1

Poslovni broj 26 Gž-2981/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-2981/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja N. M. iz S. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u S., i II. tužiteljice D. Č. iz K. N., OIB: …, kao nasljednice iza pokojnog M. Č. iz K. N., OIB: …, protiv tužene udruge „K.“- S. G., S. D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru,  poslovni broj Pn-327/2017-21 od 5. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba I. tužitelja N. M. i II. tužiteljice D. Č., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru,  poslovni broj Pn-327/2017-21 od 5. travnja 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke odbio tužbene zahtjeve oba tužitelja kojima traže naložiti tuženici da im isplati svakom iznos od po 25.000,00 kuna, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima da naknade tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnose oba tužitelja (I. tužitelj i sada pokojni pravni prednik II. tužiteljice M. Č.), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlažu  presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.718,75 kuna.

 

3. Žalba oba tužitelja nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelji u žalbi posebno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno  ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

             

6. Žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, također nisu osnovani.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (povrede dostojanstva, časti i ugleda), kao i zahtjev za naknadu imovinske štete, sve to zbog isključenja tužitelja iz lovačke udruge K. S. G. odlukama tuženice, koji zahtjev tužitelji temelje na činjeničnim tvrdnjama kako su obavijestima i odlukama tuženice i tijela tuženice, i to Obavijesti o zabrani lova od 25. srpnja 2016., Obavijesti o zabrani obavljanja svih lovnih aktivnosti od 11. kolovoza 2016., te Obavijesti o isključenju iz udruge od 27. rujna 2016., na nezakonit način isključeni kao dugogodišnji lovci iz lovačke udruge, na način da im nije dana mogućnost sudjelovanja na sjednici Skupštine tuženice na kojoj je proveden stegovni postupak protiv tužitelja 17. rujna 2016., i na kojoj sjednici je donesena odluka o isključenju iz udruge, s time da su tužitelji poziv na Skupštinu od 17. rujna 2016.  dobili nakon njezinog održavanja, na koji način tvrde da im je povrijeđeno pravo na dostojanstvo I jednako postupanje jer nisu imali pravo na iznošenje vlastitih stavova, a da su članovi udruge koji su sudjelovali na spornoj skupštini postupali protivno Stautu udruge, te da su u radu Skupštine udruge sudjelovali članovi koji ne mogu biti redovni članovi ukoliko ne posjeduju oružani list, zbog čega tvrde i to da je svaka odluka tuženice nezakonita, neregularna i protivna Statutu tuženice i Zakonu o lovstvu, a da je sporan i Zapisnik od 17. rujna 2016. u čiju istinitost tužiteljji sumnjanju, jer pojedini članovi udruge nisu glasali za izbacivanje tužitelja iz udruge.

 

8. Iz postupka koji je prethodio pobijanoj odluci proizlazi:

 

- da između stranaka nije sporno da je 17. rujna 2016. na sjednici Skupštine tuženice donesena odluka o isključenju I. tužitelja i prednika II. tužiteljice, njezina supruga, iz udruge, da je tog dana protiv obojice proveden stegovni postupak, a da je prije toga, 11. kolovoza 2016. donesena Obavijest o zabrani lova, odnosno Obavijest o zabrani obavljanja svih lovnih aktivnosti  u lovištu do održavanja sjednice Skupštine udruge koja je donijela konačnu odluku o isključenju,

 

- da između stranaka nije sporno              niti to da je tuženica 27. rujna 2016. donijela Obavijest kojom obavještava I. tužitelja i prednika II. tužiteljice,da je Skupština udruge na sjednici održanoj 17. rujna 2016., nakon prethodno provedenog stegovnog postupka, a sukladno članku 37. Statuta, donijela konačnu odluku da se isti trajno isključuju iz udruge,

 

