1              Poslovni broj: 4 Kž-1110/2022-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-1110/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog J. K. i 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva K. d.o.o. u stečaju, zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 113/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i članka 626. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, KO-DO-195/2021 od 6. rujna 2022., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K-172/2021 od 9. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se protiv

 

              1. okrivljenog J. K. (osobni podaci kao u izreci pobijane presude) i

              2. okrivljenog trgovačkog društva K. d.o.o. u stečaju

 

temeljem članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

              da bi 1. okrivljeni J. K.

dana 10. siječnja 2011. u K., kao direktor 2. okrivljenog trgovačkog društva     K. d.o.o. K., znajući da je 2. okrivljeno trgovačko društvo prestalo podmirivati svoje obveze putem žiro-računa vjerovnicima u razdoblju dužem od 60 dana i znajući da je žiro-račun tog trgovačkog društva u trajnoj blokadi te da 2. okrivljeno trgovačko društvo nije u mogućnosti redovito poslovati, kao i ispunjavati dospjele novčane obveze, iako su se time stekli zakonski uvjeti za pokretanje stečajnog postupka, nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka,

 

              dakle, kao član uprave društva protivno odredbi članka 251. stavka 2. u svezi članka 430. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, u slučaju kad je društvo nesposobno za plaćanje nije zatražio otvaranje stečajnog postupka

 

              da bi 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. u stečaju kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod točkom 2), koje je počinio 1. okrivljeni J. K. kao direktor trgovačkog društva, postupalo suprotno odredbama Zakona o trgovačkim društvima,

 

              pa da bi time počinili 1. okrivljeni J. K. kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano i kažnjivo po članku 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, a 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. K. kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano u članku 626. stavku 1. točci 2. Zakona o trgovačkim društvima u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

II.              Žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97 odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

             

Obrazloženje

 

 

1.               Prvostupanjskom presudom na temelju članka 453. ZKP/08 1. okrivljeni J. K. i 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. u stečaju oslobođeni su optužbe temeljem članka 453. ZKP/08 da bi počinili i to 1. okrivljeni J. K. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevarom u gospodarskom poslovanju opisano u članku 293. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/97, a kažnjivo po članku 293. stavku 2. KZ/97 te kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano i kažnjivo po članku 626. stavku 1. točci 2. Zakona o trgovačkim društvima, sve u svezi članka 60. KZ/97, a 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. u stečaju, K., ostvarenjem imovinske koristi na način kako je to opisano pod točkom 1. odgovorno je za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 293. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/97 te u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po članku 293. stavku 2. KZ/97 u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano u članku 626. stavku 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima u svezi članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

2.              Temeljem članka 560. stavka 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog za oduzimanje

imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

 

3.              Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 1. okrivljenika i nagrada i nužni izdaci njegova branitelja te nužni izdaci predstavnika 2. okrivljene pravne osobe, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

4.              Protiv presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona u odnosu na kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. okrivljeni J. K., po branitelju M. Š., odvjetniku iz K., u kojem je predloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

6.               Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

 

7.              Žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima je bespredmetna.

 

8.              Žalba državnog odvjetnika u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97 nije osnovana.

 

9.              Povodom žalbe državnog odvjetnika, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 u odnosu na kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da bi daljnjim vođenjem kaznenog postupka u odnosu na kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, opisano pod točkama 2. i 4. izreke pobijane presude, bila počinjena povreda Kaznenog zakona na štetu 1. i 2. okrivljenika iz članka 469. točke 3. ZKP/08 jer je nastupila zastara kaznenog progona okrivljenika za to kazneno djelo.

 

10.              Naime, 1. okrivljeni J. K. i 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. K., oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, opisano pod točkama 2. i 4. izreke pobijane presude.

 

11.              Za počinjenje kaznenog djela iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima za koje se optužnim aktom tereti 1. i 2. okrivljenike da su ga počinili 10. siječnja 2011., propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do 2 (dvije) godine.

