Poslovni broj: 6 Gž-219/2022-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz S., (ulica...), OIB: ..., koga zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., (ulica...), protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice   protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4004/2012-67 od 5. siječnja 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4004/2012-67 od 5. siječnja 2022. 

 

II Odbija se žalba tužitelja B. L. kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u toč. II. izreke.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4004/2012-67 od 5. siječnja 2022. u toč. I izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., isplatiti tužitelju B. L., OIB: ..., iznos 73.050,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2012. do 31. srpnja 2015. teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženoj R. H., OIB: ..., naknaditi tužitelju B. L., OIB: ..., troškove parničnog postupka u iznosu 15.312,50 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od 5. siječnja 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Protiv citirane presude u toč. I izreke koji se odnosi na povredu prava osobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja te u toč. II izreke u dijelu u kojem nisu priznati troškovi postupka, tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je na temelju danih razloga u pobijanoj presudi nejasno s obzirom na kontradiktornost u navodima suda, je li utvrđeno da je žalitelj u Z. u Z. imao primjerenu zdravstvenu skrb ili ne. Tužitelj je vid u potpunosti izgubio kasnije, što je očita posljedica nemogućnosti Z. u Z. da mu pruži adekvatnu zdravstvenu uslugu. Žalitelj je prigovarao kontradiktornosti nalaza i mišljenja vještaka s njihovom dopunom te je predlagao provođenje novog vještačenja po čl. 252. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je dodatno pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja, odnosno potpuni gubitak vida i na desnom oku posljedica neadekvatne zdravstvene skrbi koju je dobivao tijekom boravka u Z. u Z.. Što se tiče troškova tvrdi da mu je trebalo priznati trošak sastava podneska od 7. studenoga 2012. kojim je dostavio potvrdu o svom imovnom stanju u svrhu oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi, kao i za sastav podneska od 27. siječnja i 5. lipnja 2015. te 5. travnja i 21. lipnja 2016. koji se odnose na obavijest sudu da je podnesen zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova postupka, odnosno da je isti zahtjev usvojen. Podnescima od 8. i 28. rujna te 17. listopada 2016. žalitelj je predložio prekid postupka do okončanja postupka pred Europskim sudom za ljudska prava za koje radnje mu je trebalo priznati trošak sastava. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev i u odnosu na pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja za vrijeme boravka u Z. u Z. te da mu se prizna trošak sastava svih podneska i obveže tuženicu na nadoknadu istih, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv citirane presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Tvrdi da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku jer je presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Tužitelj je u tužbi tražio isplatu iznosa od 73.050,00 kn radi neprimjerenih uvjeta boravka u Z. u Z. te zbog povrede prava osobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, a prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u punom iznosu iako je utvrdio da ne postoji uzročno-posljedična veza između pogoršanog zdravstvenog stanja tužitelja i neadekvatne medicinske skrbi za vrijeme boravka u Z. u Z. pa je time dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu koji je veći od onog koji je postavio tužitelj. Tuženica smatra da ne postoji protupravnost niti štetna radnja u njezinom postupanju, s obzirom da je dužna vršiti poslove izvršavanja kazne zatvora, a svi neadekvatni uvjeti utvrđeni kao osnova za dosuđenje naknade štete prouzročeni su činjenicom prenapučenosti zatvora, na što tuženica ne može utjecati. Sud nije obrazložio kojim se kriterijima rukovodio dosudivši tužitelju iznos od 73.050,00 kn, koji predstavlja svojevrsnu zaradu za tužitelja ostvarenu boravkom u pritvoru (zatvoru). Utvrđeno je da je tužitelju bilo omogućeno kvalitetno izdržavanje kazne na način da je boravio u čistim prostorijama, prehrana je bila zadovoljavajuća, tužitelj je na zadovoljavajući način koristio slobodno vrijeme te mu je bila omogućena kvalitetna zdravstvena zaštita, održavanje osobne higijene i kontakti s obitelji. Duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora sobe ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezan s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sama činjenica nedostatnog prostora soba u kojima je tužitelj boravio ne predstavlja ni oblik poniženja, niti nečovječnog postupanja prema tužitelju kao zatvoreniku, kojim bi mu bilo povrijeđeno dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu štete neosnovan. Predlaže usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su neosnovane, dok je žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nedopuštena. 

