1

       Poslovni broj: 6 Us I-638/2022-52

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                   

Poslovni broj: 6 Us I-638/2022-52

 

 

 

     U  I M E   R E P U B L I  K E   H R V A T S  K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice M.  V. (r. Š.) iz O., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., OIB: …, kojeg zastupa M. Lj., službena osoba tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe K. H. k.d.,  Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik D. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. D. i A. K., Z.,  radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/17-01/1049, URBROJ: 338-01-21-18-03 od 14. veljače 2018.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područna služba S. B., KLASA: UP/I-502-03/17-02/161, URBROJ: 338-12-29-17-19 od 15. studenog 2017.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

IV. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi zainteresiranoj osobi K. H. k.d., Z., OIB: …, trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.244,28 eur* (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset osam centa/9.375 kn (devet tisuća tristo sedamdeset pet kuna) u roku od 60 dana od pravomoćnosti odluke o troškovima.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za naknadom daljnjeg troška u iznosu od 622.14 eur (šesto dvadeset dva eura i četrnaest centa) /4.687,50 kn (četiritisućešestoosamdesetsedam eura i pedeset lipa).

_____________________________

*Fiksni tečaj konverzije je 7,53450

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/17-01/1049, URBROJ: 338-01-21-18-03 od 14. veljače 2018., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područna služba S. B., KLASA: UP/I-502-03/17-02/161, URBROJ: 338-12-29-17-19 od 15. studenog 2017. kojim u toč. I izreke tužiteljici zaposlenoj u vrijeme nastanka ozljede kod poslodavca K. H. k.d., Z., ozljeda pretrpljena dana 8. lipnja 2017., šifra prema MKB-u: F 43.0 nije priznata kao ozljeda na radu te je pod točkom II. izreke riješeno da se tužiteljici ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja te smatra da je 8. lipnja 2017. došlo do ozljede na radu s dijagnozom Akutna reakcija na stres koja se uz postojeću medicinsku dokumentaciju, dokumentaciju Županijskog suda u S. B. i priloženu optužnicu (kaznenu prijavu, odluku suca istrage Županijskog suda u S. B. i optužnicu za kazneno djelo zlostavljanje na radu – opisano i kažnjivo po članku 133. stavak 1. Kaznenog zakona, počinjeno na štetu tužiteljice) može uzročno-posljedično povezati za događaj od 8. lipnja 2017. kada je tužiteljica bila pod kontinuiranim stresogenim događajima i napadima na svoju osobu i duševni integritet i trpjela tzv. mobbing. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 66. i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kao i odredbe Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti te da je pogrešno propustio utvrditi uzrok i odgovornost za nastanak predmetne ozljede na radu. Nadalje ističe da je tuženik trebao utvrditi uzročno posljedičnu vezu između ozljede na radu i utvrđene dijagnoze F.43.0, omogućiti tužiteljici mogućnost očitovanja, te predlaže da sud pribavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, provede dokaze saslušanjem stranaka i provođenjem medicinskog vještačenja. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, da se rješenja Zavoda temelje na pribavljenim ocjenama nadležnih tijela vještačenja kojima je ocjenjeno da se tužiteljici predmetna ozljeda ne priznaje kao ozljeda na radu te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. 1. U prethodno vođenom sudskom sporu koji se u ovome sudu vodio pod poslovnim brojem UsI-553/2018, sud je održao raspravu 13. veljače 2018. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice M. V., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G. & P., O., prema zamjeničkoj punomoći, i u nazočnosti službene osobe tuženika, te je sud na navedenoj raspravi odbio izvođenje dokaza saslušanja svjedoka D. i I. H. s adrese  N. G., Ž. Č. iz N. G., koji prijedlog je podnesen na navedenoj raspravi, te je odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke, dokazni prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja kao i vještačenja po vještaku zaštite na radu, primjenom odredbe članka 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21 - dalje: ZUS) u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine  53/1991 - 89/2014). Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, te je 29. svibnja 2018. donio presudu poslovni broj UsI-553/18-7 kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/17-01/1049, URBROJ: 338-01-21-18-03 od 14. veljače 2018., kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troška upravnog spora. U povodu izjavljene žalbe tužiteljice Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je presudu poslovni broj Usž- 3703/18-2 od 18. listopada 2018. kojom je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, te je potvrđena navedena presuda ovoga suda.

