1

 

 

 

                                                                                                                                                                                                                                                

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D.V.R., OIB:…, iz K., T.k.Z., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU K. M. i M.P. ,iz B., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB:.., R., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD L. i p., iz .Z., radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 2. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika K. M. i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice J. F. K.  iz K., na ročištu radi objave i uručenja  presude, temeljem odredbi  čl. 335.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu ZPP), 28. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

            I.Nalaže se tuženiku P. b.Z., OIB:…, Z., R.  da tužiteljici D. V.-R., OIB:…, K., T. k. Z. plati novčani iznos od 7.911,19 Eura/ 59.606,83 kuna[1](slovima: pedesetdevettisućašestošestkuna i osamdesettrilipe) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

 

- 300,14 kn (39,84 Eura) teče od 29. kolovoza 2007. godine do isplate,

- 300,05 kn (39,82 Eura) teče od 28. rujna 2007. godine do isplate,

- 300,00 kn (39,82 Eura) teče od 1. studenog 2007. godine do isplate,

- 299,95 kn (39,81 Eura) teče od 7. prosinca 2007. godine do isplate,

- 299,91 kn (39,80 Eura) teče od 16. siječnja 2008. godine do isplate,

- 299,81 kn (39,79 Eura) teče od 16. veljače 2008. godine do isplate,

- 523,18 kn (69,44 Eura) teče od 15. ožujka 2008. godine do isplate,

- 523,08 kn (69,42 Eura) teče od 16. travnja 2008. godine do isplate,

- 523,04 kn (69,42 Eura) teče od 15. svibnja 2008. godine do isplate,

- 522,99 kn (69,41 Eura) teče od 14. lipnja 2008. godine do isplate,

- 522,85 kn (69,39 Eura) teče od 17. srpnja 2008. godine do isplate,

- 522,80 kn (69,39 Eura) teče od 19. kolovoza 2008. godine do isplate,

- 522,76 kn (69,38 Eura) teče od 23. rujna 2008. godine do isplate,

- 522,62 kn (69,36 Eura) teče od 15. listopada 2008. godine do isplate,

- 522,52 kn (69,35 Eura) teče od 15. studenog 2008. godine do isplate,

- 522,43 kn (69,34 Eura) teče od 16. prosinca 2008. godine do isplate,

- 522,33 kn (69,33 Eura) teče od 17. siječnja 2009. godine do isplate,

- 522,24 kn (69,31 Eura) teče od 14. veljače 2009. godine do isplate,

- 522,15 kn (69,30 Eura) teče od 14. ožujka 2009. godine do isplate,

- 522,01 kn (69,28 Eura) teče od 16. travnja 2009. godine do isplate,

- 521,91 kn (69,27 Eura) teče od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- 521,82 kn (69,26 Eura) teče od 16. lipnja 2009. godine do isplate,

- 521,68 kn (69,24 Eura) teče od 16. srpnja 2009. godine do isplate,

- 521,54 kn (69,22 Eura) teče od 14. kolovoza 2009. godine do isplate,

- 521,40 kn (69,20 Eura) teče od 16. rujna 2009. godine do isplate,

- 521,31 kn (69,19 Eura) teče od 16. listopada 2009. godine do isplate,

- 521,16 kn (69,17 Eura) teče od 26. studenoga 2009. godine do isplate,

- 521,02 kn (69,15 Eura) teče od 24. prosinca 2009. godine do isplate,

- 520,88 kn (69,13 Eura) teče od 30. siječnja 2010. godine do isplate,

- 520,74 kn (69,11 Eura) teče od 18. veljače 2010. godine do isplate,

- 520,60 kn (69,10 Eura) teče od 25. ožujka 2010. godine do isplate,

- 520,42 kn (69,07 Eura) teče od 24. travnja 2010. godine do isplate,

- 640,36 kn (84,99 Eura) teče od 26. svibnja 2010. godine do isplate,

- 786,66 kn (104,40 Eura) teče od 24. lipnja 2010. godine do isplate,

- 819,54 kn (108,78 Eura) teče od 24. srpnja 2010. godine do isplate,

- 966,88 kn (128,32 Eura) teče od 18. rujna 2010. godine do isplate,

- 966,74 kn (128,31 Eura) teče od 18. rujna 2010. godine do isplate,

- 649,75 kn (86,24 Eura) teče od 30. listopada 2010. godine do isplate,

- 819,55 kn (108,77 Eura) teče od 25. studenoga 2010. godine do isplate,

- 753,91 kn (100,06 Eura) teče od 7. prosinca 2010. godine do isplate,

- 952,18 kn (126,38 Eura) teče od 16. prosinca 2010. godine do isplate,

- 822,57 kn (109,17 Eura) teče od 16. ožujka 2011. godine do isplate,

- 822,38 kn (109,14 Eura) teče od 16. ožujka 2011. godine do isplate,

- 722,58 kn (95,90 Eura) teče od 7. travnja 2011. godine do isplate,

- 680,86 kn (90,37 Eura) teče od 12. travnja 2011. godine do isplate,

- 1.604,64 kn (212,98) teče od 28. svibnja 2011. godine do isplate,

- 786,50 kn (104,38 Eura) teče od 27. srpnja 2011. godine do isplate,

- 674,94 kn (89,58 Eura) teče od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- 571,96 kn (75,91 Eura) teče od 15. listopada 2011. godine do isplate,