 

12.              Stupanjem na snagu 1. siječnja 2013. novog Kaznenog zakona (NN 125/11, NN 144/12) u članku 81. KZ/11 propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon 10 (deset) godina za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od 1 (jedne) godine. Jednako tako, u članku 81. stavku 3. KZ/11 propisano je da ako je prije proteka rokova iz stavka 1. donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za 2 (dvije) godine, a u članku 86. KZ/11 je propisano da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijeni rok zastare, primjenjivati će se zastarni rokovi novog Kaznenog zakona.

 

13.              Cijeneći navedeno, s obzirom na zapriječenu novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 2 (dvije) godine za kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, za koje se tereti 1. i 2. okrivljenike da je počinjeno 10. siječnja 2011. te na činjenicu da je u ovom kaznenom predmetu u međuvremenu već donesena prvostupanjska presuda, u konkretnom slučaju zastara kaznenog progona za ovo kazneno djelo nastupila je 10. siječnja 2023.

 

14.              Iz ovih razloga valjalo je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se prema 1. i 2. okrivljenicima temeljem članka 452. točke 6. ZKP/08 odbija optužba jer je nastupila zastara kaznenog progona u odnosu na kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, opisano pod točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude.

 

15.              Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kada je 1. okrivljenog J. K. i 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. K. temeljem članka 453. ZKP/08 oslobodio optužbe da bi počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. KZ/97, opisanog pod točkama 1. i 3. izreke pobijane presude.

 

16.              Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio sve navedene dokaze u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta te je pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. okrivljeni J. K. i 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. K. počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. KZ/97.

 

17.              Prije svega, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti 1. okrivljenog J. K., prvostupanjski je sud imao na umu da ga se optužuje da je inkriminiranog dana kao direktor 2. okrivljenog trgovačkog društva K. d.o.o. K., zatražio od K. V. pozajmicu novca u iznosu od 303.872,27 kuna, neistinito mu navodeći da će mu taj novac vratiti u roku od dva-tri mjeseca, iako je znao da taj novac neće vratiti jer 2. okrivljeno trgovačko društvo K. d.o.o. ima nepodmirena dugovanja prema drugim vjerovnicima zbog čega je 6. veljače 2009. došlo do blokade žiro-računa 2. okrivljenog trgovačkog društva koja je blokada trajala do 10. veljače 2009., a nakon 10. veljače 2009. do povremenih blokada žiro-računa 2. okrivljenog trgovačkog društva K. d.o.o. došlo je 21 puta, da bi 19. listopada 2010. došlo i do trajne blokade žiro-računa 2. okrivljenog trgovačkog društva, a sve u nakani da tom trgovačkom društvu pribavi nepripadnu materijalnu dobit, pa kada je K. V. povjerovao u istinitost njegovih navoda, uplatio je 10. veljače 2009. na račun trgovačkog društva K. d.o.o. iznos od 303.872,27 kuna koji novac u dogovorenom roku niti do danjega nije vratio, čime je za trgovačko društvo K. d.o.o. pribavljena nepripadna materijalna dobit u iznosu od 303.872,27 kuna, a na štetu K. V.

18.              1. okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela, a u iskazu je naveo da je njegov otac F. K. od oštećenog K. V. s kojim je bio prijatelj, zatražio pozajmicu novca, a on je obavljao samo tehnički dio kada su mu otac F. i oštećeni K. V. rekli da dostavi broj računa trgovačkog društva K. d.o.o. K. na koji će se uplatiti novac. Upravo iz tog razloga je on došao u banku u Z. gdje je oštećenik novac uplatio na račun trgovačkog društva K. d.o.o.

 

19.              Dakle, okrivljenik negira da bi on osobno zatražio od oštećenika pozajmicu novca u iznosu od 303.872,27 kuna i da je s oštećenikom dogovarao vrijeme povrata novca.

