Poslovni broj 77 Gž-3876/2022-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3876/2022-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Lidije Jelavić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice K. D. iz Č., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z. i 2. tužitelja D. D., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača E. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F.-K. Š., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tužitelja, tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-80/2019-94 od 23. kolovoza 2022., te o žalbama tuženika i umješača protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-80/2019-94 od 23. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

 

r i j e š i o    j e

 

              I              Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-80/2019-94 od 23. kolovoza 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II               Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje rješenje poslovni broj Pn-80/2019-94 od 23. kolovoza 2022.

             

III              O troškovima žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

 

             

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici K. D., na ime neimovinske štete – povrede prava osobnosti iznos od 540.695,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. siječnja 2014. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II izreke je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici K. D. na ime tuđe pomoći i njege iznos od 2.100,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana.

U točki III izreke je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici K. D. na ime troškova liječenja i lijekova iznos od 4.232,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete – izgubljene zarade iznos od 22.578,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

              U točki V izreke je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju mlt. D. D. na ime neimovinske štete – povrede prava osobnosti iznos od 13.310,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 12. srpnja 2012. godine pa do isplate, u roku 15 dana.

                            Pod točkom VI izreke je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju mlt. D. D. na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.380,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

                            Pod točkom VII izreke je odlučeno da se preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtjev 1. tužiteljice K. D., a na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 133.805,00 kn zajedno s nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.400,00 kn zajedno s nedosuđenom kamatom, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zatražila isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene naknade štete na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 540.695,00 kn za period od 20. listopada 2012. godine do dana 28. siječnja 2014. godine te u dijelu u kojem je tražila isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.100,00 kn za period od 20. listopada 2012. godine do dana donošenja prvostupanjske presude, se odbija.

                            U točki VIII izreke je odlučeno da se preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtjev 2. tužitelja mlt. D. D., na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 14.750,00 kn zajedno s nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom, te u iznosu od 900,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu zajedno s nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom se odbija, te se u dijelu gdje je tražio dosudu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.380,00 kn za period od 12. srpnja 2012. godine do donošenja presude, se odbija.

                            Pod točkom IX izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 112.613,23 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pn-80/2019-94 od 23. kolovoza 2022. je odlučeno da se dopušta preinaka tužbe 1. tužiteljice K. D. tako da predmet tužbenog zahtijeva bude isplata iznosa od 674.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2012. godine do isplate, na ime neimovinske štete isplata naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2012. do isplate, isplata troškova liječenja i lijekova u iznosu od 4.232,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, isplata imovinske štete na ime izgubljene zarade iznos od 22.578,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te da predmet tužbenog zahtijeva 2. tužitelja mlt. D. D. bude isplata na ime neimovinske štete iznos od 28.060,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2012. godine do isplate i isplata naknade tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.280,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. srpnja 2012. godine do isplate, a kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 22. prosinca 2020. godine.

 

3. Protiv navedene presude u odbijajućem dijelu (točke VI i VII izreke) te protiv točke IX. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška preko iznosa od 112.613,23 kn, žale se 1. tužiteljica K. D. i 2. tužitelj mlt. D. D., zbog "pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku" ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22) te predlažu presudu preinačiti i dosuditi daljnji iznos naknade štete i troškova postupka te trošak sastava žalbe ili u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

 

4. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I. II, III, IV, V, VI i IX izreke i rješenja žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže ukinuti pobijanu presudu ili preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška sastava žalbe, dok u odnosu na rješenje ne iznosi prijedlog sadržaja drugostupanjske odluke.

 

5. Protiv navedene presude pod točkama I. II, III, IV, V, VI i IX izreke žali se i umješač zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu ili u istom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz priznavanje umješaču troškova postupka.

 

6. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode 1. i 2. tužitelja te predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

7. Žalba 1. tužiteljice K. D. i 2. tužitelja D. D. je osnovana.

 

8. Žalbe tuženika i umješača su osnovane.

 

9. Ovdje treba konstatirati da iz podataka u spisu proizlazi da je 2. tužitelj D. D., rođen … 2005., nakon podnošenja žalbe stekao poslovnu sposobnost te je u skladu s odredbama čl. 79. st. 1. i čl. 80. st. 1. ZPP-a prestalo ovlaštenje njegovom ocu T. D. za zastupanje 2. tužitelja D. D., kao i ovlaštenje punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., kojemu je punomoć za zastupanje izdao T. D., otac tada maloljetnog D. D. (list 581 spisa).