- 569,92 kn (75,65 Eura) teče od 16. studenog 2011. godine do isplate,

- 2.717,08 kn (360,62 Eura) teče od 19. studenog 2011. godine do isplate,

- 492,52 kn (65,37 Eura) teče od 22. studenog 2011. godine do isplate,

- 903,08 kn (119,86 Eura) teče od 24. prosinca 2011. godine do isplate,

- 704,88 kn (93,55 Eura) teče od 25. siječnja 2012. godine do isplate,

- 990,41 kn (131,45 Eura) teče od 1. ožujka 2012. godine do isplate,

- 478,85 kn (63,55 Eura) teče od 2. ožujka 2012. godine do isplate,

- 649,20 kn (86,16 Eura) teče od 20. travnja 2012. godine do isplate,

- 588,62 kn (78,12 Eura) teče od 22. svibnja 2012. godine do isplate,

 

- 518,88 kn (68,87 Eura) teče od 24. svibnja 2012. godine do isplate,

- 518,88 kn (68,87 Eura) teče od 24. svibnja 2012. godine do isplate,

- 598,12 kn (79,38 Eura) teče od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- 848,74 kn (112,65 Eura) teče od 16. listopada 2012. godine do isplate,

- 642,26 kn (85,24 Eura) teče od 16. studenog 2012. godine do isplate,

- 483,66 kn (64,19 Eura) teče od 21. studenog 2012. godine do isplate,

- 1.272,03 kn (168,83 Eura) teče od 30. studenog 2012. godine do isplate,

- 550,01 kn (73,00 Eura) teče od 6. prosinca 2012. godine do isplate,

- 526,06 kn (69,82 Eura) teče od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- 526,06 kn (69,82 Eura) teče od 15. prosinca 2012. godine do isplate,

- 1.182,01 kn (156,88 Eura) teče od 16. travnja 2013. godine do isplate,

- 795,05 kn (105,52 Eura) teče od 16. svibnja 2013. godine do isplate,

- 661,43 kn (87,79 Eura) teče od 19. lipnja 2013. godine do isplate,

- 553,35 kn (73,44 Eura) teče od 9. srpnja 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 599,34 kn (79,55 Eura) teče od 2. listopada 2013. godine do isplate,

- 830,68 kn (110,25 Eura) teče od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- 884,89 kn (117,45 Eura) teče od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- 484,51 kn (64,31 Eura) teče od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- 304,30 kn (40,39 Eura) teče od 27. svibnja 2014. godine do isplate,

- 2.020,86 kn (268,21 Eura) teče od 4. lipnja 2014. godine do isplate,

- 509,78 kn (67,66 Eura) teče od 16. srpnja 2014. godine do isplate,

- 278,72 kn (36,99 Eura) teče od 15. kolovoza 2014. godine do isplate,

- 262,96 kn (34,90 Eura) teče od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- 338,14 kn (44,88 Eura) teče od 16. listopada 2014. godine do isplate,

- 218,45 kn (28,99 Eura) teče od 15. studenog 2014. godine do isplate,

- 59,34 kn (7,88 Eura) teče od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- 946,95 kn (125,68 Eura) teče od 24. siječnja 2015. godine do isplate,

- 432,31 kn (57,38 Eura) teče od 28. veljače 2015. godine do isplate,

- 425,60 kn (56,49 Eura) teče od 31. ožujka 2015. godine do isplate,

- 828,86 kn (110,01 Eura) teče od 9. travnja 2015. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja  2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

 

-plati novčani iznos od 23.858,64 kn (slovima:dvadesettritisućeosamstopedesetosamkuna i šestdesetčetirilipe) (3.166,58 Eura) na ime razlike glavnica odnosno razlika efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja  2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

 

           II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.578,07 eura /11.890,00 kuna[2] zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja 28.veljače 2023. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica je 5. lipnja 2019.  podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate novčanog iznosa za koji tvrdi da ga je preplatila tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem Ugovora o kreditu  broj: .. od 12. svibnja 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te iznosa za koji navodi da ga je tuženik dužan podmiriti da bi tužiteljica i s osnova razlike efekta konverzije bila stavljena u isti pravni položaj s ostalim, nekonvertiranim, dužnicima.

