1

Broj: Jž-659/2020

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M. M., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 13. siječnja 2021., broj: Pp J-1094/2019, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o    j e

              Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 13. siječnja 2021., broj: Pp J-1094/2019, na temelju čl. 182. t. 1. (ispravno: čl. 161. st. 6.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. M. M. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

              2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati. 

              3.   Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da činjeničnim opisom djela, kako je on naznačen u optužbi, nije ispunjeno biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. I ovaj sud smatra da djelo za koje se okr. M. M. optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u činjeničnom opisu optužbe, po propisu nije prekršaj. Pritom se naglašava da činjenični opis djela iz optužbe ne ispunjava ni biće nekog drugog, istovrsnog, prekršaja.

6. Naime, optužnim prijedlogom se okr. M. M. teretio da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio na način da je „glasno vikao te fizički udario osobu K. K.“. Dakle, radnje okrivljenika su u činjeničnom opisu naznačene kao glasna vika i fizički napad na K. K. Takav opis, i po ocjeni ovog suda, u biti, predstavlja isključivo i samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja i ne sadrži ni jednu konkretnu radnju okrivljenih. Na takav način djelo prekršaja nije uopće određeno.

7.   Da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju, djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje odnosno propusti okrivljenika. Ovakav činjenični opis, u kojem nije opisana ni jedna konkretna radnja okrivljenika, nego se samo prepisuje jedan dio zakonske odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri čemu se za neki izričaj rabi sinonim, nije prekršaj iz razloga jer djelo nije određeno. S obzirom da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje odnosno propusti okrivljenih, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

8. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je „sve detaljno pojašnjeno u obrazloženju“, jer se ispunjenje bića prekršaja razmatra u odnosu na činjenični opis optužbe, a ne u odnosu na obrazloženje optužbe. Također, neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud preuranjeno donio oslobađajuću presudu odnosno da je trebao zatražiti uređenje optužnog prijedloga. Naime, kada prvostupanjski sud, ispitujući optužni prijedlog, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, nema ovlasti postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, nego je obvezan postupiti prema čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, kojim je izričito propisano da je prvostupanjski sud, u takvoj procesnoj situaciji, dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano donio presudu kojom se okr. M. M. oslobađa od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. veljače 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.