- da je uvidom u Zapisnik sa sjednice Skupštine tuženice od 17. rujna 2016. (list 40 i 41 spisa), utvrđeno da su sa 49 glasova „ZA“ i 3 suzdržana, I. tužitelj i prednik II. tužiteljice, trajno izbačeni iz udruge bez prava ponovnog  učlanjenja, a sve zbog događaja od 17. srpnja 2016., sve to nakon pročitanog Zapisnika stegovnog vijeća i Izvršnog odbora od 24. srpnja 2016. i 3. kolovoza 2016. te nalaza lovne inspekcije od 7. rujna 2016. (list 43 do 49 spisa),

 

- da iz odluke Stegovnog vijeća od 3. kolovoza 2016. proizlazi da su I. tužitelju i predniku II. tužiteljice izrečene stegovne mjere zabrane lova  zbog ugrožavanja sigurnosti drugih osoba u lovu i zbog  narušavanja ugleda udruge ili ugleda lovaca, lovačke etike i nanošenja štete Društvu svojim neodgovornim ponašanjem, a kako je to navedeno u čl. 34. toč. 5 i 6 Statuta udruge, a na koje odredbe se poziva Stegovno vijeće,

 

- da je nesporno da  I. tužitelj i prednik II. tužiteljice protiv navedene odluke Skupštine lovačke udruge K. o njihovom isključenju, kao niti protiv odluka/obavijesti o zabrani lova iz kolovoza i srpnja 2016., nisu podnijeli određene pravne lijekove kako je to predviđeno Statutom udruge od 20. rujna 2015., a nesporno je isto tako da nisu pokrenuli niti upravni spor nadležnom upravnom sudu protiv odluke Skupštine udruge,

 

- da je odredbom čl. 37. Statuta tuženice od 20. rujna 2015. (list 26 do 38 spisa) propisano da prvostupanjsku odluku donosi stegovno vijeće na koju je dozvoljen prigovor izvršnom odboru, a da član koji je nezadovoljan odlukom Izvršnog odbora može u pisanom obliku u roku od 15 dana uložiti prigovor Skupštini, a da je odluka Skupštine konačna,

 

- da je nesporno da su se I. tužitelj i prednik II. tužiteljice nakon isključenja iz lovačke udruge K. S. G., učlanili u druge lovačke udruge i to I. tužitelj u lovačku udrugu U., a pravni prednik II.tužiteljice, u lovačku udrugu M. (u svezi čega tvrde da su im nastali troškovi goriva za korištenje osobnog vozila za odlazak i povratak s lovišta u M., odnosno U., kao i trošak upisnine i članarine od 2.000,00 kuna),

 

- da iz odgovora na predstavku I. tužitelja N. M., koji je dala Služba za opću upravu, Ispostava T. 29. rujna 2016. (list 65 do 67 spisa), proizlazi da na temelju uvida u dostavljenu dokumentaciju upravna savjetnica za opću upravu smatra da postupak isključenja nije proveden sukladno odredbama Statuta udruge K., s obzirom na to da je na sjednici Stegovnog vijeća, kao jedna od tri stegovne mjere, donijeta stegovna mjera zabrane lova do jedne godine, a da je na sjednici Skupštine udruge od 17. rujna 2016., donijeta odluka da se tužitelji trajno izbacuju iz udruge bez prava ponovnog učlanjenja, iz čega da je razvidno  da je Skupština, kao tijelo koje donosi konačnu odluku o prigovorima na izrečene stegovne mjere, trebala odlučivati o prigovoru na izrečenu stegovnu mjeru zabrane lova do jedne godine, a ne o stegovnoj mjeri isključenja iz udruge, o kojoj mjeri prethodno nije odlučivalo Statutom propisano tijelo nadležno za donošenje odluke,

 

- da iz spisa Službe za opću upravu, Ispostava T. Klasa:230-02/16-08/1, proizlazi da je povodom predstavke I. tužitelja N. M. na rad udruge K., Služba za opću upravu 3. listopada 2016. I. tužitelju N. M. uputila očitovanje navodeći da navedeno tijelo nije nadležno za rješavanje sporova i problema nastalih u udruzi, upućujući istoga na rješavanje sporova sukladno čl. 47. Statuta i čl. 42. Zakonu o udrugama,

 

- da se u konkretnom slučaju radilo o dobrovoljnom članstvu tužitelja u lovačkoj udruzi K. S. G., s tim da je I. tužitelj N. M. bio njezin član od osnutka 1996. do isključenja 17. rujan 2016., a sada pokojni prednik II. tužiteljice, M. Č., da je bio njezin član od 2007. do isključenja 17. rujna 2016.

