Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari
tužitelja Dom parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, kojega
zastupa punomoćnik Dražen Štivić odvjetnik u Županji, Veliki Kraj 54, protiv tuženice
Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Darko
Ćorluka zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Vukovaru te umješača na strani
tuženika Hrvatske vode d.o.o., OIB:28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220
kojega zastupa punomoćnica Dragana Kukilo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu
Arlović & Kukilo d.o.o., Zagreb, Vodnikova 9, radi naknade štete, nakon glavne i
javne rasprave zaključene 9.veljače 2023. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika te
zastupnika po zakonu tuženice i punomoćnika umješača na strani tuženika, na
ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženica Republika Hrvatska, OIB:52634238587, odgovorna
tužitelju Dom parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, za štetu
nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014., uzrokovanu probojem nasipa kod
Račinovaca i Rajeva Sela.

2. Utvrđuje se da postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženice
Republike Hrvatske kao neograničenog i solidarnog dužnika tužitelju za štetu nastalu
poplavom 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod Račinovaca i Rajevog
Sela.

3. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587 isplatiti tužitelju Dom
parket d.o.o., OIB:30001009058, Gunja, Miroslava Krleže 35, iznos od 35.948,67
EUR/270.855,32 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 29.12.2020. do

31.12.2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a i to
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 (tri) postotna poena, od

01.01.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotnih poena, sve u roku 15 dana."

2

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 18.519,15
EUR/136.532,50 kn (slovima:osamnaesttisućapetstodevetnaesteura i
petnaestceni/stotridesetdevettisućapetstotridesetdvijekune i pedesetlipa) s
pripadajućim zateznima kamatama koje na taj trošak teku od 28. veljače 2023. pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika parnični trošak u
iznosu od 29.318,23 EUR-a (slovima:dvadesetdevettisućatristoosamnaesteura i
dvadesettricenta) s pripadajućim zateznima kamatama koje na taj trošak teku od 28.
veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri (tri) postotna poena, sve u roku 15 dana
.

IV. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.867,60
EUR/36.675,00 kn (slovima:četiritisućeosamstošezdesetsedameura i
šezdesetcenti/tridesetšesttisućašestosedamdesetpetkuna) odbija se kao neosnovan,
dok se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od

23.479,48 EUR (slovima:dvadesettritisućečetristosedamdesetdeveteura i
četrdestosamcenti), odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome navodi da je 17. svibnja 2014.
došlo do proboja nasipa rijeke Save kod mjesta Račinovci i Rajevo Selo. Zbog
proboja nasipa došlo je do izlijevanja vode rijeke Save koja je poplavila poslovne
prostorije tužitelja. Navodi kako tuženica odgovara za obveze Hrvatskih voda kao
javne ustanove sa javnim ovlastima i kao imatelj opasne stvari. Smatra kako u
konkretnom slučaju nije riječ o višoj sili, već da nadležna tijela Hrvatskih voda i
tuženice nisu postupala sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim
mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava. Smatra kako su
Hrvatske vode svjesno, s namjerom i sa isključivim ciljem smanjenja svojih troškova
izgradnje, rekonstrukcije, dogradnje i održavanja vodozaštitnih objekata, postupile
suprotno navedenom Pravilniku. Tužitelj ističe kako su Hrvatske vode napravile i
propust, što je za posljedicu imalo nemogućnost postavljanja druge crte obrane od
poplava koja bi objektivno mogla spriječiti poplavu Račinovaca u cijelosti te širenje
vode prema Đurićima, Gunji, Strošincima, Drenovcima i Vrbanji. Ističe kako
nadležna tijela nisu izabrala odgovarajući način obrane od poplava niti su se u
izabranom načinu obrane od poplava pridržavali propisanih tehničkih mjera i uvjeta
koji se primjenjuju pri izgradnji, rekonstrukciji, dogradnji i održavanju objekata za
obranu od poplava, a što je imalo za posljedicu proboj nasipa i poplavu. Tuženica
nije obavijestila tužitelja niti ostale građane da nasip nakon što voda prijeđe nivo od

3

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

1072 cm, više ne može obavljati funkciju zaštite od poplave, niti je donijela
pravovremenu odluku o evakuaciji. Navodi kako je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu
- povreda prava na dom, jer je bio prisiljen obustaviti proizvodnju, a na ime ove štete
potražuje iznos od 45.000,00 kn, a na ime imovinske štete iznos od ukupno

