- 1 -              Rev 548/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 548/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB ... , iz S. B., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, OIB ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-5/2021-2 od 24. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-258/2019-6 od 4. prosinca 2020., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 46.371,75 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom 1. izreke, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 21.494,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude tj. 4. prosinca 2020. do isplate (točka 1. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva (točka 2. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja kao osnovana i preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 76.978,88 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom 1. izreke, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 25.437,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka 1. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (točka 2. izreke).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3697/2021-2 od 26. listopada 2021. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              "Da li se tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kao radno vrijeme može računati 24 sata rada na način da se računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora računa kao redovan rad te da se tako vrednuje kao rad od 24 sata, i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je pitanja ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i donese odluku sukladno navodima revizije.

 

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti i potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike bruto plaće s osnove ostvarenog prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od 18. ožujka 2008. do 31. prosinca 2009.

 

9. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na temelju članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske

("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje u tekstu: ZSOSRH/07) i supsidijarnom primjenom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima, općih propisa o radu i kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s njima. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 i 68/05 – dalje u tekstu: ZR), članka 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04, 114/04 i 150/04) te je prihvatio varijantu nalaza vještaka od 25. studenog 2016., smatrajući da se služba straže i dežurstva ima smatrati kao efektivan rad od 24 sata time da od toga 8 sati otpada na odmor, prema kojoj varijanti razlika bruto plaće kroz utuženo razdoblje iznosi 46.371,75 kn, temeljem nepotpunih podataka o razlici plaće iz razdoblja sa prosjekom razlike plaće za koje postoje podaci o satima rada. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev od iznosa 46.371,75 kn do 76.978,88 kn, koji iznos je u dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 17. svibnja 2017., a prema podacima o radu tužitelja na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, pri čemu je obračunato 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog, a 8 sati odmora je izuzeto iz obračuna.

 

10. Drugostupanjski sud preinačuje presudu suda prvog stupnja na način da dosuđuje tužitelju iznos od 76.978,88 kn, pri čemu u pobijanoj odluci zauzima shvaćanje da u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana tužitelja izračun je potrebno izvršiti tako da se 24-sata odnosno straža obračuna na način da se pored osam sati redovnog rada obračuna osam sati prekovremenog rada, te da se dnevni odmor u ukupnom trajanju od osam sati obračuna po satnici redovnog rada.

 

11. Međutim, iako zauzima navedeno shvaćanje koje je suprotno shvaćanju revizijskog suda, zapravo je prihvatio dopunu financijskog vještačenja po vještaku O. p. d.o.o. K. od 15. svibnja 2017.  (koji nalaz je sastavljen sukladno stajalištu Županijskog suda u Karlovcu iz ukidnog rješenja poslovni broj Gž-793/2015 od 29. lipnja 2016.), na način da rad u službi dežurstva i stražarskoj službi ne može trajati 24 sata efektivno, nego da 8 sati otpada na odmor, a što proizlazi iz obrazloženja odluke drugostupanjskog suda.

 

12. Odgovarajući na postavljeno pravno pitanje može li se 24 sata rada tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva računati kao radno vrijeme na način da se računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora kao redovan rad, te da se tako vrednuje kao rad od 24 sata, i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi, odgovor glasi:

 

              "Tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kroz dvadeset i četiri sata rada, vrijeme dnevnog odmora od 8 sati ne može se računati kao redovan rad, niti se djelatnoj vojnoj osobi to vrijeme odmora može računati kao vrijeme redovnog radnog vremena, kada sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji ("Narodne novine" broj 141/04) djelatna vojna osoba ima pravo na dodatak za rad na terenu, te joj se uz taj dodatak za vrijeme u kojem nije radio već se odmarao (8 sati dnevno) ne može isplatiti još i naknada kao da je za to vrijeme stvarno obavljao rad u okviru svoje ugovorne obveze".

 

13. Prema tome, u službi dežurstva i stražarskoj službi rad ne može trajati 24 sata obzirom 8 sati otpada na odmor, a upravo tako je drugostupanjski sud i sudio (jer iz vještačenja od 15. svibnja 2017. proizlazi da je izračun obavljen uz odbitak dnevnog odmora), usprkos tome što je izrazio suprotno pravno shvaćanje od pravnog shvaćanja revizijskog suda (koje je zauzeto u odluci Revr-67/13 od 10. svibnja 2016., kao i odluci Rev-809/2020 od 15. studenog 2022.).

 

14. Slijedom navedenog, obzirom je pobijanom odlukom drugostupanjskog suda ipak suđeno u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (u službi dežurstva i stražarskoj službi rad ne može trajati 24 sata obzirom 8 sati otpada na odmor), revizija nije osnovana.

 

15. Stoga je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, valjalo odbiti reviziju tuženice te odlučiti kao u izreci.

 

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 28. veljače 2023.