 

9. Prvostupanjski sud je cijeneći naprijed navedene dokaze koje je izveo po prijedlogu stranaka, primjenom odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), u svezi s čl. 19. i 1100. ZOO-a, ocijenio kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tužitelja, posebno uzročno-posljedična veza između štete koja bi nastala na strani tužitelja kao oštećenika, i postupanja tuženice, odnosno da u postupku nije utvrđeno, niti dokazano, da bi tuženica proizvela određenu štetnu radnju koja bi uzrokovala štetu na strani tužitelja te da  je u postupanju tuženice bilo protupravnosti, s time da je zaključak suda prvog stupnja i taj da se ne radi o takvoj povredi prava osobnosti na strani tužitelja koja bi zbog njezine  težine opravdavala dosuđenje naknade štete u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, slijedom čega cijeni da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu štete i odlučuje kao u izreci, odbijanjem postavljenih tužbenih zahtjeva.

 

10. Tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i u žalbenom stupnju postupka, sporna je odgovornost tuženice za štetu za koju I. tužitelj i prednik II. tužiteljice tvrde da im je nastala krivnjom tuženice, kao i njezin obim i visina.

 

11. Tužitelji u žalbi upiru na pogrešan zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju protupravnosti na strani tuženice i o nedostatku uzročno-posljedične veze između štete za koju tužitelji tvrde da im je nastala trajnim isključenjem iz udruge i postupanja tuženice (donošenjem neregularnih odluka), upirući na zaključak Ureda državne uprave, Službe za opću upravu, Ispostava T., posebno dopis od 29. rujna 2016., osporavajući i zaključak suda prvog stupnja o tome da tužitelji nisu dokazali nastanak i visinu štete koja je predmetom njihovih tužbenih zahtjeva.

 

12. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, pravilno, i po stavu ovoga suda, prvostupanjski sud daje ocjenu o nepostojanju pretpostavki odgovornosti tuženice za štetu za koju tužitelji tvrde da im je nastala trajnim isključenjem iz udruge.

 

13. Naime, prema odredbi čl. 1045. ZOO-a, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema tome, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s tim da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje. Ako nema protupravnosti nema ni odgovornosti za štetu, kako to pravilno u pobijanoj presudi ističe i sud prvog stupnja.

 

14. Šteta može nastati zbog povrede ugovorne obveze ili zbog građanskog delikta (izvanugovorna šteta). Građanski delikt bi bio postupak koji se protivi pravnomu propisu i kojim se nanosi drugomu šteta, a time za počinitelja stvara obvezu naknade štete.

 

15. Slijedom navedenog, tužitelji su prvenstveno u obvezi dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, odnosno: u čemu se sastoji štetna radnja tuženice, je li i koja šteta uslijed takve štetne radnje tužiteljima nastala te uzročno- posljedičnu vezu između tih dviju pretpostavki.

 

16. Dakle, tužitelji koji traže naknadu štete i tvrde da im je šteta nastala stoga što ih je tuženica nezakonitom odlukom, protivno Statutu udruge, isključila iz udruge, dužni su  dokazati sve elemente odgovornosti tuženice za štetu, pa time i protupravnost radnje tuženice, kao štetnika, koja bi se sastojala upravo u tome da se radi o nezakonitoj odluci o isključenju iz udruge.