1.2. Tužiteljica navodi da joj je tuženik predmetnim Ugovorom omogućio korištenje kredita za kupnju nekretnina u iznosu od 78.500,00 CHF  u protuvrijednosti kuna obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, a čl. 4. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,35% godišnje s tim da je stavkom 1. i 2. tog članka ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

1.3. Navodi se da su relativno brzo nakon zaključenja ugovora mjesečne rate kredita značajno porasle zbog nalog porasta tečaja valute CHF i promjenjive kamatne stope.

1.4. U tužbi se navodi da s obzirom na to tužiteljica više nije mogla plaćati mjesečne anuitete po Ugovoru o kreditu te je 4. prosinca 2015. zaključila Dodatak Ugovoru o kreditu broj ….solemniziran od strane javnog bilježnika Lj. P.iz K. pod brojem OV-5595/15 od 10. prosinca 2015.,  a Dodatkom je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a prema izvršenoj konverziji sukladno odredbama Zakona o konverziji utvrđeno je novo stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 42.935,61 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju banke te je ujedno i utvrđeno da nakon provedene konverzije postoji više uplaćeni iznos (preplata) sukladno čl. 1. ZID ZPK u iznosu od 3.766,89 kn.

1.5. Tužiteljica navodi da iako je kredit konvertiran ima pravni interes na podnošenje predmetne tužbe i postavljanje zahtjeva za povrat neosnovano stečenih novčanih sredstava od strane tuženika na ime nepoštenih a time i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, posebno jer provedenom konverzijom nisu obuhvaćeni svi iznosi koje je tužiteljica preplatila s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

1.6. U tužbi se navodi da prilikom ugovaranja kredita tuženik nije omogućio tužiteljici sudjelovanje u određivanju uvjeta kredita ni na koji način te se radi  o očitom primjeru tipskog ugovora. Navodi da tužiteljici prilikom ugovaranja nije ponuđen bilo kakav drugi kreditni aranžman osim kredita pod uvjetima po kojima je predmetni zaključen. Navodi da je na neki način tužiteljica bila odgovarana od uzimanja kredita u valuti EUR uz obrazloženje da će mjesečna rata kredita u valuti CHF biti znatno manja i da nema straha jer je CHF stabilna valuta pa nema ni rizika za tužiteljicu. Tužiteljica navodi da ne bi pristala na takav kreditni aranžman da je dobila bilo kakvu informaciju ili naznaku da će se tečaj CHF skoro pa izjednačiti s tečajem EUR-a i da će mjesečna rata kredita porasti toliko da ugrožava životne potrebe tužiteljici.

1.7.Navodi se da tužiteljici prilikom zaključenja ugovora ni na koji način nije bilo predočeno ni dano do znanja na koji se način mijenja kamatna stopa već je samo rečeno da je ista promjenjiva i mijenja se odlukom banke. Navodi se da tužiteljica u trenutku zaključenja ugovora ni tijekom njegovog izvršavanja sve do konverzije, kad su joj predočeni parametri po kojima se kamatna stopa mijenja ali sada u EUR kreditu, nije znala niti je mogla znati na koji se način kamatna stopa mijenja ili će biti mijenjana u budućnosti te da tužiteljici nije predočena metodologija izmjene kamatne stope. Također, tužiteljici u trenutku zaključenja ugovora nisu dani opći ni posebni uvjeti poslovanja banke niti su joj dostavljene odluke tuženika o promjenama kamatne stope već samo obavijest da se kamatna stopa mijenja.

1.8. Tužiteljica navodi da je tuženik Ugovor o kreditu zaključio a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora te tijekom njegovog izvršavanja kao trgovac nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke  utemeljene na potpunoj obavijesti a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.9.Navodi da je sama konverzija učinjena gotovo na identični način jer je i Dodatak ugovora tipski ugovor na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati i nije imala mogućnost pojedinačnog pregovaranja o bilo kojoj opciji Dodatka ugovora te je bila dovedena pred gotov čin ostati u neizvjesnosti kredita u valuti CHF ili pristati na uvjete tuženika iz konvertiranog kredita pa je tužiteljica pritisnuta rastom tečaja CHF morala izabrati konverziju kredita.

1.10. Tužiteljica navodi da je tuženik u Ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je jednostrano promjenjiva od strane Banke tijekom postojanja ugovorne obveze o čemu se nije pojedinačno pregovaralo pa je navedena odredba protivna čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost kako to proizlazi iz čl. 102. citiranog Zakona i pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu.