 

10. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice K. D. i 2. tužitelja D. D. za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja koji se zbio 3. prosinca 2011. kada se D. K. kretao osobnim vozilom reg. oznake ZG 5313 BB državnom cestom broj … Č. – I. G. te je dolaskom kod kbr. 108 u mjestu B., odnosno na 4,1 km + 160 m gledajući u smjeru Č. svojim osobnim vozilom prešao na lijevu kolničku traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera uslijed čega je udario u osobno vozilo reg. oznake BJ 6064-DI, koje se kretalo lijevim kolničkim trakom gledajući iz smjera kretanja osobnog vozila reg. oznake ZG 5313-BB, a u toj prometnoj nezgodi su 1. tužiteljica K. D. i tada mlt. 2. tužitelj D. D. sudjelovali kao putnici u osobnom vozilu reg. oznake BJ 6064-DI i zadobili tjelesne ozljede.

 

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama ili su razlozi proturječni ispravama i zapisnicima u spisu.

 

 

U odnosu na žalbu tuženika i umješača

 

12. Tuženik osporava pravilnost rješenja o dopuštenju preinake tužbe ističući da on nije nikada dao pristanak na preinačeni tužbeni zahtjev te da sud nije imao zakonske pretpostavke dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, koji je u ovoj pravnoj stvari zaključen raspravnim rješenjem od 19. svibnja 2015. Pritom ističe da se u skladu s čl. 190. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a, a osobito ako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 190. st. 2. ZPP-a.

 

12.1. Umješač također pobija odluku prvostupanjskog suda o dopuštenosti preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, navodeći da je do zaključenja prethodnog postupka 1. tužiteljica K. D. postavila tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 204.500,00 kn sa zateznom kamatom od 20. listopada 2012 i 2. tužitelj mlt. D. D. u iznosu od 21.220,00 kn sa zateznom kamatom od 20. listopada 2012. do isplate, da bi konačno u podnescima od 22. prosinca 2020. i 13. siječnja 2021. preinačili tužbene zahtjeve na način da 1. tužiteljica K. D. potražuje na ime neimovinske štete naknadu u iznosu od 674.500,00 kn i zatezne kamate od 20. listopada 2012. do isplate te 2. tužitelj mlt. D. D. pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 28.060,00 kn i zatezne kamate od 12. srpnja 2012. U odnosu na navedenu preinaku umješač se protivio te je ujedno, ako sud dopusti preinaku, istaknuo i prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, a sve iz razloga jer se štetni događaj zbio 3. prosinca 2011., a liječenje 1. tužiteljice je završeno 29. siječnja 2014.

 

13. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

 

13.1. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na nastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018., preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice o kojima ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a (VSRH broj Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018.).

 

13.2. Međutim, nakon zauzetog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", br. 70/19), gdje je u čl. 39. dodan u čl. 190. iza st. 1. novi st. 2. prema kojem iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredba čl. 39. ZID ZPP-a se, sukladno čl. 117. st. 2. ZID ZPP, primjenjuje i na postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu tog Zakona nije održano pripremno ročište ili je održano pripremno ročište, ali nije zaključen prethodni postupak.

 

13.3. Dakle, da bi prvostupanjski sud mogao dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, potrebno je da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.

 

13.4. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto je  pravno shvaćanje:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

 

13.5. Okolnost da tuženik nije dao pristanak na preinaku tužbe nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer u skladu s odredbom čl. 190. st. 3. ZPP-a sud može dopustiti preinaku tužbe ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

13.6. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud upravo smatrao, kao to proizlazi iz točke 8. obrazloženja, da je preinaka svrsishodna za razrješenje odnosa između stranaka, a s obzirom da je u tijeku ovoga postupka Vrhovni sud RH donio nove Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine štete, jer se radi o okolnosti zbog koje tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

 

13.7. Također tuženik ističe da sud prvog stupnja nije o preinaci tužbe odlučio tijekom glavne rasprave, već nakon zaključenja glavne rasprave, zbog čega smatra da je tuženiku bilo onemogućeno raspravljanje o tužbenom zahtjevu za koji je dopuštena preinaka jer o preinaci sud nije odlučio odmah, odnosno tijekom glavne rasprave, a kako bi stranke mogle znati što je predmet raspravljanja, zbog čega smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 6. ZPP-a.

 

13.8. Apsolutno je oportuno da sud prvog stupnja o preinaci tužbe odluči odmah nakon povišenja tužbenog zahtjeva, no propust suda da to učini nema za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 6. ZPP-a jer je tuženiku bilo omogućeno poduzimati sve radnje i u potpunosti sudjelovati u postupku, a mogućnost sudjelovanja u postupku ne ovisi o visini tužbenog zahtjeva.