1.751.180,00 kn. Tužitelj smatra da je tuženica u ovom sporu odgovorna za štetu
koju je pretrpio tužitelj, zbog toga što je vlasnica, odnosno imatelj opasne stvari -
nasipa, koji je dan na upravljanje i održavanje Hrvatskim vodama kao pravnoj osobi
koja obavlja javne ovlasti. Kako tužitelj nije ni na koji način prouzročio štetu, a ne
postoje zakonske osnove za oslobođenje od odgovornosti tuženice, to tužitelj smatra
kako je tuženica odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio. Tijekom postupka, a po
zaprimanju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1444/2021-2
od 21. studenog 2022., tužitelj je u podnesku od 31. siječnja 2023. specificirao
tužbeni zahtjev tako da u nastavku postupka predlaže utvrditi kako je Republika
Hrvatska odgovorna tužitelju za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. te da
postoji neograničena i solidarna odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu te
se nalaže Republici Hrvatskoj naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 35.948,67
EUR/270.855,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. U odnosu na
istaknute prigovore tužitelj ističe kako su neosnovani u cijelosti, pa stoga tužitelj
predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka osporava osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare utužene tražbine, te da je tuženik prijavio
štetu Općinskom povjerenstvu za procjenu štete od elementarne nepogode općine
Gunja i da ovom tužbom potražuje daleko veći iznos od prijavljene štete. Smatra
kako je tužitelj pretrpio štetu zbog djelovanja više sile, odnosno katastrofalne poplave
koja je posljedica stoljetno nemjerljivih visokih vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka,
koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti i izbjeći. Za navedenu štetu se odgovara
po osnovi krivnje u skladu s odredbom članka 133. Zakona o vodama („Narodne
novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/16 i 14/14) koji određuje da se za štete
nastale štetnim djelovanjem vode (poplave, bujica, led i dr.) izvan vodnog dobra
odgovora po osnovi krivnje, što znači da se krivnja mora utvrditi u postupku.
Hrvatske vode odgovaraju za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a Republika
Hrvatska odgovora za obveze Hrvatskih voda solidarno i neograničeno. Stoga ističe i
prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženica smatra da se po tužbi u kojoj
nisu obuhvaćene Hrvatske vode ne može postupati. Stoga, po navodima tuženice,
Republika Hrvatska nikako nije dogovorna za nastanak štetnog događaja, pa se
tužbeni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim. Tvrdnje tužitelja kako je šteta
počinjena nepažnjom i to propustom, nisu osnovane, jer je riječ o katastrofi širih
razmjera, koja se nije mogla predvidjeti niti je bilo moguće predvidjeti kritična mjesta
na nasipima u cilju poduzimanja bilo kakvih preventivnih mjera. Tuženica predlaže
odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženici.

3. Umješač na strani tuženika u bitnome ističe prigovor nedostatka aktivne
legitimacije tužitelja, odnosno navodi kako tužitelj nema pravni interes voditi
predmetni postupak radi naknade štete, jer uz tužbu nije dostavio niti jedan

4

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

materijalni dokaz da je kao pravna osoba vlasnik poslovnih objekata na kojima mu je
navodno nastala šteta, kao što nije niti dokazao da je vlasnik robe, materijala i
strojeva. Ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja. Umješač osporava tužbu i u
pogledu osnova i visine u cijelosti i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe
kako tužitelj nije dokazao krivnju Hrvatskih voda pa time niti tuženice, redovito je
održavao i održava predmetne nasipe na području Račinovaca i Rajevog Sela te da
je upotrijebio dužnu pažnju tj. pažnju dobrog gospodarstvenika, sve u cilju smanjenja
rizika od pojave poplava. Ističe kako tužitelj ne uzima u obzir notornu činjenicu da je
predmetna poplava izazvana ekstremnim vremenskim pojavama koje nisu
uobičajene niti su do sada zabilježene na ovim područjima. Dogodio se ekstremni
hidrološki događaj s obzirom da su pale enormne količine kiše koje su uzrokovale
pojavu do sada najvećih izmjerenih protoka vode u donjoj Savi, tako da se radilo o
događaju katastrofalnih razmjera. Umješač ističe kako su mjere obrane od poplave
kontinuirano provođene od 24. travnja 2014. pa sve do 4. lipnja 2014. te da je
postupao u skladu s Glavnim provedbenim planom obrane od poplava te
Provedbenim planom obrane od poplava branjenog područja sektor-D srednja i donja
Sava, branjeno područje 1 - područje malog sliva Biđ-Bosut, a kako to proizlazi iz
izvješća nadležnih rukovoditelja i vodočuvara. U odnosu na specificirani tužbeni
zahtjev i podnesak tužitelja od 31. siječnja 2023. umješač ističe kako tužitelj nije
dokazao bilo kakve propuste na strani tuženice i umješača te tijekom postupka nije
utvrđena nikakva protupravnost niti krivnja na strani umješača. Tijekom postupka je
umješač dokazao da je rekonstrukcija nasipa izvedena u skladu s važećim
zakonskim propisima i pravilima struke. U odnosu na navode i tvrdnje tužitelja glede
parničnih troškova, umješač ističe kako su neosnovani, pa predlaže tužbu odbaciti
zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao
neosnovan uz naknadu troškova umješaču.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Provedbeni plan obrane od
poplava branjenog područja sektor D iz ožujka 2014. na stranici 130. do 178. spisa, u
zapisnik broj P-430/2016 na stranici 111. do 115. spisa, u preslike stranica časopisa
Hrvatska vodoprivreda, u Elaborat zaštite okoliša instituta IGH iz ožujka 2016., u
Procjenu ugroženosti za Vukovarsko-srijemsku županiju iz veljače 2014., u izvješće o
utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa kod Rajevog Sela iz srpnja

2014., u Izvješće o provedbi mjera obrane od poplave i sanacije terena u
Vukovarsko-srijemskoj županiji, Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja

2014., u presudu Europskog suda za ljudska prava od 28. veljače 2012., u izvješće
Hrvatskih voda o stanju vodostaja na sektoru C i D i poduzetim mjerama na sektoru
D od 17. svibnja 2014., u izvatke iz zemljišne knjige, u Ugovor o zakupu poslovno-
proizvodnog prostora i opreme od 1. veljače 2007., u imenovanje povjerenstva za
procjenu štete na imovini od 29. srpnja 2014. i prijavi štete, u nalaz vještaka
strojarske struke Viktora Bajta od 18. srpnja 2014. s fotografijama, u financijska
izvješća za 2014. godinu, u izvadak iz zemljišne knjige od 28. prosinca 2018., u
uspostavu i prekid mjera obrane od poplava za dionice rijeke Save branjeno područje

5

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

1, u izvješće rukovoditelja obrane od poplave za branjeno područje 1, te za dionice
D1-1 i D1-2, u izvode iz katastarskog plana, u nalaz vještaka financijske struke od 9.
lipnja 2020., te je sud saslušao zakonskog zastupnika tužitelja Antonia Markovića.