 

20.              Prvostupanjski sud je na okolnost tko je dogovarao s oštećenikom pozajmicu novca ispitao oštećenog K. V. i svjedoke F. K., A. V., F. M., LJ. K., I. O., D. O., M. M., D. V., M. S. i S. P. V. te je pravilno utvrdio da isti svojim iskazima potvrđuju iskaz 1. okrivljenika da je njegov otac F. K. dogovarao s oštećenikom posudbu novca, kao i vrijeme vraćanja novca.

 

21.              Naime, iz iskaza svjedoka F. K., oca 1. okrivljenika, koji je u inkriminirano vrijeme bio član uprave trgovačkog društva K. d.o.o. i koji je mogao zastupati to trgovačko društvo samostalno i bez ograničenja, proizlazi da je on nazvao putem telefona oštećenika i zamolio ga da mu posudi novac koji mu je trebao za tvrtku te mu je oštećenik rekao da mu može posuditi 40.000,00 EUR. Dogovorili su da bi kamate bile 1% mjesečno i da će mu vratiti novac kada bude mogao. On je poslao u S. kod oštećenika svog sina, tj. 1. okrivljenika, jer je on osobno imao problema s kičmom, kako bi oštećenik novac uplatio na račun trgovačkog društva K. d.o.o.

 

22.              Oštećeni K. V. potvrdio je iskaz svjedoka F. K., oca 1. okrivljenika, da ga je upravo on zamolio da mu pozajmi novac, da je dogovor o posudbi novca imao s F. K. i da je kasnije došao 1. okrivljenik koji mu je dao broj računa trgovačkog društva na kojeg je on uplatio novac.

 

23.              Da je posudbu novca od oštećenika tražio upravo F. K. potvrdili su u svojim iskazima svjedoci LJ. K., F. M., I. O., D. O., M. M., D. V., M. S. i S. P. V. čije je iskaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnima i koji su u bitnim dijelovima suglasni.

 

24.              Cijeneći navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da se iz iskaza svih gore ispitanih svjedoka može zaključiti da je posudbu novca od oštećenika dogovarao upravo F. K., otac 1. okrivljenika i drugi osnivač trgovačkog društva K. d.o.o. te potpisnik, a ne 1. okrivljenik koji je samo po uputi F. K. otišao do K. V. i dao mu broj računa trgovačkog društva K. d.o.o. na koji je oštećenik uplatio novac.

 

25.              Iz ovih razloga, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije dokazano, a kako ga se tereti optužnim aktom, da je 1. okrivljenik zatražio od oštećenog K. V. pozajmicu novca u iznosu od 303.872,27 kuna, odnosno da je upravo on s oštećenikom kontaktirao u svezi pozajmice novca i vraćanja novca te da mu je 1. okrivljenik neistinito naveo da će mu taj novac vratiti u roku od 2 do 3 mjeseca.

26.              Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je iznio u svemu jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

27.              Potrebno je napomenuti da su u parničnom postupku donesene presude općinskog i županijskog suda prema kojima je 2. okrivljeno trgovačko društvo          K. d.o.o., sada K. d.o.o. u stečaju, dužno platiti iznos posudbe oštećenom K. V., odnosno, njegovim nasljednicima, što znači da je riješen građanski odnos između tužitelja i tuženika u odnosu na inkriminirani iznos novca.

 

28.              Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije dokazano da bi 1. i 2. okrivljenici počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. KZ/97, a kako je to opisano u točkama 1. i 3. izreke pobijane presude.

 

29.              Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, opisano pod točkama 1. i 3. izreke presude, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08 povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u odnosu na točke 2. i 4. izreke presude za kazneno djelo iz članka 626. stavka 1. točke 2. Zakona o trgovačkim društvima, a temeljem članka 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju opisano u točkama 1. i 3. izreke pobijane presude.

 

 

U Zagrebu 28. veljače 2023.