 

17. I po stajalištu ovog suda, tužitelji nisu dokazali sve pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu (štetnik, šteta, štetna radnja, uzročna veza i protupravnost), s time da tek ukoliko su se ispunile pretpostavke za naknadu štete, tada bi trebali dokazati i samu visinu štete.

 

18. Naime, čl. 42. Zakona o udrugama (Narodne novine broj 74/14, 70/17, 98/19 i 151/2022), propisivao je i u vrijeme donošenja navedenih spornih odluka, da članovi udruge sami nadziru rad udruge, s time da ako član udruge smatra da je udruga povrijedila statut ili drugi opći akt udruge, da je ovlašten na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu ako statutom nije određeno nadležno tijelo, te zahtijevati da se nepravilnosti otklone, a da ako se upozorenje ne razmotri u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu ne postupi, odnosno ako se u tom roku ne sazove nadležno tijelo ili skupština i nepravilnosti ne otklone u daljnjem roku od 30 dana, da član može podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.

 

19. Kako je to prethodno već i navedeno, odredbom čl. 37. Statuta udruge od 20. rujna 2015., propisano je da prvostupanjsku odluku donosi stegovno vijeće na koju je dozvoljen prigovor izvršnom odboru, a da član koji je nezadovoljan odlukom Izvršnog odbora može u pisanom obliku u roku od 15 dana uložiti prigovor Skupštini, s time da je odluka Skupštine konačna.

 

20. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka neupitnim proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o konačnoj odluci tuženice o isključenju tužitelja iz udruge, kao jednoj od stegovnih mjera predviđenih čl. 35. Statuta udruge, koju odluku je donijela Skupština udruge na sjednici održanoj 17. rujna 2016., kojoj odluci su prethodile odluka o zabrani lova do 1. studenog 2016. (koju odluku je donio Izvršni odbor i Časni sud udruge 24. srpnja 2016.) te odluka o zabrani obavljanja svih lovnih aktivnosti u lovištu do održavanja sljedeće Skupštine udruge koja će donijeti konačnu odluku (koju odluku je donijelo Stegovno vijeće udruge na sjednici održanoj 3. kolovoza 2016.).

 

21. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka neupitnim proizlazi i to da tužitelji (I. tužitelj i prednik II. tužiteljice), protiv navedene odluke Skupštine lovačke udruge K. o njihovom isključenju, kao niti protiv odluka o zabrani lova iz kolovoza i srpnja 2016., nisu podnijeli određene pravne lijekove kako je to predviđeno Statutom udruge, s time da protiv konačne odluke Skupštine udruge nisu pokrenuli niti upravni spor nadležnom upravnom sudu, već je I. tužitelj vezano za navedene odluke, Službi za opću upravu, Ispostava T., samo podnio predstavku na rad udruge.

 

22. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka isto tako proizlazi neupitnim da tužitelji (I. tužitelj i prednik II. tužiteljice),  protiv  konačne odluke tuženice o njihovom isključenju iz udruge, nisu u za to propisanom roku podnijeti tužbu općinskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge (niti su to u tužbi i tijekom postupka tvrdili).

 

23. Stoga, kako tužitelji (I. tužitelj i prednik II. tužiteljice),  nisu pobijali konačnu odluku tuženice o njihovom isključenju iz udruge u za to zakonom predviđenom postupku (i u za to zakonom propisanom roku), u kojem bi se jedino mogla utvrditi nezakonitost odluke tuženice, tada ne postoji pravna osnova prema kojoj bi tuženica bila u obvezi tužiteljima naknaditi štetu za koju tvrde da im je nastala isključenjem iz udruge.