1.11.Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja  2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja  2017., a koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Navodi da je donošenjem citirane presude Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno da je sedam tuženih banaka postupalo nepošteno kad su u ugovore o kreditima glavnicu kredita vezale uz valutu CHF a koje su odredbe  prosječnom potrošaču nerazumljive i nepoštene i slijedom toga ništetne jer su banke propustile informirati potrošače o svim rizicima koji proizlaze iz ugovaranja takve ugovorne odredbe te je pravomoćno odlučeno da su i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljive bez jasnih  parametara na koji se način kamatne stope mijenjaju i bez mogućnosti pojedinačnog pregovaranja o konkretnoj odredbi ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu slijedom čega je takva odredba nepoštena i ništetna. Navodi da odluka  donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca pa tužiteljica kao korisnik kredita ima pravo postaviti zahtjev prema tuženiku kao kreditoru za isplatom -  vraćanjem onoga što je tuženik više primio po osnovi utvrđenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu a koje se odnose na vezanje glavnice uz valutu CHF i u odnosu na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama te se poziva na stav Vrhovnog suda RH iz rješenja Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. godine.

1.12.Tužiteljica u tužbi navodi da je zaključno s 30. rujna 2015., kao danom kojim je provedena konverzija, ukupno preplatila novčani iznos od 61.530,78 kn na ime nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti CHF.

1.13. Budući da je tijekom izvršavanja kredita proveden postupak konverzije sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju a tim postupkom tužiteljica kao potrošač nije u potpunosti obeštećena odnosno nije dovedena u isti pravni položaj u kojem se nalaze potrošači koji su svoj kredit u cijelosti isplatili, tužiteljica smatra da je potrebno utvrditi razliku efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu na način da se od kunskog iznosa konvertirane glavnice odbije kunski iznos preostale glavnice po početnom tečaju odnosno da se od iznosa otpisa glavnice iz konverzije oduzme umanjenje preostale glavnice na temelju početnog tečaja. Navodi da je došla do izračuna od 22.997,34 kn sa stanjem na dan 30. rujna 2015. kao danom kad je provedena konverzija te je taj iznos tuženik dužan podmiriti da bi tužiteljica s osnova razlike efekta konverzije bila stavljena u isti pravni položaj s ostalim ne konvertiranim dužnicima.

1.14. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja podneskom od 8. prosinca 2022. kojim je tužbeni zahtjev uskladila s nalazom vještaka na način kako je to navedeno u točki I. izreke  ove presude.

 

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjev u u cijelosti.

2.1. Tuženik smatra da je tužba nepodobna za postupanje, navodi da je tužitelj pogrešno koncipirao tužbu na način kao da je ugovor i dalje na snazi iako je prestao postojati s obzirom da je tuženik s tužiteljem sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Budući da u trenutku podizanja tužbe (više) nema povrede tuženik smatra da odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđivanja i otklanjanja povrede koje nema jer postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano smatra protupravnim) više ne postoji odnosno nikada ga nije ni bilo. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev s obzirom da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje.

2.2. Tuženik navodi da se predmet odnosi na konvertirani kredit te smatra da je tužbeni zahtjev postavljen na temelju pogrešne premise da bi tužitelj preplatio kamate u odnosu na inicijalno ugovorenu stopu te smatra da tužitelj takvim tužbenim zahtjevom pokušava ostvariti pravo protivno prisilnom propisu i kojim bi dva puta naplatio isto "potraživanje". Navodi da je tužitelj isto već naplatio time što mu je prisilnim propisom preplata uračunata u ukupno stanje duga prilikom konverzije, a drugi puta bi naplatio temeljem ovakvog tužbenog zahtjeva.

2.3. Tuženik navodi da je valutna klauzula izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima koji u čl. 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Navodi da je sadržaj ugovora i postupanje tuženika u cijelosti usuglašeno s lex specialis – zakonima koji reguliraju predmetni poslovno pravni odnos banke i korisnika. Navodi da se u ugovoru o kreditu ne navodi da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama već stoji da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Navodi da kune nigdje i nikad nisu komunicirane klijentu niti u prethodnim informacijama / izračunima, a ugovor i otplatna tablica ne navode iznos anuiteta u kunama kao obvezu tužitelja. Tuženik navodi da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Navodi da za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova jer se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli, a zakonski nije predviđeno da se konverzija provodi na način da se ugovara fiksna kamatna stopa, a ponajmanje da se ista ugovara bez valutne klauzule.

2.4. Tuženik navodi da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika pa ima snagu javnobilježničkog akta i smatra da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ugovora neosnovan.

2.5. Tuženik navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba, a prilikom razmatranja ponuđenog ugovora niti jedno pitanje nije izdvojio kao sporno ili tražio razjašnjenja ugovornih obveza. Navodi da se je tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima  i odredbama te se može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze.

2.6. U odgovoru na tužbu se navodi da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem. Navodi se da to s obzirom na specifičnost usluge nije moguće.

