1              Poslovni broj: 9 Kž-1141/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj:9 Kž-1141/2022-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) , odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-144/2022 od 20. srpnja 2022, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023,

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 -  dalje u tekstu: ZKP/08.) oslobođen je optužbe okrivljeni D. M., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

 

2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na terete proračunskih sredstava.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11.

 

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da nakon provedenog dokaznog postupka nije našao nedvojbeno utvrđenim da bi okrivljenik kritične zgode upravljao vozilom brzinom koja ne bi bila prilagođena osobinama, stanju i vidljivosti ceste – noć, neosvijetljeno raskrižje, mokar kolnik s nerazgrnutim snijegom, kako ga se tereti optužnicom. Jednako tako prvostupanjski sud navodi, da je okrivljenik kritične zgode u trenutku kada je vozeći dopuštenom brzinom od 68 km/h, nedvojbeno mogao opaziti oštećenika na kolniku (na 40 m udaljenosti vozeći dugim svjetlima, odnosno, 25 m vozeći kratkim svjetlima), više nije mogao niti na koji način izbjeći nesreću, jer bi nalet bio izbježiv samo da je vozio brzinom od 41 km/h, vozeći kratkim svjetlima, odnosno, da je imao upaljena duga svjetla s brzinom od 56,6 km/h, ili manje od toga, a kojom brzinom konkretne zgode okrivljenik nije bio dužan voziti jer brzinom kojom je vozio, sukladno utvrđenjima vještaka, nije imao nikakve probleme sa kretanjem po kolniku, niti sa zaustavljanjem vozila, na mokrom kolniku, što dokazuju jasno vidljivi tragovi kočenja na mokrom kolniku. Prije iznenadnog nailaska oštećenika na čiji je nailazak okrivljenik pravodobno reagirao, nije postojala niti jedna okolnost uslijed koje bi okrivljenik trebao smanjiti brzinu kretanja vozila na izbježivu brzinu,( 41 km/h), koja je u konkretnom slučaju gotovo 70% manja od brzine koja je u vrijeme prometne nesreće prometnim znakom bila ograničena na 70 km/h.

 

9. Takav zaključak prvostupanjski sud donio je nakon provedenog dokaznog postupka, u kojem je ispitao svjedoka N. A. i N. M., koji su bili zajedno sa okrivljenikom, te proveo sudsko medicinsko vještačenje i prometno vještačenje, te je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da okrivljenik nije prekršio blanketnu normu iz članka 51. stavak 1. i članka 38. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog čega ga je oslobodio optužbe.

 

10. Državni odvjetnik u žalbi navodi da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo na način kako mu se stavlja na teret, a to iz razloga što je prvostupanjski sud potpuno zanemario okolnosti što se inkriminirani događaj dogodio u naseljenom mjestu, gdje iako se radi o rubnom dijelu grada, u bitnom je povećana mogućnost da se u blizini prometnica zatiču ljudi koji prelaze kolnik, štoviše, takva povećana mogućnost prisutnosti ljudi upravo je ona okolnost zbog koje Zakon o sigurnosti prometa na cestama razlikuje prometnice u naseljima od prometnica izvan naseljenih mjesta, pa glede istih pred vozača stavlja drugačije zahtjeve.

 

10.1. Nadalje navodi da sud ne pridaje nikakvu pažnju niti okolnosti da je do naleta pješaka došlo desetak metara od obilježenog pješačkog prijelaza, dakle na dijelu prometnice gdje je kretanje pješaka uobičajeno i očekivano, pri čemu valja istaknuti kako okolnost što stradali pješak kritične zgode cestu nije prelazio upravo na pješačkom prijelazu, nego desetak metara od istog, ne utječe na dužnost okrivljenika kao vozača da na istoga obrati pažnju, niti za njega može predstavljati efekt iznenađenja u onolikoj mjeri u kojoj joj to prvostupanjski sud pridaje.

 

10.2. Nadalje, ističe kako iz rezultata izvedenih dokaza slijedi kako stradali pješak kritične zgode nije brzo i naglo zakoračio na cestu, odnosno na prometnu traku kojom se kretalo okrivljenikovo vozilo, već je raskrižje prelazio gledano u pravcu okrivljenikovog kretanja, s lijeve na desnu stranu, dakle preko cijele suprotne prometne trake, na traku kojom se kretao okrivljenik i to veoma sporo, što nedvojbeno proizlazi iz prometno-tehničkog vještačenja.

