Poslovni broj: 19 Gž-1022/2021-3

1

 

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz S., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku H. Ć., odvjetniku iz S., …, protiv tuženice A. B. d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz O. d. K. & P. iz Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4015/19 od 31. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4015/19 od 31. ožujka 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je: 

 

''I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. … od dana 06. veljače 2008. g, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u čl. 2. ugovoreno kako banka odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 28.080,00 CHF prema srednjem tečaju H.-A.-A. b. d.d. važećem na dan korištenja kredita, čl. 3., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H.-A.-A. b. d.d. na dana plaćanja, čl. 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 377, 26 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF H.-A.-A. b. d.d. na dana plaćanja.

 

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu br. … od dana 06. veljače 2008. g zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se promjena kamatne stope mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama H.A.-A. b. d.d. i drugim aktima banke i da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatni stopama, kao i sve kasnije izmjene i dopune.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, novčani iznos od 49. 558, 12 kn, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatoj po stopi od 15% do 31. 12. 2007., a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. 08. 2015. godine do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, i to na iznos od: za razdoblje od:

 

              97,02 kn 31.3.2008

              52,82 kn 30.4.2008

              35,35 kn 31.5.2008

              56,88 kn 30.6.2008

              25,25 kn 31.7.2008

              26,82 kn 31.8.2008

              45,57 kn 30.9.2008

              187,54 kn 31.10.2008

              92,42 kn 30.11.2008

              230,18 kn 31.12.2008

              248,92 kn 31.1.2009

              257,39 kn 28.2.2009

              234,04 kn 31.3.2009

              292,90 kn 30.4.2009

              256,21 kn 31.5.2009

              229,19 kn 30.6.2009

              236,37 kn 31.07.09

              250,61 kn 31.8.2009

              249,38 kn 30.09.09

              234,98 kn 31.10.2009

              261,99 kn 30.11.2009

              283,66 kn 31.12.2009

              314,47 kn 31.1.2010

              307,41 kn 28.2.2010

              349,24 kn 31.3.2010

              341,30 kn 30.4.2010

              356,75 kn 31.5.2010

              490,60 kn 30.6.2010

              463,05 kn 31.7.2010

              547,22 kn 31.8.2010

              518,14 kn 30.9.2010

              471,36 kn 31.10.2010

              570,06 kn 30.11.2010

              695,63 kn 31.12.2010

              606,72 kn 31.1.2011

              640,93 kn 28.2.2011

              601,22 kn 31.3.2011

              608,45 kn 30.4.2011

              776,48 kn 31.5.2011

              792,85 kn 30.6.2011

              933,24 kn 31.7.2011

              861,13 kn 31.8.2011

              782,18 kn 30.9.2011

              773,71 kn 31.10.2011

              767,63 kn 30.11.2011

              805,29 kn 31.12.2011

              838,12 kn 31.1.2012

              842,51 kn 29.2.2012

              819,81 kn 31.3.2012

              835,14 kn 30.4.2012

              845,63 kn 31.5.2012

              827,98 kn 30.6.2012

              832,62 kn 31.7.2012

              819,39 kn 31.8.2012

              791,20 kn 30.9.2012

              821,68 kn 31.10.2012

              836,31 kn 30.11.2012

              825,65 kn 31.12.2012

              768,15 kn 31.1.2013

              817,00 kn 28.2.2013

              821,27 kn 31.3.2013

              802,12 kn 30.4.2013

              742,57 kn 31.5.2013

              741,06 kn 30.6.2013

              755,68 kn 31.7.2013

              779,13 kn 31.8.2013

              811,61 kn 30.9.2013

              794,86 kn 31.10.2013

              806,72 kn 30.11.2013

              820,17 kn 31.12.2013

              828,53 kn 31.1.2014

              846,21 kn 28.2.2014

              840,42 kn 31.3.2014

              820,86 kn 30.4.2014

              814,59 kn 31.5.2014

              817,42 kn 30.6.2014

              839,62 kn 31.7.2014

              858,32 kn 31.8.2014

              854,44 kn 30.9.2014

              870,61 kn 31.10.2014

              881,59 kn 30.11.2014

              875,12 kn 31.12.2014

              876,92 kn 31.1.2015

              876,54 kn 28.2.2015