 

13.9. Slijedom naprijed navedenog i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a je valjalo odbiti žalbu tuženika i umješača u tom dijelu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

14. Nadalje, i tuženik i umješač u žalbama naglašavaju da su istaknuli prigovor zastare na povećani (preinačeni) dio tužbenog zahtjeva, a u pobijanoj presudi uopće nema razloga o tom prigovoru te ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o odlučnoj činjenici.

 

15. Osnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali razlozi o prigovoru zastare i početku tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kao o odlučnim činjenicama, te zbog toga što su proturječni razlozi o odlučnoj činjenici je li 1. tužiteljica K. D. bila vezana sigurnosnim pojasom i je li 2. tužitelj mlt. D. D. bio vezan u autosjedalici, a što tuženik i umješač ističu u opširnim i detaljno obrazloženim žalbenim navodima.

 

16. Tako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo:

- pod točkom 14. – da je poradi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i ozljeđivanja tužitelja sud proveo kombinirano liječničko – prometno tehničko vještačenje; da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Z. S. M. i Z. J., između ostalog, proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do čelnog frontalnog sudara vozila kojim je upravljao D. K. i vozila kojim je upravljao T. D., da je tužiteljica koja se prevozila na prednjem desnom sjedalu i tužitelj koji je sjedio na stražnjem sjedalu zadobili ozljede, a da je analiza pokazala da je primarni kontakt kod sudara uspostavljen između prednjeg nešto više lijevog kraja vozila Daewoo (kojim je upravljao sada pok. D. K.) i prednjeg nešto više lijevog kraja vozila Opel (kojim je upravljao T. D.), a preklop vozila u trenutku sudara je bio oko 1,2 m, da je D. K. prešao na lijevu stranu kolnika kojim se iz suprotnog smjera kretao vozilom Opel T. D.,

              - da se u trenutku prometne nesreće 1. tužiteljica K. D. nalazila u vozilu Opel kao putnica na prednjem desnom sjedalu, a 2. tužitelj mlt. D. D. se nalazio na stražnjem sjedalu, a prema stanju spisa 1. tužiteljica K. D. nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a 2. tužitelj mlt. D. D. nije bio u sigurnosnoj sjedalici niti je bio vezan sigurnosnim pojasom,

- da iz navedenog vještačenja između ostalog proizlazi da prema mehanizmu nastanka prometne nesreće da je mlt. D. D. bio ispravno vezan u sigurnosnoj sjedalici tada bi intenzitet zadobivenih ozljeda bio manji, no nije moguće sa sigurnošću zaključiti kakve bi ozljede zadobio, a ozljede 1. tužiteljice K. D. su takove kakve uglavnom nastaju kod osoba koje u trenutku prometne nezgode nisu bile vezane sigurnosnim pojasom i kod tužiteljice da je bila vezana sigurnosnim pojasom intenzitet ozljeda bi bio manji no u konkretnom slučaju ne može se zaključiti o intenzitetu i vrsti ozljeda koje bi tužiteljica zadobila da je bila vezana sigurnosnim pojasom,

- pod točkom 15. – da iz nalaza i mišljenja vještaka Dr. J. Š. i T. P. kojima je povjereno provođenje kombiniranog liječničkog-prometno tehničkog vještačenja, između ostalog, proizlazi da u izvještaju o provedenom vještačenju je navedeno da je Zapisnikom o očevidu utvrđeno da su pregledom unutrašnjosti vozila vozački i suvozački sigurnosi pojasevi zatečeni u svom ležištu, a povlačenjem isti se izvlače bez oštećenja, a iz čega je bilo za zaključiti da sigurnosni pojasevi na prednjim sjedištima nisu bili korišteni,

              - da je uvidom u tehničku specifikaciju osobnog automobila kojim se prevozila tužiteljica utvrđeno da je isti opremljen samo zračnim jastukom za vozača te da na suvozačkom mjestu sigurnosti pojas nema pirotehničku patronu pa se onda temeljem činjenice navedene u zapisniku o očevidu da su pojasevi u takozvanom "slobodnom" položaju ne može zaključivati na to da li je osoba koja je sjedila na suvozačkom mjestu bila ili nije bila vezana sigurnosnim pojasom pa iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da se ne može zaključivati da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom,