4.2. U povodu ustavne tužbe tužiteljice Ustavni sud Republike Hrvatske donio je 7. lipnja 2022. odluku, poslovni broj U-III-2074/2019, kojom je ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 3703/18-2 od 18. listopada 2018. kao i presudu ovoga suda poslovni broj UsI-553/18-7 od 29. svibnja 2018. te je predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak, radi ostvarenja načela "jednakosti oružja" u upravnom sporu kao i radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje. Iz obrazloženja navedene odluke  Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je u upravnom sporu valjalo provesti medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke radi utvrđenja uzročne veze između stresnog događaja od 8. lipnja 2017. i utvrđene dijagnoze podnositeljice tužbe.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je (u ponovljenom sporu) izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke specijalisti medicine rada prim. dr. sc. M. Z., radi utvrđenja spornih medicinskih činjenica.

6. 1. Iz spisa tuženika razvidno je da je tužiteljica dostavila zahtjev po prijavi o ozljedi na radu prvostupanjskom tijelu 28. lipnja 2017., radi priznavanja ozljede od 8. lipnja 2017. ozljedom na radu. Tužiteljica u zahtjevu navodi da je žrtva mobbinga od strane nadređenog poslodavca na radnom mjestu te da joj je uslijed nastalih događanja narušeno zdravstveno stanje i nastupila je privremena nesposobnost za rad, odnosno utvrđena je dijagnoza prema MKB-10 F.43.0 Akutna reakcija na stres, te je u privitku zahtjeva dostavila nalaze od 12. lipnja 2017. i 26. lipnja 2017.  bolnice dr. J. B., S. B., Odjel za psihijatriju, odnosno izvješća izabranog doktora obiteljske medicine o nastupu privremene nesposobnosti za rad od 12. lipnja do 30. lipnja 2017. Tužiteljica je naknadno dostavila očitovanje 21. srpnja 2017., dok je poslodavac očitovanje i priloge dostavio 25. kolovoza 2017.

6.2. U svrhu omogućavanja sudjelovanja tužiteljice u postupku, a prema odredbi članka 30. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. – dalje: ZUP), kao i odredbe članka 47. ZUP-a, tužiteljica je zaključkom prvostupanjskog tijela bila pozvana dostaviti i očitovanje na navode poslodavca, te je svoje očitovanje tužiteljica dostavila 5. listopada 2017. Slijedom navedenog nisu osnovani tužbeni navodi da tužiteljici nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku.   

6.3. Iz izjave o ozljedi na radu tužiteljice proizlazi da je ista, u smislu događaja na radnom mjestu 8. lipnja 2017. potražila liječničku pomoć, jer je na radnom mjestu utvrđen manjak određene robe, te je tužiteljica bila identificirana kao otuđitelj navedene robe, i sastavljen je zapisnik o krađi te je uslijed stresa potražila liječničku pomoć, a utvrđena joj je dijagnoza F 43.0.

6.4. Iz očitovanja opunomoćenika društva poslodavca K. H. k.d. Z. od 25. kolovoza 2017., u bitnome za ovu upravnu stvar, proizlazi da poslodavac smatra da se u konkretnom slučaju ne može raditi o ozljedi na radu. 

6.5. Radi pravilnog odlučivanja prvostupanjsko je tijelo zatražilo provedbu stručno – medicinskog vještačenja Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u O. koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni KLASA: UP/I 502-03/17-02/161, URBROJ: 338-12-43-17-18 od 6. studenog 2017. utvrdilo da dg. F 43.0 – Akutna reakcija na stres predstavlja prolazni poremećaj znatne jačine koji se razvija u osobe bez nekog drugog mentalnog poremećaja i koji se pojavljuje kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres i obično prolazi za nekoliko sati ili dana. Stresor može biti preplavljujuće traumatsko iskustvo koje uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili neuobičajeno nagla i zastrašujuća promjena socijalne pozicije, a simptomi pokazuju velike različitosti te se tipično javlja inicijalno stanje zgranutosti s određenim stupnjem suženja svijesti i pažnje (definicija iz knjige „Psihijatrijska vještačenja“). Liječničko povjerenstvo navodi da nigdje u dostupnoj medicinskoj i drugoj dokumentaciji nisu pronađeni ni zabilježeni podaci i događaji nastali 8. lipnja 2017. koji bi se mogli dovesti u vezu s dijagnozom F 43.0 kao ozljeda na radu od 8. lipnja 2017. Stoga Liječničko povjerenstvo donosi ocjenu da se tužiteljici ne priznaje predmetna dijagnoza kao ozljeda na radu od 8. lipnja 2017.   