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 11.246,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2021. pa do               isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Tvrdi da u predmetnom postupku nije bilo mjesta automatskom preslikavanju utvrđenja iz parnice povodom kolektivne zaštite potrošača, jer se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom i sud nije oslobođen dužnosti utvrditi i obrazložiti zašto bi određena odredba ugovora bila nepoštena. Tijekom postupka onemogućeno joj je raspravljati pred sudom pa je, uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, počinjena i bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. istog Zakona. Imala je pravo da joj se omogući raspravljanje pred sudom, međutim, prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz kojeg je predložila: nije saslušao bivšeg djelatnika tuženice S. Č. M., na okolnost pregovaranja i pojašnjavanja odredbi Ugovora o kreditu, kao ni javnog bilježnika Z. P. Prvostupanjski sud nije saslušao ni predložene svjedoke na okolnost da tuženica nije mogla predvidjeti kretanje tečaja CHF. Nije izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju koju je dostavila niti je prihvaćen prijedlog za dopunu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja primjenom kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama. Sud prvog stupnja nije dao razloge za odbijanje saslušanja svjedoka, iako su oni mogli iskazivati o odlučnim činjenicama, pa je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je izostala valjana ocjena iznesenih dokaza, posebno ocjena nalaza i mišljenja financijskog vještaka, jer je smisao provođenja dokaza vještačenjem da ono posluži kao pomoć kod utvrđivanja činjenica. Ugovor o kreditu kojeg su zaključile stranke solemniziran je i javni je bilježnik ugovornim stranama protumačio značenje ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora proizlaze te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem Ugovora navedenog sadržaja. Tijekom postupka je u spis dostavila Metodologiju promjene kamatnih stopa H. A.-A.-B. d.d. kojom su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženice. Metodologijom je jasno navedeno pojašnjenje svakog pojedinog parametra, datumi na koje je tuženica utvrdila promjene, kao i informacija o načinu provjere vrijednosti svakog pojedinog parametra. Prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz kojeg je predložila, a kao razlog odbijanja provođenja personalnih dokaza sud navodi tek paušalno da ih je odbio kao suvišne, čime je razvidno da nije primijenjena relevantna odredba čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude. Iz pobijane presude je razvidno da je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužiteljice od 15. prosinca 2020., nakon što je stalni sudski vještak izradio svoj nalaz i mišljenje. Međutim, u konkretnome nema mjesta primjeni odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojom je, posljednjom izmjenom tog Zakona dana mogućnost preinake tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka, ukoliko tužitelj bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do kraja prethodnog postupka. Preinaka tužbe u fazi glavne rasprave u predmetnom sporu rezultat je tužiteljičine krivnje, pa je prvostupanjski sud nije smio dopustiti. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio, odnosno nije primijenio relevantne odredbe čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o bankama, te Zakona o kreditnim institucijama. Tužiteljica je kao ugovorna strana bila vezana odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu, pa se ista ne može smatrati ništetnom, između ostalog zbog činjenice što određena kamatna stopa regulirana odredbom tog čl. Ugovora o kreditu nije prelazila tužiteljičina očekivanja. Nije životno, a ni pravno uvjerljivo da odredba o valutnoj klauzuli sama po sebi može prouzročiti neravnotežu između ugovornih strana na štetu potrošača. Ta odredba može dovesti do toga da novčana obveza bude veća ili manja za dužnika, ovisno o kretanju tečaja HRK u odnosu na stranu valutu. Podjednaka je bila mogućnost da tečaj kune u odnosu na CHF poraste ili padne, pri čemu sve do 2009. nije bilo razumnog osnova predvidjeti značajni rast CHF. Odluka suda prvog stupnja dovela je tužiteljicu kao potrošača u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su inicijalno sklopili Ugovor o kreditu u EUR ili HRK. Još u odgovoru na tužbu istakla je prigovor zastare potraživanja. Sve kada bi i bila utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kako je to predložila tužiteljica, ta ništetnost ima učinak od trenutka klapanja Ugovora i obveza vraćanja danog na temelju ništetne odredbe dospijeva u trenutku postojanja ništetnosti. S obzirom da se u konkretnome primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Prvostupanjski je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje utvrdivši da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da je tuženica tužiteljicu dovela u neravnopravni položaj, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer nije jasno na temelju kojih je dokaza prvostupanjski sud donio takav zaključak. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tuženica u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22).

 

5.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

 

5.2. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5.3. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, svojim nezakonitim postupanjem nije onemogućio tuženicu da raspravlja pred sudom.

