Pristupanje sadržaju
- 1 - Revd 411/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Č., OIB ... iz K., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., protiv tuženika L. P. d.d., OIB ... iz P., koga zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-647/2022-5 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-174/2021-37 od 20. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a se odbija u odnosu na prvo, treće i četvrto pitanje, a odbacuje u odnosu na drugo, peto, šesto i sedmo pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-647/2022-5 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-174/2021-37 od 20. lipnja 2022., pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže odbiti prijedlog kao neosnovan.
3. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer je odgovor na to pitanje sadržan u jasnoj odredbi čl. 41. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), a kojom je propisano da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, a koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na koje je radnik prethodno radio (st. 1.). Radi osiguranja poslova iz st. 1. ovog članka poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove (st. 2.).
5. Kako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova lučkog transportnog radnika za koje je imao sklopljen ugovor o radu to mu je tuženik ponudio izmijenjeni ugovor o radu za poslove skladištara lučkih alata i opreme, za koje je poslove utvrđeno da ih je tužitelj sposoban obavljati i koji ne zahtijevaju posebnu radnu sposobnost niti su od strane ovlaštene ustanove I.-a. procijenjeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada, pa za poslove skladištara lučkih alata i opreme sukladno Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR) nije predviđen obvezatni prethodni pregled.
6. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1195/14-3 od 24. veljače 2021. kojom se obrazlaže važnost postavljenog pitanja nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa ista ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti.
7. U odnosu na drugo naznačeno pitanje, u kojem polazi od pogrešne pretpostavke, jer je u postupku utvrđeno da poslovi skladištara lučkih alata i opreme nisu procijenjeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada i da bi sukladno odredbama ZZR-a bio potreban obvezatni prethodni pregled, predlagatelj nije određeno naveo razloge važnosti naznačenog pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP-a.
8. I u odnosu na treće postavljeno pitanje tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer u postupku nije utvrđeno da je tužitelj u vrijeme donošenja odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu bio na bolovanju zbog ozljede na radu, a i sam tužitelj u iskazu navodi da je liječnica bolovanje vodila za bolest-virozu. Samim tim odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-225/12-2 od 12. lipnja 2012. kojom se obrazlaže važnost postavljenog pitanja ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.
9. Četvrtim naznačenim pitanjem tužitelj problematizira suglasnost Radničkog vijeća od 8. travnja 2019. za donošenje odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu obrazlažući da tuženik radničkom vijeću nije dostavio uvjerenje nadležnog liječnika medicine rada, zanemarujući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj sposoban obavljati poslove skladištara lučkih alata i opreme, a koji poslovi ne predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada za koje bi sukladno čl. 36. ZZR-a bio obvezan prethodni pregled tužitelj od strane specijaliste medicine rada.
10. Stoga odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3259/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev-3013/2018-2 od 30. rujna 2020., Rev-3832/2018-2 od 10. ožujka 2020. i Rev-1811/2018-2 od 11. ožujka 2020., na koje se kao na razlog važnosti podnositelj poziva u obrazloženju ovog pitanja, ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
11. Za naznačeno peto, šesto i sedmo pitanje tužitelj nije naveo razloge njihove važnosti jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Isticanje da o navedenim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa da mu se dozvoli podnijeti reviziju o tim pitanjima kako bi sud zauzeo stav, nije samo po sebi, s obzirom na stanje spisa i sadržaj postavljenih pitanja, dostatan razlog za intervenciju ovoga suda.
12. Na navode predlagatelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za ukazati je da u odnosu na postavljena pitanja ovaj sud ne nalazi razloge za intervenciju, jer s obzirom na razloge iznesene tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka te utvrđenja nižestupanjskih sudova, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, na koje se tužitelj poziva kao na revizijske razloge važnosti, ne mogu se smatrati kao odluke u kojima bi se radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom.
13. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da naznačena pitanja pod 1., 3. i 4. nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, odbijen je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.
14. Budući da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a za dopuštenje revizije za naznačena pitanja pod 2., 5., 6. i 7., na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, riješeno je kao u toč. II. izreke.
15. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a i riješiti kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.