2.7. Tuženik navodi da je korisnik kredita od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, a ugovor mu je ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije.

2.8. Navodi se da kamata koja se odnosi na konkretni ugovor o kreditu ne bi mogla biti fiksna te da je volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Navodi da je banka mogla mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovorno urediti s klijentom, a predmetni ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat, dok je Dodatkom ugovoru o kreditu u čl. 7. detaljno definirana i specificirana kamata i kamatna stopa po kojoj se obračunavaju anuiteti po modelu koji je strogo definiran odredbama ZID ZPK (NN 102/15). Navodi da je tuženik bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF s obzirom da ga je banka informirala o posljedicama. Navodi da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je neodrediva, a gornja stopa ugovorne kamate bila je određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Navodi se da je tuženik u skladu sa svojim obvezama iz propisa i općih uvjeta poslovanja objavio kriterije promjenjivosti kamatne stope, a po stupanju na snagu ZOKI tuženik je potrošačima učinio dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Navodi da je od stupanja na snagu ZOKI tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope i uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a prije stupanja na snagu ZOKI dostava osobnih obavijesti nije bila izričito propisana.

2.9. Tuženik navodi da je prilikom zaključenja ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu. Navodi da tuženik ne ugovara promjenjivu kamatnu stopu niti mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija, a svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita i na način promjene kamatne stope su javno dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje banke. Navodi da HNB kod tuženika nije uočila bilo kakve nepravilnosti ili neusklađenosti s pozitivnim propisima. Navodi da u postupanju tuženika nema protupravnosti, a promjenama kamatne stope tuženik nije povijedio kolektivne interese potrošača niti individualni interes odnosno pravo tužitelja.

2.10. Zaključno tuženik ističe i prigovor zastare.

2.11. Tuženik navodi da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija tužitelju priznate sve uplate po osnovnom kreditu koji je predmet postupka te mu je za iznos istih umanjena ukupna masa kredita.

 

3.Tijekom dokaznog postupka saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci K. R. i S. S., pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu broj: …od 12. 5. 2006. sklopljen između P.B.Z. d.d. Z.   te korisnika kredita D. V.-R. i solidarnog dužnika  K. R. te založnog dužnika I.B. (list 5-7), Dodatak ugovoru o kreditu broj  … od 4. 12. 2015. (list 8-10), plan otplate (list 11-17), pregled uplata po kreditu na dan 2. 5. 2019.(list 18-23 te 24-25), prilozi tuženika:  Opći uvjeti poslovanja s građanima P.B.Z.-a (list 40-48), Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela B.(list 49-56), izvršen je uvid u prilog (list 105-138, str. 153-164), provedeno je  knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku M. M. te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka od 28. studenoga 2022. (str. 186-197) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str.217).

3.1.Odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka M.O. i Lj. P. javnih bilježnika iz K., jer sud smatra da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora, jer je nesporno da javni bilježnici nisu sudjelovali u pregovorima stranaka te s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

 

4.Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a  presuđeno je kao u izreci.

 

5.Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom  pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219.  ZPP-a.

 

6. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 12. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011316651 kojim se je Banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 78.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kako je to ugovoreno čl. 1. Ugovora.

 

7.Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača.

 

8. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta kako je postavlja Direktiva 93/13 ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

 

9. Odredbom čl. 2. Ugovora  je ugovoreno da se kredit odobrava za kupnju stambenog objekta.

9.1. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor o kreditu sklopila za kupnju stambenog objekta koji koristi za stanovanje s obitelji. Navodi da nije vlasnica obrta ni trgovačkog društva, niti je bila u vrijeme sklapanja ugovora, a po zanimanju je službenik -operater u poštanskom uredu.

 

10. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica ugovor sklopila u okviru svoje poslovne djelatnosti odnosno da nema status potrošača.

 

11. Nesporno je utvrđeno da je kredit u otplati.

 

12. Stranke su čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorile kamatu na kredit i to na način da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje, a prema čl. 4.2. visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1.1. i na dan 1.7., s tim da kamatna stopa iz čl. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope  propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

 

13. Odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile rok otplate kredita od 360 mjeseci s tim da je prijenos kredita u otplatu zadnji dan u mjesecu nakon iskorištenja kredita ili po isteku roka korištenja iz točke 3.2. Ugovora (kojom je ugovoreno da je rok korištenja kredita do 12.11.2006.) ili po izjavi korisnika kredita da odustaje daljnjeg korištenja kredita, a prema čl. 7.2. Ugovora kredit u iznosu od 78.500,00 CHF i kamata iz toč. 4. Ugovora otplaćuju se u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, s tim da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

 

14. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

15. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 12. svibnja 2006. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

16. Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da presuda u tužbi Potrošač ne može biti primjenjiva u konkretnom slučaju te je prema ocjeni suda na odluku u ovom postupku od utjecaja  činjenica  da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

 

17. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14  od 9. travnja 2015.  Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja  i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18  od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

17.1.Pravomoćna odluka suda donesena u postupku za zaštitu  kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača).

