Poslovni broj: 17 Gž R-3119/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-3119/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u O., protiv tuženika U. j.d.o.o., V., OIB: …, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pr-44/2019-27 od 10. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj Pr-44/2019-27 od 10. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom VI. i VIII. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju nije dopušten (točka I. izreke), te je utvrđen sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. travnja 2018. s danom 18. kolovoza 2019. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju na ime naknade plaće za lipanj, srpanj i dio kolovoza 2019. isplati bruto iznos od 14.299,94 kn/1.897,93 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te da mu na ime naknade štete zbog nedopuštenosti otkaza isplati bruto iznos od 16.500,00 kn/2.189,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka IV. izreke).

 

              Tužbeni zahtjev je odbijen iznad dosuđenog radi isplate plaće za 12 dana svibnja 2019. u iznosu od 2.199,96 kn/291,98 EUR (točka V. izreke), te u cijelosti u dijelu u kojem se isti odnosi na isplatu dnevnica u iznosu od 5.208,00 EUR (točka VI. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 EUR (točka VI. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.250,00 kn /165,90 EUR (točka VIII. izreke).

 

2.     Protiv točke VI. i VIII. izreke presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvatiti.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     U žalbenom stadiju postupka sporan je dio tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj potražuje iznos od 5.208,00 EUR. Sud prvog stupnja odbio je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da sud na temelju iskaza samog tužitelja, a na kojem je bio teret dokaza, nije mogao utvrditi osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva. Iz takvog obrazloženja suda prvog stupnja nije jasno što to točno tužitelj nije dokazao, da li činjenice o kojima ovisi osnova njegova zahtjeva ili činjenice o kojima ovisi visina. Iz pobijane presude dakle, nije jasno da li sud smatra da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom uopće bilo ugovoreno plaćanje dnevnice od 100,00 EUR po danu ili smatra da tužitelj nije dokazao opseg rada i, posljedično tome, visinu tužbenog zahtjeva. Uslijed navedenog, pobijana presuda je nejasna, te ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ista ne može niti ispitati tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

5.     U svezi tereta dokazivanja potrebno je navesti da tužitelj u postupku i svom iskazu tvrdi da je s tuženikom ugovorio minimalnu plaću, te da mu je tuženik na ruke isplaćivao dnevnicu u visini od 100,00 EUR. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. travnja 2018. (list 9-10 spisa) proizlazi da je ugovorena plaća tužitelja iznosila 5.500,00 kn bruto (čl. 7. Ugovora), dok bi iz dokumentacije koju je dostavio sam tuženik (list 12-51 spisa) proizlazilo da je, nakon plaćanja poreza i doprinosa, plaća tužitelja iznosila 2.800,00 kn neto. Imajući u vidu navedeno, doista je nelogično da bi tužitelj posao vozača u međunarodnom prijevozu radio za plaću od 2.800,00 kn neto, na što s pravom tužitelj ukazuje u podnijetoj žalbi, pa je sud u tom smislu bio dužan pažljivije ocjenjivati iskaz tužitelja.

 

6.     U odnosu na opseg rada tužitelja u spornom razdoblju sud prvog stupnja je rješenjem od 18. ožujka 2020. pozvao tuženika da dostavi podatke o svim prijevozima i rutama koje je tužitelj vozio u razdoblju od listopada 2018. do 20. svibnja 2019., a kojem tuženik nikad nije postupio. Tužitelj u postupku i iskazu tvrdi da je u spornom razdoblju relevantnom za isplatu dnevnica radio šest dana u tjednu, pa je sud prvog stupnja, imajući u vidu da je tuženik nije dostavio bilo kakve dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno, dapače, da nije postupio po izričitom pozivu suda da dostavi dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi radno vrijeme i dane kad je tužitelj radio i bio na putu, bio dužan primijeniti odredbu čl. 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje: ZR) koja regulira teret dokazivanja kod spora u svezi s radnim vremenom.

 

7.     Naime, navedenom odredbom čl. 135. st. 4. ZR propisano je da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. stavka 1. zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. U konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je radio šest dana u tjednu, pa je sukladno čl. 135. st. 4. ZR teret dokaza na tuženiku da evidencijom o radnom vremenu koju je, sukladno čl. 5. ZR, bio dužan voditi, dokaže suprotno. Uz navedeno, potrebno je i navesti da se opseg rada tužitelja za pojedine mjesec može utvrditi i iz Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu (list 20-51 spisa), te doprinosima za obvezna osiguranja koje je tuženik dostavio u spis, točnije iz stranice B (koja zapravo sadrži tablicu) a u kojima je (stupac 10.1 tablice) naveden ukupan broj sati rada prema kojima je vršen obračun poreza, prireza i doprinosa.

 

8.     U sklopu pravilne primjene materijalnog prava potrebno je i navesti i da tužitelj smatra da je za isplatu dnevnice mjerodavan Kolektivni ugovor za djelatnosti prijevoza i usluga u cestovnom prometu ("Narodne novine", br. 10/93 – dalje: KU) kojim je u čl. 36. st. 2. ugovoreno da je rok važenja istog jednak kao i kod Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine", br. 47/92). Međutim, čl. 73. st. 1. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo određeno je da se isti sklapa na određeno vrijeme i da isti važi do 31. prosinca 1993., pa je nejasno zašto tužitelj smatra da je KU mjerodavan i za radne odnose koji su nastali gotovo 25 godina nakon njegovog sklapanja. Međutim, neovisno o primjeni ili neprimjeni odredaba KU potrebno je navesti da tužitelj ima osnova potraživati neisplaćne dnevnice ako je usmeno ugovorio s tuženikom kao poslodavcem isplatu istih, i to neovisno o tome što takvu ugovornu odredbu tužitelja ne sadrži pisani ugovor o radu, što je naravno tužitelj u postupku dužan dokazati, a sud prvog stupnja utvrditi.

 

9.     Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom VI. i VIII. izreke i vratiti predmet sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

10. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka i utvrditi činjenice koje su relevantne za rješenje spora između stranaka. Sud prvog stupnja će tako utvrditi da li je postojao usmeni dogovor tužitelja i tuženika o isplati dnevnica, te će, u slučaju da utvrdi postojanje istog, utvrditi i činjenice o kojima ovisi visina tužiteljeva tužbenog zahtjeva imajući u vidu i pravila o teretu dokazivanja. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. veljače 2023.

              Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.