O žalbi tužitelja protiv presude u toč. I izreke.

6. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u toč. I izreke u dijelu koji se odnosi na povredu prava osobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

7. Odredbom čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) je propisano da je žalba nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

8. Tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-1921/87 od 2. lipnja 1988.). Isto tako, nema pravnog interesa za podnošenje žalbe stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici, ali je nezadovoljna obrazloženjem presude (Vrhovni sud u odluci Rev-1153/86 od 30. srpnja 1986.).

9. Stoga tužitelj koji je u cijelosti uspio u parnici nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv presude, slijedom čega je njegovu žalbu protiv odluke o glavnoj stvari trebalo odbaciti kao nedopuštenu, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 1. ZPP, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja. 

O žalbi tuženice

10. Tuženica prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP prekoračenjem tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u tužbi tražio isplatu iznosa od 73.050,00 kn radi neprimjerenih uvjeta boravka u Z. u Z. te zbog povrede prava osobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, a prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u punom iznosu iako je utvrdio da ne postoji uzročno-posljedična veza između pogoršanog zdravstvenog stanja tužitelja i neadekvatne medicinske skrbi pa da je time dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu koji je veći od onog koji je postavio tužitelj.

11. Treba poći od  sadržaja tužbe gdje tužitelj u činjeničnom supstratu zahtjev temelji na naknadi neimovinske štete jer mu je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo, specificirajući tužbeni zahtjev na način da traži 50,00 kn po svakom danu provedenom u nehumanim uvjetima, pa kako je ukupno proveo 1461 dan u tim uvjetima, traži naknadu štete u iznosu od 73.050,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva do isplate, dok spominje i probleme s gubitkom vida na desnom oku koji su mu nastali isključivo tijekom boravka u pritvoru i zatvoru te mu prijeti i opasnost od potpunog gubitka vida na desnom oku, sve uslijed neadekvatnih smještajnih uvjeta i neadekvatne medicinske njege, pri čemu pored zahtjeva za naknadu štete zbog povrede dostojanstva, nije istakao zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Stoga se osnovanost tužbenog zahtjeva ima cijeniti u okviru činjeničnih navoda iz tužbe koji se isključivo odnose na povredu dostojanstva nehumanim smještajem u zatvoru, neovisno o tome je li zbog uvjeta u zatvoru eventualno došlo i do pogoršanja fizičkog i duševnog zdravlja tužitelja, tako da odlučivanjem o zahtjevu za naknadu štete zbog povrede dostojanstva prvostupanjski sud nije odlučio iznad i izvan zahtjeva, dakle nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. 

12. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 73.050,00 kn po osnovi povrede prava osobnosti koji se temelji na tvrdnjama da mu je boravkom u Z. u Z. u razdoblju od 24. rujna 2007. do 28. rujna 2012., u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima, povrijeđeno pravo na tjelesni, psihički i duševni integritet, kao i pravo na dostojanstvo.

14. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj u Z. u Z. boravio od 24. rujna 2007. do podnošenja tužbe 28. rujna 2012., da se od 24. rujna 2007. do 15. svibnja 2008. nalazio u pritvoru i bio je smješten na I. zatvorskom odjelu u sobi broj 14 s pet pritvorenika, da je od 15. svibnja do 9. lipnja 2008. boravio u O. z. d. u i p. na V. zatvorskom odjelu u sobi broj 100 s još šest zatvorenika, da je od 9. do 23. lipnja 2008. boravio na VII. zatvorskom odjelu i bio smješten u sobi broj 118 s pet zatvorenika, da je 23. lipnja 2008. premješten na IX. zatvorski odjel, a 10. listopada 2011. na VIII. zatvorski odjel stalno boraveći s još šest zatvorenika, kao i da je površina soba bila 21,10 m2, od čega je sanitarni dio 1,57 m2, a volumen tih soba je 49,80 m3, 

- da sobe imaju po četiri prozora (visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2) koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sata. Objekt zatvora nije klimatiziran, a otvaranjem prozora omogućava se prozračivanje. U sobama se nalazi stol s dvije klupe i još stolica prema potrebama zatvorenika, a za konzumiranje dostavljenog obroka hrane zatvorenik ima na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru te za ručak jedan sat, sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike zatvora. Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike, omogućen je svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata. Temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se održava centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se ne grije,