5. U ovoj pravnoj sud je donio presudu poslovni broj P-326/2018-31 od 29. prosinca

2020. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je Republika Hrvatska odgovorna
tužitelju za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014., te da postoji neograničena
solidarna odgovornost Republike Hrvatske za tu štetu i naložio Republici Hrvatskoj
naknadu štete tužitelju u iznosu od 270.855,32 kn, dok je tužbeni zahtjev za naknadu
štete u iznosu od 1.480.324,68 kn, te u iznosu od 45.000,00 kn obijen kao
neosnovan. Ujedno je odlučeno o troškovima postupka na način da je naloženo
tuženici naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 174.753,73 kn, i naloženo tužitelju
naknadi trošak umješaču u iznosu od 39.528,12 kn. Po žalbama stranaka Visoki
trgovački sud je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-1444/2021-2 od 21. studenog

2022. potvrdio pobijanu presudu u odbijajućem dijelu za iznos od 793.680,00 kn i

45.000,00 kn dok je ukinuo u dijelu kojim je utvrđena odgovornost tuženice i za
isplatu iznosa od 270.855,32 kn i troškova u iznosu od 174.753,73 kn, te je u tom
dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je odbacio žalbu
tužitelja u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od

157.500,00 kn.

6. Tako je predmet ovoga spora ostao zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Republika
Hrvatska odgovorna za štetu tužitelju nastalu zbog poplave 17. svibnja 2014., da
postoji neograničena i solidarna odgovornost tuženice za nastalu štetu te da se
naloži tuženici naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 35.948,67 EUR/270.855,32 kn s
pripadajućim zateznim kamata od 29. prosinca 2020. do isplate kao i naknaditi
parnični trošak.

7. Tužitelj se prije podnošenja tužbe protiv Republike Hrvatske u smislu odredbe
članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22, dalje:ZPP) obratio sa zahtjevom
nadležnom državnom odvjetništvu 18. svibnja 2018., a zahtjev je odbijen 20.
kolovoza 2018.

8. Tužitelj smatra kako je do štetnog događaja došlo zbog posljedica ljudske
aktivnosti, poglavito propusta u obavljanju javne djelatnosti s obzirom da Hrvatske
vode nisu postupale u skladu s Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za
izgradnju objekata za obranu od poplava (Službeni list SFRJ broj 2/1970 - preuzet
Zakonom o preuzimanju Zakona o standardizaciji ("Narodne novine" broj 53/1991),
zbog ne donošenja odluke o uspostavljanju druge crte obrane od poplave, zbog
nepravovremene evakuacije.

9. Tužitelj u postupku ističe kako je do poplave došlo upravo zbog propusta Hrvatskih voda odnosno tijela državne uprave, i to:

6

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

a) povredi pravila obrane od poplave:

- nije vršen potpuni nadzor nasipa tako da je sporna dionica nasipa kod
Rajevog Sela bila bez ikakvog nadzora najmanje jedan sat,
- nije donesena odluka o uspostavi druge crte obrane od poplave,
- nije pravovremeno donesena odluka o evakuaciji stanovništva i materijalne
imovine,

- stanovništvo (pravne i fizičke osobe) nisu pravovremeno dobili obavijesti o nastupajućoj opasnosti,

- povreda mjera planiranja ili uređenja voda (izgrađen je nasip koji nije dovoljno funkcionalan.

b) procesni propusti u odnosu na ispunjenje mjere planiranja ili uređenja voda:
- neposredna povreda propisanih mjera obrane od poplave zbog nepostojanja
servisnog puta kod nasipa u Račinovcima,

- izgradnja /rekonstrukcija nasipa suprotna je propisima, jer je pogrešna odluka o dimenzioniranju nasipa,

- nepostojanje zakonom propisane dokumentacije.

10. Tijekom postupka problematizirao je pitanje utjecaja puknuća nasipa s obzirom
na mjesto gdje se nalazi tužiteljev poslovni prostor (Gunja, Miroslava Krleže 35),
posljedica puknuća nasipa u Račinovcima i/ili Rajevom Selu ili bi do poplave došlo i
da je do puknuća nasipa došlo samo na jednom od ta dva mjesta. Međutim, sud je
utvrdio nespornim da bi do poplave objekta tužitelja došlo puknućem nasipa na bilo
kojem mjestu pojedinačno, bilo samo kod Račinovaca ili Rajevog Sela te da se
ekspertiza međunarodnih stručnjaka odnosi i na nasip kod Račinovaca i kod Rajevog
Sela.

11. Tužitelj smatra kako je tuženica odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio na
svojoj imovinu zbog poplave i to: prvo; kao vlasnik opasne stvari, drugo; po načelu
objektivne odgovornosti u vezi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, te treće;
po načelu krivnje na temelju solidarne i neograničene odgovornosti za obveze
Hrvatskih voda kao osnivač javne ustanove sa javnim ovlastima.

12. U postupku je utvrđeno, a što među stranama nije niti sporno da je tuženica
nesporno osnivač Hrvatskih voda, pravne osobe koja obavlja javnu djelatnost pa u
smislu odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave Zakona o sustavu
državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11 12/13-Odluka Ustavnog suda RH,
93/16 i 104/16 dalje: ZSDU) Republika Hrvatska odgovara za štetu zbog nezakonitog
ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne uprave ili područne
samouprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im
poslovima državne uprave. Osim toga, odredbom članka 133. stavak 1. Zakona o
vodama propisano je da se za štete nastalim štetnim djelovanjem vode (poplave,
bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara po osnovi krivnje, dok je člankom 188.
istog zakona propisano da Republika Hrvatska odgovara solidarno i neograničeno za
obveze Hrvatskih voda.