- da iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. P. Š., između ostalog, proizlazi da sukladno utvrđenjima prometnog vještaka je tužiteljica sve utvrđene ozljede mogla zadobiti i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, budući da su ozljede u području trupa mogle nastati nalijetanjem na čvrstu prepreku, ali isto tako na zategnuti sigurnosti pojas, a budući da je u tijeku sudara došlo do snažnog podizanja stražnjeg kraja automobila od podloge što je rezultiralo kretanje gornjim dijelovima tijela putnika prema gore te je u takvoj dinamici tužiteljica mogla zadobiti ozljede glave i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, dok ozljede ruke kao što je navedeno mogu nastati neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom pa s obzirom na navedeno ne može sa sigurnošću reći da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom odnosno da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

 

17. Na temelju svega naprijed navedenoga, po ocjeni prvostupanjskog suda pod točkom 16. obrazloženja, proizlazi da se ne može utvrditi da tužiteljica K. D. u trenutku prometne nezgode nije bila vezana sigurnosnim pojasom, već naprotiv da je bila vezana sigurnosnim pojasom i utvrđeno je da bi ista zadobila iste tjelesne ozljede i u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom, a kako to nedvojbeno i izričito proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. P. Š., koji je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju utvrđene dinamike nastanka prometne nezgode po prometno-tehničkom vještaku T. P. Uz navedeno, sud prvog stupnja napominje da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Z. J. izričito proizlazi da bi tužitelji, a s obzirom na dinamiku nastanka prometne nezgode, zadobili jednake ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi i slučaju vezivanja i nevezivanja sigurnosnim pojasom.

 

18. Prvostupanjski sud pod točkom 18. obrazloženja također ocjenjuje nedvojbeno utvrđenim, a kako to izričito proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkih vještaka koji su nalaz i mišljenje dali nakon što je određeno liječničko vještačenje povjereno fakultetu u Z., a koji su imali uvid u cjelokupnu liječničku dokumentaciju nastalu uslijed liječenja tužitelja maloljetnog D. D., da je maloljetni tužitelj D. D. u trenutku prometne nezgode koristio sigurnosnu sjedalicu i u istoj bio pravilno smješten i vezan sigurnosnim pojasom. Uz navedeno, sud prvog stupnja ponovo napominje da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Z. J. izričito proizlazi da bi tužitelji, a s obzirom na dinamiku nastanka prometne nezgode, zadobili jednake ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi i slučaju vezivanja i nevezivanja sigurnosnim pojasom.

 

19. Opisana utvrđenja su proturječna ispravama i dokazima u spisu te tuženik i umješač osnovano ističu da su sudski vještaci ing. P. i dr. Š. u cijelosti promijenili svoj prvotni nalaz i mišljenje.

 

20. Tako iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. P. Š., zaprimljenog u spis 31. svibnja 2021. (list 856-861 spisa) proizlazi kako bi ozljede 1. tužiteljice K. D. "eventualno mogle nastati i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, no one bi tada očekivano bile manjeg opsega i intenziteta"; "…da iz gore navedenog proizlazi da je II-tužitelj u trenutku prometne nesreće bio vezan sigurnosnim pojasom bez upotrebe auto sjedalice/postolja radi čega je na tijelo II-tužitelja djelovao samo donji, poprečni, krak sigurnosnog pojasa"; da bi "očekivano u slučaju pravilnog prijevoza djece uz upotrebu auto sjedalice/postolja i sigurnosnog pojasa, ozljede II-tužitelja bile manjeg opsega i intenziteta, a potencijalno bi bile i u potpunosti izbjegnute".

 

21. Na ročištu održanom dana 7. rujna 2021. (list 937-942 spisa) je sudski vještak T. P., dipl.inž.strojarstva, naveo da je iz stanja dokumentacije očevida bilo za zaključiti da u konkretnoj situaciji pojasevi na prednjim sjedištima nisu bili korišteni, s obzirom da je navedeno da se povlačenjem sigurnosnih pojaseva isti izvlače bez zastoja, dakle u konkretnoj situaciji nije bila aktivirana pirotehnička patrona koja zateže i blokira pojas u trenutku sudara.

 

22. Na istom ročištu je liječnički vještak dr. P. Š. naveo da od ozljeda 1. tužiteljice K. D., prijelomi II-IV kosti doručja lijeve šake su mogle nastati neovisno o vezivanu sigurnosnim pojasom, da se ne može isključiti da bi mogle nastati druge utvrđene ozljede, prvenstveno glave, no u pravilu korištenjem sigurnosnog pojasa utvrđene ozljede bi očekivano bile manjeg intenziteta, a neke bi vjerojatno bile i izbjegnute, no detaljnije se o tome ne može očitovati jer bi to bilo područje spekulacije.