- da iz zapisnika o očevidu obavljenom u Z. u Z. u predmetu poslovni broj Pn-3920/12, a u odnosu na koji su se stranke suglasile da se koristi kao dokaz u ovom postupku, proizlazi da se na odjelu broj 6 u sobi br. 98 nalaze četiri dvokatna kreveta, a da se WC nalazi s desne strane te se u njemu nalaze WC školjka (ili tzv. ''čučavac''), umivaonik i ogledalo. WC je odvojen zidom od poda prema stropu visine od oko 180 cm, pa zid nije skroz do stropa. U sobi se nalazi stol, dvije klupe, tri željezna ormara, prozorski otvor gotovo po cijeloj dužini sobe, TV u vlasništvu zatvora, 1 radijator od 12 članaka, 2 neonske svjetiljke. U WC-u je dostupna i topla i hladna voda. Djelatnik zatvora prilikom uviđaja naveo je da se zatvorenicima tuširanje omogućuje jedan dan tjedno, a posjete 2 puta mjesečno utorkom i petkom, kao i treća nedjelja u mjesecu do 9-15 sati u trajanju od sat vremena. Radi se o redovnim posjetama, a postoje i izvanredne, ako postoje opravdani razlozi po odobrenju Ravnatelja. Za vrijeme dijagnostike zatvoreniku se ne omogućava nikakva aktivnost u smislu bavljenja sportom, korištenja dvorane i sl., dok je ostalim zatvorenicima to omogućeno, a pri tome djelatnik zatvora istaknuo je da im je dopušteno u sobi igrati šah i slične igre. Zatvorenicima se jelo dostavlja u sobu. Na mjestu gdje se zatvorenici tuširaju postoji 6 predviđenih mjesta za tuš, ali samo 2 tuša. Na preostala 4 mjesta prema navodima djelatnika također ide voda te je omogućeno pranje i na tim mjestima. Pri ulazu u samu prostoriju za tuširanje postoji prostorija koja je predviđena za svlačionicu sa 4 sjedala i 6 vješalica. Ne tuširaju se svi odjednom, nego soba po soba. U svlačionici postoji radijator od 12 članaka te jedno neonsko svjetlo i koš za smeće,

- da su svjedoci M. P., Z. P. i L. M., zaposlenici Z. u Z. u bitnome potvrdili navode iz zapisnika o očevidu u pogledu broja zatvorenika i namještaja u sobama. Naime, sobe na I. zatvorskom odjelu Z. u Z. površine su 21,10 m2 sa 4 prozora ukupno površine preko 3 m2. Sobe na V. odjelu, VII. i IX. odjelu identične su kao i ove na I. odjelu. Svi su suglasno iskazali kako WC-i u sobama nisu u potpunosti odvojeni od ostatka prostorije, već su odvojeni zidom visine 180 cm, da se u sobama nalaze drveni stol i dovoljno stolica i klupa za sve zatvorenike koji jedu u sobama. Naveli su i da se zatvorenici tuširaju 2 puta tjedno, a po potrebi i više, van sobe u zajedničkoj kupaonici. Naveli su kako je grijanje centralno, nema ventilacije, ali se prozori mogu otvoriti. Zatvorenici u fazi istrage, imaju mogućnost minimalno 6 posjeta mjesečno u trajanju od 20 min po posjeti, a zatvorenici na izdržavanju kazne zatvora 2 puta mjesečno po sat vremena, uz blagdane i praznike. Zatvorenici putem kataloga mogu naručiti knjige iz knjižnice, a zatvorenici iz I. odjela nemaju mogućnost sportskih aktivnosti. Zatvorenicima se pruža zdravstvena skrb te istu pružaju tri liječnika opće prakse, sva stomatologa i jedan psihijatar te dovoljan broj medicinskih sestara,