 

6. Naime, predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu (odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi) iz Ugovora o kreditu broj: … od 6. veljače 2008. koji je zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita te prednika tuženice, H. A. A. B. d.d. Z., kao kreditora.

 

7. Prvostupanjski sud svoj zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak temelji na pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 14. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 13. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te odredbi čl. 502.c ZPP kao i na odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine”, broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) propisanoj obvezatnosti takve presude i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženice.

 

8. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužiteljica zahtjev za isplatu temelji na nepoštenosti odredbi Ugovora o kreditu od 6. veljače 2008. u dijelu koji se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu, tj. na tome da se radilo o nametnutim uglavcima od strane kreditora, o kojima se prethodno nije pojedinačno pregovaralo.

 

9. Odredbom čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novineˮ, broj 79/07 i 125/07 – dalje ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 6. veljače 2008., propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se prema st. 2. čl. 96. ZZP/07 presumira da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, on je to prema odredbi čl. 96. st. 4. ZZP/07 dužan i dokazati.

 

10. Tuženica je još u odgovoru na tužbu osporavajući tužbeni zahtjev iznijela tvrdnju da je tužiteljica pri sklapanju Ugovora o kreditu od strane službenika banke bila upoznata odnosno ozbiljno i potpuno informirana o značenju ugovaranja valutne klauzule i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i ekonomskim posljedicama koje valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa može imati za tužiteljicu.

 

11. Dakle, tuženica je iznijela tvrdnje da se o spornim odredbama, čiju pravnu valjanost tužiteljica osporava, prethodno pojedinačno pregovaralo, te na te okolnosti predložila saslušanje djelatnika banke I. K. C. i I. Đ., te saslušanje javne bilježnice Z. P. iz S., koja je solemnizirala zaključeni Ugovor o kreditu, odnosno potvrdila da je ugovornim stranama ugovor jasan, razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Iste je dokazne prijedloge iznijela i na ročištu od 5. veljače 2021. (l.s. 167). Tuženica je isto tako još u odgovoru na tužbu predložila saslušanje svog djelatnika na okolnost da je izbor kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom bio upravo na tužiteljici, te se obvezala da će podatke svog djelatnika i adresu njegova prebivališta dostaviti naknadno (l.s. 16-23).

 

11.1. U svom podnesku od 14. siječnja 2020. tuženica je dostavila podatke za svog bivšeg djelatnika S. Č. M. i adresu njegova prebivališta, te predložila njegovo saslušanje na okolnosti pregovaranja oko ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (l.s. 86).

 

12. Prvostupanjski sud je navedene dokaze odbio kao suvišne, bez posebnog obrazloženja. Dakle, prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka I. K. C. i I. Đ., te svjedoka S. Č. M., na okolnosti pregovaranja glede spornih ugovornih odredbi u odnosu na navedene sporne činjenice, a koje dokaze je bilo potrebno provesti.

 

13. S tim u vezi treba reći da prema pravnom stajalištu izraženom u recentnoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke (na koje se odnosi odluka o kolektivnom sporu) ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

 

14. Stoga je po ocjeni ovog suda drugog stupnja u konkretnome slučaju trebalo provesti dokaz saslušanjem svjedoka I. K. C. i I. Đ., na adresi tuženice, te svjedoka S. Č. M. iz S., na adresi …

 

15. U vezi predloženog saslušanja javne bilježnice Z. P. iz S., a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio izvesti uz isto obrazloženje kao i za dokaz saslušanjem svjedoka, treba reći da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da se saslušanjem javnog bilježnika, ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik, pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogla potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirala, niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (vidi detaljnije toč. 11. - 11.3. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021. i tamo citiranu praksu). Stoga, u postupku, osim saslušanja predloženih svjedoka, nije bilo potrebno provoditi dokaz saslušanjem javne bilježnice Z. P. iz S.

 

16. Iz navedenih razloga, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u predmetnoj pravnoj stvari te će raspraviti kao prethodno pitanje eventualnu ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Ako se radi o ništetnim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu, trebalo bi raspraviti i utvrditi je li (ne)osnovan prigovor zastare, a ako nije, utvrditi visinu utužene tražbine i početak tijeka kamata na istu. Nakon toga, prvostupanjski sud će donijeti novu odluku, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženice odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

U Zadru 28. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Katija Hrabrov, v.r.