveo pogrešan zaključak o vrsti i opsegu tih nedostataka, a slijedom toga i o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

 

9. Odredbom čl. 373. toč. 2. ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda.

 

10. Budući da iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je iz pravilno utvrđenih činjenica po prvostupanjskom sudu trebalo izvesti drugačiji zaključak od prvostupanjskog suda o vrsti i opsegu nedostataka, pravilno je drugostupanjski sud primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu pa neosnovano revident navodi da nije bilo osnove za preinačenje prvostupanjske presude.

 

11. Vezano za revizijske navode tužitelja koji se sastoje u osporavaju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza u odnosu na mjeru u kojoj nedostaci umanjuju vrijednost izvedenih radova te je li moguća sanacija valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tuženik kao naručitelj i tužitelj (vlasnik z.-f. radnje) kao izvođač građevinskih radova sklopili pisani ugovor o građenju na temelju pisanog ponudbenog troškovnika uz ugovorenu cijenu radova u iznosu od 700.000,00 kuna za tzv. novi objekt za izgradnju višestambene zgrade te usmeni ugovor o adaptaciji tzv. starog objekta bez ugovorene cijene radova,

- da je tuženik tužitelju kao predujam za radove na tzv. starom objektu platio iznos od 18.000,00 EUR,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio troškovnik izvedenih radova od 16. veljače 2009. i situaciju-račun broj 1/2009 za betonske i armirano betonske radove u iznosu od 160.573,44 kuna te za vantroškovničke radove 32.553,80 kuna, odnosno sveukupno s PDV-om 235.615,23 kuna za tzv. novi objekt,

- da je tužitelj tuženiku ispostavio situaciju-račun broj 1/2009 po privremenoj okončanoj situaciji za izvedene radove na tzv. starom objektu u iznosu od 93.073,02 kuna,

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđen niz nedostataka na gradnji tzv. novog objekta pa je između ostalog utvrđeno da: nije izveden podložni beton u trakastim temeljima i ispod podne ploče predviđen arhitektonskim troškovnikom, podna ploča prizemlja je manje debljine od projektirane projektom konstrukcije, postoji potpuna nearmiranost gornje zone podne ploče, osobito iznad trakastih temelja,  nosivost armature donje zone podne ploče je manja od projektirane, postoji armaturna nepovezanost nadtemeljnih zidova i podne ploče, pukotine na cijeloj ploči u pravilu paralelne s nadtemeljnim zidovima trakastih temelja, pukotine na vanjskom nadtemeljnom zidu, da količina ugrađenog materijala temelja T2 i T4 iznosi 12,96 m3, dok je količina  materijala iskazana u građevinskoj knjizi tužitelja za te temelje iznosila 23.47 m3,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da vrijednost sanacije tzv. novog objekta iznosi 109.317,93 kuna,

- da vrijednost radova na tzv. starom objektu iznosi 126,891,51 kuna, vrijednost radova koje vještak nije mogao potvrditi iznosi 57.263,81 kuna, dok vrijednost sanacije tzv. starog objekta iznosi 2.250,00 kuna,

- da je tuženik imenovao nadzornog inženjera Z. B. za nadzor gradnje tzv. novog objekta.

 

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu troškova gradnje umanjen za troškove koje vještak nije mogao potvrditi i za iznos koji je tuženik platio tužitelju na ime predujma za radove na tzv. starom objektu jer tuženik nije tužitelju platio troškove gradnje, a nije postupio po čl. 608. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) i ostavio tužitelju primjereni rok za otklanjanje nedostataka.