- da je svjedok A. S. u iskazu naveo da pozna tužitelja iz Z. u R. U sobi od 20 m2 bilo ih je 7. U sobi su bili kreveti na kat i to njih 4, dakle 8 kreveta. U sobi se nalazio i wc poluotvoren, jedan stol i dvije klupe na koje nisu svi mogli sjesti, jer na njima nije bilo dovoljno mjesta. Također je bilo i 8 ormara u sobi. U sobi su jeli sve obroke. Tuširanje je bilo omogućeno jedan puta tjedno u zajedničkoj kupaoni u kojoj je bilo 5-6 neodijeljenih tuševa. Voda je bila hladna, jer kada bi ih odveli na tuširanje u 4-5 popodne nije bilo više tople vode. Na tuširanje je išla soba po soba. Što se tiče slobodnih aktivnosti mogli su jedan puta tjedno 1 sat ići na nogomet te jedan put tjedno 1 sat ići na stolni tenis, koje aktivnosti su ukinute tijekom 2010. ili 2011. U šetnju su mogli ići jedan put po 2 sata dnevno, svaki dan. Dakle, 22 sata dnevno bili su u sobama. Što se tiče zdravstvene zaštite tamo su bili zubari i doktori. Jedan puta tjedno dobili bi papir na koji bi mi napisali kojeg doktora trebamo i zašto. Tužitelj je imao problema s očima pa je tražio da ga pregleda doktor, pisali su izjave za njega, on je štrajkao glađu, a htio se čak i rezati te je na kraju oslijepio,

- da je tužitelj u iskazu naveo da je bio na izdržavanju kazne u Z. u Z. od 24. rujna 2007. do 24. svibnja 2013. kada je otpušten na uvjetni otpust. Tijekom 2012. poslali su ga u poluotvoreni zatvor V. u Z., a iako je tamo imao izlaske za vikend, nije se snašao, pa je tražio da ga vrate nazad u R. gdje zna sve napamet. Što se tiče uvjeta u zatvoru, znalo ih je biti 7-8 i toliko isto kreveta u sobi, plus još ormari tako da nije bilo mjesta te se 2010. kada je počeo gubiti vid čak ozljeđivao sudarajući se sa predmetima te su mu šivali glavu, misli da u dva navrata. Wc nije do kraja odvojen i ima kaubojska vrata iza kojih se sve čuje. Nisu imali mjesta svi sjesti, ali zbog nedostatka mjesta nije nikada mogao propuštati obroke. Što se hrane tiče izdvaja situaciju kada je čitav odjel vratio piletinu jer nije bila pečena, naime sve se kuha na pari. Što se tiče šetnji, one su omogućene, ali on nije išao i po 6 mjeseci jer je bio u depresiji zbog sljepoće, samo je ležao, gledao tv i slušao glazbu. Nije mogao ići sam po stepenicama, uvijek ga je netko morao voditi i ići s njim. Hranu je jeo na svom krevetu. Ventilacije nije bilo u wc-ima i bili su problemi s mirisima. Bilo je organiziranih aktivnosti izvan sobe, ali tužitelj nije išao jer nije mogao. Također nije izlazio na aktivnosti iz sobe niti kada je vidio na desno oko, jer u istrazi aktivnosti nema. U istrazi ste zatvoreni 22 sata. Dalje navodi da mu je tuširanje bilo omogućeno jednom tjedno, nekad dva puta i to nije bilo dosta. Na radnom odjelu su se tuširali nekoliko puta. Na početku je radio, sjeća se da su spajali bojice za djecu, to je trajalo mjesec dana, ne zna zbog čega nije duže radio. Z. u Z. nije napravio ništa da se prilagode zatvorski uvjeti njemu kao osobi s invaliditetom. Od strane zatvorskih službenika nije imao nikoga tko bi vodio posebno brigu o njemu kao slijepoj osobi, a odgovore na njegove prigovore čitali su mu dečki iz sobe koji su mu pomagali. Njemu su njegove primjedbe pisali dečki iz sobe kao i zamolbe za doktore. Nikad mu nisu predlagali da bi s njim od zatvorskih službenika šetala neka osoba i odvela ga van. Vrlo je blizu namještaj u ćeliji sve na pola metra, nema se gdje maknuti, on je sve pipao rukama i više puta se ozlijedio, ujutro je morao čekati za wc, dečki su znali trenirati i dizati klupe i stavljati na njih boce da budu teže i teretanu su radili u sobi, a on se bojao da ga netko time ne ozlijedi. Upravitelj mu je dao izraditi dioptrijske naočale na trošak zatvora krajem 2009., ali one mu nisu ništa pomogle,

prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju uslijed neodgovarajućeg smještaja i života u Z. u Z. u odnosu na površinu prostorija, a koji nedostatak nije u dovoljnoj mjeri kompenziran veličinom drugog prostora dostupnog zatvorenicima i na drugi način, jer su zatvorenici imali mogućnost izlaska na zrak samo dva sata dnevno, dok nije bilo mogućnosti odlaska u zajedničke prostorije ili svakodnevnog sudjelovanja u slobodnim aktivnostima, osim primjerice igranja šaha i sličnih igara po sobama, da je tužitelju zbog slabog vida kretanje po sobi i zatvoru bilo znatno otežano pa čak i onemogućeno, što ukazuje na odsutnost brige o posebnim potrebama tužitelja kao zatvorenika s teškim tjelesnim invaliditetom, čime su ukupni uvjeti smještaja u Z. u Z. za tužitelja objektivno dosegnuli onu težinu koja je potrebna kako bi se postupanje prema njemu smatralo nečovječnim ili ponižavajućim, neprimjereni poštivanju osnovnog ljudskog dostojanstva i prava na privatnost i da je došlo do povrede prava osobnosti odnosno povrede tužiteljeva ljudskog dostojanstva u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, odnosno da se radi o takvoj povredi koja opravdava dosudu pravične novčane naknade, ocjenjujući da boravak tužitelja u Z. u Z. u razdoblju od 1832 dana (24. rujna 2007. do 28. rujna 2012.) opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 40,00 kn po danu, odnosno u ukupnom iznosu 73.280,00 kn, a sudeći u granicama tužbenog zahtjeva tužitelju je dosuđen zatraženi iznos od 73.050,00 kn (9.695,40 eur), imajući u vidu odredbe čl. 23. st. 1.,  čl. 25. st. 1. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10 i 5/14.), čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"-Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje Konvencija) i odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO).

15. Prema odredbi čl. 3. Konvencije nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.

16. Prema odredbi čl. 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1100. ZOO je propisano da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

17. U odnosu na tvrdnje tuženice da ne postoji protupravnost niti štetna radnja u njezinom postupanju, s obzirom da je dužna vršiti poslove izvršavanja kazne zatvora, a svi neadekvatni uvjeti utvrđeni kao osnova za dosuđenje naknade štete prouzročeni su činjenicom prenapučenosti zatvora, na što tuženica ne može utjecati, treba ukazati na veći broj odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev 692/14 i Rev 344/14) u kojima je zauzeto pravno shvaćanje o pravu na novčanu naknadu s osnove povrede prava osobnosti zbog povrede odredbe čl. 3. Konvencije. Pravo na naknadu štete/pravo na novčanu naknadu ovisi o činjeničnim utvrđenjima u predmetu.

18. Europski sud za ljudska prava (dalje ESLJP) u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene. Pritom je ESLJP naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede članka 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako Muršić protiv Hrvatske).

18.1. Pritom je Veliko vijeće ESLJP pojasnilo načela i standarde za procjenu minimalnog osobnog prostora za zatvorenike u zatvorskim prostorijama u kojima istovremeno boravi više zatvorenika, u kontekstu čl. 3. Konvencije. Tako u slučajevima kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije. Tada je potrebno utvrditi postoje li olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora, a ti čimbenici su da je smanjenje potrebnog minimalnog prostora 3 m2 popraćeno dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te da ustanova u kojoj boravi zatvorenik se općenito gledano smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

18.2. Kada se pak radi o prostoru od 3-4 m2 prostorni čimbenik ipak ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti boravka u zatvoru od strane ESLJP. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se posebice odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenim s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, odnosno samo ako je prostorni čimbenik bio povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru.

18.3. Slijedom navedenog te s obzirom na to da je prvostupanjski sud ocijenio kako je tužitelju zbog neodgovarajućih smještajnih uvjeta povrijeđeno pravo osobnosti (što opravdava dosudu naknade za neimovinsku štetu), iz prakse Vrhovnog suda Republike  Hrvatske i shvaćanja ESLJP proizlazi da činjenice smještaja u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda i sanitarnog čvora smještenog unutar zatvorske ćelije same za sebe opravdavaju dosudu neimovinske štete.

