1

Poslovni broj: 6 Gž-3823/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-3823/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika B. M. iz R., OIB: …, drugotužiteljice-protutuženice M. J. iz R., OIB: …, trećetužiteljice-protutuženice I. M. iz R., OIB: …, četvrtotužitelja-protutuženika D. M. iz R., OIB: …, petotužiteljice-protutuženice K. M. P. iz R., R. S., OIB: … i šestotužiteljice-protutuženice S. M. K. iz R., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici A. Z., odvjetnici u R., protiv tuženika-protutužitelja S. S. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. Š., odvjetniku u R., radi utvrđenja prava vlasništva, činidbe i upisa, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja S. S. protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1355/18-32 od 9. studenog 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja S. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-1355/18-32 od 9. studenog 2021. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku predati u posjed prvo do šestotužiteljima-protutuženicima dijelove k.č. 8417/2 k.o. R. prikazane svjetlo zelenom bojom, dvorište br. 1 površine 56 m2 i svjetlo plavom bojom, dvorište br. 2 površine 18 m2, na skici nalaza O. B., dipl. ing. geod., ovlaštenog inženjera geodezije, G. d.o.o. P. od studenoga 2020. godine, a koja skica nalaza je sastavni dio ove presude, te se nalaže tuženiku-protutužitelju naknaditi prvo do šestotužiteljima-protutuženicima troškove parničnog postupka u iznosu 15.886,40 kuna/2.108,49 eura, sve u roku od15 dana, a odbijen je zahtjev prvo do šestotužitelja-protutuženih za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 170,00 kuna/22,56 eura.

 

2. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži da se utvrdi da je tuženik-protutužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na dijelu k.č.br. 8417/2 upisano u zk.ul. 9822 katastarska općina R. i to na dijelu prikazano svijetlozelenom bojom naziva dvorište 1, površine 56 m2 i svijetloplavom bojom naziva dvorište 2, površine 18 m2, kako je to prikazano na skici koja je sastavni dio nalaza i mišljenja geodetskog vještaka, te da je tuženik-protutužitelj ovlašten na temelju ove presude zatražiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu predmetne nekretnine u ukupnoj površini 74 m2, s imena prvo do šestotužitelja-protutuženika, te da su prvo do šestoužitelji-protutuženici dužni potpisati parcelacijski elaborat na temelju kojeg će se nekretnine označene kao k.č.br. 8417/2, upisane u zk.ul. 9822 k.o. R., izdvojiti kao nove katastarske čestice, dijelovi označeni kao okućnica tuženika-protutužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke presude, a u protivnom ova presuda će zamijeniti potpise tužitelja-protutuženika i da se nalaže da zemljišnoknjižni odjel ovoga suda i Državna geodetska uprava - Odjel za katastar nekretnina R., provedu u javnim knjigama upise iz točke I. i II. ove presude, kao i da se nalaže prvo do šestotužiteljima-protutuženicima da nadoknade troškove postupka tuženiku-protutužitelju

 

3. Protiv te presude žali se tuženik-protutužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude.

 

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, dok protutužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Naime, prvo do šestotužitelji-protutuženici tvrde da su suvlasnici nekretnine kč. 8417/2 upisane u zk.ul. 9822 k.o. R., što dokazuju izvatkom iz zemljišnih knjiga, a da tuženik-protutužitelj bez pravne osnove drži u posjedu dio predmetne nekretnine u površini od oko 58 m2, te traže da im tuženik-protutužitelj preda u posjed taj dio nekretnine.

 

10. Tuženik odbija predati u posjed tužiteljima sporni dio te nekretnine i protutužbom traži da se utvrdi da je stekao vlasništvo tog dijela nekretnine dosjelošću, budući da je 14. travnja 1993. godine sklopio s Republikom Hrvatskom Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zajedno s pripadajućim okolnim zemljištem kojeg posjeduje od useljenja u svoj stan.

 

11. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 – dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. istog zakona da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

 

12. Nesporno je da je rješenjem tadašnje Općine R., Općinskog sekretarijata za unutrašnje poslove od 1. studenog 1982. godine tuženiku-protutužitelju je dodijeljen kao nositelju stanarskog prava trosobni komforni stan stambene jednokatnice – kućice u nizu s pripadajućim okolišem u R., naselje „C.“, te da je tuženik-protutužitelj Ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kupio od Republike Hrvatske stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji nije upisan u zemljišne knjige, a sastoji se od 3,5 soba, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i balkona, u ukupnoj površini od 93,8 m2.

 

13. Iz rješenja o utvrđivanju građevne čestice, od 29. siječnja 2010. godine, na zahtjev tuženika-protutužitelja Upravni odjel za izdavanje akata vezanih za gradnju Grada R.-R. utvrdio je da građevnu česticu postojeće građevine izgrađene na dijelu kč. 8417/2 k.o. R. u R., čini zemljište ispod građevine površine oko 65 m2, te da isključivo to zemljište ispod građevine predstavlja zemljište nužno za redovnu upotrebu građevine, te da površina koja se nalazi ispod građevine iznosi oko 65 m2.

