1

                            Poslovni broj: 27 Gž Ob-701/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž Ob-701/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja D. K. (OIB …) iz V., zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici u V., protiv tuženice I. K. (OIB …) iz Z., zastupane po punomoćnici T. Č., odvjetnici u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-11/2022-30 od 10. svibnja 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-11/2022-30 od 10. svibnja 2022. u stavcima I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nekretnina upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, k.o. H., zk. ul. br. 1256 k.č. br. 89/20, kuća br. …, …, sa 104 m2, dvorište sa 146 m2, sveukupne površine 250 m2, predstavlja bračnu stečevinu tužitelja D. K., V., OIB: … i tuženice I. K., Z., OIB: …, na jednake dijelove, što je tuženica dužna priznati tužitelju i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u ½ dijela na navedenoj nekretnini, jer će u protivnom istu ispravu zamijeniti ova presuda, te se stoga nalaže Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da je po pravomoćnosti provede, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.".

II/ Nalaže se tužitelju D. K. naknaditi tuženici I. K. trošak parničnog postupka u iznosu od 27.550,00 kn sa zateznom kamatom počevši od 10. svibnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice I. K. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 5.510,00 kn.“

 

2. Protiv presude u stavcima I. i II. izreke žali se tužitelj sadržajno iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da nekretnina, pobliže opisana u stavku I. izreke presude predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svake u jednakom dijelu od ½ (zajednička imovina stranaka) te na trpljenje upisa tog prava u zemljišnim knjigama, s obzirom da tužitelj tvrdi da je stečena za vrijeme trajanja braka stranaka (pravilno primjenom odredbe čl. 277. i čl. 278. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima /"Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89, 59/90 i 25/94, u daljnjem tekstu ZBPO-a/, čl. 252. i čl. 253. st. 1. Obiteljskog zakona /“Narodne novine“, broj: 162/98, u daljnjem tekstu: ObZ-a/98/, u vezi s čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona /"Narodne novine", broj: 116/03, 17/04,136/04, 107/07, 61/11, 25/13 i 05/15, u daljnjem tekstu: ObZ-a/03/ i čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona /„Narodne novine“, broj: 103/15 i 98/19./) imajući u vidu činjenične navode tužbe da je zemljište na kojem je kuća izgrađena kupljeno 1997., a kuća izgrađena do ljeta 1998.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

 

8. Iz stanja spisa u odnosu na odlučne činjenice u bitnome proizlazi:

 

- da su tužitelj i tuženica bili u braku od prosinca ... do ..., kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Tešnju pod poslovnim brojem P-130/00;

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (listovi 21 - 24 spisa), Ugovora o prodaji nekretnina od 19. travnja 1996. (listovi 25 i 26 spisa) te Ugovora o darovanju nekretnina od 26. veljače 2003. (listovi 27 - 30 spisa) proizlazi da su 19. travnja 1996. S. J. (brat tuženice) i A. K. (kćerka stranka) kupili nekretninu na kojoj je građena kuća, time da je nakon izgradnje nekretnina parcelirana na način da je dio gdje se nalazi kuća, označen kao novoformirana katastarska čestica br. 89/20 i pripao je A. K., koja je predmetnu nekretninu darovala tuženici Ugovorom o darovanju nekretnine 26. veljače 2003. temeljem kojeg se tuženica i uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama;

- da iz iskaza svjedoka S. J. i A. K. te tuženice, kao stranke u postupku, proizlazi da su kćer i brat tuženice kupili zemljište na kojem je izgrađena kuća, pri čemu je kćer tuženice financirala jedan dio kupnje i izgradnje (ušteđevinom stečenom radom u restoranu u Nj. od 1994., kao i radom u RH za vrijeme studija), a drugi dio S. J.;

- da je kćer tuženice istoj darovala predmetnu nekretninu, jer radi narušenih odnosa s tužiteljem, nije htjela da njemu eventualno pripadne dio te nekretnine u slučaju da se njoj nešto dogodi;

- da tužitelj u svom iskazu navodi da je u vrijeme kupnje zemljišta bio u ratu u sklopu HVO-a u BiH te da nije znao da je nekretnina kupljena, a o kupnji da je saznao tek kada je došao u Nj. gdje su tada živjele tuženica i njihova kćer, na način da mu je tuženica rekla da je već prije bilo dogovoreno da će njihova kćer zajedno s ujakom kupiti parcelu, čemu da se tuženik protivio;

- da tužitelj nadalje iskazuje da je u gradnji kuće sudjelovao novčano i svojim radom (da je kupio stolariju, platio „maleraj“, materijal i radove oko uvođenja vode, a da je njegov prijatelj izveo radove na struji).

 

9. Imajući u vidu navedeno pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio tužbeni zahtjev (pravilno primjenom odredbe čl. 277. ZBPO-a) zaključivši da imovina, koja je predmetom tužbenog zahtjeva, ne predstavlja zajedničku imovinu stranaka, odnosno imovnu koju su isti, kao bračni drugovi, stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, budući da tužitelj na pravno relevantan način nije dokazao (čl. 221.a i čl. 219. ZPP-a) da bi upravo on i tuženica A. K. dali novac za kupnju zemljišta, a da je ista samo formalno sklopila Ugovor o kupoprodaji, odnosno da je dogovorno knjižena na kćerku (tužitelj sam iskazuje da nije niti znao za kupnju, a da ga je tuženica naknadno obavijestila o tome da je u kupnji sudjelovao njezin brat zajedno s kćerkom), s time da tužitelj, ukoliko je uložio novac u izgradnju kuće, zadržava pravo postaviti obveznopravni, a ne stvarnopravni zahtjev, zbog čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu ocjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Pritom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke nego što to on čini.

11. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj viši sud.

12. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22/).

13. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban.

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

      Slavica Garac, v.r.