 

18. Tužiteljica u iskazu navodi da je u banci predočila da joj je kredit potreban za kupnju stana na što je službenica banke S.S. rekla da banka odobrava stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF i uz valutnu klauzulu u američkom dolaru te da je za nju povoljniji kredit uz valutnu klauzulu CHF, dok u navedeno vrijeme P.B.Z. nije odobravao stambene kredite u kunama. Navodi da u banci nitko nije radio paralelni izračun navedenih opcija, a službenica joj je rekla da je obzirom na mjesečnu ratu povoljniji kredit uz valutnu klauzulu u CHF pa je pristala sklopiti takav ugovor, s tim da joj je u banci rečeno da je CHF stabilna valuta o čemu se je pričalo i u društvu, a u banci nije dobila brošure niti joj je predočeno kretanje CHF. Tužiteljica navodi da nije mogla pregovarati o kamatnoj stopi, a bilo joj je predočeno da kamatna stopa može biti isključivo promjenjiva, s tim da joj nije rečeno o čemu ovisi promjena kamatne stope. Navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora radila u H. p. i plaća joj je iznosila 4.500,00 kn mjesečno te je prema izračunu banke mjesečna rata kredita trebala biti 1.800,00 kn što je za nju bilo prihvatljivo, no s vremenom je došlo do znatnog povećanja mjesečne rate koja je maksimalno iznosila oko 3.000,00 kn dok je njezina plaća u međuvremenu pala. Tužiteljica navodi da predmetni ugovor ne bi sklopila da je znala da postoji mogućnost takvog povećanja mjesečne rate. Navodi da je kredit otplaćivala preko plaće, a kad je banka predložila sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu odnosno konverziju ona i suprug, kao solidarni dužnik, pristali su jer je mjesečna rata prema Dodatku ugovoru bila manja odnosno iznosila je 2.200,00 kn mjesečno. Tužiteljica navodi da ni prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu nije mogla ništa mijenjati, već je od banke dobila gotov tekst ugovora te nije mogla utjecati na pojedine ugovorne odredbe.

 

19.  Svjedok K. R. suprug tužiteljice, solidarni dužnik po Ugovoru o kreditu, potvrđuje navode tužiteljice da im je službenica PBZ-a S. S. rekla da je za njih povoljniji stambeni kredit uz valutnu klauzulu u CHF jer je tečaj sigurniji s tim da im u banci nije predočeno kretanje tečaja, a na sklapanje ugovora su pristali jer im je rečeno da će im mjesečna rata biti manja u odnosu na ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u američkom dolaru. Svjedok potvrđuje da tužiteljica nije mogla utjecati na pojedine ugovorne odredbe, već im je rečeno da se na takve kredite primjenjuje promjenjiva kamatna stopa ali bez navođenja o čemu promjena ovisi. Navodi da je prema otplatnom planu mjesečna rata bila 1.800,00 kn, a na njihovo pitanje službenica banke je rekla da su moguće manje promjene u otplatnoj rati, no s vremenom je došlo do povećanja rate kredita na 3.000,00 kn mjesečno.

 

20. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka S. S. na okolnost da su tužiteljici bile objašnjene sve odredbe ugovora.

20.1. Iz iskaza svjedoka S. S., nesporno službenice PBZ-a koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila osobni bankar, proizlazi da je, nakon što joj je predočeno da se u konkretnom slučaju traži stambeni kredit za kupnju nekretnine, u banci rađen informativni izračun, no ne sjeća se je li kod toga bila prisutna tužiteljica ili samo solidarni dužnik, a navodi da je izračun rađen paralelno u odnosu na postojeće ponude banke koja je u to vrijeme odobravala stambene kredite uz primjenu valutne klauzule u CHF i u EUR, s tim da je kamatna stopa na potonje bila preko 8%, a na kredite uz valutnu klauzulu u CHF bila je 4,35% godišnje pa je i otplatna rata za takav kredit bila niža. Svjedok potvrđuje da nije postojala mogućnost ugovaranja fiksne kamatne stope. Navodi da klijentima prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije posebno obrazloženo o čemu ovisi promjena kamatne stope, dok o stabilnosti tečaja pojedine valute nije mogla pričati, a prema njezinom sjećanju u to vrijeme klijentima se nisu davale brošure o kretanju tečaja CHF u prethodnom vremenskom razdoblju.