 

23. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka T. P., zaprimljenog u spis 25. ožujka 2022. (Iist 983-989 spisa), je navedeno da se temeljem Zapisnika o očevidu u kojem je utvrđeno da su pregledom unutrašnjosti vozila vozački i suvozački sigurnosni pojasevi zatečeni u svom ležištu, a povlačenjem se isti izvlače bez oštećenja, ne može zaključivati je li u trenutku konkretnog sudara tužiteljica kao putnik na prednjem desnom sjedištu bila ili nije bila vezana sigurnosnim pojasom.

 

24. Na ročištu održanom dana 18. svibnja 2022. (list 992-996 spisa) je sudski vještak T. P. naveo da je uvidom u tehničku specifikaciju osobnog automobila tužitelja utvrđeno da je isti opremljen samo zračnim jastukom za vozača te da na suvozačkom mjestu sigurnosni pojas nema pirotehničku patronu pa se onda temeljem činjenice navedene u zapisniku o očevidu da su pojasevi u tzv. "slobodnom položaju" ne može zaključivati "na to je li osoba koja je sjedila na suvozačkom mjestu bila ili nje bila vezana sigurnosnim pojasom".

 

25. Na istom ročištu je sudski vještak dr. P. Š. kazao da je tužiteljica sve utvrđene ozljede mogla zadobiti i u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, budući da su ozljede u području trupa mogle nastati nalijetanjem na čvrstu prepreku. Također je naveo "budući da na vozilu nema utvrđenog oštećenja vjetrobranskog stakla na mjestu ispred suvozačkog sjedišta navedeno upućuje na zaključak da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom. Naime, uvidom u fotografije vozila u kojemu se nalazila tužiteljica, vidi se oštećenje, puknuće desne strane vjetrobranskog stakla u donjem dijelu koje po svojem izgledu ne odgovara onom kakvo viđamo nastalo udarcem glave već je po karakteristikama najvjerojatnije nastalo indirektno deformacijom i gužvanjem poklopca motora".

 

26. Na ročištu održanom dana 18. svibnja 2022. (list 992-996 spisa) je saslušana i 1. tužiteljica koja je jasno iskazala da djeca nisu sjedila u autosjedalici pa je zaključak prvostupanjskog suda pod točkom 18. obrazloženja "da je maloljetni tužitelj D. D. u trenutku prometne nezgode koristio sigurnosnu sjedalicu i u istoj bio pravilno smješten i vezan sigurnosnim pojasom" proturječan iskazu 1. tužiteljice K. D., majke D. D., koja je bila suvozač u istom automobilu i u kojem se nalazila u trenutku predmetne prometne nezgode te Zapisniku o očevidu od 3. prosinca 2011. i fotografijama u spisu (list 10-32 spisa) iz kojih je vidljivo da na licu mjesta nije pronađena sigurnosna sjedalica.

 

27. Nadalje, iz fotografija br. 32, 33 i 37 (na listu 27 i 29 spisa) je jasno vidljivo da je vjetrobransko staklo na vozilu Opel Corsa, reg oznake BJ 6064-DJ (kojim je upravljao T. D., suprug 1. tužiteljice K. D.) potpuno popucalo pa nije jasno na temelju čega je sudski vještak medicinske struke dr. P. Š. mogao zaključiti da 1. tužiteljica K. D. nije udarila u vjetrobransko staklo te ocijeniti da "puknuće desne strane vjetrobranskog stakla u donjem dijelu po svojem izgledu ne odgovara onom kakvo viđamo nastalo udarcem glave" i da je najvjerojatnije nastalo indirektno deformaciju i gužvanjem poklopca motora. Naime, u situaciji kada je zbog siline udarca vjetrobransko staklo prepuno pukotina, vještak bi trebao vrlo jasno i objektivno utemeljeno obrazložiti primjenom koje metode je ocijenio da niti jedna pukotina na staklu ne potječe od eventualnog udarca 1. tužiteljice K. D. u vjetrobransko staklo.

 

28. Pored toga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, davanje stručnog mišljenja o korištenju ili nekorištenju sigurnosnog pojasa ulazi u kompetenciju prometnog vještaka, a prometni vještak je u svom posljednjem očitovanju naveo da se ne može zaključivati jer li osoba na suvozačkom mjestu bila vezana pojasom ili nije pa nije jasno iz kojih razloga je u tom dijelu prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. P. Š. kao mjerodavan za ocjenu je li 1. tužiteljica K. D. bila vezana sigurnosnim pojasom.

