- 1 -              Poslovni broj: Usž-3788/22-2

                                                                                                                Poslovni broj: Usž-3788/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. S. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenik I. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., S., radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-3243/21-7 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-3243/21-7 od 10. lipnja 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-12-01-21-17 od 23. rujna 2021., te se, ujedno, rješenjem odbija kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovome sporu. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da je postalo izvršno rješenje o uklanjanju istog tijela, klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-13-01/7-21-3 od 1. ožujka 2021., jer tužitelj nije uklonio potporne i armirano-betonske zidove opisane tim rješenjem niti nakon prve novčane kazne izrečene rješenjem, klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-12-01-21-12 od 21. lipnja 2021., pa se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 200.000,00 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2.              Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom zakonitost iste pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega, ističe kako nije bilo mjesta odluci suda da donese presudu bez održavanja rasprave jer su mu time onemogućena prava i ograničen pristup sudu, čime je počinjena bitna povreda postupka. Pritom sud ne daje neki poseban osvrt o tome, već ističe da stranke posebno ne zahtijevaju održavanje rasprave te upire na odredbu članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), a koja ovdje nije primjenjiva obzirom na veći broj prijepornih pitanja. Nastavno u žalbi, tužitelj se osvrće na sadržaj rješenja o uklanjanju predmetnih zidova od 1. ožujka 2021., te iznosi detaljne razloge zbog kojih smatra da navedeno rješenje nije na zakonu osnovano. Slijedom svega izloženog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te poništiti rješenje tuženika, podredno, predmet vratiti na ponovno raspravljanje, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe.

3.              Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6.              Vezano na prigovore postupovne naravi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, kojima je uređeno procesno postupanje suda u upravnom sporu, jer je, pravilnom primjenom ovlaštenja iz članka 36. točke 4. ZUS-a, osnovano zaključio da se predmetni spor može riješiti bez rasprave. Naime, u ovoj stvari nisu sporne pravno odlučne činjenice koje se odnose na izvršnost rješenja o uklanjanju, jer ih tužitelj ni ne čini upitnim, već je sporna primjena materijalnog prava, s tim da ni tužitelj ni tuženik nisu izričito u tužbi i odgovoru na tužbu zahtijevali održavanje rasprave, slijedom čega nije osnovan žalbeni prigovor bitne povrede pravila sudskog postupka na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

7.              Nadalje, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojeg proizlazi da tužitelj, ni u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 1. ožujka 2021., a niti nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 21. lipnja 2021., nije uklonio opisane potporne i armirano-betonske zidove, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne.

8.              Tužitelj žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već zakonitost osporenog rješenja o izrečenoj drugoj novčanoj kazni pobija razlozima koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju od 1. ožujka 2021., a koji razlozi se ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja. Naime, a sukladno odredbi članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09.), rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja pa, stoga, prigovori istaknuti u žalbi nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude. To tim više što je, u međuvremenu, rješenje o uklanjanju od 1. ožujka 2021. postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-338/22-3 od 14. veljače 2023., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-1751/21-8 od 1. listopada 2021., a kojom je potvrđena zakonitost predmetnog rješenja o uklanjanju (izvršnog naslova u ovoj stvari). Ujedno se napominje da je postalo pravomoćno i rješenje o prvoj novčanoj kazni, temeljem presude ovoga Suda, posl. broj: Usž-3771/22-3 od 28. veljače 2023. godine.

9.              Uvažavajući izloženo, razvidno je da tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

10.              Na kraju, a imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti. 

11.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

      Senka Orlić-Zaninović, v.r.