6.6. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjsko tijelo tuženika donosi navedeno rješenje od 15. studenog 2017.

6.7. Povodom žalbe tužiteljice primjenom odredbe članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada Liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine broj 8/15., 17/15. i 41/15.) zatraženo je stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je 15. siječnja 2018. donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/17-01/1049, URBROJ: 338-01-53-18-02 gdje je u mišljenju dana iscrpna definicija dijagnoze F 43.0, te je između ostaloga navedeno i da se simptomi obično pojavljuju za nekoliko minuta od djelovanja stresnog podražaja ili događaja i nestaju tijekom dva do tri dana (često za nekoliko sati), a obično  iščezavaju nakon 24-48 sati, odnosno minimalni su nakon tri dana, te su simptomi različiti ali je karakteristično da se u periodu neposredno nakon događaja javlja „šok“ s različitim stupnjem suženja svijesti i pažnje, dezorijentacija, ošamućenost, smanjenje pažnje i nesposobnost shvaćanja biti događaja. U ocjeni Liječničko povjerenstvo utvrđuje da se dijagnoza Akutna reakcija na stres ne može uzročno posljedično vezati za 8. lipnja 2017., obzirom da u dokumentaciji nije verificiran nikakav stresogeni događaj navedenog dana odnosno nije verificirano stanje akutne stresne reakcije neposredno po stresnom događaju (tužiteljica se izabranom doktoru i psihijatru javila četiri dana nakon predmetnog događaja) uslijed maltretiranja na radnom mjestu, te stoga Povjerenstvo zaključuje da osiguranica nije imala ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe.      

6.8. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene tuženik je donio osporavano rješenje. 

7.1. Odredba članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.) propisuje da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

7.2. Prema odredbi članka 67. navedenog zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

7.3. Nadalje, Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017 – dalje: Pravilnik) uređuju se prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba iz članka 7. stavka 4. te članka 16. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

7.4. Odredba članka 36. Pravilnika propisuje da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

8. Sud je rješenjem poslovni broj Us I-638/2022-23 od 18. kolovoza 2022. (sada u predmetu poslovni broj Us I- 638/2022) pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluje u upravnom sporu, te su zainteresiranoj osobi dostavljene: tužba, odgovor na tužbu, presuda poslovni broj UsI-553/18-7 od 29. svibnja 2018. kao i citirana odluka  Ustavnog suda Republike Hrvatske.

9. Sukladno navedenoj uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske ovaj sud je  donio rješenje poslovni broj Us I-638/2022-26 od 13. rujna 2022. o provođenju dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti medicine rada prim. dr. sc. M. Z., radi utvrđenja spornih medicinskih činjenica.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a sud je u ovom upravnom sporu ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Sud je dao zadatak stalnom sudskom vještaku procijeniti potrebu neposrednog pregleda tužiteljice, uz uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju (uključujući zdravstveni karton pacijentice), te spis ovoga spora, te predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u nalazu i mišljenju decidirano navesti može li se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 8. lipnja 2017., šifra prema MKB-u: F 43.0, u vrijeme radnog odnosa u K. H. k.d., Z., priznati ozljedom na radu, odnosno može li se iz priložene medicinske dokumentacije verificirati da se predmetna ozljeda dogodila 8. lipnja 2017.

12. Valja istaknuti da prema članku 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (stavak 1.). Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 3.). Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva (stavak 4.). Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku (stavak 5.).