 

29. Ovdje treba dodati da je prvostupanjski sud, prije provedenog kombiniranog prometno-medicinskog vještačenje po sudskim vještacima T. P. i dr. P. Š., proveo i kombinirano prometno-tehničko-liječničko  vještačenje po liječničkom vještaku dr. Z. S. M. i prometno-tehničkom vještaku Z. J. (rješenje broj Pn-21/15 od 10. lipnja 2015, list 429 spisa).

 

30. Prometno-tehnički vještak Z. J. je u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom u spis 15. listopada 2015. (list 440-452 spisa) naveo da kod prometnih nesreća s velikim sudarnim brzinama, kao što je to bilo u navedenoj prometnoj nesreći, ukoliko je sigurnosni pojas korišten, on nakon izlaska osobe iz vozila, ostaje u pravilu na sjedištu ili pokraj u istegnutom položaju te se u takvim slučajevima u pravilu ne vraća u svoje sjedište, odnosno u prvobitni položaj, zbog oštećenja mehanizma. Također vještak navodi da temeljem opisanog izgleda i položaja sigurnosnih pojaseva i stražnjih sjedišta u vozilu Opel nakon prometne nesreće zaključuje da u trenutku prometne nesreće tužiteljica K. D. na prednjem desnom sjedalu nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a tužitelj mlt. D. D. na stražnjem sjedalu nije bio u sigurnosnoj sjedalici i nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

 

31. Na kraju svog mišljenja je vještak Z. J. naveo da bi do istih posljedica za tužitelje K. D. i mlt. D. D. došlo i da su u trenutku prometne nesreće koristili sigurnosni pojas ili sigurnosnu sjedalicu.

 

32. Na ročištu održanom dana 5. listopada 2016. je sudski vještak Z. J. naveo da se od naprijed navedene konstatacije (da bi posljedice za tužitelje bile iste) ogradio sljedećom rečenicom gdje je izričito naveo "da će o tome svoje mišljenje dati liječnički vještak".

 

33. Dakle, ocjena koje su pretrpljene ozljede posljedica nevezivanja sigurnosnim pojasom je u domeni vještaka medicinske struke, a ne prometne, pa mišljenje vještaka Z. J. na koje se prvostupanjski sud poziva pod točkama 16. i 18. obrazloženja pobijane presude ne može biti mjerodavno kod ocjene koje ozljede bi kod 1. i 2. tužitelja bile izbjegnute u slučaju korištenja sigurnosnog pojasa.

 

34. Ovdje treba reći da je odredbom čl. 163. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/08 – dalje: ZSPC) bilo propisano da vozač motornog vozila može prevoziti dijete mlađe od 5 godina samo na stražnjim sjedalima i to u posebnoj sigurnosnoj sjedalici, koja je za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu.

 

35. U stavku 5. istog članka je propisano da vozač motornog vozila može prevoziti dijete starije od 5, a mlađe od 12 godina samo na stražnjim sjedalima, a dijete mora sjediti na posebnom postolju prilagođenom njegovoj visini tako da se može vezati sigurnosnim pojasom na tri točke vezivanja. Ako se dijete veže sigurnosnim pojasom na dvije točke vezivanja nije potrebno koristiti posebno postolje za sjedenje.

 

36. Iz podataka u spisu je vidljivo da je 2. tužitelj D. D. (rođ. … 2005.) u vrijeme prometne nezgode 3. prosinca 2011. bio u dobi od 6 godina i 10 mjeseci te se u konkretnom slučaju u odnosu na njega primjenjuje odredba čl. 163. st. 5. ZSPC-a, što znači da tada mlt. D. D. nije trebao biti vezan u posebnoj sigurnosnoj sjedalici, već je trebao sjediti na posebnom postolju prilagođenom njegovoj visini, a to postolje i nije bilo potrebno ako se dijete veže sigurnosnim pojasom na dvije točke vezivanja.

 

37. Sudski vještak dr. Z. S. M., spec. opće i plastične kirurgije, je u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom u spis 2. lipnja 2017. (list 506-507 spisa) navela da ozljede koje je tužiteljica K. D. zadobila u prometnoj nezgodi uglavnom nastaju kod osoba koje u trenutku prometne nezgode nisu bile vezane sigurnosnim pojasom, kao i sljedeće: "Da je teške ozljede glave, prsnog koša i abdomena tužiteljica zadobila slobodnim "polijetanjem" prema naprijed i "nalijetanjem" na prednji dio unutrašnjosti vozila. Da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila ispravno vezana sigurnosnim pojasom, tada bi intenzitet ozljeda bio manji. U konkretnom slučaju se ne može sa sigurnošću zaključiti intenzitet i vrstu ozljeda koje bi tužiteljica zadobila da je bila ispravno vezana sigurnosnim pojasom."