20.2.Svjedok S. S.navodi da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru u koji se iz sustava povlače podaci za konkretne klijente, a ugovor o kreditu s konačnim tekstom je pročitan u banci korisniku kredita i solidarnom dužniku koji nisu mogli ništa mijenjati u ugovoru pa tako ni kamatu, ali u mogli odustati od sklapanja ugovora.

 

21. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu neodređena i nepoštena te da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Sud je utvrdio da je položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužiteljica pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, a tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano i tuženik je iskoristio nestručnost tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogla utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

 

22. Prema ocjeni suda i ugovorna odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope je nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje  jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva  je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužiteljicu kao prosječnog potrošača nerazumljiva, a tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi o odluci banke. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već su u ugovoru na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužiteljica kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica sklapanjem Ugovora o kreditu kao potrošač bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe osim precizno određene kamatne stope, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva. Odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice koja kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

 

23. Nesporno je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011316651 dana 4. prosinca 2015. godine.

 

24. Odredbom čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da pokretanje ili vođenje postupka na temelju čl. 106. st. 1. tog Zakona

ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama tog Zakona i drugih propisa navedenih u čl. 106. st. 1. Zakona, prouzročena šteta  da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja odnosno da pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.

 

25.O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

25.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od  26. svibnja  2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. 

25.2.Naime, sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a,  koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

 

26. S obzirom da je utvrđeno da su odredbe čl.  4. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju tečajne liste Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa protivne prisilnim propisima, jer je banka tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne.

 

27. Tuženik navodi da su sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj …kojim je izvršena konverzija tužiteljici priznate sve uplate po osnovnom kreditu koji je predmet postupka te da joj je za iznos istih umanjena ukupna masa kredita pa postavljanjem tužbenog zahtjeva za isplatu tužiteljica ide za tim da dva puta naplati isti iznos odnosno da po osnovi predmetne tužbe ponovno naplati iznos koji joj je priznat po osnovi konverzijskog obračuna.

 

28. Iz odredbe čl. 1. st. 1. Dodatka Ugovoru o kreditu broj … proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je 12. svibnja 2006. između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: …, a u čl. 1. st. 3. ugovorne strane suglasno konstatiraju da se Dodatak osnovnom ugovoru sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz st. 1. tog članka u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

28.1.Iz odredbe čl. 3. Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da nakon konverzije kredita preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna  2015. iznosi 42.935,61 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 493,21 EUR, a koji iznos se sukladno članku 19.c. stavka prvog točke pete Zakona preračunava u kune po srednjem tečaju za EUR iz tečajne liste Banke važeće na dan 30. rujna 2015. i iznosi 3.766,89 kuna.

28.2. Prema čl. 7. Dodatka Ugovoru o kreditu korisnik kredita obvezuje se za preostalo razdoblje otplate kredita  na iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja, plaćati Banci redovnu kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a koja se definira  kao zbroj referentne kamatne stope u visini šestomjesečnog EURIBOR-a,  kao promjenjivog dijela i fiksnog dijela koji iznosi 5,51 postotnih poena, s tim da redovna kamatna stopa iz Dodatka ne može biti viša od maksimalno dopuštene kamatne stope iz točke 7.6. tog članka, a na dan sklapanja Dodatka redovna kamatna stopa na kredit iz Dodatka iznosi  5,56% godišnje, promjenjivo.

 

29. Odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.,  propisano je načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

 

30. Prema ocjeni suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom Ugovoru o kreditu od 4. prosinca 2015. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana,  kako to proizlazi i iz rezultata knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka, s obzirom da je iznos glavnice kredita u EUR po konverziji 327.920,72 kn, a iznos glavnice po otplatnom planu u CHF 304.062,08 kn.

 

31. S obzirom na sadržaj Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog 4. prosinca 2015., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka  2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužiteljica predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa po osnovnom Ugovoru o kreditu s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom te s osnova valutne klauzule te isplatu na ime razlike glavnica odnosno razlike efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu.

 

32. Radi utvrđenja visine tražbine tužiteljice, tijekom postupka je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. iz B., koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od 28. studenog 2022. te je saslušana na ročištu glavne rasprave.

 

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorila tužiteljica, a prema ocjeni suda nalaz i mišljenje vještaka nije doveden u pitanje prigovorima tuženika, koji nije predložio provođenje dopunskog financijskog vještačenja kao ni vještačenje po drugom financijskom vještaku.