13. Stalni sudski vještak prim. dr. sc. M. Z., specijalist medicine rada, izradila je (preliminarni) nalaz i mišljenje 2. listopada 2022. u kojem je analizirala svu  medicinsku dokumentaciju priloženu spisu upravnog postupka kao i onu priloženu tijekom ovog spora te je ista uspoređena s provedenim vještačenjima iz upravnog postupka. Vještak u navedenom nalazu iznosi da je na temelju uvida u postojeću medicinsku dokumentaciju (uključujući zdravstveni karton pacijentice), spis ovoga spora, kao i obavljenog razgovora sa tužiteljicom, mišljenja da se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 8. lipnja 2017., šifra prema MKB-u: F 43.0, u vrijeme radnog odnosa u K. H. k.d., Z., može priznati ozljedom na radu; također, može se verificirati da se predmetna ozljeda dogodila 8. lipnja 2017., pri čemu akutna reakcija na stres traje od 2 dana do 4 tjedna i javlja se unutar 4 tjedna od traumatskog događaja, a nakon toga mogu se manifestirati druge psihičke bolesti, najčešće anksiozno depresivnog karaktera u kojima je traumatski događaj bio precipitirajući događaj kao što je slučaj kod tužiteljice.

14. Tuženik je 24. listopada 2022. dostavio očitovanje na nalaz i mišljenje iz kojega, u bitnome, proizlazi da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda nakon uvida u priloženu dokumentaciju nije suglasno s mišljenjem vještaka te utvrđuje da predmetni psihički poremećaj (dg.: F43.0 Akutna reakcija na stres) ne udovoljava stručno medicinskim kriterijima i odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju da bi mogao biti priznat kao ozljeda na radu. Navodi da je Akutna reakcija na stres dg.F43.0 prema Međunarodnoj klasifikaciji mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, 10. revizija, prolazni poremećaj znatne jačine koji se razvija u osobe bez nekog drugog mentalnog poremećaja i koji se pojavljuje kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres.  Stresor  može biti  preplavljujuće  traumatsko  iskustvo, koje  uključuje ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe ili voljene osobe (voljenih osoba) npr. prirodna katastrofa. nesreća, bitka, nasilje, silovanje ili neuobičajena  nagla i zastrašujuća promjena socijalne pozicije i/ili načina života osobe, kao što su višestruki bolni gubitak ili požar u kućanstvu. Da  bi  se  postavila  dijagnoza   akutne  stresne  reakcije  mora  postojati  jasna i neposredna vremenska  povezanost  između  izvanrednog  stresora  i simptoma  uz promjenjivu sliku početne zgranutosti, anksioznosti, ljutnje, pretjerane aktivnosti i povlačenja, ali nijedna vrsta simptoma ne prevladava dugo. Navodi da iz predmetne dokumentacije nije vidljivo koji je to izvanredni događaj uzrokovao akutnu reakciju na stres, nema događaja koji je imao karakter ozljede na radu osiguranice, jer dana 8. lipnja 2017. nije bilo naznaka fizičke agresije ili agresije bilo koje druge vrste nego verbalna ataka vezano uz pregled ormarića zaposlenice i nađeni artikl bez ambalaže u njenom ormariću za koje nije mogla odmah dokazati podrijetlo. Pregledi ormarića djelatnika i pregledi njihovih torbi po izlasku s posla su uobičajeni u takvim poduzećima. Smatra da navedeni događaj nije velik stresni događaj, a verbalne i nedokazane optužbe za krađu nisu ozljeda na radu. Događaj koji je vještakinja navela i opisala kao uzrok akutne reakcije kod osiguranice tog dana nije opisan u Izjavi osiguranice o okolnostima događaja niti u priloženoj dokumentaciji, nego je rezultat telefonskih razgovora tužiteljice i sudske vještakinje pet godina po događaju, što smatra neprihvatljivim. Smatra da vještakinja nije navela čime je to osiguranica bila izložena životno ugrožavajućem stresoru. Radilo se o verbalnom sukobu s poslodavcem, koji ju je optužio za krađu. Zbog objektivno nepoželjne situacije s radnog mjesta akutizirao se distres, odnosno povećala se količina tzv. negativnog stresa, što je samo po sebi razumljivo jer bi se vjerojatno takva negativna situacija doživjela u svakog pojedinca. Osiguranica se izabranom doktoru javlja (tek) 12. lipnja 2017., te nema  evidentirane niti simptome akutne reakcije na stres, koji se moraju javiti neposredno nakon događaja, a najdulje 1 dan (reakcija na događaj mora uključivati intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti, stalno proživljavanje traumatskog događaja, izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu, osoba se ne sjeća detaljno svih pojedinosti, ubrzan rad srca, znojenje, crvenjenje). Predlaže da su provede dokaz novog vještačenja po sudskom vještaku dr. med. spec. medicine rada D. V.