7

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

13. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) šteta je
definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina
povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti. Opće pretpostavke
odgovornosti za štetu su: postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za
štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje te
protupravnost. Kod odgovornosti po osnovi krivnje - izvan ovih općih pretpostavki,
treba postojati krivnja štetnika, a ona postoji kad je štetnik uzrokovao štetu namjerno
ili grubom nepažnjom.

14. Naime, prema odredbi članka 14. ZSDU-a Republika Hrvatska dužna je naknaditi
štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj osobi nastane nezakonitim ili
nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave,
odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne
uprave.

15. Sud je u postupku utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnik nasipa na lijevoj obali
rijeke Save i da je nasip dan na upravljanje i održavanje Hrvatskim vodama, pravnoj
osobi za upravljanje vodama te da je Republika Hrvatska jedini osnivač Hrvatskih
voda. Nadalje je utvrđeno kako je 17. svibnja 2014., za vrijeme velikog vodnog vala
na rijeci Savi došlo do proboja lijevog nasipa Save kod Rajevog Sela i Račinovaca, te
su tom prigodom poplavljena mjesta; Rajevo Selo, Račinovci, Gunja, Đurići, Posavski
Pogajci, Strošinci. Nadalje je utvrđeno kako do poplave nije došlo na način da se
voda prelijevala preko krune nasipa (zbog ekstremno visoke vode) nego zbog
proboja - pucanja nasipa kod Račinovaca i Rajevog Sela, za što tužitelj smatra da je
posljedica ljudske aktivnosti odnosno propusta u obavljanju javne ovlasti, pa da je
stoga odgovorna Republika Hrvatska. Sud je utvrdio kako je tom prigodom
poplavljena pokretna imovina i građevinski objekti koji se nalaze na nekretnini
upisanoj u zk. ul. 2544 k.o. Gunja, čime je evidentno nastala šteta.

16. Svi prigovori i navodi tužitelja o propustima i nezakonitom postupanju tuženice i
umješača na strani tuženika, po ocjeni ovog suda nisu značajno utjecali na nastanak
štete koju je tužitelj pretrpio. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno kako je tužitelj
pretrpio štetu zbog poplave koja je posljedica proboja nasipa kod Rajevog Sela i
Račinovaca.

17. Stručno povjerenstvo za izradu ekspertize proboja nasipa kod Rajevog Sela
(dalje: Povjerenstvo), koje je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i to:prof.
(emeritus) Heinz Brandl, dipl. ing., mr. sc. Klaas-jan Dpuben, prof. Goran Getvaj,
prof. Janko Logar, prof. Laslo Nagy, prof.(emeritus) Franjo Verić, i prof dr. ing. Wei
Wu, sačinilo je Izvješće o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog savskog nasipa
kod Rajevog Sela iz srpnja 2014. Zadatak Povjerenstva, koje se sastoji od
nacionalnih i međunarodnih stručnjaka iz područja hidrotehnike i geotehnike, bio je
izraditi ekspertizu na temelju pregleda postojeće dokumentacije, odnosno opisa
događaja i izjave svjedoka, pregleda projektne dokumentacije o prijašnjem nasipu i
obimu njegove rekonstrukcije, izgradnji, nadzoru i dozvolama, pregled raspoloživih

8

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

hidroloških podloga, vodostaji i protoci rijeke Save, oborine, stanje podzemnih voda,
te pregleda geoloških, hidroloških i geotehničkih podloga i ostalih raspoloživih
podataka, stručnog obilaska terena. U odnosu na hidrotehničke i/ili geotehničke
analize Povjerenstvo je utvrdilo procjenu opterećenja na predmetni nasip, procjenu
stabilnosti predmetnog nasipa za projektirano stanje, procjenu stabilnosti
predmetnog nasipa za stanje tijekom predmetnog velikovodnog događaja i
neposredno prije prodora predmetnog nasipa, procjenu mehanizma prodora
predmetnog nasipa te ocjenu uzroka prodora nasipa.

18. U konačnom zajedničkom izvješću, Povjerenstvo je utvrdilo uzrok proboja nasipa
i to:“Poplava koja je sredinom svibnja 2014. pogodila Hrvatsku, BiH i Srbiju bila je
iznimnog opsega i daleko iznad normativnih hidrauličkih opterećenja. Procijenjeno
povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka (6.000 m3/s) u Slavonskom Šamcu
kreće se u rasponu od 850-900 godina. Nasip kod Rajevog Sela projektiran je za
poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina. Nekoliko nezavisno provedenih
proračuna stabilnosti koji se temelje na rezultatima geotehničkih istraživanja
provedenih za vrijeme rekonstrukcije nasipa i nakon sloma nasipa ukazuje da je
najvjerojatniji mehanizam (mehanizmi) sloma nasipa bio hidraulički slom podložnog
tla (sloj zemlje ispod površinskog sloja) ili naglo lokalno pucanje pokrova uzdizanjem,
nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje erozijskih kanala). Gornja
hipoteza o slomu potvrđena je numeričkom analizom proboja nasipa. Specifični
mehanizam (mehanizmi) sloma mogao bi na problematičnoj lokaciji biti pojačan kao
rezultat heterogenih i anizotropnih karakteristika podložnog tla i relativne male
udaljenosti od vanjskog zavoja rijeke Save."

19. Povjerenstvo je, nadalje, glede rekonstrukcije nasipa utvrdilo:“Prema raspoloživoj
dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je bila projektirana u skladu s relevantnim
tehničkim propisima i pravilima struke u Republici Hrvatskoj. Međutim, u
raspoloživim dokumentima nisu navedeni projekti i popratni kriteriji za integrirani
sustav nasipa, koji uključuje i tijelo nasipa i podložno tlo. Nisu definirane mjere za
ublažavanje potencijalnog hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema dokumentima
stavljenima na raspolaganje, reklo bi se da je gustoća istraživanja zemljišta i
podložnog tla koji su prethodili projektiranju dionice nasipa bila prilično niska. U
raspoloživoj dokumentaciji nisu navedeni nikakvi zahtjevi za ispitivanje projektiranog
sustava nasipa za hidraulička opterećenja koja premašuju normativne razine."

