Poslovni broj: Gž-483/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-483/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B  L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić u pravnoj stvari  tužitelja V. G. V. d.o.o., V., OIB: ..., kojega zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Vukovar, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-350/2020-14 od 22. veljače 2022., 28. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-350/2020-14 od 22. veljače 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu iznosa od 3.255,86 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.930,86 kn teku od 30. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 175.00 kn od 4. veljače 2019. do isplate, te na iznos od 150.00 kn od 19. prosinca 2019. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana (točka I.). Istom je presudom naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.875,00 u roku od 15 dana (točka II.), dok je odbijen preostali dio zahtjeva tuženice za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 375,00 kn (točka III.).

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka s prijedlogom da se ista ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda i zatraženog troška po troškovniku uključujući i trošak žalbe.

 

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP-a) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

5. Predmet spora predstavlja zahtjev prema tuženici za naplatu naknade za izvršenu uslugu vodoopskrbe u iznosu od 3.255,86 kn, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.930,86 kn teku od 30. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 175.00 kn od 4. veljače 2019.god. do isplate, te na iznos od 150.00 kn od 19. prosinca 2019. do isplate.

 

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema tome, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

 

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio zahtjev tužitelja na temelju slijedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio protiv ovršenika M. G., OIB: ..., V., u kojem zahtijeva naplatu tražbine u iznosu od 2.930,86 kn s pripadajućom zateznom kamatom javnom bilježniku J. K. iz V. koja je prijedlog prihvatila donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-209/2019 i naložila ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu u roku 8 dana s nastalim troškovima od 137,50 kn i predvidivim troškovima 37,50 kn, a isto rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti 15. veljače 2019.,

- da iz otvorenih stavki tužitelja proizlazi da tužitelj zadužuje M. G. za utrošak vode u razdoblju od mjeseca prosinca 2017. do mjeseca studenoga 2018. po ispostavljenim računima u ukupnom iznosu od 2.825,43 kn, kao i za kamatu u iznosu od 105,43 kn.

- da je tužitelj 19. prosinca 2019. podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-209/2019 javnoga bilježnika J. K. iz V. i da je FINA na zahtjev ovrhovoditelja izdala potvrdu tužitelju iz koje proizlazi da je navedena osnova upisana u Očevidnik redoslijeda po osnovi na plaćanje na 11. mjestu i da obveze u redoslijedu prije ove osnove iznose 41.750,01 kn,

- da iz Nagodbe zaključene pred Županijskim državnim odvjetništvom u Vukovaru oznake br. N-DO-478/2018-7 od 7. siječnja 2019, proizlazi da je zaključena po zahtjevu za mirno rješenje spora društva V. G. V. d.o.o., kojom Republika Hrvatska kao dužnik priznaje vjerovniku V. G. V. d.o.o. dug za pruženu uslugu javne vodoopskrbe i odvodnje za stambenu zgradu u V., ..., stan br. 16, koji je u vlasništvu Republike Hrvatske i koji je u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 30. studenoga 2017. koristila M. G., od koje se u ovršnom postupku isti vjerovnik nije uspio namiriti što je dokazao potvrdom FINA-e o redoslijedu osnove za plaćanje te se Republika Hrvatska obvezuje vjerovniku isplatiti ukupan iznos od 3.403,49 kn i to za pruženu uslugu javne vodopskrbe i odvodnje iznos glavnice 2.758,49 kn, troškova ovršnoga postupka kod javnoga bilježnika u iznosu od 137/50 kn i troškova pred FINA-om od 175,00 kn,

- da je tužitelj M. G. izdao račune za prosinac 2017. na iznos od 261,91 kn s dospijećem plaćanja 28. siječnja 2018.  za siječanj 2018. na iznos od 223,86 kn s dospijećem plaćanja 2. ožujka 2018., za 2018. na iznos od 182,21 kn s dospijećem plaćanja 30. ožujka 2018., za ožujak 2018. na iznos od 290,24 kn s dospijećem plaćanja 29. travnja 2018., za travanj 2018. na iznos od 252,45 kn s dospijećem plaćanja 30. svibnja 2018., za svibanj 2018. na iznos od 212,18 kn s dospijećem plaćanja 26. lipnja 2018., za lipanj 2018. na iznos od 290,24 kn s dospijećem plaćanja 29. srpnja 2018., za srpanj 2018. na iznos od 184,20 kn s dospijećem plaćanja 30. kolovoza 2018., za kolovoz 2018. na iznos od 254,94 kn s dospijećem plaćanja 30. rujna 2018., za rujan 2018. na iznos od 199,36 kn s dospijećem plaćanja 28. listopada 2018., za listopad 2018. na iznos od 275,22 kn s dospijećem plaćanja 30. studenoga 2018. i za studeni 2018. na iznos od 198,62 kn s dospijećem plaćanja 30. prosinca 2018.

 

8. Prvostupanjski sud smatra da u ovom predmetu tuženica ima pravni položaj jamca koji je dužan ispuniti obvezu glavnog dužnika odnosno korisnice utužene usluge M. G. prema kojoj tužitelj nije uspio naplatiti tražbinu u ovršnom postupku (osnova za plaćanje, rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-209/19, upisana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na 11. mjestu).

 

9. Prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu (stavak 1.), te da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj (stavak 2.).

 

9.1. Odredbom članka 117. ZOO-a (dužnost obavješćivanja jamca o dužnikovu propuštanju) propisano je ako dužnik ne ispuni svoju obvezu na vrijeme, vjerovnik je dužan obavijestiti o tome jamca, inače će mu odgovarati za štetu koju bi jamac pretrpio zbog toga.

 

10. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude tuženica priznaje položaj običnog jamca, međutim smatra da je tužitelj postupio suprotno načelima obveznog prava i učinio nedopuštenu radnju iz članka 3. stavka 3. ZPP-a kada je predmetnu tužbu podnio prema tuženici bez da ju je prethodno obavijestio o postojanju duga i bez poziva na namirenje tog duga.

 

11. Tužitelj u žalbi ističe da je prije podnošenja tužbe tuženici podnio zahtjev za mirno rješenje spora u kojem ju je upoznao s postojanjem duga korisnika stana u njezinom vlasništvu i kojim je tuženicu pozvao na plaćanje, a u kojem zahtjevu da je priložio svu dokumentaciju potrebnu za dokazivanje duga.

 

11.1. Međutim, stav je ovog suda, protivno žalbenim navodima tužitelja, da zahtjev za mirno rješenje spora kojeg je tužitelj uputio tuženici prije podnošenja tužbe sudu ne predstavlja takvu obavijest vjerovniku kakvu je imao u vidu zakonodavac propisujući odredbu članka 117. ZOO-a, već se radi o procesno-pravnoj radnji opisanoj odredbama članka 186.a ZPP-a koja je pretpostavka tužbe protiv Republike Hrvatske.

 

12. Podnošenjem tužbe protiv tuženice kao jamca bez prethodne obavijesti jamcu i nepozivanjem jamca na namirenje tražbine, tužitelj je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a i načelu zabrane zlouporabe prava iz članka 6. ZOO-a, te protivno citiranoj odredbi članka 117. ZOO-a, slijedom čega se odluka prvostupanjskog suda u cijelosti ukazuje zakonitom i pravilnom.

 

13. Ni ostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1.  ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

 

15. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu.

 

16. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

17. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 28. veljače 2023.