15. Tužiteljica je 3. studenog 2022. dostavila očitovanje u kojemu je navela da nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka smatra pravilnim, potpunim i stručnim, te je navedenim nalazom i mišljenjem odgovoreno na postavljeni zadatak vještačenja. U cijelosti se protivi navodima iz podneska tuženika od 24. listopada 2022.

16. Zainteresirana osoba dostavila je očitovanje na nalaz i mišljenje sudske vještakinje 9. studenog 2022. u kojemu je navela da je u cijelosti suglasna s podneskom tuženika od 24. listopada 2022., odnosno smatra da nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije medicinski argumentiran i obrazložen, slijedom čega se ne može prihvatiti pravilnim. U nalazu i mišljenju sudski vještak je samo konstatirao činjenicu da se ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 8. lipnja 2017. može priznati ozljedom na radu, bez konkretnog razjašnjenja dijagnoze Akutna reakcija na stres te obrazloženja okolnosti koje bi dovele do utvrđivanja predmetne dijagnoze kod tužiteljice. Stoga smatra da sudski vještak nije ispunio zadatak naložen od suda, te je suglasna s prijedlogom tuženika za provođenjem novog vještačenja po sudskom vještaku dr.med.spec. medicine rada D. V. U odnosu na okolnosti događaja od 8. lipnja 2017. ističe da je zainteresirana osoba, kao bivši poslodavac tužiteljice, utvrdila kako je tužiteljica navedenog dana s police poslovnice zainteresirane osobe u N. G., na kojoj su se nalazile dekoracije za kolače, uzela artikl Dr. Oetker Dekor fondant crvene boje 100 g, oznake Rot 12.17-L 336, a koji artikl je bio u vlasništvu zainteresirane osobe te koji artikl je bio naknadno pronađen u garderobnom ormariću tužiteljice, bez da je za isti tužiteljica imala dokaz o vlasništvu (račun ili oznaku da je artikl plaćen), odnosno da je ikad dokazala vlasništvo artikla. Navedeno je utvrđeno na temelju iskaza tadašnjih suradnika tužiteljice, provedenog rutinskog pregleda ormarića od strane zaštitarske službe, dostavljenih računa i ambalaže za pogrešni artikl (Dr. Oetker Dekor fondant zelene boje) i provedene inventure kojom je utvrđen manjak artikala Dr. Oetker Dekor fondant crvene boje u navedenoj poslovnici. Kako je zainteresirana osoba utvrdila da je tužiteljica povrijedila obveze iz radnog odnosa na način da je otuđila robu poslodavca, dakle povrijedila je obveze preuzete Ugovorom o radu, kao i odredbe Pravilnika o radu (zainteresirane osobe) te joj je stoga i otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Povodom tužbe tužiteljice radi osporavanja Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja donesena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2941/2019-43 od 23. studenog 2020. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te je u bitnome utvrđeno da je tužiteljica svojim postupanjem povrijedila obvezu iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o otkazu. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2021., posl.br. Gž R-1264/2020-2. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Slijedom navedenih okolnosti zainteresirana osoba smatra da u smislu odredbe članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju nije ispunjena pretpostavka priznanja ozljede u smislu da je u ovoj upravnoj stvari u odnosu na događaj od 8. lipnja 2017. riječ o skrivljenom ponašanju tužiteljice, odnosno kršenju obveze iz radnog odnosa, te nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznanjem ozljede na radu. Akutna reakcija na stres posljedica je skrivljenog ponašanja tužiteljice, a iz medicinske dokumentacije proizlazi  da tužiteljica u razdoblju od 17. rujna 2009. do 12. lipnja 2017. nije pokazivala postojanje psihičkih smetnji uzrokovanih radom na radnom mjestu kod zainteresirane osobe.  Stoga zainteresirana osoba smatra da ne postoji uzročno – posljedična veza između stresnog događaja od 8. lipnja 2017. i dijagnoze tužiteljice jer je tzv. izvanredni stresor upravo skrivljeno ponašanje tužiteljice na radnom mjestu, a ne medicinski priznati stresor definiran kod dijagnoze Akutna reakcija na stres. Smatra da su navodi tužiteljice usmjereni ka pokušaju da se ista prikaže kao žrtva.