20. Na temelju provedenih analiza i pregleda nasipa te navedene dokumentacije,
Povjerenstvo je zaključilo kako je: "Ekstremno visoki vodostaji u Rajevom Selu u
svibnju 2014. bili su daleko iznad normativnih hidrauličkih oterećenja (1:100 godina)
lijevoobalnog savskog nasipa. Procijenjeno povratno razdoblje izmjerenog vršnog
protoka ovog događaja kreće se između 850 i 900 godina. Ovaj ekstremni događaj je
najvjerojatnije uzrokovan hidrauličkim slomom podložnog tla ili naglim lokalnim
pucnjem pokrova uzdizanjem, nakon čega je uslijedila unutarnja erozija (stvaranje
erozijskih kanala) zbog heterogenosti i anizotropnih karakteristika tla. Ovu hipotezu o
slomu potvrđuje nekoliko nezavisno provedenih proračuna stabilnosti i numeričke
analize proboja nasipa. premda su analize gledajući unatrag relativno lake,

9

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

predviđanja s parametrima raspršenog tla neizbježno ostaju nesigurne. Simulacije i
proračuni su po samoj definiciji netočni, što podrazumijeva da će uvijek postojati
određeni preostali rizici. Prema raspoloživoj dokumentaciji, rekonstrukcija nasipa je
bila projektirana u skladu s relevantnim tehničkim propisima i pravilima struke u
Republici Hrvatskoj. Međutim, nisu definirane mjere za ublažavanja potencijalnog
hidrauličkog sloma podložnog tla. Prema izvješćima nadzornog inženjera,
rekonstrukcija nasipa je izvršena u skladu s projektnim specifikacijama i
dokumentacijom. Raspoloživi dokumenti ne ukazuju na provedbu mjera kojima bi se
ublažio potencijalni hidraulički slom podložnog tla.“

21. Dakle, iz izjava svjedoka (zapisnik P-430/16), zaključka Povjerenstva razvidno je
kako poplava nije nastala zbog prelijevanja vode preko nasipa, pa to što je, po
tvrdnjama tužitelja, sporna dionica bila bez nadzora jedan sat, nije izveden servisni
put uz nasip te je tako otežana kontrola nasipa za vrijeme obrane od poplava,
prigodom izgradnje odnosno rekonstrukcije nasipa na dionici D.1.1. i D.1.2. nije
postupano sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim mjerama i
uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, da su nadležna tijela donijela
pogrešnu odluku o dimenzioniranju nasipa, jer je nasip izgrađen na temelju
stogodišnje velike vode umjesto na temelju tisućugodišnje velike vode, kada bi takav
nasip izdržao količinu vode koja je došla u svibnju 2014., odnosno da tada do
poplave ne bi niti došlo, kao i da nadležna tijela tuženika nisu donijela Pravilnik o
tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, te nisu
izvršila izradu hidroloških uvjeta za područje donja Sava, odnosno kako Hrvatske
vode nemaju bilo kakav dokument koji može dati odgovor o stabilnosti objekata za
obranu od poplava, te druge pobrojane dokumente, po ocjeni ovoga suda, nema
nikakvog utjecaja na nastanak štete tužitelju.

22. Naime, sve ovo bi bilo bitno, po ocjeni ovoga suda, da je do poplave došlo zbog
prelijevanja vode preko nasipa, ali kako se to nije dogodilo u konkretnom slučaju, a
prelijevanje vode preko krune nasipa kod Račinovaca je posljedica sloma nasipa, a
ne pogrešno dimenzionirane visine nasipa, a niti je eventualni izostanak navedenih
dokumenata od utjecaja na konkretnu poplavu. Imajući u vidu utvrđenje uzroka
proboja nasipa od strane Stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa
kod Rajevog Sela iz srpnja 2014., to ovi tužiteljevi prigovori nisu od odlučne važnosti
za utvrđivanje odgovornosti i tuženice i drugih javnopravnih tijela odnosno za nastalu
štetu.

23. S tim u vezi bitno je istaknuti kako i prigovori tužitelja da nije donesena odluka o
uspostavi druge crte obrane od poplava u skladu s Državnim planom, odnosno nije
postojao idejni projekt nasipa na drugoj crti obrane, idejni projekt zatvaranja pločastih
i ostalih propusta sa specifikacijom potrebnog materijala i planom organizacije
postupaka, plana mobilizacije radnika i raspoređivanje po dionicama druge crte
obrane, te nije postojao plan organizacije rada i prometa te snabdijevanja pitkom
vodom i hranom, odnosno kako nije pravovremeno donesena odluka o evakuaciji
stanovništva i materijalne imovine, te stanovništvo (pravne i fizičke osobe) nisu

10

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

pravovremeno dobili obavijest o nastupajućoj opasnosti, nije odlučno za odlučivanje
o odgovornosti tuženice i umješača na strani tuženika.