 

38. Na ročištu održanom dana 5. listopada 2016. (list 524-526 spisa) je sudski vještak dr. Z. S. M. dodatno obrazložila kako smatra da težina ozljeda tužiteljice, naročito prsnog koša i abdomena upućuju da tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a da je tužiteljica bila vezana, morali bi na tijelu ostati izraziti vanjski znakovi vezivanja sigurnosnim pojasom što se nigdje ne navodi u medicinskoj dokumentaciji; da se opisuju ozljede glave (prijelom lubanje sljepoočno tjemeno desno), ali i razderotinsko nagnječne rane i lijeve strane lica i lijeve strane čela koje je tužiteljica vjerojatno zadobila kontaktom sa staklenom površinom jer takve oguljotine i razderotine na licu nije logično da bi zadobila udarcem u tvrdu podlogu bez stakla. Pored toga, vještak dr. Z. S. M. je navela da je malo vjerojatno da bi tužiteljica, da je bila ispravno vezana sigurnosnim pojasom, mogla istodobno zadobiti prijelom lubanje s natučenjem mozga i krvarenjem unutar lubanje, nagnječenje desnog plućnog krila i traumatsku rupturu tankog crijeva. Da je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom ona je mogla zadobiti ozljede glave, ali ne u toj težini, mogla je zadobiti prijelom II i III rebra te da je bila vezana sigurnosnim pojasom malo je vjerojatno da bi zadobila nagnječenje mozga i krvarenje ispod moždane ovojnice.

 

39. Na istom ročištu od 5. listopada 2016. je sudski vještak dr. Z. S. M. u odnosu na mlt. D. D. navela da prema dokumentaciji u spisu ne postoji evidentirano da bi mlt. D. u vrijeme prijevoza u bolnicu u Z. nakon prometne nezgode, a sudjelujući u drugoj prometnoj nezgodi, zadobio bilo kakve ozljede, kao i da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi mlt. D. D. i da je bio vezan u sjedalici na stražnjem sjedalu, zbog siline udarca i sile koja se stvorila, teoretski bilo moguće da je i u tom slučaju mogao zadobiti unutarnju ozljedu trbušne šupljine.

 

40. Naprijed opisanim nalazima i mišljenjima liječničko i prometno-tehničkog vještaka je prigovorio punomoćnik 1. i 2. tužitelja u dijelu u kojem su naveli da tužitelji nisu bili vezani sigurnosnim pojasom te da bi ozljede u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom bile manje te je predložio provođenje novog sudsko medicinskog – prometno tehničkog vještačenja.

 

41. Odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a je propisano da ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima.

 

42. U konkretnom slučaju tužitelji nisu isticali da bi postojali naprijed navedeni zakonski razlozi za određivanjem vještačenja s drugim vještacima, dok puko nezadovoljstvo stranke nalazom i mišljenjem vještaka nije razlog za određivanjem i provođenjem novog vještačenja.

 

43. Nadalje, iz statusa Kliničkog bolničkog centra Z. od 3. prosinca 2011. (list 721 spisa) proizlazi da je mlt. D. D. sudjelovao u prometnoj nesreći kao suvozač u automobilu koji je imao sudar s drugim vozilom te je potom pri prijevozu kolima HMP doživio drugu nesreću prilikom sudara kola HMP u nepoznatim okolnostima te da su kod pacijenata evidentirane eskorijacije na tipičnim mjestima  sigurnosni pojas u tri točke, dvije ekskorijacije s desne strane abdomena i jedna s lijeve u razini ilijačne kosti.

 

44. Dakle, iz naprijed navedenog statusa proizlazi da je mlt. D. D. u jednoj od dvije prometne nezgode bio vezan sigurnosnim pojasom, a prvostupanjski sud nije dao jasne i valjano obrazložene razloge zbog kojih smatra da je mlt. D. D. bio vezan upravo u predmetnoj prometnoj nezgodi.

 

45. U skladu sa svime naprijed navedenim, tuženik i umješač osnovano ističu sumnju u pravilnost mišljenja vještaka T. P. i dr. P. Š. te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u pogledu utvrđenja je li 1. tužiteljica K. D. bila vezana sigurnosnim pojasom, a imajući u vidu izostanak evidentiranih tragova po tijelu koje nastaju zbog vezivanja sigurnosnim pojasom u tako jakim međusobnim naletima vozila, kao i stanju spisa potpuno proturječnom utvrđenju da je i 2. tužitelj mlt. D. D. bio vezan u autosjedalici.