17. 1. Sud je u povodu navedenog podneska zainteresirane osobe izvršio uvid u e-spis navedenih predmeta Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2941/2019 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1264/2020 i utvrdio istinitost navoda zainteresirane osobe. Dakle iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2941/2019-43 od 23. studenog 2020. proizlazi da je potvrđena pravilnost Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice od 8. lipnja 2017., pri čemu Općinski radni sud navodi da se povreda tužiteljice ne sastoji isključivo o utvrđenom manjku na izvanrednoj inventuri od 16. lipnja 2017. već se povreda sastoji u tome da je tužiteljica u svom garderobnom ormariću imala proizvod kojeg inače tuženik drži u svom asortimanu, bez računa i dokaza o vlasništvu; Navedeno utvrđenje tuženika (ovdje zainteresirane osobe) dovoljno je za donošenje Odluke o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, obzirom da rad u trgovini robe široke potrošnje podrazumijeva velik stupanj povjerenja između radnika i poslodavca, koje povjerenje je narušeno postupanjem tužiteljice kako je isto opisano u obrazloženju Odluke o otkazu; dakle tužiteljica je poduzela radnju pokušaja otuđenja proizvoda Dekor fondant crvene boje, kojom radnjom je povrijedila obvezu iz radnog odnosa, koja je dovela do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu, što opravdava donošenje odluke o otkazu; iskaz tužiteljice u dijelu gdje opisuje na koji način je došlo do toga da je imala proizvod bez ambalaže u vrećici s novčanikom i mobitelom nije uvjerljiv, prepun je netočnih i kontradiktornih navoda, te ga sud u cijelosti ocjenjuje neistinitim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti; Upravo iz navedenog razloga navodi tužiteljice iz iskaza potpuno su neuvjerljivi i ničim dokazani; Tužiteljica u svom iskazu ni na koji način nije opovrgnula navode tuženika iz Odluke o otkazu, niti se argumentirano osvrnula na iste; Stoga je tužiteljica 8. lipnja 2017. svojim postupanjem povrijedila obveze iz radnog odnosa na način da je otuđila robu u vlasništvu zainteresirane osobe, bez da je za istu imala dokaz o vlasništvu, a niti je vlasništvo robe uspjela dokazati tijekom sudskog postupka.

17.2. Tužiteljica je u povodu pravomoćne presude izjavila reviziju koji predmet se vodi u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-469/2021.

18. Stalna sudska vještakinja dostavila je dopunu nalaza i mišljenja 14. studenog 2022. u kojemu je istaknula da je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema MKB-10 Svjetske zdravstvene organizacije i Dijagnostičkom statističkom priručniku za duševne  bolesti  DSM-IV Američke psihijatrijske udruge, Akutni stresni poremećaj prolazni individualni poremećaj prilagodbe  koji se javlja kao odgovor nakon izloženosti različitog stupnja na izniman fizički i duševan stres. U odnosu na tužiteljicu radilo se o verbalnoj ataci i o pismenom dokazu u kojem je navedeno da je tužiteljica nešto ukrala (zapisnik o krađi  od 8. lipnja 2017.), koji postupci predstavljaju prijetnju za integritet, mogući gubitak radnog mjesta, odnosno duševan stres i kod većine normalnih osoba dovodi i do saznanja o neuobičajeno nagloj i zastrašujućoj promjeni  socijalne pozicije.  Tužiteljica navodi da je isti dan kada se zbio verbalni napad i napisan zapisnik o krađi, popila Normabel, anksiolitik (od bake), jer je bila iznimno uznemirena, a nakon 4 dana javila se  izabranom liječniku (anamneza: napeta, uplakana, afektivno inkontinentna, anksiozna, depresivna, pojačano pobudljiva, uz još uvijek izražene tjelesne znakove anksioznosti - palpitacije, tahikardija, hiperhidroza dlanova) koji ju šalje na hitni psihijatrijski pregled, gdje je potvrđena dg. Akutne stresne reakcije,  a kao uzrok naveden je maltretiranje na radnom mjestu. Sudski vještak navodi da je tužiteljica već nakon verbalnog napada imala reakciju koja je i po radnoj kolegici opisana tako da se iz njenog opisa vide simptomi akutne reakcije na stres.  U smislu odredbi Zakona o zaštiti na radu navodi da su stres na radu zdravstvene i psihičke promjene koje su posljedica akumulirajućeg utjecaja stresora na radu kroz dulje vrijeme, a očituju se kao fiziološke, emocionalne i koimitivne reakcije te promjene ponašanja radnika. Akutna reakcija na stres može izazvati u kasnijoj fazi poremećaj prilagodbe što je bilo i kod tužiteljice, ali je prva manifestacija jednokratnog, a ne akumulirajućeg utjecaja stresora akutna reakcija na stres.

