Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-3771/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. S. d.o.o., S., kojeg zastupa opunomoćenik I. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., S., radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 11 UsI-2551/21-7 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-12-01-21-12 od 21. lipnja 2021., kojim se utvrđuje da je postalo izvršno rješenje o uklanjanju istog tijela od 1. ožujka 2021. (klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-13-01/7-21-3), jer tužitelj nije, niti protekom ostavljenog roka, uklonio opisane potporne i armirano-betonske zidove, te se pristupa prisilnom izvršenju izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 100.000,00 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelj je protiv presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno smatra da nije bilo mjesta donošenju presude bez održavanja rasprave, jer su takvim postupanjem onemogućena njegova prava i ograničen pristup sudu, čime je počinjena bitna povreda postupka. Dodaje da prvostupanjski sud s tim u vezi nije dao neki poseban osvrt, već je samo naveo da stranke posebno ne zahtijevaju održavanje rasprave te se pozvao na odredbu članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), a koja ovdje nije primjenjiva obzirom na veći broj prijepornih pitanja. Nadalje, tužitelj upire na rješenje tuženika, klasa: UP/I-362/19-02/20-58, urbroj: 443-02-03-12-01-21-23 od 21. lipnja 2021., kojim mu je naloženo uklanjanje pristupne ceste od J. magistrale do hotelskog kompleksa i dva potporna armirano-betonska zida, koji se grade na lokaciji uvala V., P. Tim rješenjem se, pored ostalog, tužitelj prisiljava na obustavu građenja na lokaciji uvala V. pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn, a što iz izreke presude ne proizlazi pa je očito da izreka proturječi obrazloženju, čime je također počinjena bitna povreda pravila upravnog spora. Nastavno tužitelj detaljno iznosi i razloge zbog kojih smatra da navedeno prvostupanjsko rješenje od 21. lipnja 2021., kojim je naloženo uklanjanje pristupne ceste i potpornih zidova, nije na zakonu utemeljeno te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, te preinačiti pobijanu presudu i poništiti rješenje tuženika, podredno, predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je ovdje osporenom presudom odlučeno o zakonitosti rješenja o izvršenju, klasa: UP/I-362-02/21-02/00059, urbroj: 443-02-03-12-01-21-12 od 21. lipnja 2021., koje rješenje je tužitelj i priložio uz tužbu u ovom upravnom sporu, a kojim se tužitelj prisiljava na postupanje po naredbi iz izvršnog rješenja o uklanjanju, iste klasifikacijske oznake od 1. ožujka 2021., izricanjem prve novčane kazne jer, u tom rješenju ostavljenom roku, nije dobrovoljno uklonio opisane građevine.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je rješenje o uklanjanju od 1. ožujka 2021., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje predmetnih potpornih i armirano-betonskih zidova, postalo izvršno u smislu članka 133. stavka 1., 2. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09., dalje u tekstu: ZUP), i to istekom roka ostavljenog tim rješenjem za izvršenje naređene obveze, jer protiv tog rješenja žalba nije dopuštena sukladno članku 106. stavku 5. ovdje mjerodavnog Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18.).
8. Tužitelj žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već zakonitost ovdje osporenog rješenja o izvršenju pobija razlozima koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju sasvim druge klasifikacijske oznake (klasa: UP/I-362/19-02/20-58 od 21. lipnja 2021.), a kojim je tužitelju naloženo uklanjanje pristupne ceste i dva potporna zida, što, međutim, nije predmet ovog postupka koji se odnosi na izvršenje rješenja o uklanjanju od 1. ožujka 2021. (potporni i a-b zidovi).
9. Potonje rješenje o uklanjanju je, u međuvremenu, postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-338/22-3 od 14. veljače 2023., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude, poslovni broj: UsI-1751/21-8 od 1. listopada 2021., a kojom je potvrđena zakonitost rješenja o uklanjanju od 1. ožujka 2021. (izvršnog naslova u ovoj stvari).
10. Nije osnovan ni žalbeni prigovor bitne postupovne povrede zbog donošenja presude bez održavanja rasprave, jer je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom ovlaštenja iz članka 36. točke 4. ZUS-a, osnovano zaključio da se predmetni spor može riješiti bez rasprave. Naime, činjenica (izvršnosti rješenja o uklanjanju) u ovoj stvari nije sporna, već je sporna primjena materijalnog prava, s tim da tužitelj niti tuženik nisu izričito u tužbi i u odgovoru na tužbu zahtijevali održavanje rasprave, slijedom čega Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja ni po toj osnovi. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09.), prema kojoj se rješenje o izvršenju može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, a što ni tužbenim ni žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Sud nije našao osnovanim niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.