 

14. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama stranaka, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, ali smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, preinačio prvostupanjsku presudu u prihvaćajućem dijelu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a prihvatio protutužbeni zahtjev. To stoga jer iz iskaza svjedoka Z. B., nadzornog inženjera, koji je naveo da se u nadzor uključio kada su radovi već započeli kao i da zapravo ne zna je li ugovorena armatura i postavljena u temelje, drugostupanjski sud zaključuje da nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj sve radove izveo po uputi nadzornog inženjera, već drugostupanjski sud zaključuje da su radovi na tzv. starom objektu izvedeni suprotno izričitim uvjetima ugovora u pogledu vrste i količine materijala što ima za posljedicu manju nosivost nego projektom predviđenu odnosno da se radi o grubim propustima izvedbe radova s neposrednim utjecajem na nosivost izvedenog djela konstrukcije, kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka. Zbog toga smatra da je tuženik imao pravo raskinuti ugovor budući da su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 609. ZOO što za posljedicu ima i oslobođenje istoga od ispunjenja obveze na isplatu naknade za ugovorene radove (čl. 368. st. 1 ZOO) u visini od 235.615,23 kn po računu 1/2009.

 

14.1. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da je obveza tuženika za isplatu troškova radova na tzv. starom objektu prestala isplatom iznosa od 18.000,00 EUR jer protuvrijednost tog iznosa na dan ispostave računa 16. veljače 2009. po srednjem tečaju HNB iznosi 133,740,00 kuna, dok vrijednost radova iznosi 126.891,51 kuna, a vrijednost radova sanacije iznosi 2.250,00 kuna, dok vrijednost fakturiranih radova od 57.263,81 kuna vještak nije mogao potvrditi. Stoga je odbio tužbeni zahtjev za isplatu troškova radova na tzv. starom objektu kao neosnovan.

 

14.2. Budući da je ugovor o građenju tzv. novog objekta raskinut od strane tuženika zbog većih nedostataka, drugostupanjski sud je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika za naknadu štete u vidu uklanjanja građevine, jer je tužitelj bio dužan ispuniti svoju obvezu u skladu s ugovorom i bez bitnih nedostataka te stoga odgovara za štetu na temelju čl. 342. st. 2. ZOO, čl. 349. ZOO u vezi čl. 1085. st. 1 ZOO.

 

15. Revident je u reviziji osporio i pravilnost primjene materijalnog prava.

 

16. Odredbom čl. 609. ZOO propisano je da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

 

17. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik izvršio radove u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora u pogledu vrste i količine materijala što je imalo za posljedicu manju nosivost objekta nego što je predviđeno projektom, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da naručitelj ima pravo raskinuti ugovor ne tražeći prethodno otklanjanje nedostataka u skladu s čl. 609. ZOO.

 

18. Činjenica da je nadzorni inženjer potpisivanjem građevinske knjige dao suglasnost na izvedene radove ne oslobađa tužitelja kao izvođača radova obveze izvesti radove u skladu s glavnim projektom i u skladu s odredbama ugovora, već eventualno može upućivati na odgovornost nadzornog inženjera koji se odnosi na nekvalitetno vršenje nadzora s obzirom na to da je nadzorni inženjer potpisao građevinsku knjigu, iako, prema njegovom iskazu, nije znao je li ugovorena armatura i ugrađena. Međutim, odgovornost nadzornog inženjera nije predmet ovog postupka.

 

19. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 609. ZOO kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu troškova izvedenih radova na tzv. novom objektu.

 

20. Vezano za trošak izvedenih radova na tzv. starom objektu, pravilno je drugostupanjski sud obračunao protuvrijednost iznosa od 18.000,00 EUR na dan ispostave računa jer je tada dospjelo potraživanje tužitelja za izvedene radove. Kako je isplatom protuvrijednosti iznosa od 18.000,00 EUR koje je tuženik nesporno platio tužitelju na ime predujma za izvedene radove na tzv. starom objektu uzimajući u obzir vrijednost radova utvrđenih po sudskom vještaku i uz odbitak utvrđenih nedostataka, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik s osnove radova na tzv. starom objektu nije više ništa dužan tužitelju.

 

21. Budući da je u postupku utvrđeno da je ugovor o građenju tzv. novog objekta raskinut, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 368. st. 1. ZOO te čl. 342. st. 2. ZOO, čl. 349. ZOO u vezi s čl. 1085. st. 1. ZOO kada je prihvatio protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio od tužitelja uklanjanje građevine.

 

22. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.