 

34. Knjigovodstveno-financijsko vještačenje je provedeno radi utvrđenja razlike između ugovorenih mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica trebala platiti po početnom otplatnom planu i plaćenih mjesečnih anuiteta i to posebno zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu od 4,35% godišnje na dan sklapanja Ugovora i posebno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita i to sve u periodu od sklapanja Ugovora o kreditu broj:… od 12.5.2006. do 30. rujna 2015. iskazano po mjesecima, umanjenja navedenih iznosa za iznos preplate iz konverzije prema Dodatku Ugovoru o kreditu broj: …od 4. prosinca 2015. godine;  utvrđenja je li prilikom konverzije kredita tužiteljici pravilno obračunato sve ono što je preplatila; utvrđenja razlike u kunama između početne glavnice po početnom otplatnom planu odnosno početnom tečaju i kamati u odnosu na glavnicu u kunama koja je utvrđena na dan konverzije, utvrđenja je li sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu uspostavljena ravnoteža između stranaka.

 

35. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka M.M. i priloženih isprava proizlazi da u razdoblju od svibnja 2006. do konverzije kredita u rujnu 2015. ukupna prebijena razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 24.840,98 kuna / 3.296,95 eura, ukupna prebijena razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 34.765,85 kuna / 4.614,24 eura, što zajedno daje iznos od 59.606,83 kuna / 7.911,19 eura, s tim da je iznos preplate iz konverzije od 3.766,89 kuna prebijen s razlikom zbog promjene tečaja CHF.

35.1. Vještak u nalazu navodi da je na dan 30. rujna 2015. iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika 42.935,61 EUR što preračunato prema srednjem tečaju (7,637500) daje preostali iznos glavnice od 327.920,72 kn, a iznos preostale glavnice po otplatnom planu u CHF je 64.988,04 CHF što preračunato po početnom tečaju na dan isplate kredita (4,678739) daje iznos od 304.062,08 kn te je razlika glavnice utvrđena u iznosu od 23.858,64 kn.

35.2. Iz nalaza vještaka proizlazi da su konverzijom u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i to preračunata kao da je kredit početno bio u eurima.

 

36. Sud je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je po Ugovoru o kreditu tužiteljica kao korisnik kredita više uplatila tuženiku do dana konverzije  30. rujna 2015., uz uračunavanje preplate od 3.766,89 kn, iznos od  eura 7.911,19 eura/ 59.606,83 kuna, s dospijećima pojedinih iznosa preplate kako je to navedeno u pisanom nalazu vještaka.

 

37. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope  i o valutnoj klauzuli u CHF,  proizlazi da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje povrat  iznosa koji  je tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, kako je to naprijed obrazloženo.

 

38. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare.

 

39. Suprotno stajalištu tuženika, tužiteljica smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom.

 

40. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

 

41. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare neosnovan.

 

42. Naime, „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu  4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka (između ostalih i ovdje tuženika) radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi  i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj. 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 5. lipnja 2019. godine.

42.1. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

42.2. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

 

43.S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je  tužba u ovom postupku podnesena 5. lipnja 2019., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

 

44. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje financijskog vještaka M. M. te je konačni tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa usvojen u cijelosti i naloženo je tuženiku vratiti tužiteljici iznos od  7.911,19 eura/ 59.606,83 kuna, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa te platiti tužiteljici na ime razlike glavnica odnosno razlike efekta konverzije na preostalu glavnicu u odnosu na efekt ništetne valutne klauzule na preostalu glavnicu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate,  sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točki I. izreke ove presude.

 

45. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

 

46.Parnični troškovi tužiteljice  utvrđeni su u iznosu od 1.578,07 eura /11.890,00 kuna, prema priloženom troškovniku (str. 214-215) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 dalje: Tarifa), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice s PDV-om i to za sastav tužbe u iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kn (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 19. rujna  2019., 5. listopada 2022. i 2. veljače 2023. u iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kn (Tbr. 9. točka 1.) za svako ročište, za sastav obrazloženih podnesaka od 26. srpnja 2019. - očitovanje na navode iz odgovora na tužbu i 8. prosinca 2022. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 165,90  eura/1.250,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.),  predujam za vještačenje u iznosu od 265,44 eura /2.000,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 158,60 eura /1.195,00 kn i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 158,60 eura /1.195,00 kn.

46.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podnesaka 29. travnja 2020. i 23. srpnja 2020. jer isti nisu bili nužni, kao ni za sastav podneska od 30. siječnja 2023. jer taj podnesak troškovnik. Također, nije priznat trošak punomoćnika odvjetnika za izbivanje iz ureda i putni trošak, jer je tužiteljica mogla angažirati punomoćnika odvjetnika u sjedištu suda, osobito jer tužiteljica ima prebivalište u Koprivnici.

 

47. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti.

 

48.Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici  je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj   čl. 29. st. 2. ZOO-a.

 

49. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

                                                        U Koprivnici, 28. veljače 2023.

             

                                                                                                                                                  Sutkinja              

                                                                                                                                         Marijana Jurenec, v.r.

 

Uputa o  pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

             

 

Dostaviti:

1.Odvjetnik K.M., B.

2.Odvjetnik M. L. Z.