24. Naime, iz izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka, koji su iskazivali jasno,
neposredno i čije je iskaze sud prihvatio, te Izvještaja Državne uprave za zaštitu i
spašavanje, kao i Dnevnih izvještaja Hrvatskih voda za branjeno područje te Izvješća
rukovoditelja obrane od poplave za dionice D.1.1.i D.1.2., razvidno je kako su
poduzimane mjere obrane od poplave na svim mjestima gdje je prijetilo izlijevanje
vode ili proboj nasipa, te da su mjere bile uspješne. Stoga su odgovorni za obranu od
poplave s razlogom očekivali da će uspješno obraniti branjeno područje od visokog
vala vode, pa nije bilo nužno naložiti evakuaciju. Kada je nasip nenadano probijen na
mjestu za koje nitko od nadležnih nije očekivao da će se to dogoditi, s obzirom na
vanjski izgled nasipa na tim mjestima, te imajući u vidu brzi prodor vode, evakuacija
imovine nije bila više moguća. S tim u vezi nije niti bilo moguće uspostaviti niti drugu
crtu obrane, upravo iz razloga što je voda brzo nadirala, a za uspostavu duge crte
obrane potrebno je 24 sata. Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio kako ovi
prigovori tužitelja nisu osnovani i nemaju utjecaja na utvrđivanje odgovornost osoba
tuženice i Hrvatskih voda.

25. Uzimajući u obzir utvrđenja Povjerenstva za zaključiti je kako je uzrok proboja
nasipa kod Rajevog Sela slom tla ispod nasipa, uslijed vodostaja koji bi odgovarao
razini vode u 850 do 900 godina, zatim heterogenosti tla na mjestima sloma, te da je
nasip bio dimenzioniran za vodostaj pojave velike vode 100 - godišnjeg povratnog
razdoblja. Poplavni događaj u svibnju 2014. godine na području Vukovarsko-
srijemske odnosno na dijelu županjske Posavine premašio je sve do sada
zabilježene poplavne događaje.

26. Tužitelj neosnovano ističe kako je proboj nasipa kod Račinovaca uzrokovan
isključivo ljudskom radnjom, odnosno propustom, jer je nasip popustio zato što nije
bilo vreća s pijeskom koje nisu mogle biti dopremljene zbog nedostatka servisnog
puta i nemogućnosti strojeva da pristupe kritičnom mjestu, te nedostatnog broja
osoba koje bi kontrolirale i branile nasip

27. Iz iskaza svjedoka Ivana Vranića i Nedeljka Šimundića koji su u trenutku proboja
nasipa kod Račinovaca bili osobno nazočni, proizlazi su kritičnog dana 16. i 17.
svibnja 2014. bili u Račinovcima na dionici nasipa koja nije rekonstruirana, te su
trupcima zatvorili i sanirali pukotinu koja se pojavila, međutim dobili su dojavu da se
500 metara niže pojavila pukotina, ali s vodne strane nasipa tako da je nasip klizio
prema vodi, odnosno počeo tonuti. U tom trenutku voda je bila 20 cm ispod krune
nasipa. Navode kako su angažirali ronioce koji su pokušali na to mjesto staviti
gumenu membranu, ali nisu uspjeli jer je nasip jednostavno tonuo u vodu jer je
izgrađen od pijeska, pa se voda počela prelijevati preko krune nasipa i ulaziti u selo.
Svjedok Šimundić nadalje iskazuje kako su se kod Račinovaca dogodila dva
značajna odrona nasipa i to neposredno uz crpnu stanicu Teča i drugi 400-500
metara uzvodno. Kod crpne stanice su zabijali trupce u tlo i tako spriječili odron

11

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

nasipa. Na uzvodnom mjestu nije bilo moguće intervenirati na istovjetan način zato
što je pristup mjestu proboja bio poplavljen, dok je odron bio s vodne strane nasipa,
te se nasip slijegao pa su ga nadvisili vrećama pijeska. Radilo je pedesetak ljudi
nekoliko sati i izradili su zečji nasip, no pojavio se rascjep nasipa po bokovima i nasip
je počeo tonuti te su tonule i vreće s pijeskom. Došlo je do prelijevanja vode preko
nasipa, pa je naređena evakuacija stanovništava. Ističe kako na donjem dijelu Save
nigdje nije uoči prelijevanje vode preko krune nasipa, osim na mjestu proboja jer je
bilo progresivno slijeganje nasipa. Ističe kako je rijeka Rača koja teče kroz Račinovce
u stvari tada tekla uzvodno.

28.Cijeneći ove iskaze sud je utvrdio kako postojanje pristupnog puta nije bilo od
odlučne važnosti radi sprječavanja potonuća nasipa, jer su nadležan tijela u trenutku
dojave o prelijevanju vode, odmah reagirala i angažirala potreba sredstva i ljudstvo.
No međutim, zbog karakteristika nasipa i zbog toga što je do odrona nasipa došlo s
vodne strane, sud zaključuje kako nedostatak pristupnog puta nije onaj ključan i
glavni uzrok poplave i nastanka štete tužitelju.

29. Imajući navedeno u vidu, sud je utvrdio kako je u postupanju nadležnih tijela
kojima je bila povjerena briga o nasipu, nije postojao propust i da su provedene sve
potrebne mjere u danom trenutku radi ublažavanja potencijalnog sloma nasipa, te da
su u skladu s važećim propisima provedena ispitivanja tla i ojačanja nasipa, pa da
stoga ne postoji odgovornost Hrvatskih voda kao pravne osobe s javnim ovlastima
koja je upravljala i održavala nasip. Utvrđeno je kako je u pitanju ekstremni slučaj
visokih voda koje su dovele do proboja nasipa i katastrofalnih poplava, pa se
opravdano i osnovano tuženica poziva na takav slučaj kao razlog oslobođenja od
odgovornosti.

30. Sud je navode tužitelja kako je neispitivanje tla od strane Hrvatskih voda uzrok
proboja nasipa ocijenio paušalne i nedokazane. Iz izvješća Povjerenstva ne proizlazi
postojanje odgovornosti, krivnja Hrvatskih voda u pogledu ispitivanja tla prilikom
projekta rekonstrukcije nasipa. Iz priloženih dokumenta proizlazi kako je
rekonstrukcija nasipa izvedena u skladu s važećim zakonskim propisima i pravilima
struke, te za rekonstrukciju postoji projektna dokumentacija, pravomoćna
građevinska dozvola i uporabna dozvola te završno izvješće glavnog nadzornog
inženjera.