 

14. Kako bi se riješili imovinsko pravni odnosi zemljišta na kojem je temeljem pravomoćne građevinske dozvole bivšeg Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove Općine R., od 19. ožujka 1981. godine, bivša Samoupravna interesna zajednica u stambeno komunalnoj oblasti R. kao investitor izgradila stambene objekte, Grad R. je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. studenog 2015. godine, kupio je od prvo do šestotužitelja-protutuženika građevinsko zemljište označeno kao kč. 8417/9 izgrađeno zemljište površine 65 m2, kč. 8417/10 izgrađeno zemljište površine 65 m2, kč.8417/11 izgrađeno zemljište površine 65 m2, kč.8417/12 izgrađeno zemljište površine 65 m2 i kč. 8417/13 izgrađeno zemljište površine 3 m2, sve upisane u zk.ul. 5795 k.o. R.

 

15. Iz navedenog jasno proizlazi da je nekadašnja Samoupravna interesna zajednica u stambeno komunalnoj oblasti Grada R. kao investitor izgradila stambene objekte i to više stambenih jedinica, te da je na jednoj od njih tuženik imao stanarsko pravo i temeljem Ugovora o prodaji stana na kojima postoji stanarsko pravo kupio predmetni stan od Republike Hrvatske, a tim ugovorom nije bilo obuhvaćeno i zemljište, te je na zahtjev tuženika-protutužitelja Upravni odjel za izdavanje akata vezanih za gradnju Grada R.-R. donio rješenje kojim je utvrdio da građevnu česticu postojeće građevine čini isključivo zemljište ispod građevine koje predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu građevine a koja iznosi oko 65 m2.

 

16. U tu svrhu je Grad R.-R. s prvo do šestotužiteljima-protutuženicima sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je otkupio građevinska zemljišta kako bi riješio imovinsko pravne odnose zemljišta na kojima su izgrađeni stambeni objekti na području "C." Grada R., pa je tuženiku-protutužitelju, sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZVDSP, pripalo u vlasništvo isključivo zemljište koje se nalazi ispod građevine, nužnog za redovnu uporabu građevine, površine 65 m2.

 

17. Prema tome, tuženik-protutužitelj je vlasnik stana - kućice u nizu, površine 65 m2 izgrađene na kat.čest. 8417/10, te je i vlasnik izgrađenog zemljišta ispod zgrade koje je nužno za redovnu uporabu građevine, površine 65 m2, kako je to vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvadka

 

18. Prvo do šestotužitelji-protutuženici su dokazali da su vlasnici predmetnog nekretnine, jer je njihovo pravo vlasništva stečeno izvorno što su dokazali izvatkom iz zemljišnih knjiga, koji istinito i potpuno odražava pravno stanje zemljišta, sukladno odredbi čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 118/17, 63/19, 128/22 – dalj: ZZK), a isto tako i da tuženik bez pravne osnove drži u posjedu dio te njihove nekretnine, s obzirom na to da kupnjom stana na kojem je postojalo stanarsko pravo, nije kupio i taj dio predmetne nekretnine, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je temeljem odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZVDSP prihvatio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika-protutužitelja i tom pravcu nisu osnovani.

 

19. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je odbio i protutužbeni zahtjev, jer tuženik-protutužitelj nije, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, dokazao da ima pravo na posjed.

 

20. Naime, neosnovan je navod tuženika-protutužitelja da je on u posjedu predmetnog zemljišta od kada je uselio u stan, pa da je stekao dosjelošću, budući da je za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebna određena kakvoća posjeda.

 

21. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u smislu odredbe ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 – dalje: ZOVO), koji se ovdje primjenjuje sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP, kao i u smislu odredaba sada važećeg ZVDSP, potrebno je da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena.

 

22. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama, u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO, potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZVDSP potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te, također, protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

23. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva, u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, potreban je savjestan (pošten) posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP, potreban samostalan posjed koji je barem pošten, te isto protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

24. Pravilno je utvrđenje suda da tuženika-protutužitelj ni po odredbama ZOVO ni po odredbama sadašnjeg ZVDSP, nije mogao dosjelošću steći vlasništvo predmetnog zemljišta, jer kao stanar nije bio pošteni posjednik predmetnog zemljišta u vrijeme kada je imao stanarsko pravo na stanu, a niti nakon toga kada je kupio predmetni stan jer sa stanom nije kupio i predmetno zemljište.

 

25. Međutim, sve da je i nakon kupnje svog stana tuženik–protutužitelj bio pošteni posjednik predmetnog zemljišta, to je prestao biti nakon donošenja rješenja o utvrđivanju građevne čestice od 29. siječnja 2010. godine kojim je utvrđeno, upravo na zahtjev tuženika, da isključivo zemljište ispod građevine predstavlja zemljište nužno za redovnu upotrebu građevine i kao vlasnik samo tog zemljišta ispod zgrade upisan je u zemljišne knjige 2015. godine, a protek vremena od kupnje stana 1993. godine do 2010. godine nije dovoljno za dosjedanje.

 

26. Kako je tuženik–protutužitelj nakon 29. siječnja 2010. godine imao saznanja da mu ne pripada pravo na posjed i predmetnog zemljišta, to od tada njegov posjed, sukladno čl. 18. st. 3 ZVDSP nije pošten, a ukoliko posjed nije barem pošten, ma koliko on trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo nekretnine.

 

27. Prema tome, kako tuženik-protutužitelj nije dokazao da ima pravo na posjed predmetnog zemljišta, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, to je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio njegov protutužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika-protutužitelja nisu osnovani.

 

28. Stoga je slijedom navedenog valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

             

U Zagrebu, 28. veljače 2023. godine

 

    Predsjednica vijeća:

  Željka Rožić Kaleb, v.r.