19. Tužitelj je (i) u podnesku od 2. prosinca 2022. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja) naveo da i dopunu nalaza i mišljenja smatra potpunom i pravilnom.

20. U odgovoru na dopunu nalaza i mišljenja dostavljen ovome sudu 7. prosinca 2022., zainteresirana osoba je, u bitnome, navela da je Internim aktima zainteresirane osobe propisan postupak u slučaju otuđenja artikala iz poslovnica (bilo od strane zaposlenika ili od strane kupaca), s ciljem zaštite imovine, dakle artikala koji se prodaju u njenim poslovnicama. Istim aktima propisano je da ako se pojavi sumnja da su zaposlenici otuđili artikle iz poslovnice, obavljaju se sljedeće radnje od strane nadređenih osoba (radnika zainteresirane osobe) i zaštitara (vanjskih suradnika): zaposlenici trebaju predočiti dokaz o vlasništvu konkretnog artikla (izvornik računa ili naljepnica na artiklu da je artikl prethodno plaćen), provodi se kontrola garderobnih ormarića zaposlenika, sastavlja se zapisnik te se obavljaju druge propisane radnje.  Navedeni slijed radnji tužiteljici je kao zaposlenici bio poznat, te u konkretnom slučaju i potreban uslijed ponašanja tužiteljice na radnom mjestu. Nastanak uznemirenosti kod tužiteljice logična je posljedica njenog ponašanja od 8. lipnja 2017. uzrokovanog isključivo krivnjom tužiteljice. Ističe da bilo kakav oblik maltretiranja (odnosno mobbinga) nad tužiteljicom nije dokazan, te se mobbing kao povreda prava osobnosti utvrđuje u posebnom postupku pred redovnim sudom. Predlaže da sud o navedenim okolnostima izvede dokaz saslušanjem svjedoka (zaposlenika zainteresirane osobe) T. R., D. O. i H. I. Zainteresirana osoba je uz podnesak dostavila preslike prethodno navedene presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 23. studenog 2020. poslovni broj Pr-2941/2019 i presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2021. poslovni broj Gž R-1264/2020.

21. Dana 21. veljače 2023. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice M. V., odvjetnika u Odvjetničkom društvu G. & P., O., prema zamjeničkoj punomoći, u nazočnosti službene osobe i opunomoćenice zainteresirane osobe, kao i stalne sudske vještakinje koja je sažeto ponovila sadržaj nalaza i mišljenja, odnosno dopunu istoga. Na upit sutkinje kako bi glasio nalaz i mišljenje da je sudskoj vještakinji bio poznat sadržaj pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2941/19 od 23. studenog 2020. kojom je utvrđen pravilnim redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljice kod K. H. k.d. od 31. kolovoza 2017., upravo u odnosu  na sporni događaj od 8. lipnja 2017. ista navodi da bi i tada bila riječ o Akutnoj reakciji na stres nastaloj zbog verbalne atake nadređene osobe i okolnosti ispitivanja o krađi na poslu, ali  u tom slučaju ne bi smatrala da je ispunjen uvjet iz članka 67. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno radilo bi se o skrivljenom ponašanju pri obavljanju djelatnosti.