31. Tužitelj smatra da bi tuženica mogla odgovarati i zbog toga što je vlasnica nasipa, koji predstavlja opasnu stvar.

32. Naime, odredbom članka 1063. ZOO-a posebno je propisano da se šteta nastala
u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te
stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Opasnom stvari se smatra svaka ona koja čini povećanu opasnost prouzročenja
štete za okoliš u kojem se nalazi i to zbog njezinog samog postojanja, njezine
uporabe, osobitog položaja u kojem se nalazi ili pak zbog svojih osobina ili
nedostataka, a da pri tome sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim

12

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

posebnim mjerama sigurnosti budući da stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina
imatelja. Ovaj sud ocjenjuje nasip koji je probijen, u konkretnom slučaju opasnom
stvari. Naime, tuženica u odgovoru na tužbu navodi, a to proizlazi i iz izvješća
Povjerenstva, a što među stankama nije niti sporno, da je u svibnju 2014. vodostaj
rijeke Save bio ekstremno visok i da do tada nije zabilježen tako visok vodostaj, pa je
sud utvrdio da je do štete na nekretninama i pokretninama tužitelja došlo tijekom
proboja nasipa kod Rajevog Sela i Račinovaca. Stoga nasip u konkretnom slučaju
kada prijeti poplava i dotok velike količine vode, predstavlja povećanu opasnost
prouzročenja štete za okoliš.

33. Slijedom navedenog za nastalu štetu u ovoj pravnoj stvari, po ocjeni ovog suda
treba primijeniti i odredbe koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari ili
opasne djelatnosti, tj. primjenom odredbi o objektivnoj odgovornosti za štetu. Za štetu
od opasne stvari prema članka 1064. ZOO-a odgovara vlasnik te stvari koji se može
osloboditi odgovornosti ako se ispune pretpostavke u kojima može doći do
oslobođenja od ove odgovornosti. Prema odredbi članka 1067. stavak 1. ZOO-a
propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od
nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao
spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stavkom 2. iste zakonske odredbe je propisano da se
vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo
radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije
mogao ni izbjeći ni otkloniti. Prema stavku 3., vlasnik se oslobađa odgovornosti
djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, prema
stavku 4. proizlazi da ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona
odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu
razmjerno težini svoje krivnje, s time da je stavkom 5. propisano da se osoba kojom
se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra trećom osobom.

34. Vlasnik opasne stvari se dakle oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta
potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije
mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a što se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi naziva
višom silom. To su događaji koji su nepredvidivi i neotklonjivi te djeluju izvana i sa
svojim načinom i snagom prekidaju uzročnu vezu između učinjene štete i onog
uzroka za koji određena osoba odgovara, a koja se sva obilježja trebaju steći u isto
vrijeme da bi se događaj smatrao višom silom.

35. U konkretnom slučaju za zaključiti da je riječ o višoj sili budući da ovako
nezabilježen ekstremno visok vodostaj rijeka jeste nepredvidiv. Poplave jesu prirodne
pojave koje se mogu predvidjeti, ali u konkretnom slučaju je utvrđeno da je riječ o
poplavi odnosno vodostaju rijeke Save koji bi odgovarao razini vode u 850 do 900
godina. U konkretnom slučaju poplavni događaj iz svibnja 2014. premašio je sve do
tada zabilježene poplavne događaje i poprimio karakter prirodne katastrofe. Stoga, je
moguće isključiti odgovornost tuženice, jer je riječ o višoj sili, odnosno dosad ne
zabilježenoj poplavi na tom području kao posljedicom stoljetno nemjerljivih visokih
vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti,
izbjeći ili otkloniti.

13

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

36. Odredbom članka 3. točka 8. Zakona o sustavu civilne zaštite ("Narodne novine"
broj:82/15, 118/18, 31/20 i 20/21) definirana je katastrofa, kao stanje izazvano
prirodnim i/ili tehničko-tehnološkim događajem koji opsegom, intenzitetom i
neočekivanošću ugrožava zdravlje i živote većeg broja ljudi, imovinu veće vrijednosti
i okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti djelovanjem svih
operativnih snaga sustava civilne zašite područne (regionalne) samouprave na čijem
je području događaj nastao.

37. Tuženica u konkretnom slučaju odgovora po načelu uzročnosti. Uzročnost kao
pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale
štete kao posljedice. Bez postojanja uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog
rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju kao oštećeniku,
nema odgovornosti tuženice za rad nje njezinih tijela odnosno konkretno Hrvatskih
voda.

38. Cijeneći sve izvedene dokaze, sud je utvrdio kako zaposlenici Hrvatskih voda
nisu svjesno postupali suprotno zakonu s voljom da nanesu štetu, odnosno da su
postupali nemarno i suprotno pravilima pri održavanju nasipa u razdoblju prije
poplave tako i u razdoblju kada je prijetila neposredna opasnost od poplave u svibnju

2014., odnosno nije utvrđeno postojanje uzročne veze između postupanja državnih i
javnopravnih tijela pri obavljanju kontrole nasipa i nastale štete tužitelju. Naime, onaj
glavni događaj koji je doveo do štete je nenadano puknuće nasipa na mjestima za
koje se nije moglo očekivati da će se dogoditi niti su vanjski pokazatelji na to
ukazivali, a iz uzroka puknuća kako je utvrdilo Povjerenstvo nedvojbeno proizlazi da
je riječ o do sada neviđenoj kombinaciji vremenski uvjeta, padu velikih količina kiše
tako da je zaobalje bilo zasićeno i podzemne vode visoke, da su pritoke Save s
područja BiH i Srbije također bile visoke, što je sve doprinijelo, visokom do sada
nezabilježeno vodostaju rijeke Save, koje je u kombinaciji sa sastavom podložnog tla
dovelo do puknuća nasipa i poplave.