 

11. Isto tako, ističe da sud i nadalje u potpunosti zanemaruje okolnost loše vidljivosti koja nedvojbeno proizlazi iz izloženih personalnih i materijalnih dokaza.

 

12. Naime, prvostupanjski sud odluku o tome da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, uglavnom bazira na nalazu i mišljenju prometnog vještaka iz kojeg nalaza proizlazi da je okrivljenik vozio dopuštenom brzinom, da su atmosferske prilike bile dobre, i da je brzina kretanja vozila kojom je upravljao okrivljenik, bila prilagođena uvjetima i stanju na kolniku i da je okrivljenik pravodobno reagirao na pješaka jer se zapravo radilo o iznenadnom nailasku pješaka koji nailazak okrivljenik nije mogao predvidjeti.

 

13. Međutim, zaključci prvostupanjskog suda da okrivljenik nije počinio kazneno djelo na način kako mu je stavljeno na teret, a koji se zaključak prvenstveno donosi na temelju provedenog prometnog vještačenja, je pogrešan. Naime, vještačenje je dokazno sredstvo za utvrđivanje činjenica i vještak treba navesti sve što opazi nakon što razmotri predmet vještačenja. Zadatak je vještaka da na temelju objektivno utvrđenih podataka ili na temelju pretpostavki na koje ga sud upozori, utvrdi one činjenice koje su odlučne za postojanje ili nepostojanje kaznenog djela, a pri tome nije dužnost vještaka da o odlučnim činjenicama daje pravnu ocjenu, niti da svojom ocjenom obuhvaća obilježje kaznenog djela, već takva ocjena spada u domenu suda, koje vještačenje ocjenjuje kao svako drugo dokazno sredstvo.

 

14. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je do naleta na oštećenika došlo na desnoj prometnoj traci kojom se kretao okrivljenik, pri čemu je oštećenik dolazio okrivljeniku sa njegove lijeve strane, dakle, prešao je cijelu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera.

 

15. U konkretnom slučaju prometna nesreća dogodila se 10 metara iz obilježenog pješačkog prijelaza, a naletna brzina na oštećenika iznosila je oko 60 km/h, dok je u trenutku kočenja okrivljenik vozio brzinom od oko 68 km/h, dakle dopuštenom brzinom. Međutim, ispravno ističe državni odvjetnik da je nesporno da se prometna nezgoda dogodila u noćnim uvjetima, da se je radilo o neosvijetljenom kolniku, atmosferske prilike nisu bile dobre, (sitan snijeg, nerazgrnut snijeg), a okrivljenik je upravljao vozilom s kratkim svjetlima.

 

15.1 U takvoj situaciji kada se radi o noćnim uvjetima, te su loše atmosferske prilike, da je mokar kolnik, da se u blizini nalazi obilježeni pješački prijelaz, unatoč činjenici da je na mjestu prometne nesreće bila dozvoljena brzina od 70 km/h, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je brzina kretanja vozila kojom se kretao okrivljenik bila prilagođena stanju i vidljivosti ceste – noć, neosvijetljeno raskrižje, mokar kolnik s nerazgrnutim snijegom i u kojoj situaciji okrivljenik po zaključku prvostupanjskog suda, nije mogao vidjeti oštećenika a kada ga je mogao uočiti da je reagirao kočenjem ali da se radilo o iznenadnom nailasku pješaka pa da stoga okrivljenik nije propustio obratiti pozornost na pješaka koji je prelazio kolnik dolazeći mu s lijeve na desnu stranu, gledajući u smjeru njegovog kretanja.

 

16. O tim činjenicama prvostupanjski sud nije vodio dovoljno računa, zbog čega je upravu državi odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

17. Zbog navedenog trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

 

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, te potom sa više pažnje cijeniti činjenice na koje mu je ukazano u ovoj odluci, a osobito sa više pažnje razmotriti da li je brzina kretanja vozila okrivljenika u inkriminirano vrijeme bila prilagođena osobinama i stanju te vidljivosti ceste, obzirom na naprijed navedeno, te da li je u takvoj situaciji okrivljenik propustio pravovremeno uočiti pješaka koji je prelazio kolnik ceste kojom se kretao okrivljenik dolazeći mu s lijeva na desno, gledaju u smjeru njegove vožnje, zbog čega da je izazvao prometnu nesreću u kojoj je duga osoba smrtno stradala.

 

19. Imajući na umu navedeno, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 prvostupanjska presuda je ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održati će se pred izmijenjenim vijećem koje neće biti opterećeno stavovima zauzetim u pobijanoj presudi.

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.