22. Na navedenoj raspravi tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je predložila da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari, da sud tužiteljici prizna predmetnu ozljedu kao ozljedu na radu nastalu 8. lipnja 2017., uz prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, te da sud naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 7.289,37 eur/54.921,76 kn (specifikacija na listu 220 spisa). Nadalje, na navedenoj raspravi službena osoba tuženika i opunomoćenica zainteresirane osobe povukle su prijedlog za ponovnim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. V., specijalisti medicine rada, te je sud na navedenoj raspravi odbio izvođenje dokaza saslušanja svjedoka (zaposlenika zainteresirane osobe) T. R., D. O. i H. I., primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji stvaranja dodatnih troškova, primjenom članka 8. ZUS-a, obzirom da navedeni dokazi nisu odlučni za utvrđivanje činjeničnog stanja, koje je moguće potpuno i pravilno utvrditi na temelju već izvedenih dokaza u sporu. Nazočna opunomoćenica zainteresirane osobe zatražila je naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.555,35 eur (troškovnik na listu 221 – 222 spisa). 6.250,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn uz pripadajući iznos PDV-a).

23. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužiteljice te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.

24. Sud iz dostavljene prijave o ozljedi na radu, dostavljene izjave tužiteljice i svjedoka zaključuje da je tužiteljica 8. lipnja 2017. na radnom mjestu doista pretrpjela ozljedu (koja je uzročno vezana uz obavljanje posla) a za koju je potrebno utvrditi ispunjava li medicinske kriterije propisane odredbom članka 66., odnosno 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

25. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđene dijagnoze na strani tužiteljice, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju činjenice da ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela 8. lipnja 2017. iako odgovara pretpostavkama iz članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ne ispunjava i kumulativnu pretpostavku iz članka 67. toč. 1. navedenog zakona kako bi se mogla utvrditi kao ozljeda na radu.

26. Citirani nalaz i mišljenje (iznesen na raspravi održanoj u ovome sudu 21. veljače 2023.) sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te sukladan mjerodavnim normama članka 66. i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i mjerodavnim odredbama Pravilnika, te sud ne nalazi da je izlaganje stranaka u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o nepostojanju ozljede na radu, uslijed izostanka pretpostavke iz članka 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

27. Sud ocjenjuje da je postupanje tužiteljice na radnom mjestu 8. lipnja 2017. (iscrpno opisano u sadržaju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2941/2019-43 od 23. studenog 2020.) predstavljalo skrivljeno ponašanje iz članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te stoga nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za priznanjem predmetne ozljede (dg. Akutna reakcija na stres) ozljedom na radu.

28. Stoga tužiteljica navodima iz tužbe nije dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja donesenog na temelju odredbe članka 66. i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, uvažavajući izostanak traženih pretpostavki za priznanje ozljede ozljedom na radu.

29. Iako iz navoda tužiteljice proizlazi da je pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu, pod poslovnim brojem 5 Kir-166/2017, u tijeku kazneni postupak tužiteljice u svojstvu oštećenika protiv osumnjičenika Z. R. (nadređenog poslodavca tužiteljice u K. H. k.d., Z.), zbog kaznenog djela iz članka 133. stavka 1. Kaznenog zakona  (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.), sud smatra da predmetna činjenica nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.    

30. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava, u odnosu na u sporu utvrđeno činjenično stanje, donio osporavanu odluku, pri čemu nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, te je osporavana odluka tuženika pravilna i zakonita, ali iz razloga primjene odredbe članka 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, prema odredbi članka 57. stavak 1. ZUS-a, kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

32. Obzirom da je tužiteljica izgubila upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a riješiti kao u toč. III. izreke ove presude.

33. Kako je zainteresirana osoba uspjela u cijelosti u ovome upravnom sporu, sud je ocijenio opravdanim, prema članku 79. stavak 1. ZUS-a, podnesak zainteresirane osobe od 9. studenog 2022. kao i trošak zastupanja na raspravi održanoj u ovome sudu 21. veljače 2023., u iznosu od 622.14 eur (šesto dvadeset dva eura i četrnaest centa) /4.687,50 kn po svakoj radnji, sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), te je odlučeno kao u toč. IV. izreke presude.

34. Sud nije ocijenio opravdanim trošak sastava podneska zainteresirane osobe od 6. prosinca 2022. jer isti predstavlja ponavljanje već iznesenih navoda, te je zainteresirana osoba imala mogućnost iznijeti sadržaj istoga na raspravi održanoj u ovome sudu 21. veljače 2023., te je valjalo odlučiti kao u toč. V. izreke ove presude. 

 

U Osijeku 28. veljače 2023.

                                                                                                                           

                                                                 Sutkinja

                                                                                                                                  Blanka Sajter v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.