 

24. Naime, budući tužitelji (I. tužitelj i prednik II. tužiteljice) navedenu odluku nisu  pobijali pred za to nadležnim općinskim sudom, iz navedenog razloga u ovome postupku vođenom samo radi naknade štete, osporavana odluka (kao niti one koje su joj prethodile), ne može biti preispitivana u ovom postupku, niti se u ovom postupku o njezinoj zakonitosti može odlučivati kao o prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP-a). To stoga što je u okolnostima konkretnog slučaja, u kojima je tužiteljima bilo na raspolaganju pravno sredstvo (tužba općinskom sudu), utvrđivati je li odluka udruge nepravilna i  protivna statutu udruge i time nezakonita, jedino bilo moguće u za to zakonom propisanom postupku u kojem postupku je bilo moguće utvrđivati i to, je li ista donesena u (ne)pravilno vođenom postupku, jer se to moglo preispitivati samo povodom naprijed navedene tužbe podnesene protiv te odluke.

 

25. Stoga, unatoč tvrdnjama tužitelja (I. tužitelja i prednika II. tužiteljice) da su odlukom o isključenju iz udruge pretrpjeli štetu, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlaze osnovni preduvjeti za nastanak obveze tuženice da im štetu naknadi, jer nije utvrđeno da je tuženica donošenjem navedene odluke postupala nezakonito (protivno odredbama svoga Statuta), dakle da se radilo o protupravnoj štetnoj radnji kojom bi prouzročila štetu tužiteljima, na koji način nije utvrđena niti uzročna veza između štetne radnje i štete, zbog čega nisu ispunjene osnovne pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu propisane odredbom čl. 1045. ZOO-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

26. Prema tome, kako u postupku nije utvrđeno da je šteta koju su pretrpjeli tužitelji (I. tužitelj i prednik II. tužiteljice), posljedica nezakonite odluke tuženice, to nema osnove za odgovornost tuženice, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

 

27. Utoliko su neosnovani i bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, žalbeni prigovori tužitelja kojima upiru na zaključak Ureda državne uprave, Službe za opću upravu, Ispostava T., posebno dopis od 29. rujna 2016., jer se navedeno upravno tijelo samo očitovalo na predstavku I. tužitelja N. M., tako da to što se na temelju uvida u dostavljenu dokumentaciju upravna savjetnica za opću upravu očitovala da smatra da postupak isključenja nije proveden sukladno odredbama Statuta udruge K., imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, samo po sebi nije od odlučnog značaja za ocjenu nezakonitosti osporene odluke tuženice, pa time niti za rješenje ovoga spora, kao što su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i preostali žalbeni prigovori kojima tužitelji upiru na nezakonitost osporene odluke i na, u tom kontekstu, nepravilnu ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda (u odnosu na cjelokupnu dostavljenu dokumentaciju i iskaze svjedoka i stranaka). Pri tome je ipak za ukazati da je I. tužitelj povodom svoje predstavke na rad udruge K., od strane Služba za opću upravu, 3. listopada 2016. bio upozoren na to da navedeno tijelo nije nadležno za rješavanje sporova i problema nastalih u udruzi, i upućen na rješavanje sporova sukladno čl. 47. Statuta i članka 42. Zakonu o udrugama.

 

28. Kako je tužbeni zahtjev pravilno odbijen već iz naprijed navedenih razloga, a to je, da ne postoji pravna osnova prema kojoj bi tuženica bila u obvezi tužiteljima naknaditi štetu, preostali žalbeni razlozi koji se odnose na ocjenu prvostupanjskog suda o nepostojanju štete na strani tužitelja (neimovinske i imovinske), bez utjecaja su na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, radi čega ih ovaj sud neće ovom presudom posebno obrazlagati.

 

29. Stoga, a budući da je pobijana presuda utemeljena na pravilnom shvaćanju, i budući da ne postoje razlozi zbog kojih je žalba izjavljena, to je žalbu tužitelja temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci pod točkom I.

 

30. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koje troškove je sud prvog stupnja pravilno obračunao sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa tako i u odnosu na trošak zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 11. veljače 2019., za koje ročište je tuženici prvostupanjski sud priznao 25 bodova, jer je odgođeno prije početka raspravljanja, dakle, pravilno u skladu s Tbr. 9. toč. 5. Tarife, koji trošak također pada na teret tužitelja u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

31. Tužiteljima nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njihova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

32. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.