18.4. Dakle, o pravu na dosudu naknade zbog neodgovarajućih smještajnih uvjeta odlučuje se na temelju utvrđenja o postojanju svih relevantnih okolnosti (uzima se u obzir vrijeme provedeno u zatvorskim ustanovama, tjelesne i duševne posljedice koje su eventualno nastale uslijed boravka u takvim zatvorskim uvjetima, dok se skučenost prostorija u kojima borave zatvorenici - kao jedan od elemenata povrede - promatra u odnosu na slobodu kretanja izvan ćelije, boravkom na svježem zraku, bavljenjem raznih aktivnosti i sličnim mogućnostima).

19. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj cijelo vrijeme (1832 dana) boravio u sobama koje su manje površine i volumena po zatvoreniku od onih propisanih odredbom čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje ZIKZ), prema kojoj u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da se u sobama u kojima je boravio nalazio sanitarni čvor koji je od ostatka sobe odvojen zidom koji ne ide do stropa i vratima koja ne idu do poda, dakle nije osiguran ni minimum privatnosti odnosno sprječavanje prolaza zvukova i mirisa, već se fiziološke potrebe obavljaju u blizini većeg broja ljudi i zatvorenik je prisiljen zadovoljavati prehrambene potrebe praktički na istom mjestu kao i fiziološke, da je tužitelju bilo omogućeno tuširanje jednom ili dvaput tjedno što je u suprotnosti s općeprihvaćenim higijenskim standardima i odredbom čl. 76. ZIKZ kojom je propisano da se zatvorenicima mora omogućiti svakodnevno pranje tijela, da je tužitelj u sobama morao boraviti pretežiti dio dana jer je imao pravo samo na dva sata šetnje, a obroci se nisu konzumirali u posebnim prostorijama, da na Istražnom odjelu nije imao mogućnost baviti se sportskim aktivnostima niti raditi, da je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bilo organiziranih aktivnosti izvan sobe koje su zatvorenici mogli konzumirati, ali tužitelj to nije mogao nakon što je oslijepio na oba oka, pa nedostatak prostora u prostorijama u kojima je tužitelj boravio nije kompenziran na drugi način, na primjer dužim boravkom na otvorenom, slobodnim aktivnostima, kretanjem po zajedničkim prostorijama u zatvoru i slično.

20. Stoga su ukupni uvjeti smještaja tužitelja u Z. u Z. neprimjereni poštivanju osnovnog ljudskog dostojanstva i prava na privatnost i pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do povrede prava osobnosti u mjeri koja premašuje neizbježno trpljenje ili poniženje povezano s legitimnim lišenjem slobode, odnosno da se radi o povredi tužiteljevog ljudskog dostojanstva koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu od 73.050,00 kn (9.695,40 eur). 

20.1. U vezi s tim, neosnovane su tvrdnje tuženice da duševna bol koju je tužitelj trpio ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezan s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode te da sama činjenica nedostatnog prostora soba u kojima je tužitelj boravio ne predstavlja ni oblik poniženja, niti nečovječnog postupanja prema tužitelju kao zatvoreniku, kojim bi mu bilo povrijeđeno dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti.

O žalbi tužitelja protiv presude u toč. II izreke

21. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je naložio tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 15.312,50 kn, imajući u vidu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

22. Neosnovano tužitelj tvrdi da mu je trebalo priznati trošak sastava podneska od 7. studenoga 2012. uz koji je dostavio potvrdu o svom imovnom stanju u svrhu oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi, sastava podneska od 27. siječnja i 5. lipnja 2015. te 5. travnja i 21. lipnja 2016. koji se odnose na obavijest sudu da je podnesen zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova postupka, odnosno da je isti zahtjev usvojen te sastava podnesaka od 8. i 28. rujna te 17. listopada 2016. kojima je žalitelj predložio prekid postupka do okončanja postupka pred Europskim sudom za ljudska prava i obavijestio sud o podnošenju toga zahtjeva jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP/19).

23. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, tj. odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

24. Također je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja protiv presude u toč. II izreke, u odluci o troškovima postupka, dakle odlučiti kao u toč. II izreke ove presude. 

 

U Zadru 28. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.