39. U konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu, jer
između postupanja navedenih nadležnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima i
štete na strani tužitelja ne postoji adekvatna uzročna veza. Sud u postupku nije
utvrdio da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog
rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Stoga se tužbeni
zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

40. Imajući navedeno u vidu te cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz
ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi, te primjenom pravila o teretu
dokazivanja, sud je utvrdio da tuženica nije odgovorna za štetu koju je tužitelj pretrpio
i da je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 35.938,67 EUR/270.855,32 kn
nije osnovan, pa je tuženi zahtjev odbijen u cijelosti.

41. Naime, pozivanje tužitelja kako mu je sud u postupku nametnuo nemoguć
standard dokazivanja i prekomjeran teret koji nema uporišta ni u činjenicama niti u
materijalnom pravu sud je ocijenio neosnovano. Prema odredbi članka 219. ZPP-a

14

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

svaka strana je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj
zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije,
njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su
u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti
istaknutog zahtjeva ili navoda. Prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju
izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju
činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dužnost je stranaka da
u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze
kojima se te činjenice mogu utvrditi. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje
nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obvezuju sud da uzme za
nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu
poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih
sredstava. Slijedom navedenoga kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je
do poplave došlo propustom i ne postupanjem tuženice odnosno Hrvatskih voda
d.o.o., pa time i odgovornosti za štetu, to je sud tužbeni zahtjev odbio kao
neosnovan.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 163. ZPP-a
te članka 41. stavak 1. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj
67/18). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22 i 126/22 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine“ broj:118/18 i 92/21).

43. Tuženici su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr.7.t.1.Ot) u iznosu
od 2.385,03 EUR/17.970,00 kn, za sastav podneska (Tbr.8.t.3.Ot) od 23. listopada

2018. i od 30. listopada 2019. u iznosu od po 66,36 EUR/500,00 kn, za zastupanje
na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 8. studenog 2018, od 10. siječnja 2019. od 10. listopada

2019., od 28. studenog 2019. i od 26. studenog 2020. u iznosu od po 2.385,03
EUR/17.970,00 kn, te za zastupanje na ročištu od 9. veljače 2023. u iznosu od
995,42 EUR/7.500,00 kn te za pristup ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 27. ožujka 2019. u
iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn, za sastav žalbe od 31. prosinca 2020. u iznosu od

2.981,29 EUR/22.462,50 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 18.519,15
EUR/139.532,50 kn.

44. Tuženici nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 27. ožujka 2019. u
zatraženom iznosu od 2.385,03 EUR/17.970,00 kn, jer se na tom ročištu nije
posebno raspravljalo o glavnoj stvari i isto je odgođeno pa je priznat trošak pristupa
tim ročištima u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kn. Nije niti priznat trošak zastupanja na
ročištu od 9. veljače 2023. u zatraženom iznosu od 3.577,54 EUR/26.955,00 kn, jer
je vrijednost predmeta spora u ponovljenom postupku 35.948,67 EUR/270.855,32 kn,
pa je priznat trošak od 995,42 EUR/7.500,00 kn. Imajući u vidu navedeno zahtjev
tuženice za naknadu troška u ukupnom iznosu od 4.867,60 EUR/36.675,00 kn, je
odbijen kao neosnovan.

15

Poslovni broj 10 P-2/2023-54

45. Umješaču na strani tuženika su priznati troškovi zastupanja na ročištu
(Tbr.9.t.1.Ot) od 8. studenog 2018., od 10. siječnja 2019., od 10. listopada 2019., od

28. studenog 2019.. od 26. studenog 2020. u iznosu od po 3.577,54 EUR-a, te je
priznat trošak pristupa ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 27. ožujka 2019. u iznosu od 99,54
EUR-a, te trošak zastupanja na ročištu od 9. veljače 2023. u iznosu od 995,42 EUR-
a, te je priznat trošak sastava žalbe od 25. siječnja 2021. u iznosu od 4.471,93 EUR-
a, što čini trošak u iznosu od 23.454,59 EUR-a , sve uvećano za PDV u iznosu od

5.863.64 EUR-a, što čini ukupan trošak od 29.318,23 EUR-a

46. Umješaču na strani tuženika nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 27.
ožujka 2019. u zatraženom iznosu od 3.577,54 EUR-a kn, jer se na tom ročištu nije
posebno raspravljalo o glavnoj stvari i isto je odgođeno pa je priznat trošak pristupa
tim ročištima u iznosu od 99,54 EUR-a. Nije niti priznat trošak sastava odgovora na
tužbu u iznosu od 3.577,54 EUR-a kn, imajući u vidu kako se umješač uključio u
postupak kada je već prošao rok za odgovor na tužbu, a tuženik je već odgovorio na
tužbu. Nisu niti priznati troškovi sastava podneska od 22. studenog 2019. i od 25.
srpnja 2020. u iznosu od po 3.577,54 EUR-a, te nije priznat trošak sastava podneska
od 6. veljače 2023. u iznosu od 995,42 EUR-a, jer to po svom sadržaju nisu bili
nužno potrebni podnesci za vođenje ovog spora. Nije priznat trošak sastava
odgovora na žalbu u iznosu od 3.577,54 EUR-a, jer to nije nužno potreban trošak za
ovaj spor, Imajući sve navedeno u vidu sud je zahtjev umješača na strani tuženika za
naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 23.479,48 EUR-a s uključenim PDV-
om, odbio kao neosnovan.

47. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. veljače 2023.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.