 

46. Nadalje, tuženik u žalbi ne osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova liječenja i njihovu visinu, dok to čini umješač.

 

46.1. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik u odgovoru na tužbu (list 160-162 spisa) naveo kako čini nespornim visinu troškova liječenja, no s obzirom na istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti smatra da bi tužiteljici pripadao manji iznos.

 

46.2. U skladu s odredbom čl. 208. st. 4. ZPP-a žalbeni navodi umješača u dijelu koji se odnosi na troškove liječenja nemaju pravni učinak i nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari jer su u suprotnosti sa stavom i radnjama tuženika.

 

47. Nadalje, i tuženik i umješač u žalbama ističu, u odnosu na izgubljenu zaradu, kako bi 1. tužiteljica K. D. imala pravo samo na neto izgubljenu zaradu, a ne na dosuđene bruto iznose, jer se ne radi o potraživanju iz radnog odnosa, već o naknadi štete proizašle iz prometne nesreće.

 

47.1. Na opisani žalbeni navod treba odgovoriti kako je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije S. R., zaprimljenog u spis 26. studenoga 2020., vidljivo da imenovala sačinila izračun izgubljene zarade na način da je od očekivanih neto plaća tužiteljice oduzimala iznose naknade za bolovanje (list 778-781 spisa) tako da su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud dosudio bruto iznose izgubljene zarade. No, i u ovom dijelu je potrebno ukinuti prvostupanjsku presudu jer su izostali jasni, valjani i na provedenim dokazima utemeljeni razlozi o postojanju doprinosa 1. tužiteljice K. D. vlastitoj šteti, koji eventualni doprinos je od utjecaja na visinu naknade štete zbog izgubljene zarade.

 

48. Na kraju, tuženik i umješač osnovano ističu da sud prvog stupnja nije naveo razloge o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

 

49. Iz svih naprijed navedenih razloga je prihvaćena žalba tuženika i umješača.

 

 

U odnosu na žalbu 1. tužiteljice K. D. i 2. tužitelja D. D.

 

50. 1. tužiteljica K. D. i 2. tužitelj D. D. također ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, kao i pri izračunavanju omjera uspjeha stranaka u sporu i donošenja odluke o troškovima postupka.

 

51. S obzirom da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a prilikom odlučivanja o osnovi tužbenog zahtjeva i eventualnom doprinosu vlastitoj šteti od strane tužitelja, o čemu ovisi odluka o visini tužbenog zahtjeva kao i odluka o zahtjevu za naknadu troškova postupka, valjalo je prihvatiti i žalbu 1. i 2. tužitelja.

 

52. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a je odlučeno da se pobijana presuda ukida u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

53. Ovdje se sudu prvog stupnja se skreće pozornost na odredbu čl. 1092. st. 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kojom je propisano kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. To znači da u situaciji kada nije moguće potpuno precizno utvrditi koje bi ozljede bile izbjegnute u slučaju vezivanja sigurnosnim pojasom, ali je moguće utvrditi da bi zadobivene ozljede bile manjeg intenziteta ili dio ozljeda ne bi ni nastao, postoje pretpostavke za primjenu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

 

54. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti naprijed opisane nedostatke, provesti novo prometno-medicinsko vještačenje po prijedlogu tuženika ili eventualno prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka Z. J. i dr. Z. S. M., koji su u svojim očitovanjima otklonili nedostatke u svojim nalazima i mišljenjima i prigovore stranaka, ocijeniti eventualni doprinos 1. i 2. tužitelja u nastanku i povećanju štete koju su pretrpjeli, vodeći računa o činjenici da na tijelu 1. tužiteljice nisu ostali izraziti vanjski znakovi vezivanja sigurnosnim pojasom te utvrditi da li je vozilo Opel Corsa reg. oznake BJ 6064-DI na stražnjem sjedalu bilo opremljeno sigurnosnim pojasevima na tri točke vezivanja (trbušni i dijagonalni) ili na dvije točke vezivanja (trbušni), o čemu ovisi je li 2. tužitelj D. D. trebao na stražnjem sjedalu sjediti u posebnom postolju ili to nije trebao prilikom obaveznog vezivanja sigurnosnim pojasom te od kakvog je to utjecaja na zadobivene ozljede; zatim odlučiti o prigovoru zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva te navesti i valjano obrazložiti početak tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku dajući sa istu jasne, pravilne i valjano obrazložene razloge, vodeći računa o tome da je 2. tužitelj D. D. stekao poslovnu sposobnost 14. siječnja 2023.

 

Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki III izreke rješenja.

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.